Vaši najljepši ljubavni stihovi

[Davy I]

Moondance

Well, its a marvelous night for a moondance
With the stars up above in your eyes
A fantabulous night to make romance
neath the cover of october skies

And all the leaves on the trees are falling
To the sound of the breezes that blow
And Im trying to please to the calling
Of your heart-strings that play soft and low

And all the nights magic seems to whisper and hush
And all the soft moonlight seems to shine in your blush


Can I just have one more moondance with you, my love
Can I just make some more romance with you, my love


Well, I wanna make love to you tonight
I cant wait til the morning has come
And I know that the time is just right
And straight into my arms you will run

And when you come my heart will be waiting
To make sure that youre never alone
There and then all my dreams will come true, dear
There and then I will make you my own

Any time I touch you, you just tremble inside
And I know how much you want me that you cant hide

[Zagorka]

I Thought About You Tonight

George Sommerhalder

I thought of you tonight and... Remembered
Closing my eyes, my vision never dimming.
You standing there...
I could see you. Your eyes, so dark,
Your skin so soft,
Your hair...the finest silk
You are the very picture of beauty.
You looked at me...
My faults, could not be hidden.
Yet, your eyes began to shine
With the light of the stars.
You smiled. At me!
For me!
You loved me, your outstretched arms
Allowed me to love you.
Your touch, light as a feather,
Hovering, unsure.
But made passion bloom,
Like flowers after a rain,
Exploding into life.
Your passion that changed my life forever.
If there never were another night like that
I should surely die a happy, happy man.
I thought of You tonight and...
Remembered!

[Paramanand]

PROSTA PESMA

Još poslednje pusti s violine glase
I hajdemo onda slušati talase.

Gle, kako je vedro, a čamac se njiha.
Sada nek se čuje pesma tiha, tiha.

I neka poteče i nek dragoj reče
Da sam njen u ovo mesečasto veče.

Uvek njena slika moju tugu krasi,
A to znaju samo nebo i talasi.

Milutin BOJIĆ

[Krpica]

Divlji badem
Vrteli se tockovi mog bicikla
gde god je stao taj rulet bese premija
smakla se o stepenik njena stikla
nekad su pogledi bili cista hemija

Dobro je pocela nedelja
poslednje pripreme za maturu
virili smo u daljine puni nade
preko gimnazijskog bedema
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nezni purpur divlji badem

Poneli nas vetrovi ko maslacke
jedni su leteli lako, drugi padali
i curice su postale prve macke
a losi djaci odjednom svetom vladali

Sve mi je odlicno zvucalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oci sirom promenade
a nju sam sretao slucajno
uvek je s pogresnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem

Stane sve u strofu-dve u baladi
pustinja proslih minuta i ova zrna sad
i pred treci refren vec nismo mladi
usla je nedavno sama u kafe Petrograd

Suvise tajni u ocima
u zlatni okov je prstic pao
molio me dugi pogled da je kradem
dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao
probao sam jednom davno divlji
badem..
-------------------------------------------------------------------
Jutro me zatice samog, kao skoljka u pesku...
Svu noc su senke na zidu skicirale fresku...
Trazio sam jedan stih, skoro da ga osetih, al' mi je iz ruku nestao.
Protura se novi dan, al' taj trik je providan,
samo da bi prosli prestao...

Jutro me zatice u pravom haosu tema...
U mojim strofama lagani raspad sistema...
Al' u tajnim vezama s nekim davnim brezama, ponovo se pesma primice
Zasad nema imena, samo bluza svilena,
Kako mi iz ruku izmice...

Zaboravljam imena, samo liuca ostaju,
u prolazu ljude otkrivam kroz sifre...
Dovraga, sve mi to govori da starim...
Zaboravljam dosadne cifre.

Zaboravljam imena malih bircuza uz put
i curica, sto su uvek dobre bile.
Neke bistrine se nepovratno mute
ali nikad dodir svile...

Jutro me zatice opet u smisljenju bekstva...
Cim malo usporim stignu me davna prokletstva...
To su samo momenti, losim vetrom doneti, to su samo male vecnosti...
To su samo godine kad se covek otkine,
Kao od one gorke tecnosti.

Zaboravljam...

[gromovnik]

LJUBAV


Ljubav nas zadesi
kao kisa,
Odjednom. Iznenada.

Otvoris oci,
ljubav se stisa -
a kisa jos uvijek pada.

Enes Kišević

[Sanuška]

Vladislav Petković - Dis


Uteha

Misao se gubi, nestaje i tone
u dolini plača, gde se nada kupa,
gde stradanja žive, gde se suze rone
i gde točak patnji klopara i lupa.

I dok miso spava, klonula, u miru,
izvija se ljubav na krilima noći,
i sa sobom nosi razlupanu liru,
i kreće se, čebdi po mojoj samoći.

Kao eho sreće, bez šuma i glasa,
preko tajnih snova visinama stremi,
kao zora nebom zračno se talasa,
kao veče u noć gubi se i nemi.

I trag joj ostaje, i slika se stvara:
Nebo plavo, vedro, kao njeno oko,
pogled koji priča, teši, razgovara,
pojima i voli i gleda duboko.

Ja osećam dušu i svoju i njenu:
Obe, večne, stoje na jednom osmehu,
na jednom prostoru, u dalekom vremenu,
koje katkad stupa i šapće utehu.

[Sanuška]

MOME ANĐELU


K'o ljupki cv'jetak nježni, čednu, bajnu i milu
Iz jata zvjezdica sjajnih snio te anđ'o svet,
I tvome oku dao božanstvo, moć i silu,
Što s dveri duše moje pjesmici širi let.

U divljoj borbi sv'jeta, tvoja me ljubav diže
I vrelom snage bujne talasa moju grud;
Otkako tebe poznah nebu sam, Bogu bliže,
Molim se i uznosim njegov pravedni sud.

Moja se vjera budi, sreća mi snove zlati
Kad gledam sv'jetlu zoru čarobnog lica tvog;
I u snu i na javi moja te duša prati
I tebi v'jence plete moje ljubavi Bog!...

A.Santic

[cakana]

Ima li te


Ima li te za ljubav
ima li te za san

Ima li te za drhtaj
pred razuđenom mišlju
kaljenom u kovačnici bola
što slavi rastanke

Ima l' te za treptaj oka
neoskrnavljenog vizurom
šarlatanske orgije
filistarske pijanke

da me zakloniš njime
i daš mi dlan

Ima li te za ljubav
ima li te za san


Da l' bi mi oročila osmjeh
za šetnju kroz vapeći raj
kroz sonet cvjetnih polja
kroz patinaste šumarke

Da l' bi me brusila željom
da oplemenim beznadne noći
i odam se djetinjoj sreći
pred koloritne uranke

k'o s izvora da piješ suzu
moj udes, ranjiv i slan

Ima li te za ljubav
ima li te za san


Možda se i ne kriješ
možda me pogano čikaš
nabijaš na šiljke dahtanja
umjesto da šapćeš uspavanke

A i tražio te ne bih da znam
kako spokojni dišu
i tonu u zanos plesa
jer imam cokule, ne baletanke

maaaa, s đavolom bostan sadiš
i kuješ pakleni plan

Ima li te za ljubav
ima li te za san


Nadahnuću nek ne posustane galop
nek iskri čarolije plam
zatekni me opojnom riječju
da je se stide čitanke

Zavitlaj ženski manir
plastici svakodnevice stran
osedlaj mazne prste
i armadom načičkaj proplanke

budi mi zavičaj duši
i laka kao lan

Ima li te za ljubav
ima li te za san

[Paramanand]

LEPA NOĆ

Sad ostavljam kolibicu,
Boravište moje drage,
I prolazim kroz šumicu,
U tišinu noći blage.

Mesec sjaji kroz drveće,
Povetarac laki piri,
I brezove grane kreće,
I opojni miris širi.

Kako srcu slast poveća
Ta noć letnja u tišini!
Kako li se tu oseća
Šta nam dušu srećnom čini!

Bože! To se jedva shvati!
Ipak ja ću noć mednu
I hiljadu takvih dati –
Za devojku samo jednu!

J. G. Gete

[cakana]

I opet je mesec
sa srebrnim krilom
skrivenim pod pleća...

I opet su zvezde
sa trakama zlatnim
i ognjevita sveća...

I opet je nebo
sa usnama mojim
zalepljenim za svod...
Samo se trudim
da ti poljupcima
imitiram hod.

I opet te tražim.
I ponovo teram.

Želim, volim, snevam...

I ipak te nemam.

I biće Sunca
i topline zraka.
Iznova Sve sviće.

Ljubavi – biće!

Plamen u dlanove,
nek’ bride i peku...
Kad zasečem snove,
biseri poteku.


Aleksandra Stojković