MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Društvo > Politika

Notices

Politika Za rasprave bez vrijedjanja



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 26-01-10, 19:08   #1
Bonja the Zmaj
Defensor Pacis
 
Bonja the Zmaj's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Lokacija: Kapadokijski klanci
Postovi: 4,343
Bonja the Zmaj na dobrome putu
Default Dvadeset godina crnogorskih liberala

DANAS JE 20 GODINA OD OSNIVANJA LIBERALNOG SAVEZA CRNE GORE

Crnogorski barjak nosili kad je malo ko smio i htio


Da li bi Liberalni savez Crne Gore (LSCG) ubrao političke plodove nezavisnosti i danas predstavljao respektabilnu stranku da je 2001. godine, umjesto manjinske podrške DPS-u i SDP-u, ušao u Vladu i uslovio održavanje referenduma o državnom statusu Crne Gore? Da li bi u tom slučaju moć DPS-a danas bila oslabljena?
Da li bi DPS danas bio u opoziciji da je LSCG sa prosrpskim strankama 2002. godine pokušao da predloži mandatara za sastav Vlade, umjesto što su otišli na vanredne izbore?
To su samo neka od pitanja na koja, sticajem okolnosti koje su nastupile kasnije, javnost nikada neće dobiti odgovor.
LSCG osnovan je na današnji dan prije dvije decenije, na Cetinju. Predsjednik prve Skupštine te stranke bio je pokojni Velimir Koko Vujović, dok je Slavko Perović izabran za predsjednika Izvršnog odbora.
Na prvim višestranačkim izborima LSCG je nastupio u sklopu Saveza reformskih snaga, koji je od 125 osvojio 17 mandata. Liberale je u prvom sazivu parlamenta predstavljao jedan poslanik – Perović.
Zbog antiratnog angažmana, manifestovanog kroz protivljenje i izvinjenje zbog agresije na Dubrovnik, ukazivanje na deportaciju Muslimana Bošnjaka, te njihov progon iz Bukovice, kasnije i zločina u Štrpcima, zalaganja za nezavisnost Crne Gore, liberali su od osnivanja bili meta policijsko-političke kampanje.
Nakon što je na televiziji, u udarnom terminu, emitovana antologijska skrivena kamera “Špegelj”, u kojoj se pominje da je neki Crnogorac - Perović posrednik u naoružavanju hrvatskih paravojnih formacija, “Pobjeda” je sjutradan na svoj način “tumačila” o kome se radi, “crtajući” portret lidera LSCG.
“Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje”, opisivao je kasnije Perović crnogorski ambijent s početka devedestih.
Mjesec prije drugih parlamentarnih izbora, u decembru 1992. godine, paravojne i policijske snage kod Slijepač Mosta u Bijelom Polju spriječili su prolazak kolone automobila i autobusa sa liberalima koji su u tom gradu i Beranama planirali održavanje promotivnih skupova. Kolona je usput kamenovana u okolini Mojkovca.
Policija se tada, međutim, odlučuje da pretrese liberale i autobuse, koji su bili “naoružani” balonima i eventualno crnogorskim zastavama.
Sličan scenario kasnije je uslijedio na ulazu u Golubovce.
Uprkos tome, za LSCG je glasalo oko 35 hiljada, odnosno oko 12 odsto izašlih birača zahvaljujući čemu je ta stranka osvojila 13 od ukupno 85 mjesta u parlamentu.
U poslaničke klupe '92. sjeli su Ranko Đonović, Džemal Perović, Stanka Vučinić, Vesna Vičević, Radoslav Rotković, Savo Jablan (koji je kasnije pretučen u Budvi, a policija nikada nije pronašla batinaše), Dragan Ivančević…
Na poziv mandatara Mila Đukanovića, LSCG je zajedno sa ostalim opozicionim partijama ušao u Vladu u kojoj nije bilo mjesta samo za krajnje desničarske srpske stranke. DPS je tada imala apsolutnu vlast i otvaranje vrata opoziciji bio je samo marketinški potez.
Nepunu godinu u Đukanovićevom kabinetu sjedjeli su prof. dr Vukić Pulević, koji je bio ministar za ekologiju, i prof. dr Miodrag Burzan, kao ministar uređenja prostora.
U periodu do sljedećih parlamentarnih izbora 1996. godine, rad LSCG obilježilo je, za tadašnji politički i opšti ambijent, niz demokratskih poteza: afirmacija u međunarodnim vodama, smanjivanje jaza sa NS, što će rezultirati formiranjem Narodne sloge i početak mimoilaženja sa socijaldemokratama, ali i prvi unutarstranački sukobi.
Principi su nas, govorio je tada Perović, doveli da budemo protiv skidanja imuniteta Branku Abramoviću (ministru iz DPS-a optuženom za korupciju zbog afere za koju će se kasnije ispostaviti da je montirana), da budemo protiv protjerivanja Vojislava Šešelja iz Crne Gore i protiv skidanja imuniteta Aćimu Višnjiću.
Uz antiratni angažaman i promovisanje ideje suverene Crne Gore, LSCG u to vrijeme redovno ukazuje na ekonomski sunovrat i anomalije neprimjerene demokratskom svijetu. Tako čelnici LSCG podsjećaju na rekordnu inflaciju od 120 kvatriliona (broj sa 18 nula) iz '93. i osuđuju to što je tadašnji generalni sekretar DPS-a Svetozar Marović primio ekstremističkog ruskog političara Vladimira Žirinovskog.
Predsjednika LSCG '93. godine primio je tadašnji generalni sekretar UN Butros Gali, tri godine kanije LSCG postaje punopravni član Liberalne internacionalne, a Perović njen potpredsjednik.
Krajem '94. godine iz LSCG je isključen tadašnji sekretar za međunarodne odnose u toj partiji, sadašnji ambasador Crne Gore u Vašingtonu Miodrag Vlahović.
Za razliku od sukoba Vlahovića sa LSCG, mnogo dublji trag na ovu partiju ostavilo je to što su redove liberala početkom '95. napustili potpredsjednik, pokojni Miodrag Vukmanović, generalni sekretar, pokojni Predrag Vulikić, te sekretar za vjere Stevo Vučinić.
Nikada nije objelodanjeno zašto su se Vukmanović i Vulikić odlučili na ovaj potez.
Perović je '94. godine bio gost na Skupštini NS, a u intervjuu nakon toga ocijenio je da dolazi do “popuštanja zategnutosti sa NS, koju je posredstvom sredstava javnog informisanja stvarao DPS”.
Na drugoj strani, zamjera socijaldemokratama prisustvo u saveznom parlamentu, jer je “iluzija da se Crna Gora može dobiti djelovanjem kroz savezne institucije”, iako će deceniju kasnije LSCG imati poslanike u parlamentu državne zajednice.
Na parlamentarnim izborima u novembru 1996. godine LSCG i NS nastupaju u koaliciji Narodna sloga. Uprkos tome što je vrh DPS-a morao zadrhtati pred masovnošću skupova pristalica ove koalicije, blok predvođen Perovićem i Novakom Kilibardom doživio je poraz. Osvojio je 19 od mogućeg 71 mandata. Uzrok treba tražiti u činjenici da je tada još jedinstveni DPS neposredno prije izbora kreirao izborni zakon koji je, prema nekim računicama, vladajućoj partiji dao prednost od oko 40 hiljada glasova. Funkcioneri Narodne sloge optuživali su DPS i za žestoku krađu glasova, što su neki tadašnji funkcioneri jedinstvenog DPS-a a današnji SNP-a indirektno kasnije i potvrdili.
Nekoliko mjeseci kasnije (1997), Peroviću Televizija Crne Gore prvi put! ustupa prostor za intervjuu, a Đukanović pravi otklon od Slobodana Miloševića, ocjenjujući da je riječ o “prevaziđenom političaru”.
Zašto je, pitao je tada poslanik LSCG Miroslav Vicković, Milošević sada prevaziđen političar, a to nije bio 1990. godine.
LSCG je, ipak, pozvao pristalice da u drugom krugu predsjedničkih izbora krajem '97. podrže Đukanovića bez čijih glasova i podrške međunarodne zajednice ne bi mogao pobijediti Momira Bulatovića.
“Đukanoviću smo dali podršku, jer je evidentna njegova promjena političkog kursa i njegovo preuzimanje liberalne retorike. U odnosu na Bulatovića to je krupan iskorak, za Đukanovića možda i sudbinski”, objašnjavo je tada Perović.
Te godine dolazi do pukotina u antiratnom bloku gdje se sa jedne strane našao LSCG, a druge SDP i Monitor, te nezavisne crnogorske institucije čija je oštrica kritike prema Đukanoviću počela da tupi zbog njegovog verbalnog okretanja Crnoj Gori.
Dilema - država pa demokratija ili demokratija pa država - sljedećih godina sve oštrije je dijelila ljude koji su istovremeno bili osnivači LSCG, Monitora i bez čijeg podsticaja ne bi postojao Pen centar, Matica crnogorska...
Na vanredne parlamentarne izbore 1998. godine LSCG je samostalno nastupio. Stiješnjen između SNP-a i koalicije “Da živimo bolje”, koju su činili DPS, SDP i NS, LSCG je osvojio pet mandata, odnosno 6,36 odsto.
Zbog lošeg rezultata na izborima, Perović je u januaru '99. podnio ostavku, ali je sa pozicije rizničara ostao neformalni lider stranke. Za političkog lidera tada je izabran Miodrag Živković.
Nakon što je NS napustila Vladu zbog Platforme o redefinisanju jugoslovenske federacije, DPS je raspisao izbore za april 2001. godine. Tada je LSCG osvojio 7,8 odsto glasova i šest mandata, što stranku dovodi u poziciju da bira da li će formirati vlast sa DPS – SDP ili sa koalicijom „Za Jugoslaviju“ koju čine SNP, NS i SNS.
Na kraju pregovora, LS daje podršku manjinskoj Vladi DPS –SDP, a za uzvrat tadašnja portparolka LSCG Vesna Perović postaje predsjednica Skupštine.
Liberali su otkazali povjerenje manjiskoj Vladi u martu 2002. godine, kada su tadašnji predsjednik Crne Gore Đukanović i premijer Filip Vujanović, u pregovorima pod pokroviteljstvom visokog predstavnika EU Havijera Solane, preko noći stavili potpis na Beogradski sporazum, čime je formirana bivša državna zajednica Srbije i Crne Gore.
Taj čin Perović je nazvao “izdaja koja nema uporedivog primjera u evropskoj istoriji”, a čelnici LSCG su se javno čudili kako nema časnog i čestitog čovjeka u DPS-u da podnese ostavku.
Liberali u ljeto 2003. prave većinu sa prosrpskim strankama u parlamentu, koju vlast naziva “neprincipjelnom”.
Bonja the Zmaj is offline  
Reply With Quote
Old 26-01-10, 19:08   #2
Bonja the Zmaj
Defensor Pacis
 
Bonja the Zmaj's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Lokacija: Kapadokijski klanci
Postovi: 4,343
Bonja the Zmaj na dobrome putu
Default

Jedan od poteza kojim je taj savez okrenuo dio javnosti protiv sebe bio je predlog Zakona o izbornoj kampanji na osnovu kojeg bi svi mediji u Crnoj Gori morali integralno da prenose stranačka saopštenja, uključujući i naslove.
Na kraju se savez LSCG i prosrpskih stranka odlučio da ide na izbore. Nijesu iskoristili ustavno pravo da predlože mandatara za novu Vladu, a različite su verzije priče o tome ko je kriv što to nije urađeno – Bulatović, Šoć ili Perović. Prema jednoj od verzija, takvu mogućnost je na zatvorenom sastanku lidera opozicije odbio Perović jer na Cetinju, “ionako hoće da ga rastrgnu zbog koalicije sa četnicima”.
Formiranje Vlade liberala i koalicije “Za Jugoslaviju” moguće je da bi podržao međunarodni faktor, u Crnoj Gori oličen u ambasadorima SAD i Velike Britanije Vilijamu Mongomeriju i Čarlsu Krafordu koji nijesu bili naklonjeni Đukanoviću. Međutim, činjenica je da je Mongomeri tada javno poručio liberalima da odustanu od protivljenja prodaje Jugopetrola, čija je privatizacija predstavljala finansijsku injekciju za DPS uoči nadolazećih izbora.
Na izborima u oktobru, LSCG je nastupio samostalno i osvojio četiri mandata, od čega neće uspjeti da se oporavi.
Živković je kasnije optužio SDB da je pokušala atentat na njega, Đukanović ga je tužio zbog navoda da je “korisnik usluga” Moldavke S. Č., nakon čega izlazi ma megdan Vujanoviću, na predsjedničkim izborima.
Krajem ljeta 2005. dolazi do sukoba Živković - Perović zbog prodaje zemljišta na plaži Trsteno u kotorskoj opštini. Iz prepiske elektronskom poštom između vrha LSCG vidi se da je "reket" od milion eura kupcu zemljišta - Rusu jevrejskog porijekla - predložio Perović kako bi od toga koristi imao LSCG jer, kako sam piše, “U PRIČE O ALTRUIZMU, POŠTENJU ILI BAJKAMA u postojećoj CRNOJ GORI NE VJERUJEM i to već odavno”. Sa tim se prvobitno složio Živković, ali je kasnije došlo do mimoilaženja, što će za epilog imati isključivanje političkog lidera LSCG na Vanrednoj konferenciji na Cetinju.
Na redovnoj desetoj konferenciji na Cetinju 24. marta, LSCG je usvojio deklaraciju prema kojoj "prekida svoje političko djelovanje".
Ova odluka je, kazao je tada Perović, morala da bude donesena jer su liberali kao razumni ljudi shvatili da je “ova vlast zapravo narodna vlast, da narod želi takvu vlast, da narod podržava takvu vlast, i da ova vlast voli svoj narod”.
Vlast je učinila sve da ugasi Liberalni savez, ali dio javnosti tvrdi da su i čelnici liberala nerijetko povlačili politički suicidne poteze.

Pet mandata i 20 miliona

Nakon aprilskih izbora 2001. godine, otvorena je politička pijaca po čijem se zatvaranju ispostavilo da su liberali izvukli najdeblji kraj. Od najpoželjnije moguće pozicije, tasa na vagi, došli su u situaciju da daju manjinsku podršku Vladi DPS – SDP, a za uzvrat su dobili obećanje o Zakonu o referendumu i mjesto predsjednika Skupštine.
U međuvremenu napustilo ih je nekoliko istaknutih članova, a na sljedećim izborima ispostaviće se i dio članstva.
DPS je na startu političke berze prihvatio zahtjev LSCG da im da resore policije, uključujuči i tajnu, privrede i tužilaštvo. Na mjestu ministra policije već je bio viđen Živković zbog čega se spekulisalo da se arhiv tajne policije izmješta ili gori u plamenu.
Iznenada, LSCG je podigao cijenu ulaska u Vladu, tražeći još pet poslaničkih mandata, koji su im navodno pokradeni na izborima i koji će im omogućiti bolju kontrolu nad DPS-om, što je vladajuća partija odbila.
Usred pregovora, poslanik LSCG Dejan Vučićević šokirao je javnost tvrdnjom da DPS za postizbornu koaliciju liberalima nudi 20 milona njemačkih maraka, ali da su oni odbili tu “nepristojnu ponudu”, te da je tržišna vrijednost LSCG 120 miliona.
Živković je poslije tvrdio da je izjava Vučićevića “izvučena iz konteksta”, te da su oni, u stvari, ironično saopštili da im treba 120 miliona maraka kako bi šest poslanika LSCG otputovalo u svemir, dok se stvari u Crnoj Gori ne smire.
Priča o novcu ponovo je aktuelizovana godinu kasnije, kada su liberali napravili većinu u parlamentu sa prosrpskim strankama. Tada je premijer Đukanović saopštio da mu je Perović tražio 20 miliona eura, što mu DPS, kako je kazao, sve da ima ne bi dao. Perović je negirao te navode.
Nakon što su propali pregovori sa DPS-om, liberali su se okrenuli koaliciji “Za Jugoslaviju” koja je bila spremna da podrži manjinsku Vladu liberala. Lideri SNP-a Predrag Bulatgović i SNS-a Božidar Bojović, prema onome što je kasnije objelodanjeno, obećali su liberalima da neće bojkotovati referendum i da im je prihvatljivo da na njemu učestvuju samo građani Crne Gore. Na sve to predsjednik NS-a Dragan Šoć, iz Grčke, u koju je tada otišao na nekoliko dana, poručio je “ne”.
Na dan kad je politička javnost iščekivala sporazum s koalicijom "Za Jugoslaviju", iz Sarajeva se javio književnik Marko Vešović poručujući Peroviću da “Šoća turi na moje upražnjeno mjesto počasnog predsjednika LS."
Zbog pregovora sa prosrpskim strankama, još jedan počasni predsjednik LSCG, akademik Radoslav Rotković, te predsjednik Mladih LS Krsto Pavićević traže održavanje izborne konferencije, koja je trebalo da bude održana i ranije, kako bi LSCG izabrao novo rukovodstvo. Uz Rotkovića i Pavićevića stalo je sedam opštinskih odbora. Međutim, Perović, Živković i Vicković na Skupštini isključuju Pavićevića i Rotkovića, koji su kasnije osnovali Građansku partiju.

Nada živi

“Od samog početka Liberalni savez, kao partija političkog diskontinuiteta, bio je novina koja inspiriše ono najbolje u građanima Crne Gore i budi u njima nadu za bolje sjutra.
Na žalost, oni koji su imali i još uvijek imaju nekontrolisanu moć u Crnoj Gori, učinili su sve da se LS u korijenu sasječe i time ubije svaka nada za slobodu, demokratiju i napredak u Crnoj Gori. Iako je LS već pet godina zamrznut, iako je opšta politička klima u Crnoj Gori ostala nepromijenjena, nada još uvijek živi. Dovoljan je broj građana Crne Gore koji zna da im je LSCG pokazao da Crna Gora može i zaslužuje bolje.
Njima čestitam ovu godišnjicu.
U ime svih njih, u ovom trenutku, iznad svega, želim brz i potpun oporavak našem Slavku”, navodi se u čestitki bivšeg funkcionera LSCG Džemala Perovića.

Vlahović prvi krenuo na Perovića

Prvi funkcioner LS koji je krenuo u otvoren sukob sa Slavkom Perovićem i vrhom partije bio je sadašnji ambasador Crne Gore u Vašingtonu Miodrag Vlahović, tadašnji član Predsjedništva i poslanik LS.
On je na stranačkoj Skupštini u Kotoru polovinom 1993. godine tražio finansijski izvještaj stranke, a u kasnijim javnim nastupima kritikovao je LSCG zbog “centralizovanog uređenja”.
Perović mu je poslije više od godinu javno odgovorio, a povod je bio što je Vlahović pozvao opoziciju da se ujedini kako bi odbranila zahtjev tadašnjeg šefa crnogorske diplomatije Miodraga Lekića da u okviru crnogorske Vlade ostane resor inostranih poslova. Ubrzo poslije Perovićevog javnog nastupa, Vlahoviću je oduzet poslanički mandat i isključen je iz stranke.

Sudiji bacio presudu u lice

Samo nekoliko sedmica poslije izbora u novembru 1996, prvaci Narodne sloge sjeli su na optuženičku klupu jer su ih čelnici DPS-a Bulatović, Đukanović i Marović tužili “zbog povrede časti i ugleda” u izjavama tokom izborne kampanje.
Oni su od Perovića i Kilibarde tražili pojedinačna obeštećenja u iznosu od 60 hiljada maraka.
Konačna presuda Peroviću trebalo je da bude donijeta u martu 1997. godine. Tada su na ulazu i oko zgrade SO Cetinje, gdje je zakazano suđenje, stajale snažne policijske snage. Obezbjeđenje suda je, kako se navodi u medijskim izvještajima, prvo bez problema propustilo advokata Branislava Lutovca, koji je zastupao vrh DPS-a, i njegova dva tjelohranitelja, ali kasnije nije dozvolilo Perovićevom obezbjeđenju da uđe u salu.
Nakon kraće rasprave sa sudijom Svetozarom Laličićem tokom koje ga je pitao zašto ne dozvoljava da uđu svi zainteresovani da prate suđenje koje je javno, Perović je uzeo sa stola fasciklu, u kojoj je navodno bila njegova presuda, iscijepao je i bacio sudiji u lice.
Kanije je objašnjavo šta ga je natjeralo na ovaj potez:
“To što je uradio sudija Laličić, to nije zabilježeno u analima sudske prakse. Znate, moja pokojna majka odgovarala je pred italijanskim sudom zbog toga što je ustanicima prenosila oružje. Italijanski sud je ispoštovao proceduru koju su predviđali tadašnji italijanski zakoni. Tako se ponašao i njemački sud”.
Zvaničnici zapadnih zemalja osudili su političke procese koji se vode protiv opozicionih prvaka, što je rezultirao time da pravosnažne presude nijesu izrečene.


Vladan ŽUGIĆ
Bonja the Zmaj is offline   Reply With Quote
Old 26-01-10, 19:55   #3
Nabuko
Računam diskonte!
 
Nabuko's Avatar
 
Registrovan: May 2007
Lokacija: ekonomija koja se uspješno nosi sa krizom
Postovi: 16,458
Nabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auru
Default

Quote:
Tada je premijer Đukanović saopštio da mu je Perović tražio 20 miliona eura, što mu DPS, kako je kazao, sve da ima ne bi dao.
Ovaj dio je najbolji!
__________________
Rules of Acquisition:
190. Hear all; trust nothing

Lumpenproletarijat, ta pasivna trulež najdonjih slojeva starog društva, biće delimično ubačen u pokret proleterskom revolucijom, ali će se po čitavom svom životnom položaju radije dati potkupiti za reakcionarna rovarenja.
Iz komunističkog manifesta.


Ne potcjenjujem ničije predispozicije za bavljenje politikom, ali treba znati da u društvima kao što je crnogorsko, harizmu često održava jedna pokorna struktura, koja brani njegovu harizmu zarad očuvanja sopstvenih interesa i želje da bude blizu vođe, predstavljajući sebe kao nezavisne posmatrače

Nevjerovatan je broj tzv. “nevladinih organizacija” u Crnoj Gori, bore se za prava tuljana, sibirskih tigrova, vjeverica, homoseksualaca, za čiste plaže, orlove i sokolove, trudnice, slijepce i osobe sa ravnim tabanima. To je znak da Crna Gora postaje moderna i civilizirana država ?
Nabuko is offline   Reply With Quote
Old 27-01-10, 01:08   #4
NSX
MiM team Forumaš i po'
 
Registrovan: Dec 2008
Lokacija: Podgorica
Age: 37
Postovi: 1,148
NSX uskoro postaje slavan
Default

A okle nema seeeee..pihh
NSX is offline   Reply With Quote
Old 27-01-10, 14:11   #5
milovan jankovic
MiM team Forumaš i po'
 
milovan jankovic's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Danska
Age: 73
Postovi: 1,012
milovan jankovic na dobrome putu
Default

Ako je iko OSVIJETLIO obraz CGe i ostavio neshto LJUDSKO I DOSTOJNO SJECANJA na priJehodnih dvije decenije,
onda je to LSCGe sa pochetka devedesetih, i Gospodin Slavko Perovic,
svi drugi su ispali NITI VODA NITI VINO, VIDJU FINO,
chija bih DJELA&LIKOVE najradje brzo izbrisao shto reche onaj iz KAPa "MEMORIJE PAMCENJA".

Evo me VASKSNUSHE.
__________________
SLOBODA ZA POJEDINCA,
IMA ISTU VRIJEDNOST; KAO NEZAVISNOST ZA DRZAVU.
milovan jankovic is offline   Reply With Quote
Old 27-01-10, 19:30   #6
bagi
MiM team Forumaš
 
bagi's Avatar
 
Registrovan: Apr 2007
Lokacija: tamo-amo,gore-dole
Postovi: 844
bagi nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Lako mu je medju nikakvima
bagi is offline   Reply With Quote
Old 04-02-10, 21:25   #7
laufer
MiM team King / Queen
 
laufer's Avatar
 
Registrovan: Aug 2008
Postovi: 10,294
laufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čeka
Default

vjerujem da je svih 450 000 bivsih liberala ushiceno ovim simbolicnim datumom i ostvarenjima, kako svojim, tako i opstedrustvenoprihvacenim!!
__________________
SPES MEA IN DEO EST
je me souviens!
laufer is offline   Reply With Quote
Old 05-02-10, 21:04   #8
Bonja the Zmaj
Defensor Pacis
 
Bonja the Zmaj's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Lokacija: Kapadokijski klanci
Postovi: 4,343
Bonja the Zmaj na dobrome putu
Default

PISMA IZ BARKE

Tajna kokosovog mlijeka

01. februar 2010.
Autor: Muzafer Čauši

Mojih je pet minuta došlo kada je ovlaštenim konzumatorima ničim sputane slobode jagnjetina postala primitivna i nazadna, out, a plodovi mora in. Kada je, najednom, nastao grabež za hranom iz mora. Skočile cijene, ja cvjetao, a nova klijentela nije žalila lako stečene pare da finansira sopstvenu inicijaciju u visoko društvo. Vjerovali su da se preko zubataca i gambora stiže do otmjenosti i gospodstva

Okrugle godišnjice uvijek prizovu sjećanja i isto tako neizbježne žalopojke o nehumano brzom, i sve bržem, proticanju vremena. I ja, koliko god želio da izmaknem ovom klišeu, ipak ne umijem drugačije početi nego s najiskrenijim: Bože, kako vrijeme leti! Kao da je juče bilo, a ne prije ravno dvadeset godina, kada sam se prvi put sreo s Liberalnim savezom Crne Gore. Čelnici novoformirane stranke, samo nekoliko dana nakon njenog osnivanja, u hladnoj sali Opštine Ulcinj, predstavljali su program partije.

Stotinak prisutnih: najmanje četvrtina po službenoj dužnosti. S knjižicom, bez knjižice, u uniformi ili civilnom odijelu, javno ili pritajeni, zarađivali su, te večeri, mučno svoj hleb, prinuđeni da slušaju priču koja je u, za njih, normalnim vremenima težila najmanje pet godina Spuža. Nisu izostali, normalno, ni svemogući gradski nezadovoljnici, bundžije, parničari i oponenti svemu i svačemu. I oni, opet, razočarani onime što čuju: nigdje pomena gvozdene metle, prijetnji zatvorom, odmazdama, nasilnim smjenama. Liberali sve nešto mlako i traljavo o ljubavi, miru i toleranciji. Ja i, na moju sreću, povelik broj istomišljenika, ushićeni i uzbuđeni što slušamo ljude koji o svemu što se zbiva oko nas, u široj i užoj domovini, misle kao i mi. Srećni smo što otkrivamo da i u Crnoj Gori, zemlji dobro spuštenih roletni, ima i onih koji su na skroz suprotnoj strani od pomahnitale i ratoborne svjetine. Grije nas, te studene februarske večeri, saznanje da i u većinskom narodu ima naših istomišljenika, da nismo sami. Mi, manjinski, još sitniji i manji od kad nam se počelo otvoreno prijetiti i pucati nad glavama.

U kafani, kasnije, uz čaj razgovaramo. Nastavljamo subverzivnu aktivnost, započetu već samim dolaskom na skup. Urotnički raspredamo razornu priču o tolerantnom suživotu svih u Crnoj Gori, nezavisnoj i suverenoj državi, o jednakosti i ravnopravnosti, miru i ljubavi, ljudskim slobodama i slobodi preduzetništva i kreativnosti, vrijednostima evropske civilizacije... Ideje su tako pitke i primamljive, toliko superiorne, da ja ni časa – naivan, kakav sam bio – ne sumnjam da će biti opšteprihvaćene. Samo da potočić krene, mislio sam, da prokrči tok, da počne razbijati vjekovne brane i nasipe i poteći će, bio sam već siguran, prava bujica. Pokupiti pred sobom sve nataložene zablude, mitove, neznanje, predrasude, primitivizam... Pokupila je nas milicija i pretresala na sred ceste...

Danas mi neko zna reći da smo bili heroji koji su svjetlali obraz Crne Gore. Ne znam za druge, ali ja sam se bojao još kako, samo, možda, ne koliko je zaista trebalo. A ni na kraj pameti nije mi bilo da mogu spašavati bilo čiji obraz, sem sopstvenu dušu. Stajali smo civilizovanom riječju, naspram njihovih prijetećih glasova, mir smo zazivali ljubavlju i pjesmom, a oni pucanjem, na udarce smo okretali i drugi obraz, oni su mijenjali toljagu... Prefina i prenježna bila je ta biljka da bi se primila na surom crnogorskom kršu. Oni su, naravno, pobijedili. I to im nije bilo dovoljno, nego su nam i priču oteli i iskrivili je, unakazili do neprepoznatljivosti.
Najviše im se dopala riječ sloboda. Sloboda da uzmeš, uneseš, odneseš, stičeš, gomilaš... Potpuna sloboda, pod uslovom da ti je odobrena. Da si u ekipi. Ostali su čekali da im se ponekad posreći, da ih dopadne koja mrvica. Svi smo postali pomalo šverceri.Tako je jednom moju barku na moru, gdje sam se sve češće sklanjao od TV dnevnika, presreo veliki, bijeli gliser. Ukočio sam se od straha, očekivao makar torpedo, ali sam onda na nepoznatom plovilu ugledao tri još prestašenija lica i čuo kako me, uspaničeno, pitaju gdje je Bar. Dove Bar, Antivari, prego? Eno ga iz vas, jebo vas on, pokazao sam im, odahnuvši, vrh Volujice. Uz mille, mille, grazie, dodali su mi bidon – jedan od hiljadu na njihovoj palubi - pun crvenkaste tečnosti. Benzin, visokooktanski, kvalitetan! Obradovali su me, da samo znaju kako. I to ne zato – kakav čovjek postane, ni naumpalo mi nije – što to gorivo neće nahraniti neki Karadžićev tenk, ne, već, jednostavno, što sam odoka procijenio da ću s njim nedjelju dana loviti bez troška. Onda sam na Velikoj plaži naišao na gomile cigareta koje je nanijelo more i uspio da izdvojim nekoliko suvih paklica. Zgrožen nad toliko mokrog blaga, ni sekunde nisam pomislio na neplaćenu carinu, akcize i što znam što još, no sam samo očajavao što ga je toliko propalo. Psovao sam nespretnu kontrabandu, u kojoj sam, priznajem, eto, i sam učestvovao.

Mojih je pravih pet minuta došlo kada je ovlaštenim konzumatorima ničim sputane slobode jagnjetina postala primitivna i nazadna, out, a plodovi mora in. Kada je, najednom, potpuno promijenjen odnos ponude i tražnje na malom tržištu ribe i rakova, kada je nastao grabež za hranom iz mora. Skočile cijene, ja cvjetao, a nova klijentela nije žalila lako stečene pare da finansira sopstvenu inicijaciju u visoko društvo. Vjerovali su da se preko zubataca i gambora, preko neumornog prežderavanja njima, stiže direktno do otmenosti i gospodstva. Iako sam znao da ih ni vagoni ribe i rakova ne mogu izvesti iz njihovih brloga, prodavao sam im, svakodnevno i za sve veće pare, svoj ulov. Svjesno sam iskorištavao njihovu muku da postanu ono što nisu, niti će ikada biti, i od tada su mi zatvorena usta da bilo što progovorim o ratnim ili antiratnim profiterima.

Prošle su godine, sazrelo se i prezrelo, pa sam, uozbiljen, batalio politiku. Posvetio sam se, potpuno, porodici. Na zapuštenoj plaži Ade moja djevojčica je iz pijeska uspijevala da pročeprka tek pokoju škjoljkicu. Između plastičnih flaša i sanitetskih cijevčica i boca. Pitala me ima li, možda, tamo negdje duboko u moru, neka bolnica ili ambulanta odakle sve to stiže, a ja sam joj kazao da nema i da je taj otpad lično naš, s kopna. I da more s prezrenjem vraća obali sve ono što mu je tuđe, što mu ne pripada. Šetali smo, zatim, pustim ostrvom, kojem godinama nikako da nađu i kupe valjanog vlasnika, i gledali oronule kućice koje su zaboravile strane jezike. Adom se prolamalo jedino mukanje krava, koje su zagospodarile parkovima.

- Tata, je li normalno da krave jedu palme? – pitala me kćer, pokazujući na ošišana stabla.

- Valjda jeste, dušo, krave su biljojedi. – našao sam se na mukama.

- A trava?

- Pa, trava je, kako da kažem, tako obična i dosadna. Prizemna. Prilično je ponižavajuće pasti je. Palme se brste uzdignute glave.

- A jesu li, tatice, ovo bile kokosove palme? – bila je neumorna i nemilosrdna.

- Jesu, sigurno, jesu.

- Onda ove krave daju kokosovo mlijeko! Sad znam. – poentirala je.

- Tako je, a onda ga crnci pakuju u one orahe. – htio sam da je pratim u lucidnosti.

- A banane i ananas? Mogu li i oni ovdje?

- Mogu, sine, naravno da mogu, dobra je ovo zemlja. Dobra čak i izvan ograde Morskog dobra. Sve ovdje uspjeva i rađa.Vrijedni su naši ljudi, vrijedne su i naše krave, samo im treba dozvoliti slobodu da se razmašu.

http://e-balkan.net/stav/107-tajna-k...g-mlijeka.html
Bonja the Zmaj is offline   Reply With Quote
Old 06-02-10, 11:35   #9
Nabuko
Računam diskonte!
 
Nabuko's Avatar
 
Registrovan: May 2007
Lokacija: ekonomija koja se uspješno nosi sa krizom
Postovi: 16,458
Nabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auru
Default

Evo ih u javnosti samo tako, montena, tv vijesti, uvodnici zavodnici, danas ih se i fićo prezidente ogreba. Nekih ih branu a neki ih napadau a neki te ih branu bole bi bilo da ih napadau.

Nego ovo srbovanje i svetovanje našeg prezidenta podsjeti me na jednu priču slavkovu sa Interneta. KAda su se dijelili Momo & Milo nije imao Milo dje drugo već u Crnogorce. Tako mi i prezidente djeluje. Kad se bude carstvo (ma što ostalo) dijelilo on neće imat kud bez kod Amfija & co.
__________________
Rules of Acquisition:
190. Hear all; trust nothing

Lumpenproletarijat, ta pasivna trulež najdonjih slojeva starog društva, biće delimično ubačen u pokret proleterskom revolucijom, ali će se po čitavom svom životnom položaju radije dati potkupiti za reakcionarna rovarenja.
Iz komunističkog manifesta.


Ne potcjenjujem ničije predispozicije za bavljenje politikom, ali treba znati da u društvima kao što je crnogorsko, harizmu često održava jedna pokorna struktura, koja brani njegovu harizmu zarad očuvanja sopstvenih interesa i želje da bude blizu vođe, predstavljajući sebe kao nezavisne posmatrače

Nevjerovatan je broj tzv. “nevladinih organizacija” u Crnoj Gori, bore se za prava tuljana, sibirskih tigrova, vjeverica, homoseksualaca, za čiste plaže, orlove i sokolove, trudnice, slijepce i osobe sa ravnim tabanima. To je znak da Crna Gora postaje moderna i civilizirana država ?
Nabuko is offline   Reply With Quote
Old 06-02-10, 15:20   #10
milovan jankovic
MiM team Forumaš i po'
 
milovan jankovic's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Danska
Age: 73
Postovi: 1,012
milovan jankovic na dobrome putu
Default

Kazu za PRAVOSLAVLJE NARODNO VESELJE,
da se DUHOVNO CARSTVO, poklapa sa drzavnim granicama,
JEDINO DUH FICOV & AMFILOHIJEV nece u BOCU,
uvode KANONSKE ZAKONE mimo ustava i zakona.

Dali smo VAM drzavu,
e sad ocete i CRKVU, bice VAM previshe braco CRNOGORCI,
FICO & AMFILOHIJE doziraju davanje na kafenu kashiku,
da NAROD ne usili, i pored LJEBA&IGARA, potrazi i novog GOSPODARA.
__________________
SLOBODA ZA POJEDINCA,
IMA ISTU VRIJEDNOST; KAO NEZAVISNOST ZA DRZAVU.
milovan jankovic is offline   Reply With Quote
Old 09-02-10, 21:13   #11
Bonja the Zmaj
Defensor Pacis
 
Bonja the Zmaj's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Lokacija: Kapadokijski klanci
Postovi: 4,343
Bonja the Zmaj na dobrome putu
Default sa PCNEN

Počeću od kraja. Liberalni savez Crne Gore, sinonim borbe za crnogorsku nezavisnost i antiratnog pokreta, više ne postoji. Odluka o prestanku političkog delovanja LSCG, osnovanog 26. januara 1990. godine, doneta je u četvrtak 24. marta 2005. godine na vanrednoj konferenciji održanoj na Cetinju. Osnivač, dugogodišnji predsednik, politički lider, rizničar... Slavko Perović kazao je novinarima da je odluka izmamljena, te da su oni, liberali, razumni ljudi shvatili "da je ova vlast, koja se ne menja punih petnaest godina, zapravo narodna vlast, da narod podržava takvu vlast i da ova vlast voli svoj narod. Ne nalazimo više nikakve potrebe da kvarimo bilo kakvu idilu i veliku ljubav koja postoji između ove vlasti i naroda". Besan zbog gašenja i ne razmišljajući o razlozima ovo sam napisao na početku komentara u dnevnom listu Glas javnosti, sa pozicije zamenika glavnog i odgovornog urednika. (Svi koji to žele iščitati u celosti tekst mogu pronaći preko googla, ukucvanjem liberali adio dragan banjac, a objavljen je 3. aprila 2005. godine).
Tužan i ljut, ne pitajući za pobudu(e) sročih na mestima oštar komentar i nešto što bih danas prećutao. Đukanović je tada izjavio (i pogrešio!) da mu liberali neće nedostajati, iako nije prenebregao da je LS bio baštinik "odlične ideje", ali da je u međuvremenu "urušen dnevnopolitičkim kompromiserstvom" ljudi iz užeg kabineta. Prethodnih dana sam pomno iščitavao šta o ovom jubileju(?) govore dični Crnogorci i čini mi se da se svi žale zbog gašenja "stranke čuvara crnogorskog obraza".
Podsetio sam se da je Liberalni savez Crne Gore na prvim višestranačkim izborima nastupio sa Savezom reformskih snaga, da ih je u Skupštini predstavljao Slavko Perović. Zbog antiratnog stava, protivljenju (i izvinjenju!) agresiji na Dubrovnik, ukazivanje na deportaciju Muslimana-Bošnjaka, te njihov progon iz Bukovice, kasnije i zločina u Štrpcima i zalaganja za crnogorsku nezavisnost, Perović i družina su stalna meta vlasti i većinske Crne Gore. Bili su trn u oku vlasti koja je revnosno sledila uputstva "velikog brata", odnosno balkanskog satrapa.
Iščitao sam i krajnje simpatično "vezivanje čvora" da je posle televizijskog prikazivanja otkrića čudesne jugoslovenske Službe u kojoj su glavni akteri Boljkovac i Špegelj, a jedna dnevna crnogorska novina, ona koja je dugo u naslovu imala slova koja aludiraju na delove šumadijskog opanka, gledateljstvo uputila da je "neki Crnogorac" koji se pominje kao posrednik u naoružavanju hrvatskih paravojnih formacija zapravo lider LSCG. "Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje", opisivao je Perović crnogorski ambijent početkom devedestih. Crnohumorno zvuči da ih je policija redovno vizitala na putu, iako su unapred znali da od "oružja" poseduju jedino balone i opasnu stvar - crnogorske zastavice. Najveće parče crnogorskog izbornog kolača pripalo im je (35.000 glasova, odnosno 12 odsto) kada su imali trinaest skupštinskih mesta. Jednu godinu služiće više kao dekor, nipošto kao partner vlasti nadmoćne Demokratske partije socijalista. Dva ministra uredovali su u resoru ekologije i uređenja prostora. I dalje se razlikuju od veliko-srpskih crnogorskih stranaka, bogami i od DPS; gensek socijalista Svetozar Marović ugošćuje ruskog ekstrema Vladimira Žirinovskog, a Slavko Perović stiže do Butros Galija, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, LSCG je punopravni član Liberalne internacionale, a vođa liberala njen potpredsednik.
U jeku ozbiljnog uspona usledila su "unutarpartijska trvenja". Neki su smatrali da iz podrivaju politički neistomišljenici koji se plaše mogućeg ugrožavanja, drugi da sve već predugo traje i da život ima svoje (stomačne) zakonitosti. Bilo je nešto i onih koji pored neprikosnovenog Perovića nisu ni pomišljali da bi mogli načiniti kakav ozbiljniji politički iskorak ili ne daj bože zameniti ga na vrhu. Nakon četvorogodišnje iscrpljujuće borbe liberalna oštrica pomalo otupljuje, a dolazi i do smanjivanja razlika između njih i Narodne stranke, sledi i koalicioni nastup što je samo godinu-dve pre toga bilo nezamislivo. Perović i Kilibarda, kao Milošević i Ivan Đurić nakon uspostave višestranačja!!! Jedan džemperaš (bez brkova) okreće leđa beogradskom Voždu, a liberali mu daju podršku zbog promene političkog kursa. Zapravo, Perović dodatno pojašnjava da je reč o "preuzimanju liberalne politike" i u tome i jeste kvaka, kako vele klinci. Uzimam ti ideju i sprovodim je - odozgo!
Jedan dugogodišnji beogradski vatreni liberal, danas daleko od nekad mu velikog Slavka rekao je tada će Sati (žao mi je što nemam vaše novo slovo) glave doći "njegova đeca", tevabija okupljena oko opozicije unutar stranke, Monitora, Matice, Pen centra..." Pošteno govoreći u dobroj meri je bio vidovit. Liberali (Slavko) malo zategnu, malo popuste. Družina se osipala. Perović je razmišljao o povlačenju, čuo sam od zajedničkih prijatelja iz Podgorice. Ponudio sam mu intervju za Našu Borbu, koji nije prihvatio oberučke, vajkao se da nema šta da priča za punu stranu. Bio je kraj aprila 1996. godine. U glavnom gradu Crne Gore rado se prepričavao grafit koji je pravdao preletače, a Zoran Ljumović mi je tada rekao šta mu je ("Što 'vamo ima para!") rekao jedan opozicionar (nije iz LSCG) koji se dočepao vlasti, vrha jednog ministarstva. Desilo mi se i nešto prijatno. Upoznao sam Balšu Brkovića, samo se pojavio na vratima moje sobe u hotelu "Crna Gora". Bio mi je veoma dragoceno otkriće, kao da sad sretnem Andreja Nikolaidisa, recimo. Narednog dana, dok sam grabio prema onoj baraci gde su liberali delali opet nabasam na mladog Brkovića koji reče da se upravo iščlanio... Slavko je zaista pominjao mogućnost da se skloni "od svega", prednosti kućnog ogrtača i papuča, svetle radne sobe u kojoj niže stihove... Intervju sam objavio odmah po povratku u Beograd, u vikend dvobroju Naše Borbe. Bilo je više od strane, na VIII i IX, 27-28. april 1996, a naslov je odisao sadržajem razgovora - Crna Gora će biti nezavisna.
Nikad nisam skrivao bliskost sa Perovićem, koliko god to štetilo i što su mu katkad neki njegovi kasniji saradnici ("borci NOR-a iz 1945") svašta servirali. Oni isti koji su na jednoj konvenciji (na III u Igalu sam bio gost-novinar a i danas na privesku LSCG držimo ključeve našeg "jugića") za sam vrh stranke govorili da su "buzeranti". Znao sam i za poteze tipa podapinjanje starom gospodinu prilikom izlaska iz klupe ka govornici, sve to mi je govorilo da je bio umoran i da nije imao s kim da nosi teret koji se svakim danom uvećavao.
Ne želim da ulazim u razloge koji su prethodili gašenju, samo ističem da mi je žao. I zbog razlaza sa Miodragom Živkovićem i zbog poruka dragog prijatelja Marka Vešovića iz Sarajeva, recimo i svih drugih sukoba i razmirica. Pogotovo žalim što LSCG više ne postoji i rado ću citirati kolegu i prijatelja Esada Kočana koji je povodom 20 godina od osnivanja rekao da je LSCG "bio moralni vrh i biljeg Crne Gore XX. vijeka". Perović je u svakom trenutku bio svestan, voleo je to da naglasi, da je delovanje liberala u Crnoj Gori - bitka Davida i Golijata. Da je reč o neravnopravnom jakanju "onih koji su Crnu Goru smatrali domovinom, protiv onih koji su je smatrali i smatraju imovinom". Pored svega dugo je bio u rovu, što nije baš lako, da parafraziram starog dobrog Džejmsa Restona.
Krajem jula prošle godine izmenili smo nekoliko poruka. Deo poslednje dodajem ovom prilogu: "Raduje me da pratiš moj blog. Osjećao sam obavezu da o nekim temama saopštim moje mišljenje i opišem moje iskustvo. Možda će, nešto od toga, nekome, nekad zatrebati, ko zna kad i hoće li ikad. Znam da CG, ako ikad krene da od blata pravi sebe, mora proći klancem kojim je išao LSCG, drugi put jednostavno ne postoji. Ovaj blog je neka vrsta putokaza, za lakše snalalaženje u mrkloj dubini toga klanca. Srdacno te pozdravljam!"
Na žalost trenutno nije u prilici da uzvrati na moju poruku od 6. januara ove godine i nadam se da neću dugo čekati odgovor. Šta god da mislite o njemu i njega i liberale je valjalo sačuvati, radi, kako Kočan reče, morala i kao beleg.
Bonja the Zmaj is offline   Reply With Quote
Old 09-02-10, 21:25   #12
Nabuko
Računam diskonte!
 
Nabuko's Avatar
 
Registrovan: May 2007
Lokacija: ekonomija koja se uspješno nosi sa krizom
Postovi: 16,458
Nabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auruNabuko ima famoznu auru
Default

Sad je svaka avetinja našla da nešto objavi povodom godišnjice.

Ja neštomnim da je bilo dovoljno objaviti ovaj govor:

http://www.lscg.org/content/actualit...tNieuwsID=2187

Evo jedan pasaž:

Quote:
S druge strane, a primjereno kolektivnoj vrijednosti našega svijeta, u Crnu nam je Goru, a posredstvom USAID-a i NDI-a uvezen izborni sistem poznat pod nazivom “siguran glas”. Tim sigurnim glasom održavaju se svi latino-američki diktatorski režimi, ali ne samo tamo, najnoviji primjer je Irak. U Iraku se glasalo na isti način kao što se glasa u Crnoj Gori! I u mnogim drugim unesrećenim zemljama svijeta. Smatra se, naime, da su bolji bilo kakvi izbori, od nikakvih. I mi se slažemo. Ali se ne slažemo da je Crna Gora danas u takvom stanju, da ne može imati prave i poštene izbore! Ako su se ovakvi izbori praktikovali dok je na vlasti bio Milošević, nema više nikakvog razloga da se oni i dalje praktikuju. A praktikuju se jer daju ogromnu, nedostižnu prednost faktoru koji drži vlast. Zamislite zemlju od pedest miliona ljudi. Zamislite stotine hiljada izbornih štabova, zamislite na desetine hiljada automobila, zamislite broj onih koji su zaduženi da izvlače ljude iz kuća, zamislite samo stavku gorivo plus telefoni, zamislite aktiviste po terenu, zamislite štogod možete zamisliti i na to dodajte puno nezamislivoga i dobićete istinu o “sigurnom glasu”. Ko to može da plati? Samo onaj ko drži vlast! U političkoj teoriji te zemlje se nazivaju zemljama formalne demokratije. Ali ima jedna bitna razlika! Listom svi narodi u kojima se tako odigravaju izbori kako bi se ropstvom narodnim pokrivala njegova neviđena pljačka i derikožaštvo, protiv toga se bune! Dižu se revolucije, organizuju se pokreti, ulazi se u otvorene političke i druge tuče sa režimom, a ovdje, u Crnoj Gori, postoji samo jedna tuča, tuča da se postane dio režima, makar njegov zadnji šraf kojim se jedva održava daska na nekoj raspaloj WC šolji. Osim nas liberala i još nekih sitnih izuzetaka, ovdje u Crnoj Gori postoji samo jedna parola – svi smo mi ON, da mu ime ne pominjem!
__________________
Rules of Acquisition:
190. Hear all; trust nothing

Lumpenproletarijat, ta pasivna trulež najdonjih slojeva starog društva, biće delimično ubačen u pokret proleterskom revolucijom, ali će se po čitavom svom životnom položaju radije dati potkupiti za reakcionarna rovarenja.
Iz komunističkog manifesta.


Ne potcjenjujem ničije predispozicije za bavljenje politikom, ali treba znati da u društvima kao što je crnogorsko, harizmu često održava jedna pokorna struktura, koja brani njegovu harizmu zarad očuvanja sopstvenih interesa i želje da bude blizu vođe, predstavljajući sebe kao nezavisne posmatrače

Nevjerovatan je broj tzv. “nevladinih organizacija” u Crnoj Gori, bore se za prava tuljana, sibirskih tigrova, vjeverica, homoseksualaca, za čiste plaže, orlove i sokolove, trudnice, slijepce i osobe sa ravnim tabanima. To je znak da Crna Gora postaje moderna i civilizirana država ?
Nabuko is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
crnogorskih, dvadeset, godina, liberala

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 04:15 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2020, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM