Posjete psihologu/psihijatru?

dobar dan..khm - ovako, znate kako..ne pushim, kafu ne mogu, al' sam navratila na chashicu razgovora...prijatelje ne zhelim da opterecujem, dosta im je svojih problema, roditelje ne zhelim da $ekiram...
nijesam u problemu (a mozhda i jesam, al da ne znam - nijesam svesan/a)) i samo mi treba razgovor...kvalitetan i koristan...

psiholog - psihijatar?

shta mislite o posjetama - odlasku kod istih? Koliko ste upuceni u njihov rad?
je li to korisno, smatrate li da pomazhu?
Ko su njihovi pacijenti (koji profil ljudi)?


P.S. Razlika između psihologa i psihijatra je sljedeca:
psiholog studira Psihologiju (koja nije pri Medicinskom fakultetu), studije mu traju 9 semestara-chini mi se i sluzhi da saslusha i usmjeri mentalno zdravu osobu na pronalazak najbezbolnijeg i najlaksheg nachina da rijeshi svoj problem ili probleme. Takodje se bavi i socijalnim poremecajima i pomazhe pojedincima da se uklope u drushtvo.

Psihijatar je pod 1. studirao Medicinu (6 godina), pod 2. specijalizirao psihijatriju (4 godine) i bavi se lijechenjem mentalno (lakshe ili tezhe) oboljelih osoba (u mentalne bolesti spadaju npr: manichna depresija, shizofrenija, paranoidna shizofrenija...).

[vruc krompir]

@paramanand
oces da kazes da bolest psihe(splet duha i duse)ne moze da bude odraz fizickih promjena u tijelu, odnosno da psiha ne uzrokuje bolest, vec hemijski procesi u tijelu, koji mogu da dovedu do bolesti po sebi, nezavavisno od stanja psihe?

[Paramanand]

Onda se nijesmo rrazumjeli. Ja samo kažem da je u najvećem broju slučajeva psiha odgovorna i za bolesti tijela.

[vruc krompir]

koje bi to npr. bolesti bile i na koji nacin psiha ima uticaj na stvaranje istih?

[Paramanand]

Originally Posted by vruc krompir

koje bi to npr. bolesti bile i na koji nacin psiha ima uticaj na stvaranje istih?

Danas mnogi ljekari tradicionalne medicine efekte ovog načina liječenja dovode u vezu sa placebo efektom. Mnoge naučne studije su pokazale da veliki broj ljekova koje uzimamo djeluje više na psihološkoj nego nego na konkretnoj biohemijskoj osnovi. Znači, naša želja i očekivanje da budemo bolje, više nego hemijsko djejstvo lijeka, pokreću kaskadu dešavanja koja onda stimulišu određene hemijske promjene u tijelu, koje doprinosi procesu iscjeljenja. Isto tako, dokazano je, negativne misli, negativna očekivanja, potiru djejstvo lijeka. Činjenica je i to da je jedan od glavnih uzročnika velikog broja bolesti stres, emotivno stanje čovjeka.

Nauka je potvrdila da produženo stanje stresa, depresije, straha, nedostatak vjere u dobro i u život uopšte, pogoduju razvoju mnogih sistemskih i malignih bolesti. A pošto psihički faktori kroz psihofiziološku reakciju mogu izazvati organsku bolest, ona onda, zbog trpljenja bolova i drugih simptoma, utiče na sve naše psihičke funkcije, pa ulazimo u jedan začarani krug uzajamnog djejstva duha i tijela, đe jedno pojačava drugo, sistematski pogoršavajući postojeće stanje.

Neurofiziolozi kažu da je danas već jasno da misao ima snagu po sebi (sugestija, autosugestija, hipnoza, telepatija...) i da se sa svakom našom misli stvara hemijska reakcija koja mijenja način na koji funkcioniše naše tijelo. Ponekad je dovoljno da promijenimo svoje misli pa da mnogi bolovi i bolesti nestanu. Sve ovo ukazuje da je fizičko stanje zdravlja u direktoj uzročnoj vezi sa mentalnim stavom, da um kreira zdravlje ili bolest.

[nico]

Originally Posted by Paramanand

Ne znam nikoga koga su izliječili, bilo psiholozi, bilo psihijatri. Da uspostave dijagnozu, to ponekad pogode, ali liječiti umiju samo na jedan način: farmaceutski.

neku noc ne stigoh vremenski odgovorit kako treba, osim sto sam ti povrsno napisao...
ok, radi se o lijecnicima koji se bave EMDR terapijom, koja se radi iskljucivo bez medikamenata... i pokazala se jako uspjesnom... na netu ima svega i svacega, tako da se jedino mogu osloniti na ovu stranicu i osobu koja radi pri ovom institutu... stranica je nazalost na njemackom...
http://www.emdr-institut.de/

ovo s wikipedie moze se samo kao info koristit za daljnju pretragu...
http://en.wikipedia.org/wiki/Eye_mov...d_reprocessing

ili ovdje...
http://d.yimg.com/kq/groups/13562617.../Info+EMDR.pdf

[lidia]

a vi svi to uopsteno , zna li iko nekog psihijatra u CG a da je bas dobar?

[Derek_Trotter]

Ne znam da ti preporucim nikoga osim sto sam cuo (ali ne znam je li bas toliko extremno dobar)
Mogu da kazem da je odlazak psihologu/psihijatru kod nas jos uvijek tabu tema.
Drugarica iz Svedske mi je rekla da, tamo kada novinar vidi iole stresniju scenu, bilo u saobracaju ili ulicnom obracunu, odmah mora da se javi psihologu da to ne bi imalo teze posljedice.
Gdje su oni a gdje mi?!
Kod nas se odlazak psihologu/psihijatru i dalje krije i o tome ne prica nikome.
Odma bi komsije i rodjaci tu osobu proglasili ludom.

[manitov]

suvise smo mi tvrdoglavi da poslusamo i one koji nas stvore a kamo li psihijatra

[Blekdzek]

Slazem se da bi trebalo biti vise centara za mentalno zdravlje tzv. mentalnu higijenu, ali mislim da normalnom covjeku,ukoliko pocinje da pada u mracna raspolozenja nije toliko potreban psiholog, nego vise prijatelja, druzenja i humora.Kao i vise sadrzaja koji ce okupirati covjekovu paznju i koncentraciju.
Besposlen um je djavolje igraliste
Sto se ozbiljnih slucajeva tice, mislim da im treba prilaziti sa paznjom i uvazavenjem, jer je cest slucaj da sredina svojim negativnim djelovanjem prema pojedincu joz vise ugrozava i pogorsava njegovo zdravstveno stanje...

[marishi]

@ Paramanand , slazem se sa tobom. Misli su jako vazne i osoba je ono sto misli. Uproscavam stvar, ali osobi koja je utripovala da je debela i da treba da smrsa, a nema ni 30kg sa krevetom, dzaba bilo ko uporno prica da prestane sa dijetama, ona jednostavno zbog toga sto je to umislila, vidi sebe kao deblju osobu i tako dolazi do anoreksije.


Po mom misljenju, odlazak kod psihologa/psihijatra je sasvim normalan. Svima nama je potreban neko ko ce da nas saslusa, a danas je jako malo ljudi koji to zele i koji umiju.
Ponekad mi tako treba neko da me saslusa, da izbacim sve iz sebe, da pricam o problemima jer mi je tako lakse, i kad mi nastupi takav period pozelim da odem kod psihologa, ali jednostavno niko da zna da mi kaze kod koga da odem. I tada ja zamislim da sam psiholog, pa ispricam sve sto bih njemu ispricala i tako budem u svojoj glavi sat vremena na seansi kod same sebe. Kasnije imam osjecaj kao da sam bila kod pravog psihologa.