MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Nauka > Psihologija > Analitička psihologija i Karl Gustav Jung

Notices



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 28-04-09, 21:03   #1
Snow_Lady
MiM team Expert
 
Snow_Lady's Avatar
 
Registrovan: Sep 2008
Lokacija: Madagaskar
Postovi: 2,518
Snow_Lady nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to Snow_Lady
Default Psihologija i alhemija, psihologija i astrologija

http://www.danapanduru.co.uk/quotes.php

Evo sta nam Gustav Jung kaze o Astrologiji, doduse na engleskom...ko razumije, znace!
Snow_Lady is offline  
Reply With Quote
Old 09-05-09, 23:46   #2
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default Psihologija i Alhemija

Epilog knjige "Psihologija i Alhemija" - I dio

Nikad se nije posve razjasnilo što su stari filozofi mislili pod lapisom (kamenom mudrosti prim.). Na to se pitanje tek onda može dati zadovoljavaući odgovor kada budemo znali koji su sadržaj svojega nesvjesnog time projicirali. Takvu tajnu može riješiti samo psihologija nesvjesnoga. Iz nje znamo da je neki sadržaj nedostupan dokle god ostaje u projekciji, zbog čega su nam nastoja*nja autora oko tajne otkrila veoma malo zbiljskoga o tome. To veći je plijen glede simboličkog gradiva, koje je u uskoj vezi s procesom individuacije.

Pri bavljenju alkemijom mora se neprestance imati na umu da je ta filozofija u srednjemu vijeku imala važnu ulogu te da je razvila opsežnu literaturu, koja je vršila dalekosežan utjecaj na tadašnji duhovni život. Koliko je sama alkemija posizala u tom smjeru, zacijelo najbolje pokazuje usporedba lapis — Krist. Možda će ta činjenica objasniti — ili opravdati — to što moja sažeta razlaganja dodiruju i područja koja s alkemijom prividno nemaju ništa zajedničko. Ako se čovjek uopće pozabavi psihologijom alkemističke misli, nameću mu se veze koje, gledano čisto izvanjski, kao da su daleko od povijesnoga gradiva. Ali, pokušamo li tu pojavu razumjeti iznutra, to jest, s duševnog stajališta, tada polazimo od središta gdje se izvanjski najudaljenije stvari slijevaju u najbliže susjedstvo. Tamo susrećemo onu čovječju dušu koja se, za razliku od svijesti, u mnogim stoljećima jedva zamjetno mijenjala, i gdje je dvije tisuće godina stara istina i dan-danas istina, to jest, još je živa i djelotvorna. Tamo nalazimo i one temeljne duševne činjenice koje tisućljećima ostaju iste i još će tisućljećima ostati iste. Novo doba i sadašnjica, gledani s te točke, čine se poput pojedinih epizoda drame što je otpočela u davno minulo doba, i proteže se svim stoljećima u daleku budućnost. Ta drama je »aurora consurgens«: os*ješćivanje čovječanstva.

Alkemistički proces klasičnoga doba (od antike do otprilike sredine sedamnaestoga stoljeća) bilo je u stvari kemijsko ispitivanje u koje se, putem projekcije, miješalo nesvjesno psihičko gradivo. Stoga se u tekstovima mnogostruko naglašuje psihološka uvjetovanost djela. Sadržaji koji se razmatraju su sa*držaji podobni za projekciju u nepoznatu kemijsku tvar. Zbog neosobne, čisto objektivne naravi tvari dolazi do projekcija neosobnih, kolektivnih arhetipova. Sukladno zajedničkome du*hovnom životu onih stoljeća to je uglavnom slika duha uhvaćena u tmini svijeta, to jest, neizbavljenost tegobnoga stanja razmjerne nesvjesnosti što se prepoznaje u zrcalu tvari te se stoga i obrađuje na tvari. Kako je psihološko stanje nesvjesna sadržaja moguća zbilja (koju označuje oprečni par bitak — nebitak), sjedinjenje opreka u alkemijskome procesu ima odsudnu ulogu. Stoga posljedak dobiva značenje simbola koji sjedinjuje. Takav u pravilu ima numinozan značaj.

Iz te činjenice gotovo nužno proizlazi projekcija slike izbavitelja, to jest, paralela lapis — Krist, a isto tako i paralelizam između izbavljujućega opusa ili »offieiuma divinuma« i »magisteriuma«, ali uz načelnu razliku da je kršćanski opus »operari« onoga koji je potrebit izbavljenja u čast Boga-Izbavitelja, dok je alkemijski »opus« nastojanje čovjeka-izbavitelja oko božanske duše svijeta, što spava u tvari i čeka izbavljenje. Kršćanin će steći plodove milosti ex opere operato; usuprot tome, alkemičar sebi ex opera operantis (u doslovnome smislu) pribavlja »životni lijek«, koji mu se čini ili nadomjestkom za milosrdna sredstva crkve ili dopunom i analogijom božanskoga djela izbavljenja što se nastavlja u čovjeku. U crkvenom izrijeku »opus operatum« i »opus operantis« susreću se oba oprečna i u krajnjoj crti nepomirljiva stajališta. U osnovi, posrijedi su opreke zajedništvo i pojedinac ili društvo i osobnost. Ta je problematika moderna utoliko što je bilo potrebno jačanje kolektivnoga života i nečuveno omasovljavanje našega vremena da bi pojedinac postao svjestan kako se guši u ustroju organiziranih masa. Kolektivizam srednjovjekovne crkve rijetko je, ili nikad, dosizao onaj stupanj pritiska, koji bi odnošaj pojedinca prema društvu bio uzdigao do općega problema. Stoga je i to pitanje ostalo na razini projekcije te je prepušteno našemu vremenu da ga približi bar embrionalnoj svjesnosti pod krinkom neurotičnoga individualizma.

Ali prije te najnovije promjene, alkemija je dosegla posljednji vrhunac, a time i povijesni obrat oi Goetheovu »Faustu«, koji je od početka do kraja prožet alkemističkim tokovima misli. Ono što se zbiva u »Faustu« najjasnije je izraženo u prizoru Pariš a i Helene. Za srednjovjekovnoga alkemičara taj bi prizor značio tajanstveni »coniunctio« Soliš i Lunae u retorti; dočim čovjek novijega doba, prerušen u lik Fausta, prepoznaje projekciju, zauzima mjesto Parisa ili Sola i domog*ne se Helene ili Lune, svojega unutrašnjeg ženskog oprečnika. Time, naime, objektivni proces sjedinjenja postaje subjektivnim doživljajem »artifexa«, to jest, alkemičara. Mjesto da to spozna, postaje on sam likom u drami. Nedostatak Faustova subjektivnog upletanja jest što se propušta pravi cilj procesa, naime, proizvodnja nepokvarljive tvari. Mjesto ove u vlastitu plamenu izgori Euforion, koji bi trebao biti »filius philosophorum«, nepropadljiv i »ineombustibile« — zao udes za alkemičara i povod psihologu da kritizira Fausta, iako događaj nije neobičan. Jer, ikada se pojavi, svaki arhetip zahvaća, dokle god je nesvjestan, cijeloga čovjeka i navodi ovoga da igra odgovarajuću ulogu. Zbog toga Faust ne može odoljeti a da ne istisne Parisa kod Helene, a zbog iste žudnje propadaju i drugi »porodi« i oblici pomlađivanja, kao što su Dječak-Upravljač i homunkul. To je vjerojatno dublji razlog zašto do konačnoga pomlađivanja dolazi tek u posmrtnom stanju, to jest, projicirano u budućnost. Je li slučajno što usavršeni Faustov oblik nosi ime koje smo već upoznali kao ime jednoga od najznačajnijih alkemičara ranoga doba: naime, »Marianus« ili, u uobičajenijem obliku, Morienus?

Poistovjećujući se s Parisom, Faust prenosi »coniunctio« iz projekcije u područje osobno-psihološkoga doživljavanja, a time i u svijest. Taj odsudni (korak ne znači ništa manje već rješenje alkemističke zagonetke, te istodobno i izbavlje*nje dijela osobnosti koji je do tada bio nesvjestan. Ali svako povećanje svjesnosti skriva u sebi pogibelj napuhnuća. To se jasno vidi u Faustovu natČovještvu. Faustova smrt je nuž*nost koja je dobno uvjetovana, ali nije dostatan odgovor. Rođenje i preobrazba, koji se nastavljaju na »coniunctio«, odvijaju se onkraj groba, to jest, u nesvjesnome. Tu je ostao neriješen problem kojega se, kao što je poznato, ponovo latio Nietzsche u »Zaratustri«: naime, preobrazba u natčovjeka, kojega on, međutim, pomiče u najpogibeljniju blizinu ovostranoga čovjeka. Time je neizbježivo izazvao protukršćanski ressentiment; jer njegov je natčovjek drska preuzetnost pojedinačne svijesti, koja se izravno mora sudariti s kolektivnom moći kršćanstva — i dovesti do katastrofalnoga razaranja pojedinca. Poznato je koliko je to, »tam ethice quam phvsice«, .poprimilo iznimno karakteristične oblike u Nietzschea. A što je odgovor sljedećih naraštaja na individualizam Nietzscheova natčovjeka? Oni, »tam ethice quam phvsice«, odgovaraju kolektivizmom, kolektivnom organizacijom i nagomilavanjem masa, koje izvrgavaju ruglu sve što je ikad postojalo. Gušenje osob*nosti s jedne strane i nemoćno, možda smrtno ranjeno kršćan*stvo s druge strane: to je neuljepšana bilanca našega vre*mena.

Faustov je grijeh njegovo poistovjećenje s onime što je trebalo preobraziti i onime što je bilo preobraženo. Nietzsche-ovo je presizanje bilo u poistovjećenju s natčovjekom Zaratustrom, onim dijelom osobnosti koji se probijao do svjesnosti. Ali smije li se o Zaratustri govoriti kao o dijelu osobnosti? Ni*je li on ono natčovječno što čovjek nije, iako ima udjela u tome? Da li je Bog mrtav, ako ga Nietzsche proglašuje iščez*lim? Ne vraća li se on upravo prerušen u »natčovjeka«?

U svojoj slijepoj težnji za natčovječjom moći, Faust uzrokuje umorstvo Filemona i Baukide. A tko su to dvoje skromnih staraca? Kada svijet bijaše postao bezbožan te više nije pružao gostoljubivo utočište božanskim tuđincima, to jest, Jupiteru i Merkuru, Filemon i Baukida bijahu ti koji su pri*mili natčovječne goste, a kada im je Baukida htjela žrtvovati svoju posljednju gusku, zbila se preobrazba: bogovi su se očitovali, priprosta koliba postade hramom, a dvoje staraca besmrtni služitelji u svetištu.

U stanovitom smislu stari su alkemičari bili bliže duševnoj istini kada su iz kemijskih elemenata htjeli izbaviti ognjeni duh, a tajnom su se bavili tako kao da ona prebiva u krilu mračne i nijeme naravi. Još je bila izvan njih. Ali nadirući razvoj svijesti morao je jednom ukinuti tu projekciju i duši vratiti ono što je od početka bilo duševne naravi. Ali što je bila duša, počev od prosvjetiteljskoga doba i u vrijeme znanstvenoga racionalizma? Bila je postala istovjetna sa sviješću. Duša bijaše postala »ono što znam«. Duša nije bila nigdje izvan čovjekova ja. Time je neizbježivim postalo poistovjećenje sa sadržajima izvučenim iz projekcije. Netragom bijahu nestala vremena kada je duša još većim dijelom bila »izvan tijela« i kada je zamišljala »maiora«, koje tijelo nije uzmoglo pojmiti. Sadržaji koji su ranije bili projicirani, morali su se sada pojaviti kao vlasništva, to jest, ikao shematske maštarije ja-svijesti. Oganj se ohladio u zrak, a zrak postade Zaratustrinim vjetrom, prouzročivši napuhnuće svijesti, koje se očigledno može ublažiti samo najstrahovitijim kulturnim katastrofama, upravo onim potopom što su ga bogovi bili poslali negostoljubivu čovječanstvu.

...

Last edited by Airbender; 09-05-09 at 23:53..
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 09-05-09, 23:49   #3
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default Epilog knjige "Psihologija i Alhemija" - II dio

...

Napuhana svijest uvijek je egocentrična i svjesna samo vlastite nazočnosti. Ona nije sposobna učiti iz prošlosti, poimati suvremena zbivanja i donositi ispravne zaključke o budućnosti. Hipnotizirana je samom sobom i s njom se ne može govoriti. Stoga je osuđena na katastrofe koje će je, ako je potrebno, usmrtiti. Na protuslovan način napuhnuće je onesvješćenje svijesti. Do toga dolazi kada ova posljednja zahvati odviše iz sadržaja nesvjesnog te izgubi sposobnost razlikovanja, taj conditio sine qua non svake svjesnosti. Kada je sudbina priredila Europi najgnusniji rat ikoji je trajao četiri godine, rat koji nitko nije želio, gotovo se nitko nije pitao itko je zapravo prouzročio taj rat i njegov nastavak. Nitko nije priznavao samomu sebi da je Europljanin bio opsjednut nečim što ga je lišilo svakoga slobodnog odlučivanja. To opsjednuto i nesvjesno stanje trajat će podjednako i dalje, sve dok Europljanin ne »zadrhti od svoje sličnosti Bogu«. Ta preobrazba može otpočeti samo u pojedinca; jer mnoštva su slijepe životinje, Što je dostatno poznato. Stoga mi se čini važnim da bar pojedinci, ili određeni pojedinci, počnu uviđati kako ima sadržaja koji, ako ništa drugo, ne pripadaju ja-osobnosti već ih valja pripisati psihičkome ne-ja. Taj postupak treba izvršiti uvijek kada se želi izbjeći prijetećem napuhnuću. Za to postoje korisni i djelotvorni uzori, koje nam pokazuju pjesnici i filozofi, uzori ili »archetvpi«, koji se mogu označiti kao lijek za izlječenje ljudi i vremena. Ono što se tamo nalazi ne može se, naravno, pružiti mnoštvu, već je to nešto skrovito Što se u tišini nudi samomu sebi. Veoma je malo ljudi koji o tome žele štogod znati; jer mnogo je ugodnije desecima tisuća drugih najaviti svelijek, koji tada više ne treba primijeniti na samomu sebi, a kao što je poznato, sav jad prestaje ako okupljenih ima mnogo. Čopor ne poznaje dvojbe, a veće mnoštvo ima uvijek bolju istinu — ali i veće katastrofe.

Ono što možemo naučiti od naših uzora prije svega je činjenica da duša skriva sadržaje, ili stoji pod utjecajima, kojih je upijanje povezano s najvećim pogibeljima. Ako su, dakle, stari alkemičari svoju tajnu pripisivali tvari, i ako nas ni Faust ni Zaratustra nipošto ne sokole da to prisvojimo, ne preostaje ništa drugo već odbaciti oholu težnju svijesti da sama bude dušom, te duši priznati zbilju koju svojim sadašnjim razumskim sredstvima ne možemo pojmiti. Ne držim mračnjakom onoga koji priznaje svoje neznanje, već onoga u kojega svijest još nije ni toliko razvijena da bi bio svjestan svojega neznanja. Alkemičarsko očekivanje da se iz tvari može proizvesti filozofsko zlato ili svelijek, ili čudesni kamen, držim doduše tlapnjom koja je prouzročena projekcijom, ali ono, s druge strane, odgovara psihičkim činjenicama koje u psihologiji ne*svjesnoga imaju veliko značenje. Alkemičar je, naime, kao što pokazuju tekstovi i njihova simbolika, projicirao proces individuacije u postupke kemijske pretvorbe. Znanstveni nazivak »individuacija« nipošto ne znači da je pritom riječ o posve poznatoj i razjašnjenoj činjenici. On tek označuje još veoma mračno područje procesa usredištenja u nesvjesnome, procesa koji oblikuju osobnosti, a koje tek treba istražiti. Posrijedi su životni procesi koji su oduvijek, zbog svojega numinoznoga značaja, davali najznačajniji poticaj tvorbi simbola. A ti su procesi tajanstveni, dokle god čovječjem razumu postavljaju zagonetke oko kojih će se rješenja još dugo i možda uzaludno truditi. Jer posve je dvojbeno da li je razum u kra*njoj crti za to podobno sredstvo. Alkemija se ne označuje bez razloga »umijećem«, u ispravnom osjećaju da je riječ o procesima oblikovanja, koji se tek mogu spoznati iskustvom, dok se razumski mogu samo označiti. Sami su alkemičari govorili: »Rumpite libros, ne corda vestra rumpantur«, iako su s druge strane ustrajali upravo na proučavanju knjiga. Ali doživljaj prije vodi do razumijeća

U prethodnoj studiji (Simboli sna) pokazao sam kako izgleda takav doživljaj u praktičnome iskustvu. Iz toga se otprilike može vidjeti što se zbiva kada se nepoznatome u duši posveti ozbiljno zanimanje. Iako su pojedinačni oblici doživljavanja nesagledivo raznoliki, oni ipak, kao što pokazuje i alkemistička simbolika, kruže oko stanovitih središnjih tipova koji se posvuda javljaju. To su one praslike iz kojih vjeroispovijesti izvode svoje apsolutne istine.

Last edited by Airbender; 09-05-09 at 23:57..
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 12-11-11, 23:12   #4
MARINER
MiM team Forumaš
 
MARINER's Avatar
 
Registrovan: Mar 2011
Postovi: 537
MARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auruMARINER ima famoznu auru
Default

Jung je puno pisao o astrologiji i alkemiji i puno je pridavao znacaja tim dvjema drevnim pojavama u istoriji ljudskog duha. Potrebno je spominjati kako astrologija objasnjava covjeka, njegove karakteristike i njegovo ponasanje, svima je to uglavnom jasno. Alchemy isto tako pored duhovne strane posjeduje materijalne metalurske i botanicke elemente o prirodi i njenim pojavnostima daje odredjene osobine i zakonitosti.
''Kako je gore tako je i dole, kako je dole tako je i gore'' ovaj poznati citat H.T. je ono sto cini temelj astrologije i alkemije. Ove dvije discipline uzimaju za osnovu da se polozaj zvjezda i planeta kao i njihovo svojstvo odrazava na stanje na zemlji, tj. na covjeka, zivotinje, minerale i biljke. Svaki covjek ima razlicit karakter i on je posljedica posebnog stanja u konstelaciji zvjezda i planeta i njihove interakcije. Isto tako i biljke i minerali zavise od tih nebeskoh tijela.
I.Newton je cijeli zivot bio pod uticajem astrologije i shvatanje zivota je vezivao tim pravilima. Puno hiljada godina ta ucenja o zvijezdama su bili covjeku potrebni i oni su davali odgovore za stanje stvari na zemlji.
Newton je postuliranjem teorije o gravitaciji dosao do saznanja da je mala ili skoro nikakva mogucnost uticaja zvijezda ili planeta na zemlju, izuzev mjeseca( plima i oseka). Mjesec je ipak blizu.
Od tog perioda razvoja materijalizma od 16.stoljeca , pocelo je polako da se odbaciju dotadasnje teorije o zivotu na zemlji i sa njima se zamjenjuju novi nacin misljenja i shvatanja koji je koliko toliko bio dekontaminiran idealistickim idejama. ( ipak i tada kao i danas se gresilo u nekim stvarima)
Vec od Njutnovog vremena je pocelo lagano da se razvija naucna misao zasnovana na materijalizmu i besmislenost alkemije je pomalo bivala zamjenjena pocetcima hemije , ali ipak to je bio period primitivne hemije.
Nuznost da se stvari prihvacaju u okvirima realnog je doprinjelo da se objasnjenja astrologije i alkemije moraju napustiti i na njihovo mjesto staviti mjerljivo objasnjive stvari.
Od tada brzo je pocela da napreduje nauka tako da danas imamo visoko izdiferencirane definicije koje se koriste u fizici i hemiji.
Da zvijezda moze svojom gravitacijom djelovati na ljude i biljke na zemlji i tako im pridavati odredjene karakteristike je danas smjesno, narocito fizika o tome ima sta da kaze. Isto tako da pripremanje neke biljke za alkemisku obradu na punom mjesecu biljci daje neka bolja svojstva nego na polumjesecu je vise nego besmisleno iz aspekta biologije ili hemije.

Jung sa svojim ucenjem neprestalno u svojim knjigama ponavlja da se bavi '' fenomenologijom'' i da je empiricar, a ne filozof ili mistik. Jungu stalo pripisuju da je alkemicar ili astrolog ili misticar ili okultista, ali tesko se zdrav razum moze sloziti sa tim tvrdnjama i Jungu pripisati te stvari. Istina on se jeste upustao u te oblasti i tvrdio da imaju vrijednost za psihologiju ali Jung uvijek ostaje u materijalizmu ili n adovoljnoj distanci da se upusta izravno u te pomenute oblasti.
Tesko da se kod Junga moze cuti ili naci da vjeruje da iz olova moze nastati zlato ili da zvjezda i pun mjesec djeluje svojom gravitacijom na covjeka i biljke i dajuci im neke odredjene osobine, Jung uvijek i kontinuirano ostaje psiholog, psihoterapeut u okvirima nauke.
Uvodjenjem teorije '' sinchroniziteta'' dolazi do nekih novih saznanja kad je u pitanju astrologija. Astroloske znakove i pojave posmatra u okviru sinhronic. a ne kako se inace kod astrologa to objasnjava. Isto tako i alkemiske fenomene simbolike pokusava povezati sa pojavnostima kolektivno nesvjesnim simbolima i tu pokusati pronaci paralele, a nikako prihvatati alkemiju onakvu kakva jeste i vjerovati u njene zakonitosti.
Iz ovog objasnjenja ide ona cuvena : Jung je nervirao i naucnike i teologe. Kad ga pita teolog ima li boga, Jung nikada ne daje potvrdan odgovor onako kako teolog ocekuje, nego boga ima ali u covjeku samom. Isto tako i naucnici ne mogu prihvatiti taj Jungov neuhvatljivi tok naucne misli i lako ga smjestaju u zanesenjake.

Last edited by MARINER; 12-11-11 at 23:17..
MARINER is offline   Reply With Quote
Old 10-11-12, 22:44   #5
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default

Našao sam interesantan tekst o Sol-u i Luna-i (Suncu i Mjesecu) kao simbolima muškog i ženskog svjesnog i nesvjesnog.

----------------------------

"Na kraju se nekolikim recima moram osvrnuti i na ne sasvim jednostavnu psihologiju Meseca. Alhemičarske tekstove su, doduše - takoreći isključivo - pisali muškarci; zbog toga iskazi o Mesecu potiču iz muške psihologije. Pa ipak, žene u alhemiji, kao što je već više puta nagovešteno, igraju izvesnu ulogu, usled koje nije nezamislivo da je »svmbolizatio« povremeno trpela neki ženski uticaj. Uopšte, i blizina i udaljenost žene deluju specifično konstelišući na nesvesno u muškarcu. Čega je suviše ili premalo, to se zahvaljujući nesvesnome kompenzatorski dopunjava. Kad je žena daleko ili nedosežna, nesvesno stvara izvesnu ženskost u muškarcu, koja se probija svuda i u svim zamislivim oblicima, iz čega onda nastaju odgovarajući sukobi. Što je jednostraniji svesni duhovno-muški stav, to će niža, banalnija, vulgarnija i biološkija biti kompenzatorna ženskost nesvesnoga. Ove tamne pojave možda uopšte ne postajemo svesni kao takve, postoje odavno pre toga bila radi zaštite svesti i samopoštovanja toliko prekrivena sentimentalnošću i sladunjavošću da ne samo što sami verujemo u tu podvalu nego sa zadovoljstvom dopuštamo da i drugi nasednu na nju. Priznato biološki ili čak vulgarni stav prema ženskome rađa prekomerno povišenu valorizaciju ženskosti u nesvesnome, gde ona rado stiče oblik Sofije (Sapiencije) ili Bogomajke. Ali često dolazi i do njenog izobličavanja pomoću svih mogućih izmišljanja mizoginije, čime se muška svest štiti od ženskog uticaja, ali se zato predaje neuračunljivim ćudima i nerazumnim resantimanima.

Muški iskazi o ženskoj psihologiji načelno pate od činjenice da se najsnažnija projekcija nesvesne ženskosti uvek nalazi onde gde bi kritički sud bio najnužniji, to jest onde gde je neki muškarac emocionalno upetljan. Luna, kako je alhemija metaforički slika, u prvi mah je odraz nesvesne ženskosti muškarca; ali ona je i u tom smislu načelo ženske psihe, kao što je Sunce načelo muške. Ova karakterizacija je naročito jasna u astrološkom shvatanju Sunca i Meseca, sasvim apstrahujući od večno prisutne mitološke pretpostavke. Alhemija se ne može lako zamisliti bez uticaja njene starije sestre, astrologije. Pri psihološkom ocenjivanju luminarija moraju se u obzir uzeti iskazi ova tri područja. Pa ako Luna karakteriše žensku psihu onako kao Sol mušku, onda bi svest kao Sol bila samo muška stvar, što očigledno nije moguće, pošto žena isto tako poseduje svest. Pošto smo u dosadašnjem tekstu Sola identifikovali sa svešću, a Lunu sa nesvesnim, bili bismo ovde primorani na zaključak da žena ne može imati svest.

Greška naše formulacije nalazi se, prvo, u tome što smo Mesec apsolutno postavili za nesvesno, dok ovo poglavito važi za nesvesno u muškarcu, i drugo, pri tom smo potpuno prevideli da Mesec nije samo taman, nego je isto tako i davalac svetlosti, drugim recima, da i on može predstavljati svest. Ovo poslednje je slučaj kod žene: ženska svest ima u izvesnom smislu pre Mesečev nego Sunčev karakter. Njena »svetlost« je ona blaža Mesečeva svetlost, koja pre povezuje nego što razlučuje. Ona ne dozvoljava,kao oštra, jarka dnevna svetlost, da se objekti sveta koji se uzajamno ne mogu zamenjivati pojavljuju u svojoj neumoljivoj različitosti i razdvojenosti, nego svojim obmanljivim sjajem povezuje blisko i daleko, čarobnom veštinom preobražava malo u veliko i visoko u nisko, u plavičastom polumraku gasi boje i noćni predeo sažima u neslućeno jedinstvo.

Polazeći od čisto psiholoških razmatranja, na drugom mestu sam pokušao da mušku svest okarakterišem pojmom logosa, a žensku pojmom erosa. Pri tom sam pod »logosom« shvatao razlikovanje, suđenje i saznavanje, a pod »erosom« stavljanje u odnose. Oba ta pojma su mi važila kao intuitivna sagledanja, koja ne mogu biti tačno ili iscrpno definisana, što je sa naučnog stanovišta, doduše, za žaljenje, ali je sa praktičnog, nasuprot tome, pre bilo vredno, pošto oba ta pojma donekle obeležavaju iskustveno područje koje je isto tako teško definisati.
Pošto jedva da možemo postulirati neku psihološku tvrdnju koju ne bismo odmah morali preokrenuti u njenu suprotnost, to nam se i ovde odmah pred očima javljaju suprotni primeri: muškarci kojima nimalo nije stalo do suda i saznavanja; žene koje ispoljavaju gotovo preteranu mušku sposobnost razlikovanja i suđenja. Takve bih slučajeve označio kao redovne izuzetke. Oni po mome mišljenju dokazuju čestu činjenicu psihički predominantne suprotne poInosti. Kad god je to slučaj, posredi je prodiranje nesvesnoga, odgovarajuće potiskivanje specifične svesti, prevladavanje senke i suprotnog pola i u izvesnoj meri čak postojanje simptoma opsednutosti (pod čim treba razumeti neslobode svih vrsta, kao što su fenomeni prinude, fobije, opsesije, automatizmi, afekti itd.). Činjenica ove inverzije je verovatno psihološki glavni izvor za alhemičarsko shvatanje o hermafroditu. Kod muškarca je to lunarna Anima, kod žena solarni Animus, koji oboje u velikoj meri utiču na svest. Mada je muškarcu njegova opsednutost Animom često manje jasna, on ipak ima utoliko jasniji i lakše razumljiv utisak o Animusu kojim je opsednuta njegova žena i - vice versa.

Logos i eros intuitivno-intelektualno odgovaraju arhetipskom shvatanju o Solu i Luni. Po mom mišljenju, oba ta luminaria su toliko nenadmašno reljefno sagledljiva da bih im čak dao preimućstvo pred užom oznakom logosa i erosa, iako ova dva poslednja termina tačnije i shvatljivije označavaju izvesnu psihološku svojstvenost od neodređenijih naziva Sol i Luna. Upotreba ovih pojmova, istina, zahteva uvek budnu i živu maštu, što nije stvar onih koji u skladu sa svojim temperamentom više vole čisto intelektualne pojmove. Ovi čoveku, doduše, pružaju nešto gotovo i završeno, dok arhetipska slika nema ništa drugo do svoje golo obilje, koje se intelektu čini »neshvatljivo«. (»Gde da te obujmim, beskonačna prirodo?«) Oni prvi znače neku utvrđenu vrednost o kojoj se može pregovarati, a ovi drugi, međutim, život.

Ako formula o lunarnoj prirodi ženske svesti postoji s pravom - a pošto u ovom pogledu imamo consensus omnium, teško je videti kako ne bi postojala -, onda bismo na osnovu toga morali izvući zaključak da je takva svest tamnijeg, takoreći noćnog karaktera i da očigledno, usled ovog oskudnog osvetljenja, može previđati razlike preko kojih muška svest u najboljem slučaju može da se sapliće. Uistinu je potrebna svest nalik na Mesec da se, na primer, prevazilazeći sve što razdvaja, sjedini neka velika porodica i da se govori i postupa tako da se harmoničan odnos delova prema celini ne samo ne remeti nego da se čak unapređuje. I gde je neki rov suviše dubok, to nam Mesečev zrak ne dozvoljava da primetimo. Besmrtan primer je Sveta Katarina Aleksandrijska kod ANATOLA FRANSA {»Ostrvo pingvina«) i njen predlog da se izlaz nađe u dobroti kad je nebeski sinod povodom pitanja o krštenju bio zapao u ćorsokak, pošto su pingvini, doduše, životinje, ali ih je sveti Mael ipak već krstio; zato ona moli dragoga Boga: »C'est pourquoi je vous supplie, Seigneur, de donner aux pingouins du vieillard Mael une tete et un buste humain, afin qu'ils puissent vous louer dignement, et de leur accorder une ame immortelle, mais petite.«

Ova nenadmašna lunama logika može lako da furor rationalis dovede do belog usijanja. Srećom, ona najčešće protiče po mraku ili se skriva pod svetlucanjem nevinosti. Mesečeva priroda je njena sopstvena najbolja zaštita, što odmah postaje jasno onde gde nesvesna muževnost probija u neku žensku svest i gura Erosa u stranu. Tada često nestaju i šarm i pomirljiva polutmina; umesto toga se izabira jedno stanovište i nepomirljivo se brani, pri čemu svaki udarac pogađa sopstveno meso, i s brutalnom kratko vi došću se na kocku stavlja sve što bi ženskosti bio najdraži cilj. I iz nedokučnih razloga - bez sumnje, sasvim jednostavno zato što je sada došlo vreme za to - slika se opet menja: mlad Mesec smo opet preturili preko glave.

Sol koji personifikuje žensko nesvesno nije dnevno Sunce nego odgovara crnom Suncu (Sol nigcr). To nije onaj pravi Sol niger u muškoj psihologiji, onaj alter ego, onaj brat Medardus iz »Đavolovih eliksira« E. T. A. HOFMANA, ili grubi suprotni identitet dr Džekila i g. Hajda. Nesvesni Sol žene je, doduše, taman, ali nije crn kao ugalj, kao što se kaže za Mesec, nego više kao hronično pomračenje Sunca, koje je izvanredno retko totalno. Ženska svest u normalnom slučaju ima onoliko tame koliko i svetlosti, tako da, kao što ona prva nije potpuno svetla, ovo drugo, naime nesvesno, ne može biti potpuno tamno. Doduše, onde gde se usled suviše jakog solarnog uticaja Mesečeve faze suzbijaju, tu s jedne strane ženska svest dobija preterano svetao, solami karakter, dok nesvesno postaje sve crnje i crnje - nigrum nigrius nigro - a i jedno i drugo je za to dvoje nepodnošljivo na duži rok.

Koliko mesečina svetli miroljubivo i čarobno pomirljivo, toliko je tamni Sol bez sjaja i bez draži. On opširno obećava da će biti svetlost, pošto to nije, i velika istina, pošto uvek promašuje, i značajan autoritet, koji nikad nije u pravu ili je u pravu samo onoliko koliko onaj slepi mačor koji se po danu trudio da lovi slepe miševe iz svoje halucinacije, pa kad je neočekivano jednom stvarno uhvatio slepog miša, potom ga niko nije mogao ubediti u suprotno. Ne želim da budem nepravedan - takav je, otprilike, ženski Sol kad postaje suviše jasan. (A on, dabome, mora postati pomalo jasan da bi ga muškarac razumeo!)

Kao što muškarac svoju Animu normalno upoznaje samo u projiciranom obliku, tako i žena svoj tamni Sol. Ako je njen Eros u redu, njen Sol neće biti suviše taman, a odgovarajući nosi-lac projekcije će možda čak značiti korisnu kompenzaciju. Ali ako se ne slaže s njenim Erosom (nevernost samoj ljubavi!), tmini njenog Sola odgovaraće neka muška osoba koja je opsednuta Animom i krčmi manje vredan duh, koji, kao stoje poznato, opija kao jak alkohol.

Tamni Sol ženske psihologije ima veze sa imagom oca, pošto je otac prvi nosilac slike Animusa. On ovoj virtuelnoj slici daje sadržinu i oblik, jer on je zahvaljujući svom logosu izvor »duha« za kćer. Ovaj izvor, nažalost, često teče mutan i onde gde bi trebalo očekivati bistru vodu. Duh koji koristi ženi nije puki intelekt nego je više od toga: on je stav, naime, duh u kojem se živi. A ni takoreći »idealni« duh nije uvek ono najbolje ako u isti mah ne razumeva kako se treba ophoditi s prirodom, odnosno s čovekom-životinjom, što bi, svakako, bilo zaista idealno. Otac stoga u svakom pogledu ima prilike da u kćerinom biću mnogo šta pokvari, što onda moraju da pokušaju vaspitač, suprug i u slučaju neuroze lekar. Jer »ono što je otac pokvario « može vaspostaviti samo otac, a »ono stoje majka pokvarila« može vas-postaviti samo majka. Ono što opažamo na ovom području moglo bi se označiti kao psihološki nasledni greh ili kao prokletstvo Atrida, koje deluje tokom mnogih pokolenja. Pri oceni takvih slučajeva ne treba biti previše siguran ni u dobro ni u zlo. To dvoje održava ravnotežu. A optimisti u pogledu kulture trebalo bi u naše doba da počne svitati pred očima da snage dobra nisu dovoljne ni za razuman svetski poredak ni za besprekorno etičko ponašanje pojedinca, a da su snage zla toliko moćne da poredak uopšte stavljaju pod pitanje i pojedinca mogu upregnuti u pakleni sistem najstrašnijih zločina, pri čemu i etički utemeljen čovek mora najzad zaboraviti svoju moralnu odgovornost da bi uopšte mogao egzistirati. Malignitas kolektivnog čoveka se u naše doba ispoljila strasnije nego ikada u istoriji, i po ovom objektivnom merilu treba meriti veće i manje grehove. Jer treba nam više kazuističke tananosti, pošto već odavno nije reč o tome da se iskoreni zlo nego o teškoj veštini da se neko veće zlo zameni manjim. Prošlo je vreme za »sweeping statements«, koji su bili toliko dragi moralisti što po običaju propoveda i koji su na najpri-jatniji način olakšavali njegov zadatak. Od tog sukoba nećemo pobeći ni ako poričemo moralne vrednosti. Puka pomisao na to je već tuđa instinktu i protivprirodna. Svaka grupa ljudi - koja tog trenutka ne sedi u zatvoru - u skladu s merom svoje slobode koračaće stazama na koje je odvajkada navikla. Ma šta bila intelektualna definicija i ocena dobra i zla, ova suprotnost se nikad ne može ukloniti iz sveta, jer niko je ne može zaboraviti. I hrišćanin koji oseća da je izbavljen od zla setiće se, kad prođe zanos, da se čak ni Pavle nije mogao osloboditi »žalca u mesu«.

Ovi nagoveštaji neka budu dovoljni da se donekle ukaže na svojevrsnost onog duha koji je potreban kćeri: to su istine koje govore duši; stvari koje nikada ne zvuče glasno i nametljivo, nego u tišini dopiru do pojedinca, onog pojedinca koji čini smisao sveta. Takvo znanje je potrebno kćeri da bi ga prenela na svog sina."

Jung ~ Mysterium coniunctionis

Last edited by Airbender; 11-11-12 at 22:46..
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 11-11-12, 03:44   #6
Lady of Rohan
MiM team King / Queen
 
Registrovan: Dec 2010
Postovi: 14,155
Lady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čeka
Default

Uf, gde nadje taj hermeticki spis,
ja sam uzivala u Alhemiji Mari Luiz, ali je teska.

Procitala sam je dvaput, ali ona tek ceka pravo istrazivacko citanje.

Pokusaj da nadjes njenu knjigu, to je lep uvod za ovu
Jungovu knjigu.
__________________
Blue Oyster Cult - (Don't Fear) The Reaper
https://youtu.be/Dy4HA3vUv2c
Lady of Rohan is offline   Reply With Quote
Old 11-11-12, 03:52   #7
Lady of Rohan
MiM team King / Queen
 
Registrovan: Dec 2010
Postovi: 14,155
Lady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čeka
Default

Za pocetak, zensko Sopstvo ce se prikazati kao pun Mesec srebrne boje,
kao sto se u muskoj psihi pojavljuje Sunce.

Shodno tome, rubedo je vrhunac preobrazaja u muskoj psihi,
a on je u zenskoj samo faza zrtvovanja i vrhunac je albedo.

Zenski proces je simbolizovan belom kraljicom, a muski crvenim kraljem.

Jos cu razmisliti o onome sto sam procitala, prilicno sam se udaljila od svega ovoga.
__________________
Blue Oyster Cult - (Don't Fear) The Reaper
https://youtu.be/Dy4HA3vUv2c
Lady of Rohan is offline   Reply With Quote
Old 11-11-12, 04:04   #8
Lady of Rohan
MiM team King / Queen
 
Registrovan: Dec 2010
Postovi: 14,155
Lady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čeka
Default

Recimo, primer iz zivota.

Muskarci mnogo jasanije sagledavaju realnost oko sebe nego mi,
koje joj pristupamo znatno subjektivnije.

Zene su sklone da od sume ne vide drvo.

Takodje je prirodno da im svesni stav bude meksi, suptilniji, pomirljiviji,
a ne brutalan, surov i opsednut animusom.
Svet tame je i mistican, sanjarski, pun lepote, sto pokazuje da su zene na svesnom planu podloznije fantaziji, lepim stvarima, sanjarenju...

O tamnom suncu u nesvesnom jos valja razmisliti, volela bih cuti tvoje tumacenje ili Marinerom, pa nakon prodorne svetlosti vase spoznaje mozda ja obasjam ono sto je preko dana nevidljivo..

.........

Ja sam cesto sanjala pokvareno, zlo Sunce, koje mora da se menja novim.
Takodje, u snovima o Suncu, nebo je po pravilu zatamnjeno, a Sunce pomraceno,
sto odgovara ovim opisima.

Takodje sam imala san u kom centralni oblik sunca postaje lik Bogorodice,
cime se srediste mog svesnog bica prikazuje kao zensko, lunarno, a mozda
i zamenjuje necim adekvatnijim.

.........
__________________
Blue Oyster Cult - (Don't Fear) The Reaper
https://youtu.be/Dy4HA3vUv2c
Lady of Rohan is offline   Reply With Quote
Old 11-11-12, 04:07   #9
Lady of Rohan
MiM team King / Queen
 
Registrovan: Dec 2010
Postovi: 14,155
Lady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čekaLady of Rohan briljantna budućnost ga čeka
Default

Kad ja napisem post pun preliva, osecanja, intuicije, iskakanja,
na momente carobno lep, a u sledecem konfuzan,
na delu je lunarna svest.

Ti ces napisati nesto ostro, srezano, kratko, sadrzajno i koncizno.
Solarnost u svesnom delu licnosti...
__________________
Blue Oyster Cult - (Don't Fear) The Reaper
https://youtu.be/Dy4HA3vUv2c
Lady of Rohan is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
alhemija, astrologija, psihologija

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 23:25 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM