MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 11-04-09, 13:36   #61
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

I Puškinov »Eho« predstavlja izraz tragičnog osjećanja pjesnikove usamljenosti.


EHO

Urla li zver u šumi gustoj,
Trubi li rog, grmi li grom,
Peva li deva za gorom tom –
Na šum i huk
Ti rađaš odjek u sferi pustoj,
Ti rađaš zvuk.

Ti sluhom loviš gromova gromor,
Burlanje bure, valova romor,
Pastira srećnih veselih klik,
Svemu si odjek, ko sliku slik,
Al' tebi samo odjeka nema...
Pesniče, čuj me: u ehu drema
Tvoj pravi lik!
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 11-04-09, 21:30   #62
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

Ali Puškin ne ostaje ravnodušan prema ocjeni koju narod daje o njemu. Najbolji primjer za taj njegov odnos prema narodu je pjesma »Spomenik sebi podigoh«. Ovo djelo je svojevrsni pjesnikov pogled na sopstveni pređeni stvaralački put. I karakteristično je da što on, u okviru toga, ističe da je svojim djelima stvorio sebi spomenik do koga staza kojom prolazi narod nikada neće zarasti u travu.
U pjesmi, dakle, nema više ni traga ideji o izolovanosti od narodnih problema. Puškin ođe pjesnika predstavlja kao integralni dio naroda i narodnog života. A to što je, u cjelini gledano, ovakav odnos prema umjetnosti, stvarnosti i narodu utkao u cjelokupnu svoju liriku – nesumnjivo je jedan od činilaca Puškinovog izuzetno velikog značaj u istoriji ruske književnosti.



SPOMENIK PODIGOH SEBI


EXEGI MONUMENTUM

Podigoh spomenik što nije rukom tvoren,
Neće mu prilaze zaboraviti puk.
Celom se ponosnim uzneo nepokoren
Nad Aleksandrov ratni luk.

Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom
Van sudbe sveg što mre, nadživeće mi prah.
Slavan ću ostati dok traje sa planetom
Bar jednog pesnika dah.

O meni Rusijom živ glas proneće ljudi,
Pomenuće me svud naroda njenih krug -
Slovena gordi sin, i Tunguz divlje ćudi,
Finac i Kalmik, stepa drug.

Dugo ću biti drag i mio svome rodu:
Lirom sam bodrio svih dobrih težnji glas,
U veku okrutnom opevao slobodu,
Za sužnje uvek zvao spas.

Najvišu zapovest o, muzo, verno sledi -
Hvala i kletva spokojno slušaj zbor,
Ne traži lovore, pred uvredom ne bledi,
I sa glupakom mani spor.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 11-04-09, 22:31   #63
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

U Puškinovoj lirici koja je nastala krajem dvadesetih i tokom tridesetih godina naročito često se osjeća nota nemira koji se javlja kao rezultat očekivanja smrti. To dominira u pjesmi “Predosećanje”. Na toj atmosferi sazdana je i pjesma “Dok šumnim ulicama šetam”. Ali i u ovakvoj situaciji, i kad je suočen sa saznanjem o neminovnoj smrti, Puškin temi umiranja prilazi bez mnogo jadovanja, pristupa filozofski, sa stanovišta prirodne smjene generacija.


PREDOSEĆANJE

Opet iznad mene kradom
Oblaci su sakupljeni;
Opet udes ljutim jadom
Zavidljivo preti meni.
Da li imam tek prezrenje
Za sudbinu, dok me štite
Snaga, smelost i strpljenje
Mladosti mi ponosite?

Miran, čekam huk oluje,
Ja već poznajem tu muku
Možda spas me očekuje
Da pronađem opet luku…
No, pun slutnje nevesele
O rastanku neizbežnom,
Hitam k tebi, moj anđele,
Da ti ruku stisnem nežno.

Ti mi, anđele moj dragi,
Oproštajne reči zbori,
Rastuži se, pogled blagi
Digni ili ga obori;
I sećanje na te, draga,
Biće za mene do groba
Isto što i ponos, snaga
I uzdanje mladog doba.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 12-04-09, 11:17   #64
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

DOK ŠUMNIM ULICAMA ŠETAM

Dok šumnim ulicama šetam,
Il’ ulazim u prepun hram,
Nerasudne mladiće sretam,
Ja samo jednu miso znam.

Ja kažem: godine će stići,
I svi, koliko ima nas,
Pod večne ćemo svode sići
I već je nekom blizu čas.

Kad vidim hrast nasred poljane,
Ja mislim: starina će ova
Preživeti i moje dane,
Ko dane mojih pradedova.

Detence pomilujem često
I reknem “zbogom” u taj mah:
Ja tebi dajem svoje mesto,
Ti bićeš cvet, ja biću prah.

I svaki dan, i svaki minut
Ja pratim kao kobnu nit,
Sve čekam da l’ će slutnja sinut
O času gde je kraj moj skrit.

I gde će doći smrt po mene?
U boju, il’ u valu plime,
Il’ susedne doline sene
Već spremne su da gosta prime?

I makar da je hladnom telu
Svejedno gde će najzad biti,
Al’ ipak sve bliže rodnom vrelu
Svoj grobni san bih htio sniti.

I neka smrt za među šalje:
Kraj nje će mladost sjati ista,
I mirna priroda će dalje
Lepotom večitom da blista.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 12-04-09, 22:11   #65
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

* * *

Preživio sam svoje želje,
Odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
Mog pusta srca to je plod.

Pod olujama sudbe krute
Povenuo mi venca sjaj,
Ubog mi život boli mute
I čekam da mi dođe kraj.

Kao što, skrhan kasnim ledom,
Slušajuć vetra fijuk znan,
Na nekoj goloj grani bednoj
Posljednji list treperi sam.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 15-04-09, 12:04   #66
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

SMRT U DVOBOJU

Puškin je bio dobar mačevalac i odličan strijelac. Naprasite prirode, često je izlazio na dvoboj, ali je na molbu svojih prijatelja i često odustajao. Znajući Puškina takvog, napravljena je urota iza koje je stajao car Nikolaj I. Caru su smetale pjesnikove slobodoumne ideje, a gajio je i posebnu naklonost prema pjesnikovoj ženi. Carev štićenik i ljubavnik Puškinove supruge, usvojenik barona Heknera, Francuz Žorž-Šarl Dantes je bio učesnik u pisanju ponižavajuće paskvile (a iza koje je stajao i car Nikolaj I) koja je Puškina proglašavala koađutorom (zamjenikom) Velikog magistra Ordena rogonja s jasnom porukom o vezi Dantesa i njegove žene Natalije. Puškin je Dantesa izazvao na dvoboj, ali je na preklinjanje i suze barona Heknera odustao. A onda se Francuz oženio sestrom Puškinove žene i postao pjesnikov pašenog. Dvije neđelje poslije tog vjenčanja Dantes više nije skrivao vezu s Puškinovom ženom Natalijom i uvrijeđeni pjesnik je uputio najgrublje uvrede na njegov račun. Narednog dana Dantesov sekundant predao je Puškinu poziv na dvoboj.

Kobni dvoboj zbio se 27. januara 1837. godine, oko 5 sati ujutru. Puškin je teško ranjen i od posljedica ranjavanja, u teškim mukama i ne gubeći svijest, umro je dva dana kasnije, 29. januara 1837. godine u 2 sata i 45 minuta.

Mlađi brat Aleksandra Sergejeviča Puškina, Lav Puškin, želio je da osveti svoga brata, a u tome mu se pridružio i veliki pjesnikov poštovalac Aleksandar Karamzin, sin poznatog istoričara Karamzina. Međutim, car Nikolaj I je sklonio Dantesa iz Petrograda i ovaj je napuštio Rusiju i vratio se u Francusku đe je, postavši izuzetno bogat i uticajan, izgradio zavidnu političku karijeru i u svojoj 40. godini postao senator, a kao francuski predstavnik je učestvovao (uspješno, naravno) i u pregovorima sa carem Nikolajem I. Postao je poznat i po tome što je u francuskom Senatu oštro napadao Viktora Igoa i Garibaldija, pozivajući na uništenje Pariske komune 1871. godine. Umro je u gradiću Šulc (čiji je bio gradonačelnik), u pokrajini Alzas, u 83. godini života. Danas u Šulcu jedna ulica nosi njegovo ime.

Kažu da ga je, bez obzira što je doživio duboku starost u svom kraju ugledan i bogat, jedna vrsta osvete zbog pjesnikovog ubistva stigla u liku njegove šćerke Leone-Šarlote. Ona je tečno govorila ruski jezik i čitav svoj život posvetila izučavanju djela svoga tetka, Aleksandra Puškina. Znala je napamet njegove stihove, a u sobi je, umjesto raspeća, držala pjesnikov portret. Kažu da je oca često nazivala ubicom i da ga je optuživala da je pucao u srce ruske kulture. Iskoristivši svoj uticaj i veze koje je imao, Dantes je šćerku smjestio u zavod za umobolne, pošto je đevojka, kako su napisali njegovi ljekari, ispoljavala “nenormalnu ljubav prema pokojnom tetku”.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 06-06-09, 01:23   #67
Zagorka
MiM team Forumaš i po'
 
Zagorka's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Pg
Age: 28
Postovi: 2,229
Thanks (Received): 1
Likes (Received): 22
Zagorka uskoro postaje slavan
Default

Ti i Vi

Isprazno Vi srdacnim Ti
Ona zabunom zameni
I odmah u mojoj masti
Uzrhta dusa u meni.

Pred njom snovi mi se snili
Ne mogu da joj odolim.
Kazem: "Kako ste mili"
A mislim: "Kako te volim!"
__________________
...Pravih se reci uvek kasno setim... Odgovor znam kada ostanem sam...
Zagorka is offline   Reply With Quote
Old 28-10-12, 13:01   #68
skola
MiM team Početnik
 
Registrovan: Oct 2012
Postovi: 1
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
skola na dobrome putu
Default

Ljubav izmedju aleke i zemfire...hitnoo
skola is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
puškin

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 13:06 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2015, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COMAd Management plugin by RedTyger