MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 18-10-09, 15:43   #1
sale juventale
MiM team Forumaš i po'
 
sale juventale's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Igalo/Doboj
Postovi: 1,123
sale juventale nepoznate kvantitete u ovom trenu
Arrow Fjodor Dostojevski


Ovo nam je bio zadatak , i pročita knjigu , fantastično , i pored svega toga što mi se knjiga i dopala i neke mi stvari nisu jasne , neke glave sam čitao po dva tri puta da pohvatam sve konce u svoje ruke... Najveći problem mi je bio u tome što se npr. neki lik tokom čitave naracije naziva sa više imena bez prethodnog upozorenja kao Sonječka to jest Sofja Semjonova ili ti Sonja ili Dunječka sestra Rodiona isto se zove i Avdotja Romanova ili ti Dunja :homer89070: ...

Raman baš zahtjeva psihološku analizu likova da najbolje shvatite čitavu priču , pa me tako interesuje dali narator pokušava da opravda to što je učinio glavni lik, ili još me više interesuje dali je ubistvo bilo rezultat neimaštine,glad,loš položaj itd. Posebno mi je interesantna ona priča kada se ljudi djele na obične koji su tu samo da ispune dnevne procese razmnožavanje,posao i podanstvo i oni predodređeni ili posebni kojima trebaju ovi obični da služe ...

Bilo bi mi drago kada bi neko pokušao da analizira lik Rodiona Romaniča Raskoljnikova ili Sonje Semjonove, Sonječke tj. Sonje ... Interesuje me kakv je knjiga ostavila utisak na vas i kako vidite stvari iz vašeg ugla ...

Radim nekakav projekat za školu pa me interesuje i vaše mišljenje, vjerovatno ste i vi opazili nekakve sitnice koje ja nisam primjetio ,a moglo bi mi pomoć ...

__________________

Last edited by sale juventale; 18-10-09 at 15:46..
sale juventale is offline  
Reply With Quote
Old 18-10-09, 16:35   #2
zagorski
N.N.
 
zagorski's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Postovi: 11,375
zagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjem
Send a message via Yahoo to zagorski
Default

Pogledaj na www.lektire.org
zagorski is offline   Reply With Quote
Old 18-10-09, 20:00   #3
Tiga
MiM team Guru
 
Registrovan: Mar 2009
Postovi: 5,285
Tiga uskoro postaje slavanTiga uskoro postaje slavan
Default

Ova knjiga je jedna od onih koje je teško pročitati, ali koje menjaju pogled na svet.
Sećam se da sam danima razmišljala o njoj kada sam je završila.
Tiga is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 07:57   #4
gromovnik
MiM team King / Queen
 
gromovnik's Avatar
 
Registrovan: May 2009
Age: 33
Postovi: 10,614
gromovnik has disabled reputation
Default

Zločin i kazna fenomenalna knjiga, još nisam sreo negoga da je literarno tako jako i vjerodostojno i mračno uspio ispričati unutrašnji duševni sukob sa samim sobom.
I pored svega toga što je knjiga na naj naj naj ja bih volio da ju nikada nisam pročitao.
Knigu sam pročitao što se kaže ono u cugu i pored nastojanja da je prekinem u više navrata.
Po meni takvu unutrašnju snagu poput Dostojevskog ima možda još Meša Selimović i njegove analize psihickog stanja sebe samog su mi nekako pitomije i nježnije u odnosu na Dostojevskog pa tako mi ta unutrašnja emotivna sladunjavost Selimovića dobro odgovara...
__________________
Mirisni cvijet si što živi u mrtvom telu...
gromovnik is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 13:57   #5
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Nekada sam se oduševljavao Dostojevskim, čitao ga na dah, opet i opet mu se vraćao, u njemu vidio sve što književnost treba da ima i može da da. Danas bih volio da ga nikada u ruke nijesam uzeo. Kako to kaže istočnjačka misao, svaki čovjek u sebi nosi i smeće i dijamant. Poželjno je pronaći taj dijamant u sebi, od prašine ga očistiti, njegovim sjajem i čistoćom se hraniti. Smeće će tako samo nestati... A Dostojevski se bavio tim smećem u čovjeku, kopao po njemu, učinio ga potpuno dostupnim... Siguran sam da bi se čovjek, izolovan neđe nasamo tri mjeseca samo sa knjigama Dostojevskog, teško više ikad vratio u normalu.

Postoji jedna scena u »Idiotu« u kojoj se, tokom jednog kružoka kod Nastasje Filipovne, a da bi se ubila dosada, prihvata prijedlog da svako od prisutnih ispovijedi najružnije djelo koje je u životu počinio. Svi počinju da se ispovijedaju, svi to čine iskreno i bez stida.

Da li su pojedine aluzije u »Zločinu i kazni« i »Zlim duhovima« iskrena ispovijed Dostojevskog? Naime, radi se o malo poznatoj priči vezanoj za ovoga pisca, a navodi je njegov veliki poštovalac Andre Žid u svojim predavanjima o Dostojevskom. Žid piše: »Neki podaci iz života Dostojevskog su krajnje mučni, naročito jedan... Taj podatak je ostao neobjavljen čak i na ruskom, vjerujem da je za sada objavljen jedino u nekomercijalnom izdanju u Njemačkoj (jun-jul 1922god). Radi se o silovanju jedne đevojčice. Obeščaćeno dijete se vješa u jednoj sobi, dok krivac, Svidrigajlov, koji zna šta ona radi, u susjednoj sobi čeka da ona okonča sa životom. Koliko ima istine u ovoj strašnoj priči? Nije mi ovđe cilj da to saznam. U svakom slučaju, Dostojevski je poslije avanture sličnog tipa ispoljio ono što smo primorani da nazovemo grižom savjesti. Izvjesno vrijeme savjest ga je mučila i bez sumnje je rekao sebi ono što je Sonja rekla Raskoljnikovu. Obuzela ga je potreba da se ispovijeda, ali ne popu...«

Ideja koja se začinje kod Raskoljnikova ista je ona koja će kod Ničea postati ideja o natčovjeku i odvesti ga u ludilo (Ničeovo pitanje koje glasi: »Šta može čovjek? Šta može jedan čovjek?«), a Raskoljnikov je izlaže ovako: »Ljudi se dijele na obične i izuzetne; prvi moraju da žive u poslušnosti i nemaju prava da udare na zakon, budući da su to ljudi obični. Drugi imaju prava da počine svaki zločin i da pređu preko svih zakona, zato što su izuzetni«.

Raskoljnikov (ni prezime sa značenjem rascijepljena ličnost nije slučajno odabrano) hoće da svoju ideju vodilju i praktično provjeri. Ali stvarnost koja ga okružuje nudi i nešto drugo i unosi nemir u njegov život. Sve to uvećava pukotinu u njegovoj psihi i dovodi do produbljivanja duhovnog rascjepa, koji je njegova karakterna odlika. Na kraju se rješava i ubija staricu, a u strahu da će biti otkriven razbolio se, pokajao i priznao da je počinio zločin.

Kazna Raskoljnokovu počinje saznanjem zablude, poniženošću i pokajanjem. Pod sugestijom moralno posrnule Sonje, prihvata svetost stradanja i pokornost patnji, dolazi do saznanja da je »iskupljenje« za zločin – smirenost, smjernost, pokajanje, koji su utemeljeni u jevanđelju.

p.s. možda je bolje da tema bude samo: F. M. Dostojevski!
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 14:22   #6
gromovnik
MiM team King / Queen
 
gromovnik's Avatar
 
Registrovan: May 2009
Age: 33
Postovi: 10,614
gromovnik has disabled reputation
Default

Paramand!
„Danas bih volio da ga nikada u ruke nijesam uzeo....“

Ako će te za utješti mnogo je danas njih koji se „kaju“ što su sveobuhvatno pročitali Dostojevskog....Među njima sam i ja što sam napisao u svom prethodnom postu.
Ipak Dostojevski proganja čovjeka dugo i sistematično „bjelinom“ svojih sumornih i tamnih noći duše čovjeka na svoj poseban način.
Ali, stoji i to ko nije čitao "Idiot", "Zapisi iz mrtvog doma", "Braća Karamazovi", "Nečiste sile", "Zločin i kazna"...... taj i ne zna da svako ljudsko lice izražava svoju glavnu crtu i svoju najkaratkerističniju misao........
__________________
Mirisni cvijet si što živi u mrtvom telu...
gromovnik is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 14:32   #7
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Quote:
Originally Posted by gromovnik;767293[/I
[/B]
Ipak Dostojevski proganja čovjeka dugo i sistematično „bjelinom“ svojih sumornih i tamnih noći duše čovjeka na svoj poseban način.
Dostojevski proganja i ćera čovjeka da mu se stalno vraća, puneći ga stalno negativnom energijom... Kao droga je, kad se počne treba ga stalno još i još, sve više i više... A kada se čovjek odvikne, još dugo u njemu ostane taj miris podzemlje, mrtvog doma, zlih duhova, poniženih i uvrijeđenih, zločina i kazni...
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 14:33   #8
gromovnik
MiM team King / Queen
 
gromovnik's Avatar
 
Registrovan: May 2009
Age: 33
Postovi: 10,614
gromovnik has disabled reputation
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post
Dostojevski proganja i ćera čovjeka da mu se stalno vraća, puneći ga stalno negativnom energijom... Kao droga je, kad se počne treba ga stalno još i još, sve više i više... A kada se čovjek odvikne, još dugo u njemu ostane taj miris podzemlje, mrtvog doma, zlih duhova, poniženih i uvrijeđenih, zločina i kazni...
Baš tako!
__________________
Mirisni cvijet si što živi u mrtvom telu...
gromovnik is offline   Reply With Quote
Old 19-10-09, 20:03   #9
sale juventale
MiM team Forumaš i po'
 
sale juventale's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Igalo/Doboj
Postovi: 1,123
sale juventale nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Paramanand hvala na iscrpnom postu , ako ti nije teško i ako imaš još šta o Dostojevskom i samo romanu Zločin i kazna , samo daj , interesantna je ova priča o djevojčici ,a i sam Dostojevski je ležao po raznim padinskim skelama
__________________
sale juventale is offline   Reply With Quote
Old 20-10-09, 10:52   #10
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Naćerao si me da opet prelistam neke stare rokovnike u kojima sam zapisivao ( još nije bilo vrijeme računara) utiske o pročitanim knjigama Dostojevskog, kao i sve kritike koje sam o njemu nalazio. To sam radio isključivo za sebe, tako da mogu samo po sjećanju da odredim odakle sam nešto vadio (što se tiče kritika). Uzimao sam pojedine djelove određenog kritičara koje sam smatrao karakterističnim, spajao ih sa drugim, trećim, petim. Tako sam dobijao tekstove sastavljene od više autora, ali sklopljenim tako da su činili moje viđenje Dostojevskog, a koji su tako kombinovano često odudarali od autorovog mišljenja i shvatanja. Uzmem nečiju kritiku i prilagodim je mom shvatanju Dostojevskog, ne idem tragom autorovim. Kažem, radio sam to isključivo za sebe tako da u tome nijesam vidio nikakav problem.

Što se tiče silovanja, to sam našao kod Andre Žida i niđe više. U »Zlim dusima« se nalazi scena u kojoj se silovana đevojčica vješa u svojoj sobi, a Svidrigajlov, krivac za to, koji se nalazi u sobi do nje, zna šta ona radi i ne pokušava da je spriječi, već čeka da ona sebi oduzme život. To je scena iz romana. Međutim, Žid kaže da je Dostojevski imao avanturu sličnog tipa, apostrofirajući zbog toga njegovu grižu savjesti koju je prenio u svoja djela. Žid ne navodi koja je to avantura sličnog tipa.

Dostojevski je na robiju osuđen zbog druženja sa grupom anarhista (po nekima je bio i član te grupe). Čak je bio osuđen na smrt i izveden na strelište, ali je kazna u posljednjem momentu ublažena i on je poslat u Sibir đe je odležao četiri godine, a poslije izdržane kazne je prebačen u kažnjenički Sibirski pješadijski puk i u vojsci je proveo sljedećih pet godina. Na više mjesta se u njegovim romanima nalaze aluzije na smrtnu kaznu i posljednje trenutke osuđenih na smrt.

U Sibiru je jedina dozvoljena literatura bilo »Jevanđelje«. Čitanje »Jevanđelja« je bilo od kapitalnog značaja za Dostojevskog. Sve što je kasnije napisao bilo je prožeto doktrinom iz »Jevanđelja«. Poniznost, oholost, kajanje, ispovijed... Ispovijed koja se uopšte ne šapuće na uvo svješteniku, nego ispovijest bilo kome, ispovijed pred svima, vraća se kao opsesija u njegovim romanima. Kada Raskoljnikov priznaje svoj zločin Sonji, ova mu odmah, kao jedini način da olakša svojoj duši, savjetuje da padne ničice, na javnom mjestu, i da vikne svima: »Ubio sam«. Većina junaka Dostojevskog je obuzeta, u izvjesnim trenucima, potrebom da se ispovijedaju, da mole oproštaj od nekog drugog koji ponekad čak i ne razumiju o čemu se radi, potrebom da se lično postave u inferioran položaj u odnosu na onog kome govore.

Kazna i nesnosni uslovi na robiji, bez obzira na njegovu unutrašnju snagu da odolijeva iskušenjima, pooštrili su njegovu bolest – epilepsiju (koju je rano dobio, po saznanju za očevu zagonetnu smrt) i ostavili teške posljedice u smislu njene trajnosti i intenziteta, kao i uticale na njegov filozofski i idejno-politički zaokret i preorijentaciju ka prihvatanju etički-religioznih propovijedi u cilju moralnog preporoda u duhu slovenofilstva i hrišćanstva.

Teško djetinjstvo i nametnuto školovanje u školi za vojne inženjere u kojoj je disciplina bila okrutna, stvorili su od Dostojevskog usamljenika koji je u književnosti tražio spas da bi izbjegao tužnu realnost svoga života. Tek što je izašao iz vojne škole piše »Bedne ljude«, a ta njegova prva knjiga oduševljava poznatog kritičara Bjelinskog, koji ga proglašava novim Gogoljem. Najskrovitiji snovi postaju realnost. Iz siromaštva u raskoš, iz anonimnosti u slavu; Dostojevski je pijan od radosti. Sva svjedočenja govore o njegovoj iznenađujućoj transformaciji. U početku krajnje zatvoren i ćutljiv, postaje izuzetno ohol i arogantan. Ovaj mladi provincijalac koji ključa od nazasićenih želja, koga je život do te mjere namučio da je zauvijek ostao bogalj, nije mogao da ne iritira književne krugove oko tada neprikosnovenog dendija Turgenjeva. To društvo mu je prvobitno odgovorilo osmijehom, zatim je postalo razdražljivo i u pogon puštilo sve podzemne mehanizme. Satirični stihovi, djelo Turgenjeva i Njekrasova, koji duboko povrjeđuju Dostojevskog, počinju da cirkulišu Petrogradom.Turgenjeva, koga je do tada obožavao, optužuje da je ljubomoran na njegovo djelo. Ali u toj borbi Dostojevski se bszuspješno brani, borba je neravnopravna. Plitki Panajev bilježi u svojim »Uspomenama«: »Zbog nas je izgubio glavu jedan od onih malih idola dana... na kraju je počeo da bulazni. Uskoro smo ga potpuno zbačili sa pijedestala. Jadnik! Ismijavali smo ga«.

Doda li se svemu tome i to da je mladi Dostojevski je do te mjere bio paralizovan pred ženama da se jednog dana onesvijestio kad su mu u nekom salonu predstavili jednu dobro poznatu petrogradsku ljepoticu, jasno je da se ovđe zatvara krug taštine i poniženja. Dostojevski je ohol, ali na svoj način ohol. Njegova jedinstvena oholost vodi ka tome da je i poniženje jedinstveno, veće nego kod drugih ljudi. Dostojevski to priznaje i u sebi analizira te svoje podzemne osobine. Da li to prenosi na Raskoljnikova? Raskoljnikov je usamljenik, sanjalica, koji naizmjenično pati od ekstaza i depresija: živi pod opsesivnim strahom od rugla. To znači da je on podzemna, tragična ličnost, jer se strahovito napreže da iskusi i prevaziđe nevidljive granice svoje tamnice. Potreba za akcijom koja se kod njegovog prethodnika provela samo u žalosne želje, ovog puta završava u svirepom zločinu. Da bi svojoj oholosti dao neoborive dokaze, Raskoljnikov ubija sa predumišljajem. Podzemni junak vlada njegovim individualnim svijetom, ali je njegovo kraljevstvo pod stalnom prijetnjom Drugog. Raskoljnikov zamišlja da će njegov zločin, time što će ga isključiti iz zajedničkog morala, ukloniti tu prijetnju.

Njegov zločin još radikalnije izbacuje Raskoljnikova iz društva nego što to čini njegov san. Ali je smisao te izolacije, za koju je Raskoljnikov vjerovao da je jednom za svagda uslovljena njegovom slobodnom voljom, stalno pod znakom pitanja. On ne zna da li je zbog te samoće superioran ili inferioran u odnosu na druge ljude, da li je bog ili gnjida. A sudija tog spora ostaje Drugi. U svom biću, Raskoljnikov stalno zavisi od presude Drugog.

U policijskoj istrazi Raskoljnikov postaje pravi osumljičeni, prati ga pravi policajac, izvode ga na pravi sud, sudi mu pravi sudija. Dovodeći svog junaka do pravog zločina, Dostojevski je maestralno istakao to ekstremno podvajanje i cijepanje. Tu dvojnost sugeriše i samo ime junaka. Raskoljnikov na ruskom znači šizma, dijeljenje, cijepanje.

Dvojnost je ono što razdire većinu junaka Dostojevskog. Kod svih njih otkrivamo bolno predosjećanje svoje nestabilnosti. Strah da u sebi neće moći dugo da zadrže isto raspoloženje i istu odluku, gura ih često u iznenadne i zbunjujuće odluke.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 13-11-09, 09:18   #11
Century Child
MiM team Expert
 
Century Child's Avatar
 
Registrovan: Dec 2006
Lokacija: Loner's dream
Postovi: 4,143
Century Child has disabled reputation
Send a message via Skype™ to Century Child
Default

Paramanand,to sa silovanom devojcicom....pominjes Zle duhe...nema veze sa knjigom Zlocin i kazna.
Iskreno,nisam impresioniran knjigom,koliko sam ocekivao da cu biti.Verujem da odgovor i kljuc Raskoljnikove licnosti treba traziti u njegovom clanku.Zlocin(i ako se ne varam ni u jednom trenutku pokajao zbog istog) koji je pocinio, i kazna -saznanje da njegove ideje nisu ispravne-njega je u stvari mucilo to sto su drugi 'velikani' 'uspeli' da prodju sa njihovim nedelima radi ostvarivanja ideje,a on nije,i to je ono sto njega muci ceo roman.Mislim da je on kao individua hteo da postane neko,da ostane zapamcen,ali problem je sto takve stvari ne mogu da se planiraju,tj. predvide.
Omiljena scena -Kada na samom kraju seste knjige dolazi da trazi Zametova,i kada shvati da je on premesten (i naravno posle one price sa Barutom) izlazi,i napolju primecuje Sonju,onda se vraca i priznaje zlocin.

Cini mi se da na vecinu nedoumica koje citalac ima citajuci knjigu gubi.Ali sada si pomenuo Svidrigajlova...pred njegovo samoubistvo,on zamislja bastu punu cveca i u basti je grob u kome je trinaestogodisnja devojcica.Da li je to ta ista devojcica.I sasvim moguce da sam ja slucajno izostavio,ali se stvarno ne secam da se u knjizi pominje neko samoubistvo devojcice,zato mi i kovceg ostaje nerazresen...
__________________
Does he realise I'm not there? Im lost!Oh I'm a lost toy!
Century Child is offline   Reply With Quote
Old 13-11-09, 18:23   #12
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Quote:
Originally Posted by Bon Jovi View Post
Paramanand,to sa silovanom devojcicom....pominjes Zle duhe...nema veze sa knjigom Zlocin i kazna.
Iskreno,nisam impresioniran knjigom,koliko sam ocekivao da cu biti.Verujem da odgovor i kljuc Raskoljnikove licnosti treba traziti u njegovom clanku.Zlocin(i ako se ne varam ni u jednom trenutku pokajao zbog istog) koji je pocinio, i kazna -saznanje da njegove ideje nisu ispravne-njega je u stvari mucilo to sto su drugi 'velikani' 'uspeli' da prodju sa njihovim nedelima radi ostvarivanja ideje,a on nije,i to je ono sto njega muci ceo roman.Mislim da je on kao individua hteo da postane neko,da ostane zapamcen,ali problem je sto takve stvari ne mogu da se planiraju,tj. predvide.
Omiljena scena -Kada na samom kraju seste knjige dolazi da trazi Zametova,i kada shvati da je on premesten (i naravno posle one price sa Barutom) izlazi,i napolju primecuje Sonju,onda se vraca i priznaje zlocin.

Cini mi se da na vecinu nedoumica koje citalac ima citajuci knjigu gubi.Ali sada si pomenuo Svidrigajlova...pred njegovo samoubistvo,on zamislja bastu punu cveca i u basti je grob u kome je trinaestogodisnja devojcica.Da li je to ta ista devojcica.I sasvim moguce da sam ja slucajno izostavio,ali se stvarno ne secam da se u knjizi pominje neko samoubistvo devojcice,zato mi i kovceg ostaje nerazresen...
Andre Žid te dvije scene dovodi u vezu sa nečim mračnim u Dostojevskom kao ličnosti, i pita se da to, možda, nije njegova lična ispovijed?

Kada se govori o aluziji na to nedjelo u Zločinu i kazni, radi se sljedećem pasusu (str. 286):

“Ja govorim samo ono što sam lično čuo, u poverenju, od pokojne Marfe Petrovne. Treba napomenuti da je s pravnog gledišta ta stvar vrlo teška. Ovde je živela, a izgleda da još i sada živi, nekakva tuđinka Reslih i, pored ostalog, sitna lihvarka, koja se bavila i drugim poslovima. I eto, s tom Reslih gospodin Svidrigajlov se odavno nalazio u nekakvim veoma bliskim i tajanstvenim odnosima. Kod nje je živela dalja rođaka, nećaka, izgleda, gluvonema devojčica od petnaestak ili samo četrnaest godina, koju je Reslih beskrajno mrzela, za svaki zalogaj prekorevala i, čak, nečovečno tukla. Jednom su je našli na tavanu obešenu. Zaključili su da je samoubistvo. Posle običnih procedura, stvar se na tome svršila; ali kasnije se, medutim, pojavila dostava da je to dete... Svidrigajlov surovo uvredio. Istina, sve je to bilo mračno i tajanstveno, dostavu je
podnela neka druga Nemica, ozloglašena žena, kojoj se nije verovalo; naposletku, blagodareći zauzimanju i novcu Marfe Petrovne, dostava nije zvanično podnesena - i cela se stvar svela na pričanje. Ali, ipak, to pričanje je bilo veoma značajno…”

A u Zlim dusima se (str. 59 knjiga II – kod mene je naziv djela preveden kao Nečiste sile), u ispovijedi Stavrogina, koja počinje sa: “Od Stavrogina. Ja, Nikolaj Stavrogin, oficir u ostavci…”, na nekoliko sljedećih stranica navode njegova nepočinstva, između kojeg je i obljuba đevojčice Matrjoške. Tu se jasno opisuje i scena u kojoj se đevojčica vješa dok Stavrogin sve to posmatra kroz prorez na vratima i ne preduzima ništa da je spriječi.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 14-11-09, 13:56   #13
zagorski
N.N.
 
zagorski's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Postovi: 11,375
zagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjem
Send a message via Yahoo to zagorski
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post
Što se tiče silovanja, to sam našao kod Andre Žida i niđe više. U »Zlim dusima« se nalazi scena u kojoj se silovana đevojčica vješa u svojoj sobi, a Svidrigajlov, krivac za to, koji se nalazi u sobi do nje, zna šta ona radi i ne pokušava da je spriječi, već čeka da ona sebi oduzme život. To je scena iz romana. Međutim, Žid kaže da je Dostojevski imao avanturu sličnog tipa, apostrofirajući zbog toga njegovu grižu savjesti koju je prenio u svoja djela. Žid ne navodi koja je to avantura sličnog tipa.
Ta priča nije potekla od Žida. Dostojevski je bio težak i mračan čovjek koga su mučili mnogobrojni unutrašnji konflikti. Budući da je bio slavan književnik, razne priče su su se mogle čuti o njemu, a jedna od njih je i ta o navodnom "slučaju" sa nekom djevojčicom. Nikakvih dokaza nema o tome, sem što je jedan ruski pisac tog vremena iznio mišljenje (kao prikrivenu optužbu) da je Dostojevski to sa djevojčicom u svom romanu opisao "previše uvjerljivo". Čak se i Tolstoj, odgovarajući na pismo jednom svom prijatelju koji se oduševljavao Dostojevskim, pita "a šta ćemo sa djevojčicom", ali ni on ne navodi ništa konkretno o tom "slučaju".
Dostojevski je zbog svoje plahovite naravi imao mnogo neprijatelja, a ništa manje neprijatelja nije imao ni zbog svog veličanstvenog talenta koji nije bio samo književni već i filozofski i psihološki. Ništa lakše nego u takvoj situaciji plasirati priču koja "liči" na nešto što bi Dostojevski učinio. Nije on izmislio mračne ponore ljudske duše nego ih je iznio na svjetlo dana, nesvjesno udarajući temelje budućoj nauci - psihologiji. Inače, Žid je rekao da je Dostojevski vredniji kao pisac nego slavni triling francuske i svjetske književnosti - Balzak, Stendal i Flober.
zagorski is offline   Reply With Quote
Old 14-11-09, 14:18   #14
vaka-ash
MiM team Expert
 
vaka-ash's Avatar
 
Registrovan: Sep 2008
Postovi: 2,601
vaka-ash nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via Skype™ to vaka-ash
Default

Da li zbog projekciranja ili takve konstalacije zbivanaj u mom zhivotu, roman "Zli dusi" u kome je bio antologijski dijalog izmedju Oca Tihona i Nikolaja Stavrogina je neshto shto potpuno baca u zasjenak silovanje djevojcice i cini mi taj roman kao neshto shto je ostavilo najsnazniji utisak od citavoga Opusa FD...Svaki lik u romanima Dostojevskoga je opisan slojevito i nalazimo objasnjenje ponasanja i sami srzh "problema" - izvanredan psihoanaltichki pristup likovima u kojima se mnogi citaoci mogu pronaci i "pomoci" sebi

PS..izvinjavam se citaocima na svojoj subjektivnosti,ali ne mogah odoljeti da prijavim neshto sto se meni jako urezalo u sjecanje
__________________
A dje nam ga je sada Zivko Nikolic?

http://www.youtube.com/watch?v=1jrkd...eature=related follow the path of Father Makarije

http://www.youtube.com/watch?v=_VtVr...eature=related Vakashlor

http://www.youtube.com/watch?v=kIPlaor68DU&NR=1 -Conan Wheel of Pain - Growing Up

Last edited by vaka-ash; 14-11-09 at 14:46..
vaka-ash is offline   Reply With Quote
Old 16-11-09, 19:12   #15
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Quote:
Originally Posted by zagorski View Post
Ta priča nije potekla od Žida. Dostojevski je bio težak i mračan čovjek koga su mučili mnogobrojni unutrašnji konflikti. Budući da je bio slavan književnik, razne priče su su se mogle čuti o njemu, a jedna od njih je i ta o navodnom "slučaju" sa nekom djevojčicom. Nikakvih dokaza nema o tome, sem što je jedan ruski pisac tog vremena iznio mišljenje (kao prikrivenu optužbu) da je Dostojevski to sa djevojčicom u svom romanu opisao "previše uvjerljivo". Čak se i Tolstoj, odgovarajući na pismo jednom svom prijatelju koji se oduševljavao Dostojevskim, pita "a šta ćemo sa djevojčicom", ali ni on ne navodi ništa konkretno o tom "slučaju".
Dostojevski je zbog svoje plahovite naravi imao mnogo neprijatelja, a ništa manje neprijatelja nije imao ni zbog svog veličanstvenog talenta koji nije bio samo književni već i filozofski i psihološki. Ništa lakše nego u takvoj situaciji plasirati priču koja "liči" na nešto što bi Dostojevski učinio. Nije on izmislio mračne ponore ljudske duše nego ih je iznio na svjetlo dana, nesvjesno udarajući temelje budućoj nauci - psihologiji. Inače, Žid je rekao da je Dostojevski vredniji kao pisac nego slavni triling francuske i svjetske književnosti - Balzak, Stendal i Flober.
Tako je, priča nije potekla od njega, Andre Žid piše da je tu priču saznao »od jednog Rusa iz neposredne okoline Dostojevskog«, ali da je bio toliko neoprezan i ispričao je jednom broju osoba koji su se njome okoristili, te se ta priča opet vratila do njega, kako on tvrdi sada u »neprepoznatljivom obliku«. On kaže da mu nije cilj da sazna je li ta priča istinita ili ne, ali decidno tvrdi: »u svakom slučaju, Dostojevski je poslije avanture sličnog tipa ispoljio ono što smo primorani da nazovemo grižom savjesti«. Kakva je to avantura sličnog tipa, ne objašnjava. Dalje piše i o potrebi Dostojevskog da se poslije te avanture ispovijeda i njegov propali pokušaj da se ispovijedi Turgenjevu.

Žid ide za idejom koja je vodila književnika Dostojevskog. Kako se zna da je najveći uticaj na ruskog pisca imalo Jevanđelje, Žid poredi dvije reakcije koje je Jevanđelje izazvalo kod dvije na prvi pogled slične prirode: Ničea i Dostojevskog.

Ničeova prva i momentalna reakcije bila je, piše Žid, ljubomora. Niče je bio ljubomoran na Hrista, ljubomoran do ludila. Dok piše Zaratrustu, Ničea muči želja da se suprotstavi Jevanđelju. On čak često usvaja formu »Blaženstva« Hristovih da bi mogao da zauzme suprotan stav. On piše »Antihrista«, a u posljednjem djelu »Ecce homo«, postavlja se kao suparnik – pobjednik nad Onim čije je učenje mislio da zamijeni.

Kod Dostojevskog je, navodi Žid, reakcija bila sasvim suprotna. On se pred Hristom duboko poklonio, a prva i najvažnija posljedica te podređenosti i tog odricanja bila je očuvanje kompletnosti njegove prirode. To povlačenje, samoodricanje, dozvolilo je koegzistenciju najsuprotnijih osjećanja u duši Dostojevskog, u kojoj je sadržano, sačuvano, najneobičnije bogatstvo antagonizama što se u njoj sukobljavaju. Te antagonizme, podvojenosti, Dostojevski je prenio na svoje ličnosti.

Da, Andre Žid kaže da se divi Dostojevskom i da je »moje divljenje najživlje, ali da me ono ni malo ne zasljepljuje i spreman sam da priznam da je raznovrsnost karaktera kod Balzaka veća nego kod ruskog pisca, njegova ljudska komedija šarolikija, ali Dostojevski bez sumnje stiže do mnogo dubljih regiona i dotiče mnogo važnija mjesta od bilo kojeg drugog pisca, no, može se reći da su svi njegovi likovi krojeni od istog štofa...« Tvrdi i to da u cijelom dijelu Dostojevskog nema ni jednog velikog čovjeka, da su svi njegovi junaci »strašna bića«. Najopasnije ličnosti Dostojevskog su najveći intelektualci. Žid ne kaže da inteligencija i volja kod Dostojevskog služe samo zlu, nego da je, čak i kad su usmjerene dobru, vrlina koju oni postižu ohola vrlina koja vodi u propast.

Već odavno se u književnoj kritici smatra da pisac kroz svoje djelo ostvaruje sebe. Rene Žirar, diveći se genijalnosti Dostojevskog, piše da se ova formula može naročito primijeniti na ruskog pisca i da u egzistenciji Dostojevskog, bez ikakvih teškoća, možemo da otkrijemo bolne dualnosti koje su karakteristika podzemne egzistencije. Tako, na primjer, lične uspomene kojima se Dostojevski služio u »Zapisima iz podzemlja« polarizuju se, kaže Rene Žirar, oko posljednjih godina njegove adolescencije.

Istina je, Dostojevski je od svih pisaca najdublje zašao u tamne dubine ljudske duše. Ušao je u to ljudsko podzemlje da nikada iz njega ne izađe. Zbog toga smatram da je čitanje Dostojevskog više na štetu ličnosti nego na korist. Tama se ne može išćerati tako što će se boraviti u njoj, misliti u njoj, živjeti u njoj. Tama nestaje boravkom u svjetlosti. Tamo đe je svijetlo, tama ne može postojati. A svjetlosti kod Dostojevskog nema.

I, da, to sam već rekao, no moram ponoviti: siguran sa da čovjek koji se neđe osami na, recimo, dva-tri mjeseca i ne čita ništa drugo nego Dostojevskog, neće više biti onaj isti koji je bio prije toga. A promjena može biti samo na gore.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 28-11-09, 21:44   #16
sale juventale
MiM team Forumaš i po'
 
sale juventale's Avatar
 
Registrovan: Oct 2008
Lokacija: Igalo/Doboj
Postovi: 1,123
sale juventale nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post
I, da, to sam već rekao, no moram ponoviti: siguran sa da čovjek koji se neđe osami na, recimo, dva-tri mjeseca i ne čita ništa drugo nego Dostojevskog, neće više biti onaj isti koji je bio prije toga. A promjena može biti samo na gore.
Paramanand, da mi ne savjetuješ da prestanem čitat Dostojevskog ? Upravo završavam sa Braćom Karamazovim, već sam pribavio njegovo djelo Poniženi i uvređeni.... Pažljivo sam čitao Karamazove, ali mnogo stvari nisam razumio, pogotovo zadnjih pedesetak strana prvog djela. Stvarno, ali stvarno, oduševio me je lik Alekseja Karamazova; planiram da napravim jedan portal koji će biti posvećen samo Dostojevskom. Da i naručio sam u knjižari sabrana djela F.M Dostojevskog, cjena 250KM ... Od sada pri čitanju njegovi djela moram vodit i bilješke, preopširan je i teško je zapamtit sve pojedinosti ...


Svaka čast na postovima
__________________
sale juventale is offline   Reply With Quote
Old 29-11-09, 13:10   #17
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Ja, kao i svako drugi, imam svoje favorite u književnosti, među njima Dostojevskog nema. Rekao sam ti to već, danas bih volio da ga nikada nijesam uzeo u ruke. A objasnio sam ti i zašto. To je moje mišljenje koje ne može biti preporuka bilo kome da čita ili ne čita Dostojevskog.

S druge strane, nema iole ozbiljnijeg književnika, književnog kritičara, publiciste, koji se nije bavio Dostojevskim i koji ne smatra da je Dostojevski na samom vrhu vrijedonosne književne, i ne samo književne, piramide. Po njima, čovjek koji nije čitao Dostojevskog literarno je potpuno nepismen. Ni o jednom književniku nije toliko pisano kao o njemu i njegovom djelu, kao o “izvoru bogaćenja duhovnih saznanja o umjetnosti, filozofiji i psihologiji… Njegova djela i fragmenti iz njih zaživjeli su na svjetskim prostorima kao maksime, filozofski i psihološki sudovi i poruke koje imaju najsnažnije djejstvo i danas… Književnost Dostojevskog po snazi poetike, logičkog rasuđivanja strasti moralizma, razmatra se u širem kontekstu, jer ima evropski i svjetski značaj… Univerzalnost njegova djela stvaralački je obogatila fond svjetske literature… ”. A Nikolaj Nasetkin u svojoj “Enciklopediji o Dostojevskom”, 2003 godine piše da je, po podacima Uneska, Fjodor Mihailovič jedan od najčitanijih pisaca na svijetu.

Nesumljiv je i uticaj koji je Dostojevski imao na poznate pisce, da pomenem samo neke: Šolohov, Igo, Man, Bulgakov, Kafka, Kami, Hemingvej… I ne samo njih, uticao je i na mnoge naučnike, filozofe, psihologe… Niče na jednom mjestu kaže da je Dostojevski jedini psiholog od koga je imao što da nauči.

Dakle, jasno ti je koliko je moje mišljenje o Dostojevskom bitno kada ga uporediš sa mišljenjem ljudi od autoriteta. Ipak, u svoju korist, navešću da je Andrić, čitajući “Idiota”, zapisao da “svi mi imamo svoje trenutke pakosti, ali ne bi trebalo da u njima pišemo. Bolje bi bilo da Dostojevski neke stranice nikada nije napisao” (to je suština, oprostićeš mi ako sam pogrešno citirao, to radim po sjećanju). Po meni (ali samo po meni, ne po onima kojima su književnost, psihologija i filozofija struka), ti “trenuci” kod Dostojevskog su bili previše dugački, kratki periodi su bili oni prožeti pozitivnim. Mislim da je u njegovim djelima previše nezdravog, zla, destrukcije, valjanja u moralnom blatu, mraka, “podzemlja”, “mrtvih domova”, “zlih duhova”, a da to ne ostavi traga u čitaocu. To je ono kako sam ja shvatio misao Dostojevskog, a ne kako su je razumjeli stručnjaci. Sigurno da su oni razumjeli bolje, ali ja se vodim po onoj da nije bitno šta kažu autoriteti, bitno je kako nečije misli utiču na mene.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 29-11-09, 14:02   #18
vaka-ash
MiM team Expert
 
vaka-ash's Avatar
 
Registrovan: Sep 2008
Postovi: 2,601
vaka-ash nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via Skype™ to vaka-ash
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post

I, da, to sam već rekao, no moram ponoviti: siguran sa da čovjek koji se neđe osami na, recimo, dva-tri mjeseca i ne čita ništa drugo nego Dostojevskog, neće više biti onaj isti koji je bio prije toga. A promjena može biti samo na gore.
Ovo ti mogu potvrditi na lichnom primjeru,imao sma tada 22 god i cvrstu odluku da prouchim Dostojevskoga detaljno, pri cemu sam ja to dozivio kao izazov i znao sam da ce me baciti u onaj teshki crnjak,jbg previshe je to tamne strane za jednoga "greenhorna" koji nije znao : "ko sam" shto sam,gdje sam i kuda idem"
Osjecao sam se kao da mi je nestalo crvenilo iz lica i usta su mi bila slijepljena i riejtko su se otvarala a kamoli razvlacila u iskreni osmjeh ,teski crnjak me bio obuzeo>>Srecom moju su mehanizmi odbrane odreagovali na pravi nachin :Kastaneda, Markes i Bukowski...

Ps..Svu vedrinu,poletnost i kristalno jasan put kojim hodim znajuci da je iskreno srce i odusevljenost nepredvidovoscu zivota ,pravi dar shto ga nosi svaki dan u nasem zivotu ,koji zivimo i uzivamo u njemu kao da je poslednji DUGUJEM mom i Nagualu i "dobrotvoru" "Karlitu"
__________________
A dje nam ga je sada Zivko Nikolic?

http://www.youtube.com/watch?v=1jrkd...eature=related follow the path of Father Makarije

http://www.youtube.com/watch?v=_VtVr...eature=related Vakashlor

http://www.youtube.com/watch?v=kIPlaor68DU&NR=1 -Conan Wheel of Pain - Growing Up
vaka-ash is offline   Reply With Quote
Old 29-11-09, 19:27   #19
Century Child
MiM team Expert
 
Century Child's Avatar
 
Registrovan: Dec 2006
Lokacija: Loner's dream
Postovi: 4,143
Century Child has disabled reputation
Send a message via Skype™ to Century Child
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post

Nesumljiv je i uticaj koji je Dostojevski imao na poznate pisce, da pomenem samo neke: Šolohov, Igo, Man, Bulgakov, Kafka, Kami, Hemingvej… I ne samo njih, uticao je i na mnoge naučnike, filozofe, psihologe… Niče na jednom mjestu kaže da je Dostojevski jedini psiholog od koga je imao što da nauči.
Upravo tako,retke su liste najboljih knjiga ikada gde se ne nalaze Braca Karamazovi ili Zlocin i kazna(neretko su i obe knjige na listi).Dostojevski je medju najboljim piscima ikada,ono sto je Sekspir za dramu,to je Fjodor za prozu.Rusi znaju sta je realizam.Sto se tice tog uticaja,on je izvsio udar na sve pisce 20. veka(pored tih imena koje si ti naveo treba pomenuti i Vulfovu,Foknera,Sartra....),jer se njegovi romani bave univerzalnom problematikom(kocka,prostitucija,disfunkcionalnost porodica,tragika pojedinaca...);jednostavno posle njega nije izaslo nista novo...
__________________
Does he realise I'm not there? Im lost!Oh I'm a lost toy!
Century Child is offline   Reply With Quote
Old 29-11-09, 19:35   #20
Rakoon
jagnjeca brigada
 
Rakoon's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: šume Striborove
Postovi: 19,044
Rakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjemRakoon dragulj među dragim kamenjem
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post
Niče na jednom mjestu kaže da je Dostojevski jedini psiholog od koga je imao što da nauči.

odnosno postoji jaka škola mišljenja da je Fjodor faktički rodonačelnik psihoanalize.
Rakoon is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
dostojevski, fjodor

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 18:10 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM