MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 12-05-14, 22:02   #1
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default Omiljeni citati

Viktor Frankl

"That brought thoughts of my own wife tomind. And
as we stumbled on for miles,slipping on icy spots,
supporting each other time and again,
dragging one another up and onward,
nothing was said, but we both
knew: each of us was
thinking of his wife.
Occasionally I looked at the
sky, where the stars were fading
and the pink light of the
morning was beginning to spread behind a dark bank ofclouds.
But my mind clung to my wife's image,
imagining it with an uncanny acuteness.
I heard her answering me,
saw her smile,
her frank and encouraging look.
Real or not, her look was then more luminous
than the sun which was beginning to rise.
A thought transfixed me: for the first time in my life I
saw the truth as it is set into
song by so many poets,
proclaimed as the final wisdom by so many thinkers.
The truth -
that love is the ultimate and the highest
goal to which man can aspire
.
Then I grasped the meaning of the greatest secret that
human poetry and human thought and belief have to impart:
The salvation of man is through love and in love.
I understood how a man who has nothing left in this world
still may know bliss, be it only for abrief moment, in the
contemplation of his beloved. In a position of utter desolation,
when man cannot express himself in positive action,
when his only achievement may consist in enduring his
sufferings in the right way - anhonorable
way - in such a position man can,
through loving contemplation of the image he carries of his beloved,
achieve fulfillment. For the first time in my life I was able to understand the
meaning of the words,
"The angels are lost in
perpetual contemplation of an
infinite glory."
ibis is offline  
Reply With Quote
Old 13-05-14, 22:15   #2
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default

"The existential vacuum manifests itself mainly in a state of boredom. Now we can understand Schopenhauer when he said that mankind was apparently doomed to vacillate eternally between the two extremes of distress and boredom. In actual fact, boredom is now causing, and certainly bringing to psychiatrists, more problems to solve than distress. And these problems are
growing increasingly crucial, for progressive automation will probably lead to an enormous increase in the leisure hours available to the average worker. Thepity of it is that many of these will not know what to do with all their newly acquired free time."
ibis is offline   Reply With Quote
Old 14-05-14, 22:52   #3
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

VAGNEROVA PRVA TRI TAKTA

Kultura je baza svake države. Ekonomski najjače države su prvo kulturno jačale. Drug Tito je osećao i znao zašto je to potrebno. Kako je drug Tito znao, ako je on bio mašinbravar i nije bio školovan čovek? A mi danas imamo školovane ljude koji su u politici i koji ne umeju da prepoznaju Vagnerova prva tri takta. Ručice gore, veselo i daj ovog trenutka šta mogu da maznem, ja ću to uraditi i biću srećan čovek jer se živi se samo danas i samo jednom. To je vrednost koju smo mi usvojili i pritom ukinuli i uništili generacije koje mogu uopšte i da prepoznaju ovo o čemu ja sad govorim. Oni ne mogu da razumeju šta sad priča ovaj Manojlović, o čemu on govori. Dakle, uništili smo uzore, nismo stvorili nove, potpuno smo ukinuli bilo kakvo razumevanje i prepoznavanje vrednosti i imamo samo tri vijuge za fiziološke potrebe i možda poneko ima još neku vijugicu.

Miki Manojlović
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 15-05-14, 22:03   #4
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Dobrota je prezrena, odnosno obezvređena. Sve te uzvišene i neopipljive vrednosti ljudskog duha – poput hrabrosti, poštenja, vernosti, bezuslovnog prijateljstva i ljubavi – danas su ismejane i nisu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i mnogo ste pametni. Time dobijate poene i niko vas neće prezreti. Ili, ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, pristaće na to da ste uspeli. Danas su teze zamenjene i u današnjem sistemu vrednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno, i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrednosti jer su jedino one temelj ljudskog postojanja.

Nebojsa Glogovac
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:26   #5
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nijesu moji, čije mi radosti ništa ne znače! Ne mogu da izdržim dugo ni u pozorištu ni u kinu, jedva sam u stanju da pročitam novine, rijetko kad modernu knjigu, i ne mogu da razumijem kakve to naslade i zadovoljstva ljudi traže u prepunim željeznicama i hotelima, prenatrpanim kafanama sa nametljivom i sparnom muzikom, po barovima i varijeteima elegantnih, raskošnih gradova. Šta traže po svjetskim izložbama, po korzoima, na predavanjima za one koji su željni obrazovanja, na velikim sportskim igralištima. Ja sve te radosti, koje bi mi, najzad, bile pristupačne i radi kojih se hiljade muče i guraju, ne mogu da razumijem, pa sve i da učestvujem u njima. A ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima, a u životu smatra ludošću. I zaista, ako je svijet u pravu, ako je ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi zadovoljni tako sitnim stvarima – u pravu, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam zaista, kako sam sebe često nazivao, Stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu.

Herman Hese
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:37   #6
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Gospode, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svjetlost.
Gdje je žalost, da donosim radost.
I da ne tražim toliko da budem utješen, nego da tješim;
niti da budem shvaćen, nego da umijem shvatiti drugoga;
niti toliko da budem ljubljen, nego da ljubim.

Sv. Franjo Asiški
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:40   #7
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default

"Tri posleratna druga" D. Balasevic

"Prkoseći zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujucć kraj nosića. Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila."

"Ne bih hteo puno da frojdišem, ali, znaš, ti loši momenti nas prate kao kolona na auto-putu. Dok šibaš, ne mogu ti ništa, ali ih se nakupi, vuku se za tobom kao krokodilski rep, i samo čekaju da usporiš. I kad to učiniš, gotov si. Pregaze te. Svi odjednom. Kao tebe sad. Ali onda protutnje. Odu. I nemoj da juriš za njima, pokušavajući da ih obiđeš, kao što sam ja učinio. To ne može. Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje..."
ibis is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:45   #8
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default

"Samo dela ljubavi ostaju" Vladeta Jerotić

" Sve potiče iz nas samih, naših mana, grešaka, tačnije grehova, pa ćemo se truditi da borbu, kao pravi junaci, ne vodimo više sa stvarnim ili izmišljenim neprijateljima spolja, već sa sopstvenom nedonoščadi i "tumorima" duše i tela."
ibis is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:47   #9
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

MJERA SVEGA JE BOGACENJE

Danas je važno samo ono što donosi novac i pozicije. Nije suština u tome koliko ste ljudi prevarili, nego koliko ste zaradili. Mera svega su bogaćenje i prestiž, glavne životne utakmice vode se na tom terenu, a dobrota, bezuslovna plemenitost, poštenje, iskrenost, hrabrost... sve te uzvišene i neopipljive vrednosti čovekovog duha ne donose nikakav novčani odgovor. Ovde se za ljude koji se nisu obogatili, ali čestito rade, ne izigravaju zakone, ne muvaju, nisu u talovima, nemaju moć, smatra da su nesposobni. Oni koji su spremni na sve “igre” - da ukradu, a da ne budu uhvaćeni, da milion puta ponove laž, dok ne postane istina, da snime “pornić” da bi postali popularni... smatraju se “sposobnim”. Za čoveka koji ima želudac za sve ovde se kaže “ume da se snađe”…

… Ustanovljena su neka “nova pravila”, po kojima je čestit čovek budala, i ljudi se tako stihijski, prosto kao stado, prilagođavaju onome što se dešava oko njih…

… Mnogo je ovde stvari vrlo specifičnih - od odnosa između muškaraca i žena, do odnosa prema poslu, prema uspešnijem od sebe, odnosu bogatih i siromašnih...

… Mladi ljudi žive u skladu sa svojom životnom dobi, primorani da na osnovu toga prave svoje kodekse i merila vrednosti. A pošto je čovek prilagodljiva zverka, oni nalaze načina da plivaju u ambijentu u kome se laže, mulja i krade otvoreno, na svim nivoima, čak se više i ne prikriva. Teže je starijima, koji znaju za drugačije, pa se sada prilagođavaju, iako to nije pravilo - i tu je dosta odličnih “plivača” koji profitiraju u svim promenama. Mladi ne znaju kako je bilo, vreme ovog vulgarnog, surovog rijaliti šoua je jedina realnost koju poznaju, zato im je i lakše.

... Normalni ljudi ostali su normalni u svim događajima. Samo vreme pacova, puštenih sa svih strana da divljaju u jednom periodu, koji su oteli i uzeli sve što su hteli, nekako još traje, jer su ekonomski postali jaki. Rat je bio jedini trenutak kada su oni bili neko i nešto, mogli su da rade šta hoće s puškom u ruci, nožem, ili bilo čim. Moje jedino verovanje i nada je da ni oni ne mogu još dugo da potraju - i ovde i tamo pacovi uvek ostaju to što jesu, ne mogu nikada da evoluiraju u viša bića, i ta njihova sila će se potrošiti. Nije daleko vreme kada će viši duhovi moći da progovore i da deluju na ovim prostorima. Jer, ljudi su ljudi i tamo i ovde, a neljudi su svuda isti.

… U Londonu sam bio u samoposluzi, koja radi sa kraljevskom i vojvodskom familijom još od 1703. godine, što je predstavljeno sa dva mala grba na svakoj kesi koju poneseš odatle. To je, dakle, 300 godina samoposluga, i nemaš dilemu šta je. Imam i drugi primer - deda je uložio u kladionici pare na svog unuka, kad je on imao sedam godina, da će braniti za englesku reprezentaciju, i kladionica je garantovala za taj ulog sledećih dvanaest ili petnaest godina. Mali je zaista postao reprezentativac, i deda je dobio svoje pare. U Beogradu, u Srbiji, na ovim prostorima, ne možeš da računaš na takve stvari, niti da imaš toliku dozu poverenja. Mi nemamo kontinuitet vrednosti, i to je ono što ostavlja ogroman prostor za manipulaciju.

… Trudim se da ne budem razočaran, zadajem neke ciljeve i zahteve pre svega sebi, i trudim se da od svoje dece stvorim ljude koji će shvatiti okolnosti u kojima žive. Kao i da znaju da dobro postoji, samo je negde potisnuto. Mislim da ovde još ima dobrih, čestitih ljudi, i to je ono što uliva nadu. Verujem da će neke nove generacije, ako to već ne budemo mi mogli, naša deca, unuci, dočekati ovde bolji, normalniji život.

Nebojša Glogovac
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 10:50   #10
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default

DZ. R. R Tolkin

"Neka se ne zaklinje da ce hodati tamom onaj koji nije video spustanje noci"
ibis is offline   Reply With Quote
Old 16-05-14, 18:14   #11
ibis
MiM team Expert
 
ibis's Avatar
 
Registrovan: Dec 2013
Postovi: 2,920
ibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tuneluibis svjetlost u tunelu
Default

V. Frankl

"Covekova patnja se moze uporediti sa materijom u gasovitom stanju. Ako izvesna kolicina gasa dospe u zatvorenu prostoriju ona ce je ispuniti potpuno i jednolicno bez obzira na njenu velicinu. Tako i patnja potpuno ispunjava covekovu dusu i svest bez obzira da li je trpljenje veliko ili ne. Dakle, velicina covekove patnje je nesto relativno, iz cega sledi i obrnuto, da i najmanji povod moze prouzrokovati najvece veselje."
ibis is offline   Reply With Quote
Old 19-05-14, 23:55   #12
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu – jugonostalgijom! Žele da izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele da izbrišemo gumicom godine, desetljeća radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio sam samo infarkt!

A što to na mladima ostaje!? Mržnja i zlo! Čekaju te fukare sa sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno bilo bolje od ovoga, pokrepamo. Pa da mladi, ne znajući da je bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje. Nas vrijeme gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno opasnija od njih samih. Ta mladež ne zna istinu, nitko joj je ne govori. Ta djeca su zatrovana permanentnom laži.

Bio bih budala da se ne mogu pomiriti s raspadom države u kojoj sam rođen. Pomirio sam se s tim da više nema moga dobrog oca Ante i moje mile majke Danice. Njih sam sigurno neuporedivo volio više nego Jugoslaviju. Navikao sam se da ih nema, pa kako se onda neću naviknuti da nema Jugoslavije. Ali nitko mi neće oduzeti pravo da prostor bivše Jugoslavije doživljavam puno ljudskijim od ovoga u kojem danas živim…

Josip Pejaković, glumac i dramski pisac
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 24-05-14, 12:14   #13
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

"Volim žene koje nisu živile sa previše muškaraca. Ne očekujem nevinost, ali jednostavno više volim žene koje nisu do krvi nažuljane iskustvom. Postoji nešto vrijedno kod žena koje škrto biraju muškarce; to se vidi u njihovom hodu, njihovim očima u njihovom smijehu i njihovim nježnim srcima.

Žene koje su imale previše muškaraca kao da sljedećeg biraju po diktatu osvete, a ne osjećaja. Kada sebično vodiš igru,sve radi protiv tebe: Ne možeš zahtijevati ljubav ni tražiti emociju. Na kraju si ostavljen sa bilo čim što si voljan da daš, a to je često, ništa. Neke žene su delikatna bića, neke žene su dražesne i čudesne. Ako hoćeš da pišaš na Sunce samo izvoli, ali molim te ostavi dobru ženu na miru.

Čarls Bukovski
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 24-05-14, 16:27   #14
zagorski
N.N.
 
zagorski's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Postovi: 11,375
zagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjem
Send a message via Yahoo to zagorski
Default

U bolesti mu se pričinjavalo kao da je čitav svijet osuđen na žrtvu nekakvoj čudnovatoj, nečuvenoj i neviđenoj kugi, koja ide iz dubine Azije na Evropu. Kao da svi moraju propasti, osim vrlo malo njih izabranih. Pojaviše se nekakve nove trihine, nakakvi novi mikrobi, bića mikroskopska, koja su ulazila u tijela ljudska. No ta bića bjehu duhovi, obdareni umom i voljom. Ljudi koji su ih u sebe primili, postajali bi odmah bijesni i ludi. Ali nikad, nikad ljudi nisu smatrali sebe za tako pametne i pouzdane u istini, kao što smatrahu sebe ti zaraženi. Nikad nije svijet svoje presude, svoje naučne zaključke, svoja moralna ubjeđenja i vjerovanja smatrao za pouzdanije i nepokolebljivije. Čitava sela, čitave varoši i narodi su se zaražavali i zaluđivali. Svi bjehu nespokojni i ne razumevahu jedan drugog. Svaki mišljaše da samo u njemu jedinom boravi istina, i mučio se je, gledajući druge, udarao sebe u grudi, plakao kršio sebi ruke. Nisu znali i kako da sude, niti su se mogli složiti: šta da smatraju zlo, a što za dobro. Nisu znali koga da okrive, koga li da smatraju za pravog.

(San Raskoljnikova - Zločin i kazna)
zagorski is offline   Reply With Quote
Old 06-06-14, 08:26   #15
zagorski
N.N.
 
zagorski's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Postovi: 11,375
zagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjem
Send a message via Yahoo to zagorski
Default

Čovjek u snu pije vino, a ujutru plače i kuka. Čovjek plače u snu, ali ujutro veselo kreće u lov. Dok sanja ne zna da je to san. U snu pokušava da razjasni san. Tek kad se probudi, shvata da je sanjao. Tako i nakon velikog buđenja shvatamo da je ovo veliki san. Budale umišljaju da su budni i da znaju da li su kneževi ili čobani. U stvarnosti, međutim, i vi i ja smo san. Štaviše, i sama činjenica da vam ja govorim da sanjate, sama za sebe je san... Veliki mudrac sposoban da pronikne u tu tajnu teško da će se pojaviti na ovom svijetu i za deset hiljada godina.

Jednom sam ja, Čuang Ce, sanjao da sam leptir. Lepršajući naokolo, srećan i veseo, radio sam šta mi se prohte. Ne bejah svestan da sam Čuang Ce. Odjednom, probudih se, i gle, ponovo bejah Čuang Ce. Sada ne znam jesam li čovek koji je sanjao da je leptir, ili leptir koji sanja da je čovek? Između čoveka i leptira mora postojati razlika! To je ono što se naziva preobražaj stvari.


(Čuang Ce)
zagorski is offline   Reply With Quote
Old 24-06-14, 21:33   #16
tempesta
Moderator
 
tempesta's Avatar
 
Registrovan: Mar 2007
Postovi: 2,610
tempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjemtempesta dragulj među dragim kamenjem
Default

"U svojoj sam sobi našao odgovor na pitanje: koji je ključ uspjeha? Plafon mi kaže da je ambicija visoka, prozor mi reče pogledaj svijet, sat reče da je vrijeme zlato, ogledalo mi reče: ne sudi nikoga po vanjštini, vrata mi rekoše: gurni jako da bi dostigao svoj cilj, i na kraju, pod mi reče: ostani skroman, ti si samo stvorenje."

M. Selimović
__________________
Rob si riječi koje izgovoriš, a gospodar onih koje prećutiš...

tempesta is offline   Reply With Quote
Old 08-07-14, 13:07   #17
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

The truth is incontrovertible. Malice may attack it, ignorance may deride it, but in the end, there it is.

Ili u kvazi-slobodnom prevodu :
Istina je neosporna. Zloba je može napasti i neznanje ismijati, ali će na kraju i dalje biti tu.

Sir Winston Churchill
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 26-01-15, 11:50   #18
Supernova
Fata_morgana
 
Supernova's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Lokacija: 18°E25' 43°N52'
Postovi: 11,634
Supernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tuneluSupernova svjetlost u tunelu
Default

"..i tako ti Boga, ne vraćaj se u moj život. Ja sam sretna onoliko koliko to može biti nesretan čovjek."

Nura Bazdulj Hubijar
__________________
Insan se penje do u nebo, najčešće u ruševinama sopstvenih snova
Otkrivajući polako, da su mu svi njegovi porazi,bili njegovi uspjesi
.

U potrazi za smislom
Astrologija blog
Supernova is offline   Reply With Quote
Old 26-01-15, 13:55   #19
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Ja sam, kao i uvijek, tumarao po samom sebi i nisam ni primjecivao da na "tvom satu" kazaljke klize, primicu se trenutku kada ce isteci ona zadata dvadeset i cetiri sata. Dosla si, digla me iz kreveta, natjerala me da operem kosu i da se obrijem, rekla mi da sam ti "sladak", da me mnogo i jako volis, opeglala mi kosulje, oprala sudje, ispraznila pepeljare, izracila sobu, a onda pocela da u torbu trpas svoje karmine i maskare, salove, knjige. Sa slike na privjesku si otkacila kljuc od mog stana i stavila ga na sto ispred mene, sagnula se i poljubila me. Zastala si na vratima, osvrnula se i, kad si zakljucila da nisi osim mene nista zaboravila, otisla.

Dario Dzamonja
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 01-02-15, 13:28   #20
Naxy
MiM team Expert
 
Registrovan: Jun 2008
Postovi: 3,977
Naxy has disabled reputation
Default

Posledice će biti katastrofalne. Cena će biti previsoka. Godine nepovratne. Već jesu. Promašaji, ako gledamo ikakav oblik isplativosti - veliki. Teret, nepodnošljiv. Ipak, ostaću to što jesam. Do kraja. Znam da to nije pametno, ali znam i to - da pametnija rešenja ne menjaju išta. Jer i da odigram uloge koje donose, da odigram sve to što se traži da bude odigrano - neću biti srećan. Uloge donose odgovor, ali uvek odgovor na njih, a neću dobiti odgovor na sebe. Karikatura nosi odgovor na karikaturu, bravura na bravuru, ali ovde je potreban odgovor u vidu osobe. Butine, ma koliko bile dobre, ma koliko ih bilo, i ma šta bilo među njima, nisu odgovor na čoveka, sem na njegovu potrebu da produži sebe kao ideju prirode. Ali se ne traži odgovor na ideju prirode, nego odgovor na sopstevenu srž. Na ostatak sopstvenog Ja u nekog drugom. Makar u ime nekakve ravnoteže - deluje kao duboko u krvotoku urezano - da bi moralo biti toga. A ravnoteže nema. To je samo glas jedinog komada čoveka u ovoj biološkoj mašineriji reproduktivne namene. No, šteta je samo do onog trenutka, za koji se nadam da je zaista, zaista negde sasvim daleko. Do trenutka kada krene da ističe rok trajanja anatomiji jednog muškarca. Nakon toga, to je tačka oslobođenja. Nemaš više šta da pružiš. To jest, imao si uvek šta da pružiš, ali te je to održavalo u igri da uopšte dobiješ priliku. Nakon toga, ostaju samo sadržaji, a kako se pokazalo tokom čovečanstva, to je bilo izuzetno retko od važnosti. Njih je bilo i do sada, a to nije menjalo ništa. Ljubav, velika i iskrena osećanja, ono što jesi kada te najviše košta da budeš što jesi, često ostaje iza fasade, iza zida, ukoliko biologija ne odobri makar nekaku privlačnost po osnovu fizionomije ili oblika poželjnog ponašanja. Ma koliko dobre bile napisane, ma šta donosile, žao mi je – ostavljam uloge drugima... Pre nego što u toj daljoj budućnosti dođe taj momenat isteka roka anatomiji, ne želim da kompromisima, obmanama sebe i drugih - dozvolim da se privede kraju ono što jesam i što neponovljivo moram biti. Gubiću, jer se uvek gubi, ali makar neću izgubiti sebe. Gubiću, ali ću biti siguran za ono što je bilo moje, da je bilo zaista moje.

Ratko Petrović
Naxy is offline   Reply With Quote
Reply

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 18:29 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM