MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 23-02-15, 22:35   #281
nico
Moderator
 
nico's Avatar
 
Registrovan: Apr 2010
Lokacija: cackam iza objektiva :)
Age: 17
Postovi: 1,661
nico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjemnico dragulj među dragim kamenjem
Default

"Pocinjem ovu svoju pricu, nizasto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da ce se naci neko rjesenje kad bude racun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što ceka kao izazov. Ne znam sta ce biti zabiljezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od onoga što je bivalo u meni, pa se vise nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam sta je bilo. Tako cu moci da vidim sebe kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se da je cudo sto uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pisem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja sto mi predstoji, zbog sudjenja koje otpocinjem, a sve sam ja na tom sudjenju, i sudija i svjedok i tuzeni. Sve cu biti posteno koliko mogu, koliko iko moze, jer pocinjem da sumnjam da su iskrenost i postenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to moze biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slazu se medu sobom. "

Dervis i smrt
__________________
"Ja sam od ovih, nisam od onih i nisam ovde i nisam sada..."
nico is offline   Reply With Quote
Old 04-03-15, 20:12   #282
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

- Meni je sve razlog za sumnju. I što se toliko ljutiš - dodao je razlozno. - Ko nema ništa na duši, odgovara mirno, a ko je kriv, on se ljuti, zato što je uznemiren.
- Ali, za što sam kriv?

Nije zurio s odgovorom, cutao je i gledao me onim svojim teškim pogledom, sazaljivo, uvrijedjeno, tuzno, ni sam ne znam kako, kao da sve vidi u meni, i krivo mu je, i zao, što necu da priznam. E pa, i necu, mislio sam. Izdrzacu, stisnucu zube, sacekacu da prodješ mimo mene kao svaka nepogoda.


Ali ako ne prodje?


Tvrdjava
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 04-03-15, 20:57   #283
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

(...) uležao sam se, odvojio, osamio, opasno je kad se čovjek nađe sâm, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se ne tiče, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto?
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 13-03-15, 19:43   #284
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Sve mu je spleteno večeras, ne uspijeva ništa da razmisli, da domisli, da smiri, i sve ostavlja da se gomila neriješeno, osjećajući se nemoćan prvi put u životu. Nije teškoća u onome što se dešava, već što ne može ni da se pomiri ni da šta izmijeni.Vraćao se niz polje težak i umoran, mjesec mu je iza leđa, išao je za svojom sjenkom prostrtom po zemlji, kao da je neko nestvaran vodio njega praznog.

Magla i mjesečina
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 19-03-15, 16:45   #285
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Nezadovoljstvo nas izdvaja, usamljujemo se, stvaramo oko sebe krug praznine: uzalud se susrecemo s ljudima, oni ne ulaze u nas zatvoren prostor u kojem zivimo sami sa svojom pozlijedjenoscu. I to je odnos, ali strasan: niceg nema. Aveti hodaju tim zamracenim krugom po kome fosforesciraju plamicci sjecanja, ne osvjetljavajuci nista, plaseci nas svojim mrtvilom. Pusto usamljeno gorenje koje ne grije, srdito zaljenje sebe zivog zakopanog u izdvojenost iz koje posmatramo zivot sto se krece bez nas, besmislen, jer ga ne osmisljavamo sobom. Nismo u njemu, jer ni on nije u nama, ne ozivljavamo ga, ne opravdavamo svojim ucescem, istrajavajuci a zaleci. Ja zalim, njemu je svejedno.

Nevesele ulice, hodanje bez cilja, neocekivanje, puste kafane pune svjetla, bjezanje od ljudi koje sam poznavao, nepotrebna veza sa sasavom djevojkom iz redakcije, besmisao. Bez ikakva zadovoljstva, gadeci se, moje slabosti su se otimale, ne uspijevajuci ni da zavladaju potpuno ni da umru. Znao sam kakva je, bestidna mala zivotinjica, koja cini sve sto joj padne na um, opravdavajuci se ratom sto joj je oduzeo svaku radost, bezobzirna, luda, veselo prazna, i to mi se po necemu cinilo veoma pogodno za odnos koji nicim ne obavezuje. A opet sam zelio da to bude samo za mene, vrijedjala me njena neodgovornost: pustao sam svoje slabosti da zive, a gusio sam ih, sjecajuci se necega sto je moglo da bude.

U mojoj zbunjenosti ona mi je bila tuzna igra, otimanje od sebe, ludost sto smucuje, potreba da ne budem svjestan goreg. Neka bude kako jeste, neka bude i ruzno, ne treba nista uljepsavati ni vracati na ono sto je sjecanje nevoljno trazilo kao mjeru.

Smije se, zlo u njoj ne boli, ne osjeca ga ni kao ludost:
- Ljubav je lijepa. Ali ne smije suvise da obavezuje.
- Naravno.
- Nije ti krivo sto to kazem?
- Ne, nije.
- Ja te ipak volim, na svoj nacin.
- Kad odem, zaboravis me.
- Je li ti krivo?
- Ne. Zivot je kratak. Zivi kako hoces.
- Da, zivot je kratak. Rat je bio.
- Volim cinicne.
- Nisam cinican. Samo nemam predrasuda.
- Volim ljude bez predrasuda. Tvoja bezobzirnost je vedra.
- Obozavam zivot. Potop je bio, mi smo ostali.
- Steta.
- Sta je steta? Sto je bio potop, ili sto smo ostali? Ili i jedno i drugo?

Tisine (prahnula mi )
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 19-03-15, 17:46   #286
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Imam cudna shvatanja o ljubavi, ocekivao sam od nje mozda suvise, koliko covjek mozda i ne moze da pruzi. Bilo mi je potrebno, osjecao sam se cudno u posljednje vrijeme, nesredjen, razglobljen, poceo sam da gubim vezu sa svijetom, mucilo me osjecanje suvisnosti, trebalo je da neko zaboravi sebe radi mene, izlijecilo bi me. A ona to nije mogla, ne da nije htjela, vec nije mogla, suvise je samostalna, suvise osjeca sebe da bi zivjela u sjenci. Voljela me, ali nekako s mjerom koju je strogo odredjivala, uvijek se vidjela granica. Bili smo nezadovoljni oboje, ona mojim nezadovoljstvom, ja njenom odmjerenoscu. Ali ja sam vise kriv."

Tisine
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 26-03-15, 13:58   #287
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Pred njim je more i nebo, surovo prostranstvo koje nam uvijek ostaje strano i daleko. Kao i život.

Zrikavci nervozno zriču, uplašeni ili razdragani vrelinom, sve većom, i tišinom, sve potpunijom. Sunce, krvožedno, kezi oštre zube.

Sad će da ćuti i misli o njoj. Neka vrijeme teče.

Život je san…

Da li je to on rekao?

Ne, nije. On i ne zna da je život san.

Nikoga nema, a rečeno je. Nije zaspao da bi mogao usiniti te riječi.

Je li to dio nekog davno izrečenog razgovora što ga je kamen zapamtio? Je li to odjek odlutalih pa opet vraćenih riječi? Ili je nečije buduće govorenje, otkinuto od cjeline, ili tek začeto? Ili je palo u ovaj prostor odnekud izdaleka, odbilo se od neba. Ili nije ni postojalo?

Jeste, čuo je to negdje, možda u sebi, kao smirenu ili uplašenu misao, kao jato prhnulih ptica.

Život je san…

Je li Luonotar otišla u uvalu na kupanje?

To su riječi iz neke pjesme, to o snu. Ali sad mu zvuče tajanstveno. Imaju čudno značenje kad su ovako na okupu: svaka za sebe je obična.

Znači li to da mi samo sanjamo da živimo, a ne živimo? Sve što nam se dešava, nije stvarnost, već naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost?

Ko nas drži u snu, i ko nas budi?

Je li smrt buđenje? Je li život u smrti?

Zašto svi snovi nisu jednaki? Nekome su dati lijepi, i laki, i mirisni, nekome ružni, teški, smrdljivi.

Srećom, nisu uvijek isti. Naiđu prozračni, kao zora, šareno lijepi, kao cvijet.

Upravo je naišlo vrijeme njegovih lijepih snova. Možda to zaista nije stvarnost, ali on bi se zakleo da jeste: vidi, osjeća, uzdiše.

Ostrvo
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 04-04-15, 21:52   #288
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Stvarale su te moje želje, mnoge želje, kako da te ne stvore? Nastala od želja, nisi ni zlo ni dobro, već ljepota za sve koji smo te željeli, zato ničija. Svi smo ti jednaki, jer smo te svi rodili, i ne možeš biti ničija, jer nećeš biti san. Smij se, rođena u noćima bez snova, u noćima snova, nastala u pustoši bez tebe i u čežnji da budeš, satkana iz mrakova i straha da dan neće svanuti, spasavana iz mnogih potopa žudnjom da postojimo, smij se i budi, ne nestaj iz našeg oka, kao što ne nestaješ iz naše želje."
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 10-04-15, 19:38   #289
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default food for thought...

... nije teško kad biju, teško je kad čekas. Gledaš i čekas, pa boli unaprijed. Boli i posle, ali je to lakše.
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 20-04-15, 22:10   #290
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Sve je bilo, a opet lici na san, ni na cemu ne mogu da se zaustavim jer nista ne znam, a drzim se sjecanja, uporno. Nijednog putokaza nemam za trazenje i zadovoljavam se onim sto je bilo, od toga je u meni ostao pun osjecaj, neistrosen i nezadovljan, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogucnost izvan onoga sto se obicno desava.

Tisine
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 24-04-15, 16:47   #291
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Četrdeseta se već približuje, i on se više ne uzbuđuje kao u mladosti. Sve ima svoju vrijednost i težinu, ni manju ni veću nego što je ima, a nama izgledaju različite. Jedne nevolje vrijeme čini lakšim, druge težim. Mi se mijenjamo, svijet ostaje. Žar više ne prožiže kao nekad. Ni kad padne na dušu. Hladimo se, studen se javlja, kao u jesen, i gledamo da budemo uz ono što je stalno i što ne izdaje.

Magla i mjesečina
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 01-05-15, 23:09   #292
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Ali sve je trajalo kratko, i prolazilo začas, kao mađija, kao oblak. A možda nije ni postojalo. Možda su ga čula varala, jer ona, eto, sjedi mirno, toliko uzdržana i sigurna u sebe da izgleda nedodirljiva kao zvijezda na nebu.*

__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 12-05-15, 12:58   #293
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 11-09-15, 21:20   #294
alea
Moderator
 
alea's Avatar
 
Registrovan: Aug 2012
Postovi: 6,737
alea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svimaalea ime poznato svima
Default

Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te zene, jedine koju sam volio u zivotu, nisam se ozenio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje, otete, postao sam tvrdi i zatvoreniji prema svakome: osjecao sam se poharan, i nisam davao ni drugima što nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi, i ljudima, nehotice, i ne znajuci. Boljela me, odsutna. A onda sam zaboravio, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što svoju neistrošenu njeznost nisam dao ma kome, roditeljima, bratu, drugoj zeni. Ali mozda to govorim bez razloga, sad, svodeci racune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne zaleci, a pozalio sam kad ništa više nisam mogao izmijeniti.

Bilo bi bolje da si me cekala, šaptao sam, u sebi, bilo bi lakše. Ne znam zašto, ali bi lakše bilo. Mozda si ti vaznija od zavicaja, i rodnog doma, sad, kad te nema. Kamo srece da te nema, bilo bi lakše, bilo bi bolje. Bez tebe, više me bole tudje daljine, i prazni drumovi, i cudni snovi koje sanjam i na javi, a ne mogu da ih odagnam, bez tebe.

Ne zelim, svejedno je, a dozivam njenu sjenu, njen nestali lik, da se oprostim, posljednji put, da je ostavim još jednom. I uspio sam da je prizovem, da je stvorim od zelenog šiblja, od odsjaja vode, od sunceva svjetla. Stajala je, daleka, sva od sjena. Ako se dašak vjetra javi, nestace. Zelim to, i strahujem. - Znao sam da ceš doci - rekao sam. I odmah, bez stanke: - Kasno je, nicega više nema, osim u mojim mislima. Pa neka ni toga ne bude. - Alahemanet - rekao sam, za oproštaj. - Necu ti dozvoliti da me progoniš kao avet. Uvijek stojiš izmedju ovih brda, kao mjesec, kao rijeka, kao alem na munari, kao svijetla prikaza, ispunila si ovaj prostor sobom, kao ogledalo, natopila ga mirisom, kao postelju. Otici cu u svijet, tamo te nema, u tom drugom kraju, ni tvoje slike nece biti u meni. - Zašto drziš glavu u dlanovima? - upitala me. - Jesi li tuzan? Otici cu, rekao sam, i zatvorio oci, spustio kapke, kao vizir, kao kapiju, da utamnicim njenu nestalu sliku. Otici cu, da te ne gledam, otici cu, da ne mislim na izdaju. - Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je i sad? Otici cu, da te ne mrzim, da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima, raznijece ga vjetrovi i sprati kiše, nadam se. U meni ce ga potrti pozlijedjenost. - Zašto si otišao jesenas? Covjek nikad ne treba da ode kad ima razloga da ostane. - Morao sam da odem. - Ostavio si me. Šta si trazio po svijetu? Vratio si se tuzan. Je li to sve što si dobio? - Tuzan sam zbog rana, umora, zbog mrtvih drugova. - Tuzan si i zbog mene. - Tuzan sam i zbog tebe, ali necu da ti kazem. Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uvece sam lijegao pod šumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kiše, i zaboravljao na sve, razgovarajuci s tobom. Koracao sam drumovima bez kraja, uplašio bih se koliko ih ima i kakve su strašne razdaljine na svijetu, da te nisam drzao za ruku, išao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva cekajuci ravan drum, da zatvorim oci, da mi budeš bliza i jasnija. Zašto placeš? - Govori još kako si mislio o meni. Obrazi su joj blijedi, pod ocima duboka sjenka od trepavica, savijena koljena drhte na zemlji, pored njih polozene ruke, dlanovima dodiruju travu, kao moje malocas. - Zašto si došla? - Hoceš li da podjemo zajedno u svijet? Sve cu ostaviti i pobjeci s tobom. Vec tri dana je tudja zena, tragovi tudjih ruku su ostali na njoj, tudja usta su skinula mašak s nje. Rekao sam to, uzasnut. - Baš zato - odgovorila je nerazumno, nerazumljivo. Uhvatio sam je za mišice, kao davljenik, tudju, svejedno mi je, svoju, oduvijek, nisam znao šta je oduvijek, znao sam samo za taj cas, jedini vazan, što je potirao vrijeme, i zaljenje, drhtavi prsti su se zaboli kao klinovi, niko mi je ne bi mogao oteti, osim mrtvu, drzao sam je oštrim kandzama pribodenu za zemlju, utihnula je rijeka, zvonila su samo moja zvona, nepoznata i nezaljuljana dotad, sva zvona, kao na uzbunu, okupice se ljudi, ne ticu me se ljudi, nema ljudi, o, snu moj, koji si postao zrtva. Onda su se zvona zaustavila, vratio se svijet, pogledao sam i vidio je novorodjenu, udavljenu, bijelu na travi zelenoj kao ijed, pretvorenu u goli bjelutak, uraslu u zemlju, kukurijek joj cvjeta iz pazuha, visibaba izmedju bedara, maca s topola praminja po svijetloj kozi, da li da je ostavim da je zatrpa, ili da je polozim u duboki vir, ili odnesem pod kamenu mogilu iznad šume. Da li da legnem pored nje, i postanem trava proljetna, i šibljika vrbova? Otišao sam, ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je cudnu, kao stecak. - Hej! - vikao sam ponekad kroz prostranstvo vremena, dozivajuci bijelu proljetnu mogilu, ali iz daljine nije bilo odjeka. Tako sam i zaboravio. I ne bih se, vjerujem, ni sada sjetio, da ove noci, baš ove noci, nije došao njen sin. I moj, mozda. Znam, mogao bih da kazem, kao i svaka budala: da se nije desilo to što se desilo, moj zivot bi bio drukciji. Da nisam otišao na vojnu, da nisam pobjegao od nje, da nisam pozvao Haruna u kasabu, da Harun nije... Smiješno. Šta bi onda bio zivot? Da je nisam ostavio, da mi nije izgledalo lakše pobjeci nego prkositi cvijelom svijetu, mozda ne bi bilo ni ove noci, ali bih tu zenu sigurno zamrzio, misleci da je stala na put mojoj sreci, omela me da ne uspijem u zivotu. Jer ne bih znao ovo što sad znam. Covjek je proklet, i zali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim cekalo. ..."

Mesa Selimovic-''DERVIS I SMRT''
__________________
Black Coffee
alea is offline   Reply With Quote
Old 27-06-16, 22:51   #295
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

Postoji muka odlučivanja, kao i muka čekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad uđemo u igru, kad ostvarujemo mogućnosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva. Zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je život putovanje kroz neispitane predjele, koje niko posle nas ne može ponoviti. Sve se staze potiru, uvijek se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno. Zato moram biti svoj vlastiti vodič, prvi i poslednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći.
Lako ću pregaziti opasne bujice, ne gazeći ni do članaka, ili ću se udaviti u smešnom potočiću, kao niko. Ali, ne mogu da čekam, ne mogu da stojim, i sve ću vidjeti tek kad se desi...
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 01-07-16, 13:25   #296
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Ja volim hrabre ljude, samo gdje su? U nekoliko godina jedan ako se nađe malo kočoperniji. Jedan među tolikima. Pa pljuneš na svijet!"

(Derviš i smrt)
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 15-08-16, 22:23   #297
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Ko bi znao zašto ona ne voli sigurnost. Zar čovjek nije stvoren za mir? A ovdje je mir. Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s čim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tuđe, ničije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir. Šteta što to ne znaš. A možda i znaš, ali nije dovoljno samo znati. Treba zavoljeti mir, a ti to ne možeš. Ti si kao i ostali svijet, ti si svijet, otkinula si se, ludost te uhvatila i baca te u naručje svakoj nevolji. Čak i kad znaš da je nevolja neizbježna. U tome je zlo, tvoje i svijeta kojem pripadaš."

(Magla i mjesečina)
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 24-11-16, 01:39   #298
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Nije mogao da zaplače, onemogućen nekom mukom koja nije osjećanje već misao o odvajanju, daleka i bliska, davnašnja i sadašnja, vječna i povremena: svejedno je koliko se jako vezuješ, sudbina će razdvojiti sve veze. To nije čak ni tužno, toliko je neminovno, jače od svega što čovjek hoće i želi. Gubitak kao smisao postojanja. Nestajanje kao završetak životnog procesa. Razdvajanje kao kraj svake ljubavi."

(Krug)
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 24-11-16, 02:26   #299
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default O lavovima i tako to...

"...boli me daljina izmedju nas, boli me prazno vrijeme bez nje. Bio sam sam i izgubljen dok je nisam nasao, srecna zvijeda me dovela do nje. Bio sam ugusen, dala mi je zivot, milosrdnije nego djetetu koje je nosila. Bio sam poljuljan ratom i zivotom, dala mi je sigurnost, ali ogranicenu, samo kad sam uz nju. Ona je zemlja koja me hrani sokovima, ona je vazduh koji disem, ona je suncana strana mog zivota."
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Old 27-11-16, 21:42   #300
Aurelia
MiM team Forumaš i po'
 
Aurelia's Avatar
 
Registrovan: Sep 2013
Lokacija: Nisam tu
Postovi: 1,091
Aurelia has disabled reputation
Default

"Dvije su stvari smetnja za dobre odnose među ljudima, neobaviještenost i nepovjerenje. Neobaviještenost dopušta proizvoljne sudove, nepovjerenje unaprijed kopa jaz."

(Djevojka crvene kose)
__________________
I'd wait for the lion...
Aurelia is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
meša, selimović

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 15:50 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM