MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 27-03-08, 15:57   #61
Bonja the Zmaj
Defensor Pacis
 
Bonja the Zmaj's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Lokacija: Kapadokijski klanci
Postovi: 4,343
Bonja the Zmaj na dobrome putu
Default

Quote:
Originally Posted by nestasni_cipiripi View Post
Genecidan politicar??on je bio vladar CG i branitelj svoje zemlje.
to je bilo malo grubo podsjecanje na cinjenicu da je Njegos organizovao ili inspirisao ubistva preko 80 glavara CG, Brda i Hercegovine - vise zbog upotrebe rijeci genocid na pocetku nego sto stvarno jeste bio genocidni politicar
Bonja the Zmaj is offline   Reply With Quote
Old 27-03-08, 19:14   #62
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Danas, kada postoje brojne studije, zbornici i monografije o životu i djelu Njegoša, nepotrebno je isticati i naglašavati da on spada u red najvećih pjesnika svijeta. Sagledao je i slikovito izrazio sudbinu svoga naroda i snažno uticao na razvojni put generacija i generacija.
Kao mlad i neiskusan državnik, ali dovoljno vješt, prirodno inteligentan i mudar, umio je da upravlja i nosi na svojoj brizi i odgovornosti čitav jedan mali svijet, nemiran, ugrožen, ubog, gord i samovoljan. Bio je mudar vladar koji se vješto prilagodio uslovima i odupro brojnim protivnicima u samoj Crnoj Gori i van nje, jer skadarski vezir Osman paša, mićenjem i rovarenjem u plemenima crnogorskim, podstiče glavare protiv Njegoša i njegovih državnih reformi.
Njegoš je čitavi svoj život proveo u borbi za preživljavanje crnogorskog naroda u neutvrđenim granicama Crne Gore i oslobodilačkoj borbi protiv dva carstva: osmanlijskog i austrougarskog. Protiv sebe ima pojedine crnogorske glavare i dva carstva: Austro-Ugarsku i Tursku. U takvim dramatičnim uslovima rodili su se "Gorski vijenac", "Lažni car Šćepan Mali", "Luča Mikrokozma"..., djela koja predstavljaju suštinske ljudske, etičke i humanističke principe.
U tim patnjama i mukama mladi Njegoš je brzo sazrio. Putovanja, nova znanja i iskustva, meditacije i bolest ubrzali su ritam njegovog sazrijevanja.
U zrelom dobu se zapaža rezignirana odlučnost čovjeka bez iluzija. Bio je riješen da vrši svoju dužnost do kraja, da prima svijet takav kakav jeste, jer ne može drugačije, ne plašeći se da u tom svijetu vidi sve stvari takvim kakve jesu i da ih nazove pravim imenom. U tom je istinska veličina Njegoša kao čovjeka koji kaže: "Samoobmana je ubitačna za ljude i za narode. Ne mogu se i ne hoću obmanjivati , ja zlu svakojem gledam u oči".
Kao humanista koji je misao i moral cijelog svog namučenog naroda ugradio u svoj humanizam, Njegoš je ustao protiv svakog nasilja i neljudskog ponašanja. U centru svih njegovih preokupacija je čovjek, njegov moral i ponašanje i humanizam, a imperativ je"...tirjanstvu stati nogom za vrat, to je ljudska dužnost najsvetija".
U osnovi Njegoševe poetike nalazi se ideja o stapanju čovjeka i čovječanstva, kao i čovjeka i vaseljene. Sa Njegošem je Crna Gora dostigla najuniverzalniju umjetničku, filozofsku i istorijsku poruku svijetu, sa njegovim djelom u duhovnoj riznici ljudske civilizacije stojimo i postojimo kao dostojni zadužbinari sa velikom i nezaobilaznom ulogom.
Njegoš je crnogorski duhovni Mojsije: on je kanonizovao kvalitet čojstva; on je teško dokučiva izvornost i veličina duha. On je bez pravopisa i književnog jezika stvorio najviša književna djela, bez škole i izgrađenog toka obrazovanja najsjajnija filozofska ostvarenja. Od Crne Gore je pravio osavremenjenu državu, ustanovio prvu školu, ratničkom narodu dobavio je štampariju, uveo osnovne državne organe i ozvaničio mnoge novine modernih državnih institucija...

Crna Gora je izdala Njegoša. Pojedini trgovi i škole nose njegovo ime, pojedine parkove ili ustanove krase njegove biste, ali suština Vladičinih poetizovanih mudrosti i pouka, moralnih principa, nestala je. Politizovana, izvitoperena i zloupotrijebljena za dnevnopolitičke svrhe. Misao Velikog Vladike pokušava da se zarobi i svede na jednu naciju, jednu vjeru, jednu crkvu, jednu partiju... Sa njegovim imenom se išlo u rušenje, pljačkanje i ubijanje jednog naroda i drevnog grada, njegove kulture i tradicije. Sa njegovim slikama se išlo u ispisivanje najsramnije stranice u crnogorskoj istoriji, a sa njegovim stihovima pravdana najbestijalnija ubijanja, paljenja i silovanja.

Zato, citirati Njegoša, znati napamet njegova djela, njegove stihove, očigledno ne znači i poznavati ga. Njegoš je mnogo dublji, mnogo veći, nego što to azbučna slova poređana na papir pokazuju. Njegoš je misao, kultura, čovječnost, civilizovanost - duhovna neograničenost, božanstvenost.
A tih mračnih, sramnih dana, Njegoš je najmanje bio sa onima koji su ga "vodili" u zlo nazvano rat za mir. Bio je na njihovim pijanim usnama i naškrabanim pjesmicama, ali ne i u njihovim djelima, mjerilima. Svojim činjenjem, odrekli su ga se. Nekako, ubijeđen sam, toga dana, Vladika je, čitav, bio u srcu dobrog Milana Milišića, sa njim, dok je dubrovački pjesnik, nenaoružan, u svom domu, pogođen metkom nekog primitivnog, bahatog nesrećnika padao i svoj život predavao Bogu u ruke.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 09:19   #63
explosion
MiM team Forumaš i po'
 
explosion's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Lokacija: Podgorica
Postovi: 2,396
explosion nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to explosion
Default

@ramanand, nemoj mi zamjeriti, moram kopirati dio ovoga teksta, samo da ga istaknem, u nadi da ce sto vise ljudi procitati>

Crna Gora je izdala Njegoša. Pojedini trgovi i škole nose njegovo ime, pojedine parkove ili ustanove krase njegove biste, ali suština Vladičinih poetizovanih mudrosti i pouka, moralnih principa, nestala je. Politizovana, izvitoperena i zloupotrijebljena za dnevnopolitičke svrhe. Misao Velikog Vladike pokušava da se zarobi i svede na jednu naciju, jednu vjeru, jednu crkvu, jednu partiju... Sa njegovim imenom se išlo u rušenje, pljačkanje i ubijanje jednog naroda i drevnog grada, njegove kulture i tradicije. Sa njegovim slikama se išlo u ispisivanje najsramnije stranice u crnogorskoj istoriji, a sa njegovim stihovima pravdana najbestijalnija ubijanja, paljenja i silovanja.

Zato, citirati Njegoša, znati napamet njegova djela, njegove stihove, očigledno ne znači i poznavati ga. Njegoš je mnogo dublji, mnogo veći, nego što to azbučna slova poređana na papir pokazuju. Njegoš je misao, kultura, čovječnost, civilizovanost - duhovna neograničenost, božanstvenost.
__________________
"U pocetku mog tamnovanja najteze mi je bilo sto su moje misli bile misli slobodnog covjeka".
explosion is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 09:22   #64
explosion
MiM team Forumaš i po'
 
explosion's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Lokacija: Podgorica
Postovi: 2,396
explosion nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to explosion
Default

Imam predlog. Naziv ove teme ne treba da bude: Opus PPNJ, vec samo PPNJ, pa se rasprava moze nastaviti. Mislim da je suvisno obrazlagati ovo.
__________________
"U pocetku mog tamnovanja najteze mi je bilo sto su moje misli bile misli slobodnog covjeka".

Last edited by explosion; 28-03-08 at 09:28..
explosion is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 09:26   #65
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Quote:
Originally Posted by explosion View Post
Imam predlog. Naziv ove teme ne treba da bude: Opus PPNJ, vec samo PPNJ. Mislim da je suvisno obrazlagati ovo.
I ja se slažem da bude samo PPNJ!
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 10:43   #66
nestasni_cipiripi
MiM team King / Queen
 
nestasni_cipiripi's Avatar
 
Registrovan: Feb 2008
Lokacija: tu u blizini tebe, osjetices moj dah
Postovi: 10,630
nestasni_cipiripi uskoro postaje slavan
Send a message via MSN to nestasni_cipiripi Send a message via Yahoo to nestasni_cipiripi
Default

I shto je ramanand loshe rekao???
nestasni_cipiripi is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 10:49   #67
explosion
MiM team Forumaš i po'
 
explosion's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Lokacija: Podgorica
Postovi: 2,396
explosion nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to explosion
Default

Je li ovo pitanje meni upuceno? Ako jeste molim te objasni mi jer ne razumijem sta me pitas.

Ako nije meni upuceno, ja cu reci svoj stav. Slazem se sa @ramanandom, ali nije moje da sudim ko je u pravu, a ko ne.

Kao sto vidite, tema ima modifikovan naziv, i od sada mozete pisati i raspravljati i o liku i o djelu P.P.Njegosa.
__________________
"U pocetku mog tamnovanja najteze mi je bilo sto su moje misli bile misli slobodnog covjeka".
explosion is offline   Reply With Quote
Old 28-03-08, 11:52   #68
nestasni_cipiripi
MiM team King / Queen
 
nestasni_cipiripi's Avatar
 
Registrovan: Feb 2008
Lokacija: tu u blizini tebe, osjetices moj dah
Postovi: 10,630
nestasni_cipiripi uskoro postaje slavan
Send a message via MSN to nestasni_cipiripi Send a message via Yahoo to nestasni_cipiripi
Default

A ne zlato,nije tebi upuceno.Vidis da se nas 3 slazemo!
nestasni_cipiripi is offline   Reply With Quote
Old 30-03-08, 15:19   #69
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Na udarnom mjestu, u uvodu eseja "Svjetlost Njegoševog djela", Ivo Andrić piše: "Jednom mi je jedan dobar poznavalac španske književnosti rekao da ni u jednoj knjizi na svijetu ne nalazi toliko podstreka za rad i toliko pomoći u mučnom traženju pravog puta u životu i književnom radu kao u Servantesovom 'Don Kihotu'. Kada bi me zapitali koje je naše književno djelo za mene imalo slično ili isto značenje, čini mi se da bih bez mnogo dvoumljenja odgovorio: Njegoševo!"
Tokom svog života, Andrić objavljuje ukupno deset eseja o Njegošu. U njegovim interesima za autora "Gorskog vijenca" uvijek je u prvom planu izuzetna ličnost i složena lična drama vladike-pjesnika. Samo djelo stvaraoca na taj način nije potisnuto, još manje minimizirano, već je samo neposrednije dovedeno u vezu sa autorom, zapravo sa njegovom personalnošću. Često insistirajući na formulisanju globalnih vrijednosti Njegoševog opusa i na osvjetljavanju dramskih dubina toga djela, Andrić već u pristupu - direktno ili pak na posredan način - naglašava kako iza umjetničkih vrijednosti visokog ranga stoji posve iznimna ličnost umjetnika. Takođe insistira na ideji da su dramski naboji toga djela mogli da se začnu i uobliče samo u duhu sazdanom na intenzivnim dramskim sudarima.
Ta drama, onako kako je vidi i izražava Ivo Andrić, ima svoj početak u preranoj vladalačkoj odgovornosti koju je primio na svoja pleća Rade Tomov, mladić od svega sedamnaest godina. "Taj neobični mladić živa duha i rijetke fizičke ljepote, za glavu viši od najvišeg Crnogorca, našao se pred mrtvim tijelom Petra I... Od tog trenutka u tom premladom knezu, koji će se ubrzo pokazati kao bogomdani pjesnik i uman vladalac, odigravaće se niz tragičnih sukoba koji će ogorčati i prekratiti njegov život, ali izoštriti njegovu misao i podići njegov duh do visina do kojih se izdižu samo najviši i najbolji duhovi svijeta".
Pjesnik koji je mišlju lećeo kroz harmoniju sfera imao je, prema Andrićevoj slici, da živi "svoj život pun muke i tegobe" među ljudima i njihovim strastima, bijedama i porocima, "upirući pogled ka dalekoj zaštitnici Rusiji, uz stalne nesporazume sa knezom Milošem..."
Drugi žarišni momenat te drame je misao koja želi da obujmi svijet, taj „sostav paklene nesloge“. „On je“, veli Andrić, „duhom genija kakav je nesumnjivo bio obuhvaćao ne samo ’zemaljski sajam nesmisleni’, nego sve vidimo i nevidimo, proničući u tajnu postanka i smisao sveta i sudbine svih stvorenja“. Čežnja za blaženstvom, za harmonijom, razbijala se „brutalno u susretu sa Zlom, a oličenje zla u svetu je veliko osmanlijsko carstvo“.
I tu, odjedanput, umjesto vasionom, harmonijom, njegova pjesma „propoje od užasa, snivana harmonija pretvara se u paklenu neslogu i borbu u kojoj treba biti na pravoj strani. Tu je drugo lice Njegoševo... Tu je i tragika njegovog istorijskog poziva. On koji je ’mišlju lećeo’ među planetama i svetovima, osvajajući predele koje smrtan um ne može da dokuči i odgonetajući ono što će za milione ostati večita tajna, tu je odjednom zapleten u zamršen i krvav sukob, na tvrdoj zemlji pod strašnim prilikama...“
Treći bitan elemenat Njegoševe velike drame, u Andrićevom viđenju, jeste sudar kulture i oskudice, duhovnog obilja i surove nemaštine u kojoj je živio ovaj veliki čovjek naše duhovnosti. Naime, „Njegoš je prvi vladalac Crne Gore koji je do u pojedinosti upoznao taj ’prosvješteni svijet’ i koji je shvatio da se njegov narod, kao i on sam, nalazi pred teškim zadatkom: da steče kulturu, a da se ne izgubi u njoj, nego da ostane ono što je – kulturan, ali svoj. Na tom zadatku radiće Njegoš celog veka“.
Veliki prosvijećeni svijet Evrope budio je u Njegošu nostalgiju za kulturom u svojim brdima, podsticao zanose. „On je ginuo“, kaže Andrić, „za tim svetom kulture isto kao što je bio krvno i nerazdvojno vezan sa svojim crnim krševima i zaostalim narodom. I u trenucima kriza, bez kojih nije mogao biti, on se osećao prognanikom i strancem u oba ta sveta“. Sa gorčinom koja mnogo govori o tim krizama, on je za sebe rekao onu poznatu riječ da je „knez među varvarima i varvarin među knezovima“. Čežnja za kulturom, za pitomošću, duhovnom vedrinom i harmonijom na jednoj strani i stiješnjenošću u kršu, u jednoj „večno ugoženoj zemlji“, među ljudima plemenski podijeljenim, suviše gordim, samovoljnim i upornim u odbrani vlastitih interesa na drugoj strani, otvarali su pred Njegoševim duhom zamorne i sumorne prizore borbe sa „svojim i tuđinom“. Drama njegovog života bila je zato ispunjena prometejskim naporom: „Da mi je đegođ poć, na česov ostrov gđe niđe nikog nema pa da tamo mirno živim...i da ništa ne čitam o Evropi“.
Međutim, zaključuje svoje misli o Njegoševoj drami njegov veliki poštovalac Ivo Andrić, „kolebanja su bila kratka, a zavet tvrd i dužnost stalna. Jer za ljude kao što je Njegoš nema ostrva odmora ni lađa koja bi ih na nj prevezla. Izvodeći velika dela svojom najskupljom krvlju, oni su osuđeni da ponekad sanjaju o ostrvima mira i odmora, kao što bezbrojni mali ljudi, u svom miru, sanjaju o izvođenju velikih dela“.
Red, prosvjeta i kultura, koje su čekali ljudi Njegoševe zemlje, i koje nije mogao da prenese u stepenu u kojime je htio, sjajili su u dubini njegovog duha kao stalni opominjujući zadatak.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 31-03-08, 18:00   #70
explosion
MiM team Forumaš i po'
 
explosion's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Lokacija: Podgorica
Postovi: 2,396
explosion nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to explosion
Default

Meni nije potrebno u mojim planinama ni zlato ni drago kamenje, to ne moze moje dostojanstvo ni smanjiti, ni povecati.
Njegos, Fridrihu Oreskovicu,
austrijskom oficiru,
prilikom razgranicenja 1840. godine



Rusiju volim, ali ne volim da mi se svakom prilikom daje osjecati cijena te pomoci. Ja gospodar slobodne Crne Gore pravi sam rob petrogradskih cudi. To mi je dodijalo, pa hocu taj jaram da zbacim.

Petar II Petrovic Njegos
__________________
"U pocetku mog tamnovanja najteze mi je bilo sto su moje misli bile misli slobodnog covjeka".

Last edited by explosion; 31-03-08 at 18:02..
explosion is offline   Reply With Quote
Old 31-03-08, 22:06   #71
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

Već je rečeno da Andrić navodi Njegoša kao onoga ko je imao najviše uticaja na njega i njegovo djelo.

U ogledu "Njegoševa čovječnost", Andrić je osvijetlio pitanje jedne od brojnih dihotomija koje se provlače kroz ukupno Njegoševo djelo. Na jednoj strani, naime, u središtu tog opusa je društvena i ljudska stvarnost u njenom "dijaboličnom obzorju". U "Gorskom vijencu" i u "Lažnom caru Šćepanu Malom", kao i u mnogim manjim djelima, Njegoš je prikazao tamne strane velike drame, istorijske vihore koji znaju da "opuste zemlju svukoliku" i pojedinačni animalizam, prepoznatljiv po spremnosti da svakoj protivnoj strani "trag po tragu" zatire. U njemu, u Njegošu je, kaže Andrić, "zaista propojala pjesna od užasa". Ođe je neka viša, tamna i strana sila nametnula zlo kao primarni princip života, svejedno da li se ona ispoljava direktno ili kroz posljedice koje ostavlja.
Ivo Andrić kaže da veličina Njegoša kao umjetnika, naročito moralna dimenzija te veličine, jeste što je u svom djelu "do najvišeg stupnja razvio najsvetliju viziju čovečnosti, 'ljudskosti', kao čudesnu, ali logičnu antitezu tome nametnutom načinu života". A zatim: "Tako je ova poema od užasa u isto vreme i poema njegove protivnosti, a Njegoš pesnik čovečnosti".
"Uvideli smo", piše Andrić u eseju "Večna prisutnost Njegoševa", "da je čovečnost vrhovni zakon za odnos čoveka prema drugom čoveku, ali smo isto tako uvideli da je čovek dužan da brani čovečnost od neljudi i da je istinita reč da biti čovek znači biti borac". Prema ovoj projekciji, odsustvo čovječnosti znači prevagu negativiteta čija se zračenja koncentrično proširuju, sa čovjeka prelazeći na više ljudi, sa više ljudi zahvatajući cijelo jedno društvo, da bi sa društva kao dijabolični talas preplavilo čitavu epohu i zemlju. U novijoj istoriji, kaže Andrić, takvu pojavu predstavljao je totalitarizam oličen u fašizmu. Osnovni princip čovječnosti ili "ljudska dužnost najsvetija" sastoji se u humanističkom opiranju zlu, na bilo koji način, u obliku "borbe neprestane" ili one još teže "strašne borbe s svojim i s tuđinom". Kao potvrdu uprošćenog njegoševskog "principa ekstatičke hrabrosti koji sve rešava", Andrić navodi stihove: "Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu". U vezi s Njegošem, Andrić je skoro istu misao iskazao i mnogo kasnije, u razgovoru sa R. Vojvodićem (Rade Vojvodić: "Sudbina umetnika", str.72). Odgovarajući na opšte poetološko pitanje o "potajnoj nadi svakog umetnika", izložio je shvatanje jedne vrste stvaralaca po kom je u njihovim životima umjetnost iznad svega, ali je naglasio opstojanje i drugačijeg, aktivističkog odnosa, onog po kom "bar neki od nas znaju i za ono Njegoševo, kako nada nema pravo ni u koga, do u boga i u svoje ruke". Naglašavajući domete i karakter ovog univerzalnog stava, Andrić time ne izražava samo Njegoševo nego i svoje mišljenje. Time se poruka o kojoj je riječ kroz proces identifikacije integriše u same osnove njegove, Andrićeve poetike i filozofije uopšte.

U eseju „Večna prisutnost Njegoševa“, Andrić piše. "...Ima u nama drhtaj jednog tona koji tačno odgovara specifičnom ritmu Njegoševog deseterca, koji se prema njemu odnosi kao kalup prema odlivku i koji se na njegov zvuk odazove, veran i nepogrešan kao lozinka. Možemo trenutno otići u svojim mislima i osećajnim zaletima daleko napred, mi ćemo se uvek vratiti Njegošu; možemo, zabavljeni o sebi, zaostati za njim, mi ćemo ga u presudnim trenucima uvek stići. On je uvek prisutan i može samo da izgleda odsutan. To bi, verujem, svaki od nas mogao kazati s punim pravom da je Njegoš oduvek bio prisutan u našem životu, ceo Njegoš sa svojom veličinom koju ponekad i zaboravljamo ili ne primećujemo, ali onako kao što ne primećujemo vazduh koji dišemo i sunce koje nas greje. On je u našim lutanjima i našim snalaženjima, u našim poletima koji nisu uvek trajali i u našim borbama koje nisu prestajale".

U tome jeste veličina Njegoševog djela. Naime, ako misao, čovječnost, jednog umjetnika u toj mjeri i na takvom stepenu izgrađuju druge umjetnike i utiču na generacije da žive čisto, jasno i uspravno, onda se može sa razlogom reći da je taj umjetnik više od samo toga, da se uzdigao na stepen etičkog zakonodavca.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 09-04-08, 14:44   #72
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

„NEKA BUDE ŠTO BITI NE MOŽE“
„Nigde u poeziji sveta“, zapisaće Ivo Andrić u eseju Njegoš kao tragični junak kosovske misli, „ni u sudbini naroda nisam našao strašnije lozinke. Ali bez toga samoubilačkog apsurda, bez toga, da se paradoksalno izrazimo, pozitivnog nihilizma, bez toga upornog negiranja stvarnosti i očevidnosti, ne bi bila moguća ni akcija, ni sama misao o akciji protiv zla. I u tom je Njegoš potpuno izraz našeg najdubljeg, osnovnog kolektivnog sećanja, jer pod tom devizom, svesno ili nesvesno, vođene su sve naše borbe za oslobođenje...“
Trajno i intenzivno Andrićevo zanimanje za Njegoša može se protumačiti i shvatanjem da velike ličnosti istorijskih procesa svoju veličinu dokazuju mogućnošću velikih trpljenja, specifičnom snagom savladavanja životnih nedaća koje su im stalni izazov i nemilosna realnost.
„Večita je i umetničkim životima dobro poznata razlika između zamišljenog i ostvarenog, između onog što bi jedan pisac hteo da stvori i onog što stigne da ostvari; ona za svakog pisca predstavlja samo njemu poznati , nekad manji nekad veći teret i stalni izazov nezadovoljstva samim sobom. Ni od toga tereta Njegoš nije bio pošteđen. Iz ovoga što su savremenici o njemu zabeležili proizilazi jasno da je on na svoje književno delo gledao kao na fragmentarno i u svojoj celini nepotpuno, da je pred očima imao više ono što nije stigao da ostvari, nego ono što je dao. Već teško bolestan, on je govorio Matiji Banu: ’Sjeti me se đegođ kad me već ne bude i neka potomstvo dozna bar za naše namjere, kad mu djela ne mogoh ostaviti“.
Dakle, sve se kreće oko misli vodilje, temeljne misli o prirodi Njegoševe borbe: Njegoš je tragična ličnost naše kulturne istorije, čovjek koji je „kao pisac platio svoj dug i životu i poeziji, i to ne mali dug, jer veliki i jaki plaćaju uvek više i teže“.
Duh cjelokupnog Andrićevog viđenja Njegoša prožet je takvom sviješću. Ono što je najbolje, najviše, sa pečatom veličine, mora se provjeriti na ognju, najbolnijeg, definitivno nemilosnog iskustva. Slava najčešće dolazi kasno, poslije smrti, kad nestanu magle na životnom polju na kojem se odvijala neravnopravna borba čovjeka i svijeta. U vrijeme dok borba traje nema praštanja, nema milosti i zastoja; svi njeni elementi su krajnje ustremljeni jedni protiv drugih i sve se plaća; krvlju, nervima, dušom i „stradanijem“ koje hrani tijelo „ognjem elektrizma“. Otkrivajući dramu Njegoševog duha, dramatičnu snagu te borbe u položaju koji je Njegoš imao kao vladika, pjesnik i vladar, Andrić je odolio iskušenjima koja su logično pratila takvu koncepciju Njegoševe ličnosti. Naime, niti je vladika zaklonio ono što pripada pjesniku, niti je pjesnik potisnuo vladaoca, niti ovaj posljednji natkrilio jednog i drugog. Misli koje je Ivo Andrić razvijao o prirodi Njegoševe duhovne ličnosti nicale su na izvorima stvarne dramatičnosti što se rasplamsavala iz sudara ove tri dimenzije Njegoševog tragičnog i herojskog žitija.
U Njegošu Andrić vidi prije svega jednu veliku, džinovsku borbu ova tri poziva: „Kao na nekoj velikoj pozornici, u Njegošu počinju da se odigravaju istovremeno i uporedo nekoliko tragičnih sukoba koje mu donosi njegov trostruki poziv: vladike, vladaoca i pesnika. Svaki od ta tri poziva nosio je u sebi svoje teškoće, a sva tri su se opet međusobno sudarala i kršila i stvarali tako nove protivrečnosti u unutrašnjem i spoljnom životu Njegoševom“. Čovjek države u njemu imao je da izdržava sukobe sa plemenskim interesima i strastima; kao ličnost visoke duhovnosti, sudarao se sa ličnostima uskih pogleda i skoro nikakve pismenosti. Kao stvaralac, imao je da izdržava muku onih odabranih priroda koje umom žele da obujme haos i kosmos.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 27-03-12, 05:58   #73
Yosemite Sam
Say your prayer, freaks!
 
Yosemite Sam's Avatar
 
Registrovan: Mar 2008
Postovi: 12,381
Yosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čekaYosemite Sam briljantna budućnost ga čeka
Default

Quote:
Originally Posted by Prle007 View Post
Ова тема основа је великог Његошевог дела.
I ja mislim da je ova tema bila inspirativna za Njegoša.
Yosemite Sam is offline   Reply With Quote
Old 09-01-15, 12:27   #74
igrarija
Banned
 
Registrovan: Sep 2009
Lokacija: Fortaleza, Brasil.
Postovi: 2,203
igrarija ima famoznu auruigrarija ima famoznu auruigrarija ima famoznu auruigrarija ima famoznu auruigrarija ima famoznu auruigrarija ima famoznu auru
Default

“Ime mi je Vjeroljub,
prezime mi Rodoljub.
Crnu Goru, rodnu grudu,
kamen paše odasvudu.
Srpski pišem i zborim,
svakom gromko govorim:
narodnost mi srbinska
um i duša slavjanska“.

Petar II Petrović Njegoš
igrarija is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
Петaр

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 18:51 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM