MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 14-11-09, 00:37   #41
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

RASTANAK

Opet sam te sreo tamnu, punu sete -
Braniš nevidljivoj suzi da poteče;
Ko sen beznadežni, tako, jadno dete,
Ti beše pored nas celo jedno veče,

Sve beše odavna nestalo međ nami,
I ljubav, i mržnja. A naše dve strane
Duše osećahu, ipak, ko u tami:
Kipe dve-tri suze još neisplakane.

I negdašnjeg srca, nikad nerečena,
Pritajena, tamna, reč htede poteći...
A kad pođe kao beznadežna sena -
Nikad možda nismo bili bliže sreći.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-11-09, 19:23   #42
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

PUT

Da mi je da nađem novi ritam neki,
I gordu sposobnost kojoj ne znam ime,
Da svagda bez straha put pređem daleki -
Put od jednog bola do njegove rime.

I da moja miso nikad ne zaluta
U tom svome času svečanu i retku,
Uvek svetu vatru noseć celog puta,
Veliku i svetlu, kao u začetku.

I da nakraj pesme ne osetim tada
Bole koje ništa ne može da spreči:
U duši ostane još toliko jada,
Za koje nemamo ni suze, ni reči.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 16-11-09, 21:32   #43
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

TRENUCI

Ta ljubav bez cilja i bez sutradana,
Zla sestra večnosti, u besu svog hitnog
Nosi znak najveće kobi što je znana:
Sav užas prolaznog i bol neumitnog.

Taj svemir naslikan na valu što bega,
Sav pokret prostorâ u treptanju lista –
Ljubav je bez sutra večnija od svega:
Jer i posle smrti još je uvek ista.

Ta ljubav što umre u naponu vrelu,
Mač skrhan na samim vrhovima tvrđa,
Ima pobedničku gordost na svom čelu:
Jer umre u sjaju pre nego zarđa,

Ona prođe dušom kao izdaleka
Zalutale ptice u svetlosti maja;
U pesmi su njinoj glasi drugih reka,
I na krilima im sunce drugog kraja.

I ona nestaje pre vesele žetve,
Uvek neuvela u svemu što vene,
Bez svoga zaveta i bez svoje kletve –
U lepoti reči jednom izrečene.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 18-11-09, 12:30   #44
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

ŽENA

Ja snevam o ženi,većoj no sve žene,
Čija će lepota biti tajna svima,
što je kao božji dah u prostorima,
Koji ne dotače niko osim mene.

NJen čar da je moje veliko otkriće,
Da mirno prisustvo te čudesne žene
Ne razume više niko osim mene,
osim moje večno očarano biće.

I pred čijom gordom lepotom od sviju
Samo ja otvorih oči očarane,
I srece ko crni cvet iz gluhe strane,
Nevidljive kapi dok na njega liju.

I njena lepota,tako nedogledna,
Neobeščašćena hvalama glupaka,
Da obiđe tiho,kao snoplje zraka,
Sve tamne puteve duše,samo jedne.

I ja ključar čudne lepote,da s tajnom
Srećom vidim jasno da je ova žena
Od istoga svetlog tkiva načinjena
Od koga i bolni moj san o beskrajnom.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 18-11-09, 16:24   #45
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

MOJA LJUBAV

Sva je moja duša ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Ko večni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađas se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O, ljubljena ženo, silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja. Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve duge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 18-11-09, 23:33   #46
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

ČEDNOST

Dokle spavaš jedna ruka nevidljiva
Brižno svu noć vaja tvoje male dojke,
Briše i popravlja, i vuče, i sliva,
Kreće mirne crte i pravi uvojke.

I postavlja boje s večite palete
Na vrh dojki i na usne nasmešene;
Tka mrežicu oka punu zla i sete;
Prede vlas i giblje talase i sene,

I u dušu sipa sujetu; i smelo
Svom magijom spola ozari vrhunce.
I dok gradi svoje neizmerno delo,
Pristižu je jutra i podnevno sunce.

Ali prsti ruke neznane i čudne,
Ne miruju. Zalud: u telu duboko
Ne vri još mlad otrov želje nerasudne!
Ni glas da zasuzi, ni potamni oko.

Tako ravnodušna, mirna, ti si stala
Izmeđ sveg i mene; sa strahom da ne bi
Senka sumnje na te, kao porok, pala -
Da nisi nad svačim, i cilj sama sebi.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 23-11-09, 22:31   #47
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

SUSRET

Jedne se noći beše srela
Na jednoj zračnoj stazi,
Duša u nebo što se pela,
I angel što na svet slazi.

Angel ispriča priču sjajnu
Šta su nebeski vrti,
A duša cele zemlje tajnu:
Magiju ljubavi i smrti.

I osmehnu se angel potom
Na carstvo večnih zraka;
Duša zaplaka za lepotom
Igre svetlosti i mraka.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 23-11-09, 22:34   #48
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

PESMA MRAKA

Sve vojske noći jezde,
Zastave mraka vihore;
Vetar je razneo zvezde
I zadnje lišće sa gore.

Ponoćni crni petli
Već su se triput čuli;
U luci far ne svetli
Gde brod moj mirno truli.

Crni će vetar da piri,
I kiše padaće crne,
Dok dan na okno zaviri
S detinjim očima srne.

Nešto što vapi nama
Oduvek i bez moći,
Na daljnjim obalama
Umreće ove noći.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 25-11-09, 12:33   #49
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

MRAVI

Sve putem koji vodi slavi,
Krenuše kao vojske mraka,
Biće se danas kao lavi
U noći tuđeg mravinjaka.

Učiniće ga opštim grobom,
Svud ostavivši smrt i senke;
Poneće svoje mrtve sobom,
I novo blago i sve ženke.

A vratiće se mirno tada,
Sve kao reke koje plave, -
Dokle za krvav zapad pada
Krupno i strašno sunce slave.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 26-11-09, 08:39   #50
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

MEĐA

Kada se jave na crti,
Na kraju tuge i pira,
Visoke planine smrti,
I hladna jezera mira -

Ko čeka na međi? O, ta
Najveća tajna što traje:
Granica dveju lepota
I dveju sujeta! Šta je?

To nemo raskršće vera,
Most bačen između sreća,
Ta međa dveju himera -
Neg život i smrt je veća!

Znam čuva bezglasna žica
Sve zvuke neba i sveta,
I crna ponoćna klica
Sve boje sunčanog leta...

A strašna međa šta znači,
Što deli pokret od mira?
Šumna je reka, kad smrači,
Od svojih obala šira.
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 08-08-10, 17:39   #51
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,427
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srećni. Nesreća kvari srca i ruši karaktere. Rijetko je bilo ljudi koji su odoljeli otrovima nesreće i produžili da vole druge ljlude. Naročito onaj kome su drugi učinili nesreću, omrzne i nedužne. Mogu da ne postanu čovjekomrscima samo oni nesretnici koji svoje bijede ne smatraju krivicom drugih ljudi, nego samo voljom božijom, što opet znači krivicom svojom sopstvenom. Sirotinja je najvećma nesrećna zato što otruje čovjeka takvim mržnjama, a jedna velika napast čovjekova, to je što u nesreći dobije rđavo mišljenje o ljudima i pogubi prijatelje.

Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.

Nesreća nam izgleda mnogo manja kad o njoj ćutimo, nego kad o njoj govorimo. Govoreći o nesreći ona samo postaje sve dublja i sve crnja, ko o njoj govori sto puta, on je tim samo povećao za sto puta. Ćutanje najbolji lijek protiv nesreće; ono je i najdostojanstveniji čovjekov otpor i odmazda sudbini.

Kad bi mladost imala filozofiju staraca, ne bi na svijetu bilo nijednog sunčanog dana.

Čovjek lijen voli da govori, a čovjek od akcije voli da ćuti i ne daje riječima nikakvu cijenu. Riječ je neprijatelj zamaha i poleta. Dovoljno je da jednu svoju namjeru dvaput izgovorite, pa da ona odmah za polovinu oslabi. Velike snage su ćutljive u čovjeku kao i u prirodi.

Prva osobina primitivnog čovjeka je da se boji svega što ne razumije, a na prvom mjestu se boji pameti.

Sujeta je većinom osobina plašljivog čovjeka, pošto plašljivac ne može da živi nasamo: i to ne samo izoliran u samoći, nego ni izoliran u samoj istini. Plašljivac nije nikad u sebi, nego uvijek napolju, naročito u riječima.
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 08-08-10, 17:42   #52
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,427
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Himera

Nevidljivom suncu pružam žudne ruke,
I otvaram srce nekom koga nije;
Duša mi je puna mračne harmonije,
Kojoj nikad nisam saslušao zvuke.
Prostore sam prazne naselio sobom,
I rasuo sebe, ko orion sjajan,
U neki svet srcâ i dušâ, beskrajan;
I živim nad strahom i lebdim nad dobom.
Od istine sam strašniji i veći:
Niti me što vreća i niti što boli.
Moja žudna duša neizmerno voli;
I svaki moj korak, to je korak sreći.
Počnem jutrom onde gde večerom zasta,
Uvek držeć čvrsto kraje zlatne niti;
I moj dan bezmeran ushićeno sviti,
S pesmom jata bolno raspevanih lasta.
I dok nosim želju otrovanu svoju,
Kao ples zlih vila život šumi, vrvi;
I sve ima ritam moje žedne krvi,
I sve mojih snova ima strašnu boju.
I tako, pun tamne nevićene vere,
Idem kobnom stazom što je uvek ista -
Ko zlokobno sunce, dok u meni blista
Nasmejano lice večite Himere.
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 25-06-11, 09:28   #53
Datula
MiM team Forumaš
 
Datula's Avatar
 
Registrovan: Oct 2010
Postovi: 840
Datula na dobrome putu
Default

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata - i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.
__________________
Kad nastupi tišina mi smo dvoje ljudi što se ne mogu razumjeti...
Datula is offline   Reply With Quote
Old 10-09-11, 11:52   #54
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,573
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

Quote:
Originally Posted by Paramanand View Post
POVRATAK



Kad svrši ropstvo dva načela
Duha i tela, zla i dobra,
Pašće tad uza svih počela
U zadnjoj berbi koju obrah.

Izuzetna strofa!Jedna od omiljenih...
pehar is offline   Reply With Quote
Old 22-12-12, 15:52   #55
silence
Moderator
 
silence's Avatar
 
Registrovan: Oct 2011
Age: 45
Postovi: 1,662
silence has disabled reputation
Default

Ljubavna pesma

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u šumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena si u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
silence is offline   Reply With Quote
Old 16-12-14, 12:33   #56
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default

DE PROFUNDIS


Ti utehu cekas. Ne, utehe nema:
Sto utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.

Rastrzana tako medju snom i javom,
Gledajuci kako nepomicno bdije
Taj Andjo Stradanja nad tuznom ti glavom.

Ti zelis i cekas. I ne znas da nije
Ni sad ispijena ta cemerna casa,
I svirepi otrov jedne ironije;

I da ce nas vecno strasna proslost nasa
U nemirne noci da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijasa.

Surovi ce dani doci i uzeti
Svaki po svoj deo od srca sto bunca,
Sto zeli, sto moli; a ti ces se peti;

Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pruzajuci ruke i vapijuc: Sunca

I tako ti dani bez srece i mete,
Odnosec svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani ce kraj nas da prolete,

I ne pokidavsi ni jednu od uza
Sto nas vezu i sad za proslost, sto stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.

Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.

Katarke stoje gordo na toj vodi
Sto znaci zivot... Mi hitamo zurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.

I zaman hita nase slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da lezi duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.

Pitanja nasa sum nejasni sreta,
I zudnom duhu odgovara nije;
Gde je pocetak? Gde li cudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.

Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago trazec u dubini;
I ne spazise svetiljke iz luke -
A gle po vodi razvalina njini...

Ne S teskom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukcije nam zbori
Niti u pustos pustaj zudno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.

Spokojan pogled po povrsju baci,
Sladosnog mira tu ces samo steci.
- O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko zuboreci.

I snivaj samo` Bice manje suza
I vise svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom uza
Istina jedna i sama ce doci

Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I nasu mladost bezbrizno i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima zivot cio

Ne pitaj nikad: zvuke nasih dana
Hoce li vjetri da raznesu sumom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjece nekad nad nasijem humom;

Il ce da zive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga nase gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, -

Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Sto pjeva zudno izmedj lednih gora,
Ne pitajuci da l je kogod gleda,

I da l je slusa; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Sto joj pjesmu nikad niko cuo nije
Paramanand is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
dučić, jovan

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 18:49 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM