umro volter kronkajt, valjalo bi iz vijesti i dana da posalju telegram

[laufer]

ka su oni nagrnuli u svjecki novinarski dzet set, pa i da se napise fina uspomena na njega u kulturnom dijelu vijesti. mozda se neko nekada sreo i pita s njim na nekim od prijema, pa da nam opise kakav je to bio trenutak taci ruku legende novinarstva, kao i da li su oprali ruku poslije toga.

[laufer]

Uostalom, to je već objavljeno u (tom i tom listu) u Srbiji“, krucijalni je argument koji se juče čuo u Podgorici od jednog učesnika okruglog stola predstavnika medija kao navodni dokaz da je nešto što je objavljeno ovdje istinito. Potpuno je irelevantno za ovu temu o čemu je tu konkretno riječ, kao što je irelevantno da li onaj ko poseže za ovakvim „argumentom“ vjeruje u to što govori ili je samo praktičan.
Razlozi plasiranja u medijima „informacija“ „prenijetih“ sa strane poznati su u žurnalistici više od stotinu godina. Posezalo se za tim najčešće u ratovima i krizama, ali i u mirnodopsko doba. Osnovni razlog bio je pojačavanje „validnosti“ „informacije“. Ako bi bilo procijenjeno da auditorijum neće ili neće u potpunosti progutati „domaću“ priču jer neće povjerovati izvoru, čiji je kredibilitet upitan, poseglo bi se za plasiranjem „informacija“ unaokolnim putem. Neprevaziđeni majstor propagande Jozef Gebels osmislio je čak emitovanje programa lažnog BBC-a kako bi slomio vjeru drugačijemislećih.
Hladni rat proizveo je medije posebno osmišljene za plasiranje „domaćih“ informacija kreiranih na strani. Radeći više od desetljeća u nečemu što je nekoliko decenija ranije bio upravo takav medij, imao sam prilike da dobro proučim mehanizme o kojima je ovdje riječ.
Na području bivše Jugoslavije u proteklih dvadesetak godina vjerovatno je najpoznatiji slučaj plasmana ovakvih „informacija“ korišćenje Tanjugovih dopisnika ranih devedesetih. U prvoj fazi, oni su po po zadatku pronalazili po svjetskim zabitima kojekakve antiglobalističke ili slične lokalne medije koji su podržavali svakoga ko im se činio borcem protiv „novog svjetskog poretka“ – pa tako i Slobodana Miloševića. Sadržaji tih medija redovno su plasirani u medijima u Srbiji i dijelu BiH (do sredine devedesetih i u Crnoj Gori) kao „dokaz“ ispravnosti tadašnje politike zvaničnog Beograda. U kasnijoj fazi neki od „dopisnika“ objavljivali su u kojekakvim provincijskim medijima u SAD, Belgiji i Francuskoj (možda i drugdje) pod pseudonimima članke napisane u Beogradu, da bi onda ti sadržaji bili vraćeni na mjesto odakle su potekli kao „dokaz“ da ne pišu svi zapadni mediji isto – pa da je, dakle, „naša stvar“ prepoznata i vani kao pozitivna.
Crnogorska praksa u proteklih desetak godina može nas sve činiti ponosnim. Ona, iako predstavlja samo dno ljudskog morala i novinarske profesije, ostaće, kada sve ovo prođe, nešto što će, vjerujem, neke buduće generacije ozbiljnih istraživača i teoretičara žurnalistike proučavati kao jedan od suptilnijih metoda plasiranja dezinformacija u najprizemnije svrhe.Riječ je, formalno o „prenošenju“ pisanja stranih medija, a suštinski – o plasiranju „informacija“ proizvedenih da budu baš kao takve plasirane upravo u Crnoj Gori. „Slučaj duvanske mafije“ odavno je poznat. Medijski tim vlade pok. Zorana Đinđića sastavio je svojevremeno čak kompletnu šemu, čitav dijagram toka „informacija“ – od Kabineta Vojislava Koštunice, preko Zagreba, zaključno sa Podgoricom i Beogradom. Knjige su o tome napisane. Samo treba čitati.
U toku je repriza. „Slučaj Šarić“, proizveden u Srbiji, a odatle izvezen u Crnu Goru, uz nesebičnu pomoć ovdašnjih medija i političara. I ponovo je potpuno irelevantno jesu li oni samo naivni, samo nedovoljno profesionalni, samo praktični ili samo desperadosi kojima je repriza došla kao Deus ex machina.
Nekoliko političara-desperadosa, poneki medij, formalno medij – suštinski bilten neregistrovane političke stranke ili pak strane službe, mjesecima, bez i jednog jedinog dokaza, truju crnogorsku javnost nebulozama o navodnim centrima bjelosvjetske narko-mafije po crnogorskim vrletima, o zajedničkim poslovima predstavnika establišmenta i lica sa potjernica i konačno potpuno idiotskim konstrukcijama da narko-kartel direktno upumpava novac u budžet Crne Gore.Problem Crne Gore je što je ovo još jedan slučaj pasivnog ponašanja na „izvoz revolucije“. Problem Crne Gore je što su o ovome – da bi crnogorska verzija uopšte mogla da se čuje – morali da progovore premijer i Vrhovna državna tužiteljka lično. Problem Crne Gore je što će i ovo biti samo jedan od bezuspješnih pokušaja destabilizacije, pa će „slučaj Šarić“ biti zaboravljen kada bude politički, pa dakle i medijski potrošen, baš kao što je danas zaboravljen „slučaj Knežević“. A od maja do oktobra naslovnice su iz dana u dan krasila navodna svjedočenja i „neotkrivene informacije“ plasirane, ne bez i jednog jedinog dokaza, nego bez ičega što makar lični na dokaz. Problem Crne Gore je što će, zarad mira u komšiluku, i preko ovoga biti pređeno. Problem Crne Gore je što mjesecima ni jedan medij nije proizveo ni jednu jedinu relevantnu informaciju o ovome nego je sve prenijeto sa strane. Problem Crne Gore je što ja ovo pišem dvadesetak dana nakon što je „Pobjeda“ prvi put pokušala da od relevantnih ličnosti u ovoj zemlji sazna informacije. Problem Crne Gore je što će uskoro opet rukovanja, a onda opet crnogorski muk. Problem Crne Gore je što je to samo do sljedeće prilike. Problem Crne Gore je što ona ćuti i kada nema šta da krije.

na stranu sto je serdar (pisac ovog clanka) jedna ljiga nemjerljiva, kao mu i brat, te sto su oni na ovaj napisani nacin plasirali kontrainformacije za racun crnogorskog rezima cijele dvije zadnje decenije, stanje novinarstva, ili onog sto u crnoj gori zovu novinarstvo, je ka ta stro fa lnooo!!!!
petljavine sa narkokartelom, senzacionalizam, profiterstvo, laz, podmetanje, izmisljanje, nedostatak, to jest nepostojanje istrazivackog u njihovom istrazivackom novinarstvu, te namjerno plasiranje dezinformacija za racun dvije drzave iz okruzenja su ravni kriminalu.

[Djudja]

Originally Posted by laufer

na stranu sto je serdar (pisac ovog clanka) jedna ljiga nemjerljiva, kao mu i brat

Jeronim. Đe je, zna li se?

[laufer]

znam da je bio (bijo) na foks, dje je sad, ako nije u kuum, jadi mu ga znali.

p.s. dobro se osjecam znajuci da ima jos drtina koje znaju serdara i jeronima, nije lako biti i na strasnjim mjestima postojati.

[Djudja]

Originally Posted by laufer

znam da je bio (bijo) na foks, dje je sad, ako nije u kuum, jadi mu ga znali.

p.s. dobro se osjecam znajuci da ima jos drtina koje znaju serdara i jeronima, nije lako biti i na strasnjim mjestima postojati.

Ima. Ponekad mi je ža što nijesam sačuva ponešto od onih prepiski, lijepo bi bilo pročitat poslije toliko godina... Mada je to sve vjerovatno isto ka i ovo sadašnje pregonjenje, a novelti se u međuvremenu ver-ofova...