MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 16-08-06, 07:56   #1
BlackWoman
MiM team Expert
 
BlackWoman's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 2,944
Thanks (Received): 2
Likes (Received): 6
BlackWoman has disabled reputation
Default Poezija

Topic za pjesme koje smo voljeli, pjesnike koje i danas volimo.
Pod ovim ne podrazumjevam pisati pjesme turbo folka nego starih, priznatih pjesnika.
Kao prvu pjesmu ovdje bih navela pjesmu "Gavran" od Edgara Alana Poa.

Gavran

Jednom u čas tužan noćni, dok razmišljah, duh nemoćni,
nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skriše,
bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše.
"Posetilac neki - šanuh - kucnuo što može tiše,
samo to i ništa više."

Ah, sećam se toga jasno, beše zimnje veče kasno;
svaki tinjav odsev žara utvare po podu piše.
De čekajuć, srce snažim u knjigama zalud tražim
za Lenorom bol da blažim. Ime koje podariše
njoj anđeli, divna draga kojoj ime podariše
anđeli, nje nema više.

I šum svilen, šumor tmurni, šum zavesa tih purpurnih,
neslućenom, čudnom strepnjom obuzima sve me više;
da umirim srce rekoh: "To zacelo sad je neko
na pragu se mome steko, kucnuvši što može tiše,
posetilac neki pozni, zakuca što može tiše
na vrata i ništa više."

Najednom mi strepnja minu i zureći u tamninu:
"Gosparu il gospo - kazah - ne ljutite vi se više,
bejah skoro u san pao, neko od vas na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše,
da i ne čuh"... Tad mi ruke vrata širom otvoriše -
samo mrak i ništa više.

I dok pogled tamom bludi, bojazan mi puni grudi,
slušajući, sanjajući, snovi mi se teški sniše,
i zagledan u tišinu, samohranu pustu tminu,
"O Lenora" reč jedinu, izgovorih tiho, tiše,
"O Lenora" odjek vrati što mi usta prozboriše,
samo to i ništa više.

Vratih se u sobu svoju a duša u nespokoju.
I uskoro nešto jači udarci se ponoviše.
"Na prozoru, u kapcima, mora biti nekog ima,
miruj srce, da u njima vidim kakvu tajnu skriše,
miruj srce da uvidim kakvu tajnu oni skriše,
vetar samo, ništa više!

I otvorih kapke tada, kad ulete iznenada
lepršajuć gordi Gavran iz dana što srećni biše,
gospodski ga izgled krasi, pozdravom se ne oglasi,
niti zasta, nit se skrasi, dok mu krila se ne sviše
povrh vrata, na Paladin kip mu krila se ne sviše,
slete, stade, ništa više.

Videć pticu ebonosnu, osmeh tužno srce kosnu,
zbog važnog i strogog sklada kojim lik joj sav odiše.
"Mada ćube čerupane - rekoh - plašljiv nisi, vrane,
što sablasan traješ dane sred žalova noći, kiše -
kaži kakvim imenom te sile pakle okrstiše?"
Reče Gavran: "Nikad više."

Začudih se vesma tome, odgovoru prejasnome,
mada smislom reči ove meni malo jasno biše:
al priznajem, nema zbora, ne čuh takvog odgovora,
i ne videh takva stvora crnih krila što se sviše,
zver il ticu čija krila na Paladin kip se sviše,
s' tim imenom "Nikad više."

No Gavranu s' kipa bela ta reč beše mudrost cela,
reč jedina s' kojom mu se misao i duša sliše.
Nit rečju tom zbor mu presta, nit pomače on se s' mesta
a u meni sumnje nesta: "Svi me znanci ostaviše,
odleteše i on ko i Nade što me ostaviše."
Reče Gavran: "Nikad više."

Čuvši, duhom sav uzbuđen, taj odgovor brz, rasuđen,
"Stvarno - kazah - to što zbori, reč jedinu nikad više,
valjda reče njegov gazda, zlom sudbinom gonjen vazda,
dok sve misli koje sazda u jedan se pripev sliše,
tužbalicu mrtvih nada i dana što srećni biše,
tužni pripev: "Nikad više."
Ali Gavran, stvor stameni, tužnu maštu bodri meni,
naslonjaču ja približih vratima što mogah bliže,
i glave na plišu sjajne, mnih znamenje tako tajno
u govoru svom nejahno nosi tica ta što stiže,
šta sablasna i odvratna, stara tica koja stiže,
misli, grakćuć: "Nikad više."

Sedeć, slutnjom srce morih, i ni reči ne prozborih
tici čije plamne oèi do srca me prostreliše:
i u misli zanesena, meni klonu glava snena
sa uzglavlja tog svilena gde svetiljke odsjaj sliše,
prileć neće nikad više!

A vazduh sve gušci biva, kao miris da razliva
kadionik kojim anđo kadi sobu tiho, tiše
"Nesrećniče - viknuh tada - božija milost to je rada
da ti dušu spase jada, uspomenu da ti zbriše:
pij napitak sladak da se na Lenoru spomen zbriše."
Reče Gavran: "Nikad više."

"Proroče il stvore vražiji, đavole il tico, kaži,
zaklinjem te nebom sklonim i Gospodom ponajviše,
dal' ću dušu namučenu priljubiti u Edenu
uz devojku ozarenu koju svi mi snovi sniše,
uz Lenoru kojoj ime serafimi podariše?"
Reče Gavran: "Nikad više."

"Sad umukni, kleta tico, - skočih, viknuh - zlosutnico,
u paklenu noć se vrati, u oluj i nedra kiše!
S' tamom crno perje spoji, beleg laži gnusnih tvojih,
samoćom me udostoji, vrh vrata ne sedi više;
izgled i kljun tvoj ukloni što mi srce ojadiše."
Reče Gavran: "Nikad više."

I Gavran, stvorenje žalno, sedi stalno, sedi stalno,
krila mu se oko bledog Paladinog kipa sviše,
oči su mu zlokob prava, ko zloduha koji spava,
svetiljka ga obasjava i sen mu po podu piše:
duša mi se od te senke što se njišuć podom piše
spasti neće - nikad više!

Edgar Alan Po

Last edited by BlackWoman; 07-02-07 at 12:36.. Reason: pogrešan font
BlackWoman is offline  
Reply With Quote
Old 16-08-06, 17:26   #2
Jura
Member
 
Jura's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 112
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
Jura na dobrome putu
Default

A.G. Matoš - 1909

1909

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Jura is offline   Reply With Quote
Old 16-08-06, 22:43   #3
Kon-Tiki
MiM team Početnik
 
Kon-Tiki's Avatar
 
Registrovan: Jul 2006
Postovi: 26
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
Kon-Tiki has disabled reputation
Default

UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

Vitomir Vito Nikolic (1934.-1994.)

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,ko nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz divnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
Kon-Tiki is offline   Reply With Quote
Old 24-08-06, 00:13   #4
Jura
Member
 
Jura's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 112
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
Jura na dobrome putu
Default

Tin Ujević - Odlazak

ODLAZAK


U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Jura is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 14:35   #5
Jura
Member
 
Jura's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 112
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
Jura na dobrome putu
Default

Tin Ujević - Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Jura is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 17:55   #6
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

IGRACKA VJETROVA

Pati bez suze,zivi bez psovke
I budi mirno nesretan.
Taste su suze,a jadikovke
Ublazit nece gorki san.

Podaj se pjanom vjetru zivota,
Pa nek te vije bilo kud.
Pusti,ko listak,nek te mota
U ludi polet,vihor lud.

Leti ko lisce sto vir ga vije,
Za let si duso stvorena.
Za zemlju nije,za pokoj nije
Cvijet sto nema korijena.

/Tin Ujevic

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 18:07   #7
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

SERENADA

Ja te volim jer si fantasta
Ko zuta luna i stara gitara,
Ko slatka njeznost slavujeve pjesme,
Sto majsko vecer bojom tuge sara.

Ja te volim jer si kao zvijezda
Visoko sama,i jer suze tvoje
Sto krisom places,ko kajanje truju
I more,budne,mucne noci moje.

Ja te volim jer si ljubav sama,
Iz koje nikoh Hrvatice draga
Ko Bogomajka s Kamenih vrata
Sto dusom sija kad preko praga
Grickog bruji mracni Angelus.

Ja te ljubim!Zasto?Ne znam.
Jer si mi draga duso,ko nada sto vara
Ko sjetne pjesme i sjene sto veze
Ta zuta luna i stara gitara.

/Antun G. Matos

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 18:21   #8
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

Znas koliko trebam tvoje
Velike tamne oci
Molim te ne budi samo
Draga nepoznata
Ne dopusti da se otimam
Za tobom
Ne trazi da pokazujem
Svo svoje umjece
Da se razmecem pamecu
Osjecajima izvrsnim
Dodirni me jednostavno
I zagrli...
Znas noci,
Da ja tebe ne mogu.

/K.Nikica

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 18:30   #9
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

IZ KOJEG SI TI SVIJETA

Iz kojeg si ti svijeta
I kojeg cvijeta ime nosis?
Zasto nisi kao druge zene,
Koje prodju kao sjene?
Cija se imena ni ne pamte,
Ciji se poljupci zaborave
S prvim jutrom...
Iz koje si ti ljubavi?
Iz koje knjige?
Iz kojeg romana?
Kad mi tako bez ikakvog plana,
Bez namjere,
U srce ulazis,i godis,i bolis,
I noci mi pretvaras u dane...
Koja si ti zena,
Kad mi pola zivota u tebe stane,
Zbog tebe zalim sto vrijeme
Prebrzo ide,i sto su jeseni blize
I sto mi se suze prvi puta vide.
Jedino si s neba mogla doci,
Jer druge puteve sve poznam
A na njima sam sa drugima bio sam...
Iz kojeg si ti svijeta
Iz kojeg cvijeta miris nosis,
Da te volim
I nikad ne prebolim...

/Z.Krznaric

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 18:37   #10
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

Kad mi srce otvrdne,sasusi se
Sidji k meni s pljuskom blagoslova.
Kad me milost zica napusti,
Pohodi me s prskom pjesme.
Kad se posvud uzrade
Nemirom i stropotom me svojim zatvore,
Dodji k meni s odmorom.
Gospodine moje tisine.
Kad se moje iznemoglo srce zguri u kutu zabacenom,
Razvali vrata,
Kralju moj,
I udji kao sto kralj ulazi.
Kao pozuda duh mi zaslijepi prahom i obmanom,
O presveti,vazda budni Boze
Dodji sa svojim svjetlom i grmljavinom.

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 27-08-06, 18:48   #11
belaj_baksuz_mala
MiM team Početnik
 
belaj_baksuz_mala's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 29
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
belaj_baksuz_mala has disabled reputation
Default

PJESMO

Kako zadrzati dusu,da mi se
Ne dirne tvoje?Kako da se s njome vinem,
K drugim stvarima sto postoje?

Ah rado bi se skrio u tami,
Kraj izgubljenog neceg koje stoji
Na tihom,stranom mjestu nekom,
Koje ne treperi od dubina tvojih!

Al sve sto nas dirne,to nas slije,
Skupa kao gudalo sto dvije
Zice jednim glasom daje.

Gdje smo?
Na kojem glazbalu smo zvuci,
I koji nas to svirac drzi u ruci?

O slatka pjesmo!

/Velebit

belaj_baksuz_mala is offline   Reply With Quote
Old 06-09-06, 09:18   #12
BlackWoman
MiM team Expert
 
BlackWoman's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 2,944
Thanks (Received): 2
Likes (Received): 6
BlackWoman has disabled reputation
Default

Belaj mala, svaka čast na slatkim sličicama.
Prelijepe su.
BlackWoman is offline   Reply With Quote
Old 02-10-06, 23:22   #13
ikarus
MiM team Početnik
 
ikarus's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Bec
Postovi: 303
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
ikarus has disabled reputation
Default Jesenja pjesma

Nepoznat Netko donio je Jesen
U Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kad se cuje pjesma Stvari i Zivina,
i kad mrtvaci vicu od ceznje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu
grozdje i kruske, jabuke i smokve.

A vani se puse suncanog soka lokve,
i cuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje zena.

I cvrkucu ptice.

Krleza
1918
__________________
Toliko sam beznacajan u masi
mozgova.
ikarus is offline   Reply With Quote
Old 04-10-06, 01:19   #14
ikarus
MiM team Početnik
 
ikarus's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Bec
Postovi: 303
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
ikarus has disabled reputation
Default Zorica Sumanac

Ja svoju kucu cigansku
nikad ne zakljucavam.
Drumom pored nje
mnogo ljudi promice
i opet mnogo ih
u nju navraca
jer vatru stalno odrzavam.
Retki su samo ostajali
duze no sto trazi kuca cergara.

Ja nikad namernika ne teram
i nikad ne zadrzavam.

Jednom pozele jednog
a taj je i od vetra
krilatiji bio.
****
__________________
Toliko sam beznacajan u masi
mozgova.
ikarus is offline   Reply With Quote
Old 04-10-06, 08:11   #15
BlackWoman
MiM team Expert
 
BlackWoman's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 2,944
Thanks (Received): 2
Likes (Received): 6
BlackWoman has disabled reputation
Default Svakidašnja jadikovka, Tin Ujević

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

-O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječi
tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad !

1916. Tin Ujević
BlackWoman is offline   Reply With Quote
Old 21-10-06, 10:26   #16
ikarus
MiM team Početnik
 
ikarus's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Bec
Postovi: 303
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
ikarus has disabled reputation
Default *** Cigani na putu ***

Prorocansko pleme pogleda ohola
Juce na put krenu nosec male svoje
Na ledjima ili, dok ih gladne doje
Uvek spremnim blagom prsa sto su gola.

Muskarci s oruzjem idu pokraj kola
Gde zene i deca scucureni stoje
Upiruci nebu snezni pogled sto je
Umoran od varki i od crnog bola.

U samotnoj svojoj peskovitoj kuci
Popac cim ih spazi, pesmu udvostruci:
Sibela zelenim prirodu ogrne

S hridi slap potece, olista pustara
Pred tim putnicima koja se otvara
Obicno kraljevstvo buducnosti crne.

*** Sarl Bodler
***************************
Kriticari kazu da je pesma hladna kao mesingani
reljef koji je gledao i koji ga je inspirisao.
Imate li vi svoje misljenje ?
__________________
Toliko sam beznacajan u masi
mozgova.
ikarus is offline   Reply With Quote
Old 23-10-06, 09:53   #17
ikarus
MiM team Početnik
 
ikarus's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Bec
Postovi: 303
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
ikarus has disabled reputation
Default Kineska knjizevnost (1300 - 400 pr.n.e )

Pjesacim dugom cestom

Pjesacim dugom cestom
Za rukav te hvatam ko sjena
Nemoj me mrzit, ne mogu brzo
Zaboravit stara vremena.

Pjesacim dugom cestom
I hvatam te za ramena
Ne preziri me, ne mogu brzo
zaboravit dobra vremena.

Si-King
__________________
Toliko sam beznacajan u masi
mozgova.
ikarus is offline   Reply With Quote
Old 23-10-06, 10:06   #18
ikarus
MiM team Početnik
 
ikarus's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Bec
Postovi: 303
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 0
ikarus has disabled reputation
Default Johann Wolfang Goete 1749-1832

Pred sudom

S kim sam zanijela, necu vam reci
Ma umrla ovoga trena.
Vi pljujte na pod: gledaj ti kurve-
A ipak sam cestita zena.

S kim se ljubim necu vam reci.
Drag mi je, divan je za me
Nosi li zlatan lanac o vratu
il samo sesir od slame.

Pa ako vec mora biti sramote
Ponijet cu sama sve jade.
Ja njega znam, on mene zna
A bog nas oboje znade.

Mira mi dajte, gospodine suce !
Jednako zupnice, i vi!
Dijete je moje i ostat ce moje
Od mojih ce ruku da zivi !

Prevod- Cesaric
__________________
Toliko sam beznacajan u masi
mozgova.
ikarus is offline   Reply With Quote
Old 24-10-06, 14:20   #19
BlackWoman
MiM team Expert
 
BlackWoman's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 2,944
Thanks (Received): 2
Likes (Received): 6
BlackWoman has disabled reputation
Default


Aleksa Šantić

VEČE

Kad bijeli danak za gorama mine,
Večeri rujne zatreperi krilo,
U svetu prošlost duša mi se vine
I sveg se sjetim što je nekad bilo:
Kad svaki zračak onih zvijezda mali'
Anđelskim plamom punjaše mi grudi,
Sanjivom dolom kad sićani vali
Pričahu milje što ga srce žudi;
Kad svaki svijetak što ravnice krasi
Stvaraše ushit na licu mi mladom,
Kad slavuj-tice zadrhtali glasi
Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom...
I sada veče trepti krilom blagim,
Po plavom svodu zvjezdice se nižu,
I sada zefiri sa mirisom dragim
Kô tajni pozdrav do meneka stižu;
I sada slavuj nježnu pjesmu budi,
I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,
Al' moja duša u daljinu bludi,
Daleko tamo svoju ljubav traži.
BlackWoman is offline   Reply With Quote
Old 24-10-06, 14:22   #20
BlackWoman
MiM team Expert
 
BlackWoman's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 2,944
Thanks (Received): 2
Likes (Received): 6
BlackWoman has disabled reputation
Default

TI

Moje je srce u čađi i u garu
Napuštena i bijedna kuća stara,
Gde samo gladni crv kapije šara
I paučina visi o duvaru...
Odletjele su ispod krova laste;
Tu sad jato kobnih ptica grne.
Po avliji se pletu travke crne,
I svakog dana novi pelen raste.
Nijemo i pusto... Kroz skrhana okna
Vjetrovi viju sa prašinom, dok na
Pragove gnjile povija se trnje.
Samo ti stojiš u dvorištu sama,
I kobne 'tice padaju kô tama
I s tvoje ruke crno zoblju zrnje.

A. Šantić
BlackWoman is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
poezija

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 19:52 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2015, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COMAd Management plugin by RedTyger