MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 12-10-11, 03:12   #1001
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Dogodi se tako - dva se bica susretnu... Dogodi se da uloze i vrijeme i strpljenje u medjusobno pripitomljavanje. I krajickom oka izdaleka, i jasnim pogledom oci u oci, duse se pocnu prelijevati. Poteknu i bujice rijeci, bogati, sadrzajni razgovori o bitnim, vjecnim temama. Vrijeme se, oskudno i izmrvljeno svakodnevnoscu zivotnih obaveza, znade - posveceno njihovom blizinom - umnoziti poput ribica i hljebova u Hristovoj ruci. Slapovi ljubavne blizine preliju se i preko krhkih posuda, u kojima nam je cuvati neprocjenjivo blago prisnosti, i na sve koji se nadju u blizini ljubavlju blagoslovljenih bica. Rijec i govor ljubavi, rosa je sto plodi suho tlo ovozemnosti...

No, kako "sve ima svoje vrijeme...", pa ima i "vrijeme govorenja i vrijeme sutnje", tako i govor medju srodnima dosegne puninu. Kad srca pridju dovoljno blizu, otkrije se da i nije mnostvo rijeci i razgovora bilo ono sto je dvoje ljubavnika zblizilo. Slap rijeci bio je samo povratak Izvoru, vracanje u sutnju, koja je zadnji izraz svake rijeci. I zaljubljenima koji vole, cesto vise ne treba ni razgovor, ni pismo, ni blizina, ni susretanje. Duse su im nastanjene Rijecju koja govori u sutnji, Sutnjom koja nadahnjuje njihov govor, pogled, suzu, stisak ruke, treptaj duha...

Godinama pokusavam govorenjem izgladiti nesporazume - medju susjedima, izmedju znanaca, u braku, s rodjenom djecom... Godinama ceznem za rijecju koja ce me do kraja izreci, koja ce me do kraja primiti u sebe…. a ona izmice, izmice... U ponekoj se rijeci prepoznam, za ponekom mi poleti srce, poneka me zaboli do dna duse, ponekoj se citav zivot nadam... A Rijec se smijesi... bliska a neizreciva, zudjena a nedokuciva, posve nama predana a nedostupnim svjetlom sakrivena... Svaki joj se dan moze prici malo blize... Postojano... S povjerenjem... ne zaleci vrijeme... Posve blizu, vrijeme ce dorasti do vjecnosti...
Povjerenje do sigurnosti...
Ceznja do ispunjenja...
Rijec do Sutnje...

(M. Kunic', Zapisi o Malom princu)
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 12-10-11 at 03:15..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 12-10-11, 09:29   #1002
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

SUDIJE (1914-1920)

Najpre činjahu zulume žuti. Pa beli. Pa modri. Pa crveni.

Isprva se sudilo po starom, opširnim paragrafima, nemilosrdno ali dugo i pažljivo, gotovo pravedno. Posle uzeše da sude po skraćenom postupku, oštro ali trezveno, i - brzo, brzo.

Kako su učestali sukobi i rasla oskudica, i sudjenje bivaše sve brže. Presude su se još uvek izricale, ali zadihano i radi jednostavnosti - samo smrtne.

Najposle bi ukinut i onaj skraćeni postupak. Čitala se samo presuda. Dok jedan smeo duh - beše modri po stranci - pun rodoljubivog zanosa ne iznese predlog, nov i važan: da se jednom za svagda pročita jedna opšta presuda kojom se svi i sve osudjuje na smrt i sramotu i gubitak svega što se izgubiti može. I to bi primljeno.

Ali modrog ubiše crveni, bez presude kao što je sam predlagao.

Tada otpoče oštro razlikovanje i strogo ispitivanje medju crvenima. Ispitivani su i sudjeni polucrveni, cinoberski, ružičasti itd. Njima je brzo sudjeno, kao što su i sami sudili.

Svet se sada delio još samo na sudije i osudjenike. Ali se ljudi brzo dosetiše i svi se proglasiše sudijama. Uzalud se istraživalo ko ima prava da sudi, a ko ne. i kako se to pitanje nije moglo nikako raspraviti ni istina jasno utvrditi, počeše se osudjivati i ubijati sudije izmedju sebe.

A u proleće sedme godine umrije i poslednji čovek iz tog naroda. U strogoj pozi, zakrvavljenih očiju, razlivene žuči i zapenjenih usta, on je grmeo osudu u mrtvu tišinu oko sebe, kad pade od srčane kapi.

Nad sudijama je rasla mirna i ćutljiva trava.

I.Andrić
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 12-10-11, 09:40   #1003
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Sjeo sam na ono isto mjesto odakle se pogledom u nebeski mir razvlačim, dohvatio sazviježđe i u njemu raskošne puteve tvoje beskonačnosti zadržao, zaručio te riječima i na ispružene dlanove položio tvoje zlatne obraze. Počinjem stizati prvo snen iz dubine svoje duše i svojim grlom vječnosti, a zatim mirisan i strastven, vješt i razigran, bezbrojan i ljepotom optočen. Sve ti donosim, uvale na žlici praskozorja, ravnicu u pojasu tvog struka, pregršt zaboravljenih osmjeha, vrelinu izraslu pod svodom preplanulih bedara i plave oči svih tvojih maštanja kao neviđene vrhove naših noćnih postajanja.Nježno ti govorim poljupcima, ne šutim, stalno se smijem i pričam, u zagrljajima duge otvaram netaknute snove, vodim te laganim drhtajima, trčim jezikom između proplanaka uzdaha i vješto s milovanjima želja stižem. Promatraš me svakom svojom rječju, svakim dodirom i pokretom očaravaš, u mjesto svojih izvora unosiš, iznad mekih brežuljaka slasti zanosno izvijaš, nadmoćno upijaš trzanjem i pratiš velikim mjesečevim ulaskom u pučinu tijela. Plovim tvojom bjelinom, zaoravam tvoj sjaj, hodam tvojim drvoredima, letim nebeskom mekoćom tvojih krošnji i uzbuđen tonem u tvoja prostranstva.Mirišiš, Bože, kako si samo zamirisala, kakvom me zaljubljenošću isplela, bojama suncokreta nahranila, stopila ženstvenom vatrom utrobe, biserom oka posvetila i dovela u sebe, po tko zna koji puta šapatom crvenih trešanja zavela. Zamamno me ispunjavaš svojom iskrenom sigurnošću i dok te opijam gutljajima velikih i nepresušnih zagrljaja, oblažeš me sokovima strasti onako kako samo ti znaš, ljubavnički i bez prestanka, iskonskom potrebom za svojim ljubavnikom. Ponesen veličanstvenim plesom tankih prstiju, klizim rubom postelje prema svemiru, gdje susrećem obris istinske melodije s kojom si me ne tako davno, u sebe unijela.Osjećam kako se akordima na vene prislanjaš, kako se tonovima uspinješ krvotokom. Slušam te u predivnoj glazbi srca i pretačem kroz pore taj slavujev pjev. Ne pamtim ljepšu sliku istkanu u ljubavi niti pronalazim bogatije misli od tvoje zrelosti, ne vidim ništa izvan neprocjenjivog toka tvojih obala, izvan usjeka u kojima nestajem. Uživam što me polagano prekrivaš harmonijom grudi i njihovim snom gasiš moje čežnje, što lakoćom svog uzdisanja pripremaš mir za mene i rukama tiho budiš moja čula. Uživam kad me primaš, kad primaš moje latice i poput leptirovih krila nježno rasanjuješ. Tada samo tvojim dodirima vjerujem i jedino se usuđujem s tobom u blaženstvo smjestiti.

Zal Kopp - Govorim poljupcem
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 13-10-11, 06:17   #1004
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

……Ona ne samo da je u njima budila želje; inspirisala ih je i na pesme, stihove, slike, čak, govorilo se, i na jedan roman koji je postigao znatan uspeh, a čiji je rukopis, sa posvetom autora, čuvala u svojoj biblioteci, u jednom zasebnom odeljku svog pisaćeg stola, zajedno sa drugim rukopisima, uvek sa posvetama, sa knjigama poezije, filmskim scenarijima, zbirkama priča, pa čak I muzičkim partiturama…….

….i kako je bio veoma sentimentalan, odmah su mu navrla osećanja i bilo je kao da mu se stomak popeo u grudi, pa sve do grla, nije mogao da zadrži suze, preplavilo ga je osećanje neobjašnjive tuge i neizmerne sreće, sreće od nečeg što je bilo u njegovom sećanju, kao nešto oplemenjeno, a za koju je unapred znao da će je proticanje vremena samo potvrditi…….

….Posedovala je veoma redak dar, dar divljenja, i znala je da obrazloži zbog čega se i čemu divi, i to sa takvim ubeđenjem da se oko nje širio entuzijazam…..

….Upoznali su se, kako je ona ponekad govorila, uprkos svim prognozama, u jednoj od onih izuzetnih prilika kada su se svetovi koje je svako od njih dvoje nosio u sebi ukrstili…..

…I nije li posredi bio nesporazum kolosalnih razmera, zar nije došlo do zabune u primeni zakona koji su pokretali svet i nije li mu neko nametnuo biografiju koja u stvarnosti nije bila njegova….

…Nije znao šta ga je guralo ka njoj, zbog čega ju je tražio, kao što nije uspeo da shvati zbog čega je ona, u nekim drugim prilikama , bežala od njega……

…Živeo je kao u nekom transu, naizmenično između fatalizma i volje, izmišljene hrabrosti i neizlečivog očaja…

Antonio Munoz Molina – “U Blankinom odsustvu”
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 13-10-11, 11:23   #1005
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

VRACAM ULAZNICU ZA OVAJ SVET !

Aljoša: Ali zašto mi onda sve to govoriš? Hoćeš li mi napokon reći zašto mi sve to govoriš?
Ivan: Naravno da ću ti reći, ja sam ti htio reći. Ti si mi drag i ne želim te izgubiti. Vidiš ja sam govorio jedino o djeci da bude što uvjerljivije. O ostalim patnjama ljudskim i suzama kojima je promočena sva zemlja od kore do sredine neću ti reći više ni riječi. Ja sam stijenica i priznajem da nikako ne mogu pojmiti zašto je sve to tako uređeno. Ljudi su sami krivi, dobili su raj, ali njima se prohtijelo slobode pa otvoriše vrata neba i ne treba ih žaliti. Po mome, po jednom zemaljskom umu, znam tek toliko da patnja postoji, a krivca nema. Da sve jednostavno jedno iz drugoga teče i uravnotežuje se. Što se mene tiče što krivca nema, a patnje postoje, kad je meni potrebna odmazda, i to odmazda ne bilo gdje i bilo kada, nego ovdje na zemlji, da je ja sam vidim. Ja sam vjerovao, ja hoću sam i vidjeti. A budem li u to doba već mrtav, onda neka me uskrsnu. Jer ako ne vidim, onda bi to bilo uvredljivo. Pa nisam ja zato živio da svojim patnjama pognojim nečiju buduću harmoniju. Ja hoću vidjeti kako košuta liježe uz lava i kako zaklani ustaje kako bi se zagrlio sa svojim krvnikom. Hoću vidjeti... a što ću s djecom? To je pitanje koje ne mogu riješiti. Ako svi pate da bi patnjama pognojili nečiju harmoniju, što se to onda djece tiče? Zašto i ona moraju patiti i svojim patnjama pognojiti nečiju buduću harmoniju? Svima je nerazumljivo zašto i djeca moraju dospijeti u materijal da bi sobom pognojili nečiju buduću harmoniju. Ja razumijem solidarnost u grijehu među ljudima, razumijem i solidarnost u odmazdi, ali nema te solidarnosti u grijehu s djecom. Ako i djeca moraju biti solidarna sa svojim očevima u svim njihovim nedjelima, onda ta solidarnost nije pravedna, onda ta pravednost nije od ovoga svijeta i ja je ne želim shvatiti. Netko će reći da će djeca svejedno odrasti i da će dospijeti zgriješiti, ali onaj dječak nije odrasao. Njega su sa osam godina gonili i raskidali psi. Aljoša, ja ne hulim Boga, ja razumijem da će se morati protresti cijeli svemir kad se sve na svijetu, sve nad zemljom i pod zemljom slije u jednu slavopojku i kad sve što živi i što je živjelo usklikne u suzama: «Pravedan si ti, o Gospode!» Ali ja tu pravednost ne mogu prihvatiti. Ali kad se mati zagrli sa krvnikom koji je psima dao raskidati njezina sina i kad oni svo troje uskliknu u suzama «Pravedan si ti, Gospode!»... E, onda će to biti vrhunac spoznaje i sve će se objasniti, ali ja to ne priznajem. I ne želim priznati. Vidiš, Aljoša, možda će se dogoditi da ću ja, ako doživim taj trenutak, ili ako uskrsnem da bih vidio kako se mati grli sa krvnikom koji je psima dao raskidati njenoga sina, isto tako uskliknuti «Pravedan si ti, Gospode!», ali ja ne želim tako uskliknuti. Dok je još vrijeme, želim se zaštititi i zato se posve odričem najviše harmonije. Ne vrijedi ona suza čak ni onog jadnog izmučenog djeteta što se lupalo šačicama o prsa u smrdljivom nužniku i molilo svom malome Bogu, ne vrijedi zato što su te suze ostale neiskupljene. One moraju biti iskupljene, ali čime ćeš ih iskupiti? Je li to moguće? Zar time što će biti osvećene? Što će mi takva osveta? Što će mi pakao za mučenike? Što tu pakao može pomoći ako su oni mučeni? Kakva je to harmonija ako postoji pakao? Ako dječje patnje dodamo onoj sumi patnji koja je prijeko potrebna da se kupi istina, onda ja unaprijed tvrdim da sva istina nije vrijedila tolike cijene. Na koncu, neću da se mati grli s krvnikom koji je psima dao raskidati njezina sina. Ona mu ne smije oprostiti. Ako hoće, neka oprosti u svoje ime, neka oprosti svoje bezgranične materinske patnje, ali patnje svog raskidanog sina ona ne smije oprostiti. Ne smije oprostiti zato što te patnje nisu iskupljene. A ako ona ne smije oprostiti, gdje je tu harmonija? Postoji li na svijetu biće koje bi moglo i trebalo oprostiti? A ne, ne treba mi harmonije, čak ni zbog ljubavi prema čovječanstvu. Draže mi je ostati sa svojim neiskupljenim patnjama. Previše su visoko procijenili harmoniju. Moj džep nije toliko dubok da bi mogao platiti ulaznicu za ovaj svijet i zato želim vratiti svoju ulaznicu i ako sam pošten čovjek, dužan sam je vratiti. Aljoša, ja to i činim, ja Bogu ponizno vraćam ulaznicu.
Aljoša: To je pobuna, Ivane!
Ivan: U pobuni se ne može živjeti, a ja želim živjeti! Zamisli da gradiš zgradu ljudske sudbine u namjeri da usrećiš ljude i da im dadeš mir i spokojnost, ali da bezuvjetno moraš izmučiti makar ijedno sićušno biće, makar i ono djetešce što se lupalo šaćicama o prsa, te da na njegovim neiskupljenim suzama moraš izgraditi tu zgradu, bi li pristao biti graditeljem pod tim uvjetima?
Aljoša: Ne bih pristao.

Braca Karamazovi-Dostojevski
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 13-10-11, 20:13   #1006
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,560
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

"Još jedna izgubljena vrednost jeste stid. Da li ste primetili da ljudi više nemaju stida, te se tako događa da, u društvu časnih ljudi, čovek može da sretne tipa optuženog za najgoru korupciju, koji pri tom ne skida osmeh sa lica, kao da je to najnormalnija stvar na svetu.
U neka ranija vremena, njegova porodica bi se od stida zatvorila u kuću, ali sada je sve jedno te isto i takvog tipa zovu da gostuje u nekim televizijskim programima, gde se prema njemu ophode kao prema gospodinu".
Ernesto Sabato "Otpor"
pehar is offline   Reply With Quote
Old 14-10-11, 02:52   #1007
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Ponekad upoznamo ljude koje znamo od uvek. Jednostavno ih osecamo. Ne znamo nista o njima, a znamo odmah kakvi su i od cega su. Nismo ih nikad do sada videli ali ih poznajemo. Ne mozemo sebi objasniti zasto su nam toliko bliski, a i ne pokusavamo... jer bitno nam je samo da nam je sa njima lepo i da smo opusteni kraj njih. Volimo iste stvari, na isti nacin gledamo na zivot, istim se stvarima smejemo i uzivamo u onom sto volimo. Takvi smo moj Tajni i ja. Znam ga od uvek. On je ja i ja sam on.

Trebamo jedan drugog... ocajnicki... jer jedino kad smo zajedno mi znamo ko smo i sta smo. Jedino tad. Oboje ceznemo da se budimo jedan pored drugog. Ja sanjam tome da ga probudim poljupcima na njegvom vrelom telu, da ga usnama milujem ispod pokrivaca dok ne pocne polako da se budi…. Samo uz njega osecam se zivom. Osecam drugaciji vazduh... ostriji... gledam u nebo.Vidim predivno nebo i divne bele oblake. Razmisljam koliko dugo vremena nisam videla oblake. Sve je ovde cistije… i kuce i sume i grad... sve.. bas sve! Ovde je sve drugacije i lepse, prihvata me ovo nebo i ovi oblaci, jer ovde smo dosli, da bismo bili zajedno. Salje mi poruku: Veceras sam sa tobom. Srce pocinje jace da mi udara... zamisljam nase trenutke bivse i buduce i ta sreca mi oduzima dah...

Noc je pala. Cekam ga. Otkljucavam vrata jer treba svakog trena da dodje. Vrata ostavljam otkljucana da odmah udje... bez kucanja, da ga niko ne vidi... jer on je Tajni. Cujem kucanje. Tu je. Ne ljubimo se i ne rukujemo se. Samo se smejemo i grlimo. De si ti Lutak rece mi... Pa tu sam, odgovaram. Sedamo na krevet.... pocinjemo da pricamo. Kaze mi: Nisam hteo da dodjem ovog puta... Kada sam primio poruku rekao sam sebi: Necu ici.... ali ti si me urekla..... nisam mogao da se obuzdam... Pocinjem da se smejem. I ja i on. Pokusava da bude duhovit, ali ja znam da je iskren. Ne ljutim se... zato ga trebam... sto je uvek iskren i sto ne postoji maska na njegovom licu. Njegova iskrenost me cesto zaboli, ali ovog muskarca sto sad sedi kraj mene, volim vise od svega na svetu.

Samo uz njega se osecam zivom, samo sa njim sam ono sto jesam! Volimo se i trebamo jedan drugog. I sedimo jedno kraj drugog na krevetu. Pijemo vino... gledamo se... bez dodira. Ne dodirujemo se dugo... predugo... jer zelimo da zelja za nama samima postane sto veca. Gasim svetla… palim svece i otkrivam pokrivac sa kreveta. Krecemo da nestajemo sa ovog sveta i odlazimo u svet dodira i zadovoljstva. Goli smo, pijani i zivi. Ne postoji niko i nista na ovom svetu osim nas... samo mi… nasa tela i zadovoljstva. Jedno zadovoljstvo prelazi u drugo pa u trece... ne mozemo da prestanemo..... ponekad uzivamo u neznosti a vec sledeceg trenutka u grubosti... zavisno od toga u sta se tog trenutka pretvorimo. Pijemo i topimo se u hiljade boja.Vidim boje... konacno!

Sara Miles - "Moj Tajni"
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 14-10-11 at 03:07..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 14-10-11, 17:28   #1008
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Alhemicar

Neki trgovac poslao je svog sina da kod najmudrijeg od svih ljudi nauci Tajnu Srece. Mladic je punih cetrdeset dana hodao kroz pustinju sve dok nije stigao da jednog lepog zamka na vrhu planine. Tu je ziveo Mudrac kojeg je mladic trazio.
Umesto da naidje na svetog coveka, nas junak je, medjutim, usao u jednu salu koja je vrvela od ljudi; trgovci su ulazili i izlazili, neki ljudi su razgovarali po uglovima, jedan mali orkestar je svirao prijatne melodije, a tu je bila i bogata trpeza puna najlepsih jela iz tog kraja sveta. Mudrac je razgovarao sa svima i mladic je morao da saceka dva sata dok je dosao red na njega.
Mudrac je pazljivo saslusao razloge mladiceve posete, ali mu rece da u ovom trenutku nema vremena da mu objasni sta je to Tajna Srece. Preporucio mu je da se proseta po njegovoj palati i da se vrati kroz dva sata.
- U medjuvremenu bih te nesto zamollio - dodade Mudrac, pruzajuci mladicu kasicicu za caj, u koju je kanuo dve kapi ulja.
- Dok budes hodao, nosices ovu kasicicu i nastojaces da se ulje ne prospe.
Mladic je poceo da se penje i silazi stepenicama palate, stalno motreci na kasicicu. Posle dva sata, vratio se pred Mudraca.
- Dakle - upita Mudrac, - jesi li video persijske cilime u mojoj trpezariji? Jesi li video vrt koji je najveci Majstor medju bastovanima punih deset godina uredjivao? Jesi li primetio prekrasne pergamente u mojoj biblioteci?
Mladic je posramljeno priznao da nije video nista. Njegova jedina briga je bila da ne prospe one dve kapi ulja koje mu je Mudrac poverio.
- Onda se vrati i upoznaj cudesa mog sveta - rece Mudrac. - Ne mozes imati poverenja u coveka ukoliko ne poznajes njegov dom.
Sada vec smireniji, mladic uze kasicicu i ponovo krenu u setnju palatom, ovog puta obracajuci paznju na sva umetnicka dela koja su visila sa tavanice i po zidovima. Razgledao je vrtove, okolne planine, primetio nezne cvetove i ukus sa kojim je svako umetnicko delo postavljeno na pravo mesto. Vrativsi se kod Mudraca, u detalje mu je prepricao sve sto je video.
- Ali gde su one dve kapi ulja koje sam ti poverio? - upita Mudrac.
Pogledavsi u kasicicu, mladic primeti da ih je prosuo.
- Eto, to je jedini savet koji mogu da ti dam - rece Najmudriji od Mudrih. - Tajna srece sastoji se u tome da posmatras sva cuda sveta, ali da nikad ne zaboravis ni na one dve kapi ulja u kasicici".

Paulo Koeljo.
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 15-10-11, 05:11   #1009
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao. Da sam znao, jesam li mogao sačuvati tu sreću, i bi li tada sve krenulo drugim tokom? Da, da sam znao da proživljavam najsretniji trenutak svoga života, ne bih tu sreću nipošto ispustio iz ruku. Taj neponovljivi, predivni trenutak, koji me cijeloga prožeo dubokim mirom, trajao je možda svega nekoliko sekunda, no činilo mi se da moja sreća traje satima i godinama. U jednome trenutku, bio je 12. svibnja 1975. godine, ponedjeljak, otprilike četvrt do tri, činilo nam se ne samo da smo oslobođeni krivnje, grijeha i kazne, nego i da su na Zemlji prestali vrijediti zakoni gravitacije i vremena. Poljubio sam Fusun u rame, znojno od vrućine i vođenja ljubavi.

Vani je blještalo nebo, onako kako bliješti za proljetnih dana u Istanbulu. Njegovi stanovnici, koji su još uvijek robovali zimskim navikama, znojili su se na ulicama, ali je u zgradama, dućanima i ispod lipa i kestenova još uvijek bilo svježe. Osjećali smo kako slična svježina izbija i iz madraca koji je vonjao na plijesan, i na kojem smo, sretni kao djeca, vodili ljubav zaboravivši na sve oko sebe. Kroz otvoreni balkonski prozor puhnuo je proljetni vjetar donoseći miris mora i lipe, podigao zastore od tila i nježno nam ih spustio na leđa, a naša je gola tijela prožela jeza. S ležaja u stražnjoj sobi stana na drugome katu mogli smo vidjeti djecu kako u dvorištu igraju nogomet na svibanjskoj žezi, ljutito psujući jedni druge. Shvativši da radimo upravo one nepristojne stvari koje izvikuju, načas zastadosmo usred vođenja ljubavi i nasmiješismo se jedno drugome gledajući se ravno u oči. Ali, naša je sreća bila tako duboka i velika da smo tu šalu, koju nam je iz stražnjega dvorišta upućivao život, istoga trenutka zaboravili.

Događaji i niz slučajnosti koje će mi iz temelja promijeniti život počeli su prije petnaest dana, dakle 27. travnja 1975. godine, kada smo Sibel i ja u jednom izlogu ugledali torbu poznate marke Jenny Colon. Malo pripiti i sretni, moja buduća zaručnica i ja hodali smo Avenijom Valikonagi uživajući u svježoj proljetnoj večeri. Za večerom u novootvorenome otmjenom restoranu na Nišantašu, zvao se Foaje, majci i ocu smo nadugo i naširoko pričali o pripremama za proslavu svojih zaruka. Bile su planirane za sredinu lipnja jer je iz Pariza trebala doći i Nurdžihan, Sibelina prijateljica iz gimnazije Dame de Sion i iz pariških godina. Sibel je dosta vremena prije zaruka od Svilene Ismet, u to vrijeme najtraženije i najskuplje krojačice u Istanbulu, bila naručila zaručničku haljinu. Te se večeri moja majka prvi put dogovarala sa Sibel o tome kako treba obraditi bisere koje će joj ona darovati za haljinu. Moj budući tast želio je za svoju jedinicu prirediti zaruke po raskoši ravne vjenčanju, a to se mojoj majci sviđalo. I otac je bio sretan što će imati snahu koja je studirala na Sorboni; u to vrijeme istanbulski su bogataši za svaku djevojku koja je studirala u Parizu govorili da “studira na Sorboni”.

Dok sam poslije večere pratio Sibel kući prebacivši zaljubljeno ruku preko njezinih čvrstih ramena i ponosno razmišljao o tome kako sam rođen pod sretnom zvijezdom, Sibel najednom uzviknu: “Ah, kakva lijepa torba!” Iako me vino bilo prilično omamilo, odmah sam zapamtio trgovinu, izlog i torbu u njemu, te sam sljedećega dana u podne smjesta otišao po nju. Nisam, doduše, bio jedan od onih muškaraca koji neprestance ženama kupuju darove i vrebaju zgodne prigode da im pošalju cvijeće, i koji su rođeni da budu profinjeni, uglađeni i ženskari, ali sam možda želio biti takav. U to vrijeme pozapadnjene bogate domaćice iz Istanbula, koje su se dosađivale u svojim kućama u četvrtima kao što su Šišli, Nišantaš i Bebek, nisu otvarale “umjetničke galerije”, nego “butike”, te su nastojale drugim bogatim domaćicama, koje su se dosađivale jednako kao i one same, po paprenim cijenama prodati odjeću koju su skinule iz stranih modnih časopisa kao što su Elle i Vogue, kao i odjeću, krijumčarene tričarije i nakit koji su u kuferima dovlačile iz Pariza i Milana.

Kada sam sljedećega dana oko pola jedan ušao u butik Champs-Élysées, oglasilo se brončano zvonce obješeno na vratima (deva s dva batića); od te zvonjave i danas mi zalupa srce. Unatoč podnevnoj žezi proljetnoga dana, u trgovini je bilo polumračno i svježe. Najprije sam pomislio da nema nikoga. Onda sam ugledao Fusun. Dok su mi se nakon podnevnoga blještavila oči privikavale na polutamu, osjećao sam kako mi se srce penje u grlo poput divovskoga kotrljajućeg vala koji samo što se nije razbio o obalu.

Orhan Pamuk : Muzej nevinosti
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 15-10-11, 21:23   #1010
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

“Zajedno sami”

Nekako je trebalo kazniti Adama i Evu za njihov bezobrzluk i to bi bilo rešeno. On učini ovako: da svi ljudi dok je sveta i veka, imaju svest o tome da ljubav postoji; da svi ljudi, dok je sveta i veka, imaju potrebu da traže taj uzvišeni ideal da u tome uspevaju, dok je sveta i veka, kad je reč o stvarima ili prijateljstvu.
Ali da nikako ne uspevaju u onoj pravoj, onoj jedinoj ljubavi koja ih čini kompletnima.
Srodna duša. Druga polovina istog bića. Rebro. Dok je sveta i veka. Tako učini Svevišnji.
Da svi osećaju potrebu za voljenim bićem, ali da konstantno udaraju glavom o zid u potrazi za tom osobom, pronalazeći sve same pogrešne osobe na putu.
Veze i vezice. Brakovi i bračići. Zajednička potreba da se ljudi lažu kako su pravi jedno za drugo, a toliko stvari im jasno pokazuje, gotovo još od samog početka njihove priče, da oni možda mogu provesti neko vreme zajedno, možda i celi život i imati dece, zajedno uživati u njihovom odrastanju i stasavanju u ljude. ALI!… nisu pravo jedno za drugo.
Jednostavno zato što nisu. I taj gram koji im fali do savršenstva osećaju kao da nose olovnu ploču na leđima. A istina je ta da Gospod nije bio toliko surov da zaista ostavi duše nedovršene. Ne, ne. To bi bilo previše.
Učinio je da svako ima osobu svog života, i kada se srodne duše sretnu – čitav kosmos se koncentriše na tačku u kojoj su, tada i zauvek. Oni su srećna deca vasione. Međutim, eto, tu baš leži ceo problem. Treba se naći. Evo šta se konkretno dešava: ta i ta devojka, recimo, kao i svi drugi, ima svog idealnog muškarca; samo nevolja je ta što ona živi u Rumuniji, a on je Eskim. Koje su šanse da se ikada sretnu?
A znali bi, sve bi im bilo jasno kad bi se samo sreli… ali se naprosto neće sresti. Njihovi životi ostaće ljubavno promašeni. A kad promašiš ljubav, šta onda uopšte pogodiš?

I tako živimo razbacani po planeti, tražimo se, ne nalazimo se, tako je udešeno. Kraj? Nije još, postoji još jedno simpatično rešenjce čisto logičkog pitanja koje se pojavljuje u okviru ove kazne. Ono je u sledećem: ako je to sve tako raštrkano, a pride nasumice raštrkano, kombinatorika kaže da će se ipak negde desiti da srodne duše se sretnu. I to se dešava mnogo češće nego što bi zakoni kombinatorike dopustili.

Naime, ti ljudi se svakako nađu i ostvare svoju ljubav. A onda svi oko njih posmatraju, godinama posmatraju, taj srećni par… i pate još više.
Ne zato što su svi ljudi ljubomorni, nego zato što im takvi parovi dokazuju da srodne duše zaista postoje i da to nisu izmislili usamljeni pisci pekmezastih ljubića. Ne, taj nedostižan san, to najveće blago, dakle, postoji. Ali ga većina nas nema i ne nalazi.

Marko Šelić
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 16-10-11, 04:45   #1011
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Ne smije se zaboraviti u kojem sam stanju bila kad sam ga upoznala. Osamljenija od kaktusa usred pustinje, izgubljena kao divljak u kupaonici... Zavolela sam ga tako snažno da mi se jos uvek vrti u glavi samo kada pomislim na njega. Sviđa mi se njegov smisao za humor, tako suptilan da se ponekad čini neprimjetnim. Sviđa mi se slatkast miris njegove kože, luk njegova vrata, čvrst dodir njegovih ramena. Dojam usredotočenosti koji su ostavljale njegove usne kad se, nagnut nad računalo, borio s pričama koje nije uspijevao napisati. Sviđaju su mi se sve sitne pojedinosti koje sam naučila prepoznavati kao bliske. Na slijepo bih prepoznala njegove korake u mnoštvu. I sve one sitnice po kojima je bio prepoznatljiv i koje su činile njegovu osobnu iskaznicu, su mi tako svete i nepromjenjive kao molitve koje sam naučila kao djevojčica. Znala sam ih napamet iako nikad nisam razmislila o njihovu značenju.

Neznanje je izdajica koji je sklopio savezništvo s maštom. O njemu i o onome što radi ne znam ništa. Je li mnogo napisao? Hoću li mu nedostajati? U mislima crtam njegovu sliku i spajam djeliće. Najprije bistre oči, zatim djetinjasto mrštenje i tijelo stvoreno od mlijeka, draga stopala, duge noge, skladan i čvrsti torzo...

Lucia Etxebarria – ”Ljubav, znatiželja i sumnje”
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 16-10-11 at 04:48..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 16-10-11, 11:35   #1012
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Staze

Na pocetku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji
ostro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao.

To je bilo u Visegradu, na tvrdim, nepravilnim, kao izglodanim
putevima, gde je sve suvo i cemerno, bez lepote, bez radosti, bez
nade na radost, bez prava na nadu, gde neki gorak zalogaj, koji
covek nikad nije pojeo, poigrava u grlu sa svakim korakom, gde
zega i vetar i sneg i kisa jedu zemlju i seme u zemlji i sve sto
ipak nikne i rodi se, zigosu i saviju i pognu toliko da bi ga, kad
bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u
bezoblicje i tamu iz koje se otelo i niklo.

To su bezbrojne staze koje kao konci i gajtani saraju brda i
padine oko varosi, uviru u beli drum ili nestaju pored vode i u
zelenim vrbacima. Nagon ljudi i zivotinja nacrtao je na te puteve
a nuzda ih ugazila. Tu se tesko i polazi i ide i vraca. Tu se sedi
na kamenu i zaklanja pod drvetom, na suvu mestu ili u oskudnu hladu,
radi odmora, radi molitve ili seljackog prebrajanja pazara. Na tim
stazama koje vetar mete i kisa pere a sunce okuzuje i raskuzuje,
na kojima se sreta samo izmucena stoka i ljudi cutljivi, tvrda
lica, tu sam ja zasnovao svoju misao o bogatstvu i lepoti sveta.
Tu sam, neuk i slab i praznih ruku, bio srecan opojnom srecom
do nesvestice, srecan od svega onoga cega tu nema, ne moze da
bude i nikada nece biti.

Ivo Andric
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 17-10-11, 03:59   #1013
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

O dobru u vama mogu govoriti, ali ne i o zlu. Jer, što je zlo nego dobro izmuceno vlastitom gladju i žedju?
Odista, kad je dobro gladno, ono traži hrane cak i u mrac nim pecinama; kad žedja, pije i u mrtvajama,
Dobri ste kad ste jedno sa sobom.

Ali, kad niste jedno sa sobom, niste zli.
Jer, ni razdijeljena kuca nije pecina razbojnicka; samo je razdijeljena kuca. I brod bez krmila može plutati besciljno medju opasnim liticama, a ne mora potonuti na dno. Dobri ste kad težite da dadete od sebe.
Ipak, niste zli kad tražite dobit za sebe. Jer, kad težite dobiti, samo ste korijen koji se probija u zemlju i siše na njezinim grudima. Zacijelo, plod ne može reci korijenu: »Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daji od svojega obilja.«
Jer, plodu je davanje nužda, kao što je primanje nužda korijenu.

Dobri ste kad ste sasvim budni u svome govoru. Ipak, niste zli kad spavate dok vam jezik klepece bez svrhe.
cak i mucav govor može ojacati slabašan jezik. Dobri ste kad cilju svome idete pouzdano i cvrsta koraka.
Ni oni koji hramlju ne idu natraške. Ipak, niste zli kad onamo idete hramljuci. Ali, vi koji ste jaki i brzi, gledajte da ne hramljete pred kljastima, misleci da tako valja.

Vi ste dobri na bezbroj nacina, ali niste zli kad niste dobri, samo ste tumarala i tromi. Šteta što jeleni ne mogu pouciti brzini kornjace. U vašoj cežnji za divovskim jastvom leži vaša dobrota: a to je cežnja u svima vama.

Halil Džubran – “Prorok”
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 17-10-11 at 04:02..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 17-10-11, 10:27   #1014
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

OČAJ OD NANE.

Nije ovo nikakav početak,ali počeću.Zvala se.Bila ke kći nekog oficira,poštara ili žejezničara,neke uniforme u svakom slučaju.Sjećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeči svojom tankom bijelom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće,i koja je bila obucena u rukav nekakve uniforme.Mislim da se doselila prije rođenja.Rodila se tek kasnije.Dugo nisam znao ništa o njoj.Slučajno sam je vidio petnaest godina nakon rođenja,a dvadeset nakon što se doselila.Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti-oblačila bijelu haljinicu prepunu nekakvih šljokica,nekakvih čipkica,nekakvih volančića i ostalih deminutiva.Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset.Stavovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi bješe natpis,nekakva nečitka firma,nešto kao M.PET OVIĆ& S NOVI.Samo mi je to ostalo u sjećanju.I to da je svirala klavir,sudeći po tome nije bila kći željezničara već oficira.Oficiri vole vojnu muziku.Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao željeznicom.Tako,neka bude tako.
Imala je prekrasne oči.Pričali su mi da su prekrasne.Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči.Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja,veoma smelih momaka,oni su mi pričali sve:i to da nedjeljom oblaci bijelu haljinu,da ima mladež na bradi,da ima plave oči.Ne bih sada,da im nisam vjerovao,smio sa sihurnošću tvrditi da je uopšte imala oči.A opet,njene su mi oči mnogo značile.Naši susreti?Nisam siguran u pogledu naših susreta.Treba biti ja,pa sve to nazvati susretima,a to je prilično teško.Viđao sam je rijetko:uvijek nedjeljom,samo u snu,uvijek s leđa.Srijedom sam,ne znam zašto,najčešće srijedom ,da je nedjelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pricama.Ja bih,u snu naravno,stajao ispred poslastičarnice,čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu,a kada bi mi se približila,ja sam kukavički obarao pogled.Pa,ipak,ti su mi susreti mnogo značili.U to vrijeme,ako je to neke utjeha,snovi su bili malo stvarniji.
Da li sam je voljeo?Da!Potvrdno.Šta sam joj govorio?Sa pristojne udaljenosti,u snu razumije se.Nešto jesam.Ne treba sumnjati da su to bile gluposti.Nešto u kratkim is pre ki da nim re če ni cama.Zadihanim.Šta li sam to mogao govoriti?Sadržaj kratkih is pre ki da nih rečenica je,nažalost,zaboravljen.Zauvijek.Možda sam joj govorio...
Ne,nije to.Vidjelo se,od prvog dana se vidjelo da će otići.Pravio sam se da to ne primjećujem.Sve to nije važno.To se dogodilo davno i već je zaboravljeno.Drugo nešto neću zaboraviti:bijelu haljinicu i popodne u koje je,zaista,otišla.Neću to zaboraviti ni kada umrem.Sjedio sam i pio čaj.Onda je došao neko,bilo ko od trojice mojih prijatelja,i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu,da je njen otac željezničar otputovao daleko-za uniforme se uvijek nađe neki dalek i glup posao-i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom.Izustio sam samo jedno kratko:Oh!Najednom je to O iz oh zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se poslije kratkog vremena kondezovao u OČAJ,a odmah potom u očaj,opori očaj od nane.

Svetislav Basara
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 18-10-11, 04:53   #1015
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

Sve dok najzad nije završila sa čitanjem. Odnela je knjigu do police i stavila medju biografije. Cunjao sam naokolo, tražeći neku knjigu za čitanje, nešto za stimulaciju moga uma, nešto u odeljku biografija, život neke velike ličnosti, da me nadahne, da oplemeni moj život. Ha, eto je! Najlepša knjiga koju sam ikad video, veća od ostalih na polici, knjiga nad knjigama, prava kraljica biografija, princeza literature, ta knjiga u plavom povezu. Katarina Argonska. To je znači to! Kraljica čita o kraljici - sasvim prirodno. A njene sive oči prošle su stazom tih redova - tako će i moje. Moram je imati - ali ne danas. Sutra ću doći, sutra. Tada će raditi druga bibliotekarka, ona debela i ružna. Tada će biti moja i samo moja. I tako sam, do sutra, sakrio knjigu iza ostalih, da je niko ne uzme dok se ne vratim.

Džon Fante - "Put za Los Andjeles"
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 18-10-11, 12:44   #1016
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Stvorenja svetlosti i tame

Ako išta može da me čuje, čega se eventualno tiče ono šta ja kažem, molim, u onoj meri i ako to ima značaja, da ti bude oprošteno bilo šta što si učinio ili propustio da učiniš, a što zahteva oprost. Nasuprot, ako je umesto oprosta nešto drugo možda potrebno da bi to osiguralo ma kakvu moguću dobrobit za koju bi mogao da se kvalifikuješ posle uništenja tvog tela, molim da ti to, šta god da je, bude dato ili oduzeto, već prema potrebi, a na takav način da se osigura ostvarivanje rečene dobrobiti. Molim ovo u svojstvu tvog izabranog posrednika između tebe i onoga što možda nisi ti, ali koje može biti zainteresovano da dobiješ koliko god je moguće te stvari i na koje ova ceremonija može na neki način da utiče. Amin.

Rodžer Zelazni
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 18-10-11, 12:46   #1017
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Zamkovi gneva

...Neko se ujutru probudi, uradi ono što mora da uradi, a onda uveče ode na spavanje. E, tu postoje dva slučaja: ili je u miru sa samim sobom i spava, ili nije u miru sa samim sobom i ne spava. Dakle, treba stići do večeri u miru sa samim sobom. Za to postoji jedan vrlo jednostavan put: ostati čist. Čist unutra, što znači ne raditi ništa zbog čega bismo se posle stideli. Dovde je sve jednostavno. Komplikovano postaje kada taj neko primeti da želi nešto čega se stidi; ludo žudi za nečim što ne sme da se uradi, ili je grozno, ili vređa drugoga. Onda se upita: da li treba da sledi tu želju ili treba da je izbije iz glave. Čovek razmisli i na kraju odluči. Sto puta je izbije iz glave, a onda dođe dan kada je zadrži i odluči da učini ono što toliko želi; učini i, eto ti gluposti. S obzirom na to da nismo čarape već ljudi, nije nam glavni cilj da budemo čisti. Želje su najvažnije što imamo i ne možemo im se stalno podsmevati. Tako se ponekad isplati ostati budan samo da bismo sledili neku svoju želju. Napraviš glupost a onda posle platiš. Zapravo, samo to je važno: da, kada za to dođe trenutak, platiš, da i ne pomisliš da pobegneš, već da ostaneš tu, ponosno, i da platiš. Samo to je važno...


Alesandro Bariko
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 19-10-11, 05:24   #1018
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

U glavi puno je slika. Slika koje nikada nisam mogla opisati recima. One se sve vise bude u meni. One se u mojoj glavi raduju, pevaju neispevanu pesmu koju su htele ispevati do kraja. Ne zale zbog toga sto se stalno prekidaju, ali i dalje se nadaju da ce se njihov album sa slikama popuniti do kraja. One ne znaju kada ili da li ce se ikada sve biti prikupljeno, ali svakim danom gaje po zrno nade. Ne zele biti zamenjene nekim drugim slikama, i zapoceti novi album pod novim nazivom, zele da me svaki dan podsecaju na zivot koji imam u snu. Kazu da covek ima samo jedan zivot. Uverila sam se u suprotno. Prva slika se javlja u mojim mislima. Gleda me ocima duboko prozirno plave boje. Pogled iskren, nezan kao svila, pun topline. Zeli da mi kaze koliko me voli, ali oci su vec izdale njegove reci. Cuti i gleda me. Svakim treptajem obavija mi srce mekanom i tankom vunom. Ne zelim da ovo ikad prestane. Pustam da jos malo uzivam u neznosti njegove ljubavi. Ali tada razum prekine sve, i ja se budim. Mesto obavijeno mekanom i tankom vunom zeli ga ponovo. Ali razum je neumoljiv. Stapa se sa srcem i uzivajuci zajedno plove kroz milion drugih slika sledeceg sna. Ma koliko god bio neostvariv, jos uvek je u meni. On i ljubav. To divno osecanje potpunosti.

Margaret Bacon – „Snovi“
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 19-10-11 at 05:25..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Old 19-10-11, 14:57   #1019
beli54nl
MiM team King / Queen
 
beli54nl's Avatar
 
Registrovan: Jun 2010
Postovi: 27,397
beli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu aurubeli54nl ima famoznu auru
Default

Sve nas su ubili nebrojeno puta

U ćutanju, u nemicanju, u njihovoj namjeri da ne odu, iako je molitva
završena, postalo mi je jasno ono što nisam htio da znam. Htjeli su da me vide kad sam saznao za nesreću, željeli su da pokažem šta sam u tom času.
Ni sam ne znam šta sam, i ne znam kakav odgovor da im dam.
Sve je od mene zavisilo.
Mogao sam da ustanem i odem, da pobjegnem od sebe i od njih. I to bi bio odgovor.
Mogao sam da ih zamolim da izađu, da ostanem sam u tišini prazne džamije. I to bi bio odgovor.
Ali, sve bi tada ostalo u meni. Ništa ne bi doprlo ni do koga. Još pred tvrđavskom kapijom bojao sam se sutrašnjeg bola i kajanja, mogla bi da me sprži vatra, uguši tuga, zauvijek onijemi nekazani bijes i žalost. Morao sam da kažem. I zbog ovih što čekaju. Čovjek sam, bar sad. I zbog njega, neodbranjenog. Neka mu to bude tužna bratska dova, već druga danas, ali prva koju će ljudi čuti.
Jesam li se bojao? Ne, nisam. Ničega, osim strepnje da li ću dobro izvršiti ono što moram. Osjećao sam čak mirnu spremnost na sve, spremnost što je donosi neminovnost čina, i duboko slaganje s njim, jače od osvete, jače od pravde. Ništa više nisam mogao protiv sebe.
Ustao sam i zapalio sve svijeće, prenoseći vatru s jedne na drugu, htio sam da me svi vide, htio sam da ih sve vidim. Da se zapamtimo.
Okrenuo sam se, polako. Niko neće otići, nijedan.
Gledali su me, sjedeći na koljenima, uzbuđeni mojim tihim kretanjem, i plamenovima što su gorjeli duž cijelog pročelja, oslobađajući gusti miris voska.
— Sinovi Ademovi!
Nikad ih nisam tako nazvao.
Nisam znao, ni samo čas ranije, šta ću reći. Sve se dešavalo od sebe. Tuga i uzbuđenje su nalazili glas i riječ.
— Sinovi Ademovi! Neću držati propovijed, ne bih mogao i kad bih htio. A vjerujem da biste mi zamjerili ako ne bih sad, u ovom času, teži ne pamtim u životu, govorio baš o sebi. Nikad mi nije bilo važnije ono što ću da kažem, a ne želim ništa da postignem. Ništa, osim da vidim saučešće u vašim očima. Nisam vas nazvao braćom, iako ste mi to više nego ikad, već sinovima Ademovim, pozivajući se na ono što je u svima nama zajedničko. Ljudi smo, i mislimo isto, naročito kad nam je teško. Čekali ste, htjeli ste da ostanemo zajedno, da se pogledamo oči u oči, tužni zbog smrti nedužna čovjeka, i uznemireni zbog zločina. I vas se tiče taj zločin, jer znate: ko ubije nedužna čovjeka, kao da je sve ljude pobio. Sve nas su ubili nebrojeno puta, braćo moja ubijena, a užasnuti smo kad pogodi nekog ko nam je najdraži.
Možda bi trebalo da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za ljubav. Ovo što imam, sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu, stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.
Čuvajte veze rodbinske, naredio je Allah.
Nisam ih sačuvao, sine majke moje. Nisam imao snage da od tebe i od sebe nesreću otklonim.
Musa reče: Moj Bože! Daj mi pomoćnika od bližnjih mojih, Haruna, brata mojega, ojačaj njime snagu moju. Učini mi brata pomoćnikom u poslu mome.
Moga brata Haruna više nema, i mogu samo da kažem: Moj Bože, ojačaj njim mrtvim snagu moju.
Njim mrtvim i nesahranjenim po zakonima božjim, neviđenim i necjelivanim od svojih najbližih pred veliki put s koga povratka nema.
Ja sam kao Kabil, što mu Bog posla vranu koja rovljaše zemlju, da ga pouči kako će zakopati tijelo mrtvoga brata. A on reče: — Jao meni, zar ne mogu učiniti ni koliko vrana, da zakopam tijelo mrtvoga brata svoga.
Ja, nesrećni Kabil, nesrećniji od vrane crne.
Nisam ga spasao živog, nisam ga vidio mrtvog. Sada nemam nikoga osirn sebe i tebe, Bože moj, i tuge svoje. Daj mi snage da ne klonem od bratske i ljudske žalosti, i da se ne otrujem mržnjom. Ponavljam riječi Nuhove: — Rastavi mene i njih, i sudi nam.
Živimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti, on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.
A vas, braćo moja, molim, ne zamjerite zbog ovih riječi, ne zamjerite ako su vas zaboljele i rastužile. I ako su otkrile moju slabost. Ne stidim se te slabosti pred vama, stidio bih se da je nema.
A sad idite kući i ostavite me sama s mojom nesrećom. Lakša mi je sad, podijelio sam je s vama.
Ostavši sam, sam na cijelom svijetu, u jakom svjetlu svijeća, u najcrnjoj tami, ne olakšavši ništa u sebi (ljudi su odnijeli samo moje riječi, a žalost mi je ostala sva, netaknuta, još crnja zbog iznevjerene nade da će se umanjiti), udario sam čelom u pod, i znajući, avaj, da je uzaludno, u očajanju izgovorio riječi Bakara sureta:
Naš Bože, tražimo oproštenje tvoje.
Veliki naš Bože, ne kazni nas ako zaboravimo
ili pogriješimo.
Veliki naš Bože, ne zaduži nas teretom
preteškim za nas.
Veliki naš Bože, ne obavezuj nas onim što
podnijeti i izvršiti ne možemo.
Oprosti nam, smiluj se i osnaži nas.
Možda je oprostio, možda se smilovao, osnažio me nije.
U slabosti kakvu nikada nisam osjetio, zaplakao sam kao bespomoćno dijete. Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam, i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći svijeta.
A onda je došla prazna tišina. Još je tutnjalo negdje u meni, sve dalje, još su se čuli krici, sve slabiji. Oluja se izbjesnila i smirila, sama od sebe. Zbog suza, možda.
Bio sam umoran, bio sam bolesnik koji je tek ustao.
Pogasio sam svijeće, oduzimajući im život jednoj po jednoj, bez svečanog osjećanja s kojim sam ih palio. Uništila me tuga, i bio sam sâm.
Ostaću u mraku dugo, bojim se. Sam.
Ali kad sam i posljednjoj utulio dušu, moja sjenka nije nestala. Ljuljala se, teška, na zidu, u polumraku.
Okrenuo sam se.
Pored vrata je stajao zaboravljeni Hasan, sa živom svijećom u ruci.
Čekao me ćuteći.

M.Selimovic
__________________
Ako ne mozete da se odlucite izmedju dvije osobe,
izaberite drugu,jer da vam je stvarno stalo do prve,
druga nikada ne bi ni postojala !

beli54nl is offline   Reply With Quote
Old 20-10-11, 05:44   #1020
Petar Matic
MiM team Expert
 
Petar Matic's Avatar
 
Registrovan: Feb 2011
Lokacija: UK
Postovi: 4,352
Petar Matic nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

BALADA JEDNOG SNA

Sanjala sam jednom jedan san. More, talasi, rajska plaza.Tamo, na tom pustom ostrvu je moj dom. Zivim sama, ali sa svim neophodnim stvarima za zivot. Provodim dane gledajuci u plavi bezdan koji se prostire daleko iznad moje glave. Bacim pogled napred, i vidim samo veliko morsko prostranstvo bez kraja. Nigde niceg. Samo stene, galebovi, i suma oko mene. Razmisljam o tome kako nemam nikoga. Kad pozelim da kazem nesto usta su mi kao zasivena. Zaboravila sam na govor. Ranije sam pricala sa kornjacama, cak sam im i davala imena. Ali kada ih dozovem, one stoje ukopane u mestu, bledo posmatraju na mene. U tim trenucima sam se osecala porazenom, i odlucila da nikada vise ne progovorim. Noci i dani su bili jednolicni.

Danju, sunce i vetar, nocu, hladnoca i kise. Lezeci jednog dana na plazi, razmisljala sam da li postoji neko iza onog morskog prostranstva dokle dopire moj vidik. Ta misao mi je dala volje da napravim maleni camac, kojim cu se upustiti u duboke vode. Ne pomisljam na opasnosti koje bi mogle da mi se dogode, vec spremno odlucujem da isplovim. Cekajuci danima da kisa prestane, napokon dolazi pogodno vreme i ja krecem. U camcu ima dosta hrane i vode da bih prezivela na dugom putovanju. Sa sobom nosim nesto meni veoma vredno. Malenog galeba napravljenog od drveta, kojeg nosim kao lance oko vrata. Izlazim iz plicaka, i smatram da nema cega da se bojim. Odaljavajuci se sve vise od svoje obale, gledam iza sebe svoju malenu kucicu koja se sve vise gubi u jednoj tacki.

Vec na polovini puta razmisljam da se vratim. Ali nema nazad. Od prejakog sunca, hvata me san. Smatram da je more mirno i da mogu da odspavam malo. Ali sanjam kosmar. Sanjam kako mi je mali galeb koga nosim oko vrata pao u vodu. Kada sam videla mi nema amajlije, krecem za njom. Ali vec u vodi, setila sam se da ne znam da plivam. Pokusavam da se uhvatim za camac, ali prekasno je. Prepustam se sudbini. Nakon nekoliko sekundi, pocinjem da tonem i ja, guseci se u vodi. Sklopljenih ociju tonem sve dublje, dublje. I dalje sanjam taj san. Javi se ponekad. Kada razmisljam o njemu, ucini me tuznom, jer sam u tom snu htela da spasim nesto veoma vredno meni. Ali sam se ipak udavila. Mozda mi je san zapravo pravi prijatelj.

Margaret Bacon – „Snovi“
__________________
U dubini moje duse je pesma koja nece u rec da se odene. To je pesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva i odbija da se mastilom toci na hartiju. Ona mi osecanja obuhvata poput tananog omotaca i nece da se jezikom skrnavi.

Last edited by Petar Matic; 20-10-11 at 05:49..
Petar Matic is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
knjiga, odlomci

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 05:58 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2017, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM