MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 18-01-09, 14:34   #41
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,088
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

‚‚ Hoću li ikad imati dovoljno lične snage, s obzirom na brzinu kojom napredujem? - upitah.
‚‚ To zavisi od tebe'' - odvrati don Huan. ‚‚Dao sam ti sva potrebna objašnjenja. Sada na tebi leži odgovornost da prikupiš dovoljno lične snage i pretegneš tas vage.''
‚‚Govoriš u metaforama‚‚, rekoh. ‚‚Reci mi to direktno. reci mi tačno šta treba da činim. Ako si mi to već rekao, uzmimo kao da sam zaboravio''.
‚‚Ti tačno znaš šta ti treba‚‚, reče on.
Rekoh da katkad mislim da znam, ali da uglavnom nemam samopouzdanja.
‚‚Bojim se da brkaš pitanja'', reče. ‚‚Ratnikovo samopouzdanje nije samopouzdanje običnog čoveka. Prosečan čovek traži sigurnost u očima posmatrača i to naziva samopouzdanjem. Ratnik traži da bude besprekoran u sopstvenim očima i to naziva skromnošću. Prosečan čovek je vezan za svoje prijatelje, dok je ratnik vezan samo za sebe. Ti možda juriš nedostižno. Nalaziš se na nivou samopouzdanja prosečnog čoveka sada kada bi trebalo da budeš na nivou skromnosti ratnika. Razlika izmedju ove dvojice je očita. Samopouzdanje podrazumeva da se nešto sigurno zna; skromnost uključuje besprekornost u delima i osećanjima pojedinca.
‚‚Pokušavao sam da živim prema tvojim preporukama'', rekoh. ‚‚Možda i nisam najbolji, ali za sebe jesam. Je li to besprekornost?''
‚‚Nije. Moraš činiti bolje od toga. Neprekidno moraš prevazilaziti svoje mogućnosti.''
‚‚Ali bila bi to ludost, don Huane. Niko to ne može učiniti.''
‚‚Ima mnogo stvari koje danas činiš, a koje bi ti pre deset godina izgledale kao ludost. Te stvari se same po sebi nisu promenile, već se tvoja ideja o tebi samom promenila; ono što je ranije bilo nemoguće, sada je savršeno moguće, i možda je tvoj konačni uspeh u tome da promeniš samog sebe samo pitanje vremena. U toj stvari jedini mogući pravac za ratnika je da dela dosledno i bez rezerve. O ratnikovom putu ti dovoljno znaš da bi se prema njemu ravnao, ali ti na putu stoje tvoje stare navike i uobičajene radnje.''
‚‚Sve što radimo, sve što jesmo, počiva u našoj ličnoj snazi. Ako je imamo dovoljno, jedna reč je dovoljna da promeni tok našeg života. Ali, ako nemamo dovoljno lične snage, i najveličanstveniji deo mudrosti može nam biti otkriven a da nam to otkriće baš ništa ne znači.''
‚‚Reći ću ti sad možda najveću mudrost koju je iko ikad mogao izreći‚‚ reče on. Hajde da vidim šta možeš da učiniš sa njom.
‚‚Da li znaš da si baš ovoga časa okružen večnošću? I znaš li da tu večnost možeš da iskoristiš ako to želiš?''
Posle duge pauze, tokom koje me je istančanim pogledom podsticao da nešto izjavim, ja rekoh da ne razumem o čemu govori.
‚‚Tamo! Večnost je tamo!'' reče on pokazujući prema horizontu.
Onda je pokazao ka zenitu. ‚‚Ili tamo, ili možda možemo reći da je večnost poput njih.'' Raširio je ruke da označi istok zapad.
Gledali smo se. U očima mu je bilo pitanje.
‚‚Šta ti na to kažeš?‚‚ upitao je podstičući me da se udubim u ono što je govorio.
Nisam znao šta da kežem.
‚‚Znaš li da se možeš zauvek rasprostreti u bilo kom od pravaca koje sam ti pokazao?'' nastavi on. ‚‚Znaš li da i jedan tren može biti večnost? To nije zagonetka; to je činjenica, ali samo onda ako se vineš do tog trenutka i iskoristiš ga da zauvek ponese tvoju sveukupnost u bilo kom pravcu.‚‚
Gledao me netremice.
‚‚To ranije nisi znao‚‚ reče smešeći se. Sad znaš. Otkrio sam ti to, što tebi ama baš ništa ne znači, jer nemaš dovoljno lične snage da korisno upotrebiš moje otkriće. Ali, kada bi je imao, same moje reči bi ti poslužile kao sredstvo da prikupiš svu sveukupnost i njen presudan deo izneseš van granica u kojima je ona sadržana.‚‚
Prišao mi je i prstima me bocnuo u grudi; bio je to lak dodir.
‚‚To su te granice o kojima govorim‚‚, reče. ‚‚Van njihovih okvira može se izaći. Mi smo osećanje, svest koja je njima ovde zatvorena.''
‚‚Mi smo svetlosna bića, a za jedno svetlosno biće važna je samo lična snaga. Ali, ako me pitaš šta je to lična snaga, moram ti reći da je moje objašnjenje neće rastumačiti.‚‚


Castaneda ‚‚Priče o moći''
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 00:14   #42
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,088
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

"Dugo smo tako sedeli držeći se za ruke. Čitala sam u njegovim očima strahove nasleđene od davnih predaka, koje prava ljubav postavlja na našem putu kao iskušenja koja moramo da prebrodimo. Pročitala sam sećanje na moje odbijanje od prošle noći, na dugo vreme koje smo proveli odvojeni, godine u manastiru koje je posvetio traganju za jednim svetom gde se takve stvari ne događaju.
Poročitala sam u njegovim očima da je bezbroj puta zamišljao ovaj trenutak, mesto događaja, izgled moje kose, boju moje haljine. Htela sam da kažem "da", da mu kažem da je dobrodošao i da je moje srce dobilo bitku. Htela sam da mu kažem koliko ga volim, koliko ga želim u tom trenutku.
Ali i dalje sam ćutala. Prisustvovala sam, kao u nekom snu, njegovoj unutrašnjoj borbi. Videla sam da ima pred sobom moje "ne", strah da me ne izgubi, grube reči koje je slušao u sličnim prilikama, jer svi mi prolazimo kroz to iskustvo i gomilamo ožiljke.
Oči su počele da mu sijaju. Znala sam da upravo savlađuje sve te prepreke.
Slomi ovu čašu, molim te, i oslobodi nas svih tih prokletih predrasuda, te manije da sve treba da se objasni i da treba raditi samo ono što drugi odobravaju.
Ustao je, zgrabio me za kosu i počeo da me ljubi.
I ja sam njega stezala za kosu, zagrlila ga svom snagom, grizla njegove usne, osetila njegov jezik kako se kreće u mojim ustima. Bio je to poljubac na koji se odavno čekalo, koji se rodio kraj reke našeg detinjstva, kad još nismo razumevali šta ljubav znači. Poljubac koji je ostao da visi u vazduhu dok smo rasli, koji je putovao svetom kroz sećanje na jednu kolajnu, koji je bio sakriven iza hrpe udžbenika. Poljubac koji se gubio nebrojeno puta, da bi sada, napokon, bio pronađen. U tom poljupcu bile su sadržane godine i godine traganja, razočarenja, nemogućih snova.
I ja sam njega ljubila istom žestinom. Ono malo ljudi koji su se zatekli u kafani sigurno su nas posmatrali uvereni da vide pred sobom jedan običan poljubac. Nisu znali da je u tom poljupcu bio sažet čitav moj život, i njegov život, i život svih osoba koje se nadaju, sanjaju i traže svoj put pod suncem. U tom trenutku ljubljenja bili su sadržani svi radosni trenuci koje sam ikada doživela."

Na obali reke Piedre... PAULO KOELJO
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 23:05   #43
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 36
Postovi: 972
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default "Mati pirincha"...Rani Manika

…”Jedne noci sverala se kroz prozor,niz ono isto nimovo stablo uz koje je njen otac gajio bodljikavi zbun bugenvilije jos od kad joj je bilo godinu dana,da se ne bi neki muskarac uspeo uz stablo do prozora njegove kceri.Zbun je,kao hranjen njegovim cistim namislima,rastao i rastao dok citavo drvo,obraslo rasplamtjelim cvjetovima,nije postao znamen vidljiv kilometrima naokolo.Ali deda nije racunao s odlucnoscu rodjenog djeteta.
U toj mjesecinom obasjanoj noci trnje joj je poput ogoljelih ocnjaka trgalo tananu odjecu,cupalo kose i zarivalo se duboko u meso,ali je nije zaustavilo.Ispod je bio covjek koga je voljela.Kad je konacno stala pred njega,svaki joj je centimeter koze bridjeo kao u plamenu.Tiha sjena ju je povela,ali sa svakim korakom kao da su joj nozevi sekli stopala,pa je u uzasnom bolu preklinjala da predahnu.Nijemi ljudski obris ju je ponijeo.Bezdjedna u njegovom toplom narucju osvrnula se ka svojoj kuci,velicanstvenoj naspram treperavog nocnog neba,i ugledala krvave otiske sopstvenih stopa kako se udaljavaju od drveta.Otiske njene izdaje.Zaplakala je,znajuci da ce oni najvise povrijediti srce njenog sirotog oca”…
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 23:10   #44
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,263
Daci na dobrome putu
Default

"Ti kažeš kako je tvoje iskustvo s ljudskim naravima veliko, a ja ti kažem da je moje iskustvo s ljudskim naravima još veće nego to tvoje, pogotovo kad su u pitanju žene, pa bih želio da ti dam jedan savjet.

Znaj i zapamti: ne bira čovjek sebi ženu , nego žena sebi bira čovjeka i kad danas-sutra staneš nogom na Trg Svetog Marka, ili sjedneš u gondolu, ne traži ti nju, nego slobodno pusti da ona nađe tebe. Jer tako je oduvijek otkako je svijeta i vijeka i neka tako i ostane."


"Vječnik", Nedžad Ibrišimović
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 23:21   #45
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 36
Postovi: 972
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default Opet "Mati Pirincha"...:)

…”Kad mi je bilo devetnaest godina,iz lifta Malezijske banke izjurio je jedan muskarac i rekao mi nesto najludje sta sam ikad cula.Tvrdio je u sali da me je ugledao kroz teleskop i zaljubio se u mene,ali u ocima mu je bilo isto iznenadjenje kakvo sam i ja osjecala.Pomislila sam da je lud i ako ima skupo odijelo,ali svejedno ipak sam mu dopustila da me casti sladoledom.
…”Dimpl” isprobao je moje ime na jeziku,a onda mi rekao da ljepota zmije nije u tome sto njen otrov moze da ubije covjeka za nekoliko trenutaka,vec sto je bezruka i beznoga usadila strah od svoje vrste duboko u ljudski rod.Tako duboko u nase gene da ne mozemo da mu pridjemo i radjamo se sa strahom od njih.Nagonski.
Za trenutak sam bila prestravljena.Nagonski.
Nesto u meni je ostudenilo.Kao gromuljica sladoleda od jagode.Bog mi je sapnuo upozorenje,ali Luk se nasmijesio,a osmjeh mu je bio divan i potpuno mu je preobrazio lice.Zaboravila sam na upozorenje.Zaboravila sam kako su mu oci bile hladne i neprozirne dok je govorio.Kao zmijske.
…COVJEKU JE U PRIRODI DA CEZNE ZA TAMNOM MJESECEVOM STRANOM.ZNALA SAM DA MI JE TO USUD.SUDJENO JE DA ME DOBIJE.”OSTANES LI”,GOVORILE SU NJEGOVE OCI,”PRELICU TE U SEBE I VISE TE NECE BITI”.A IPAK NISAM POBJEGLA.MOZDA IZ ISTOG ONOG RAZLOGA IZ KOGA SHEVA PJEVA DOK LETI,PROPADA I PONIRE PROGONJENA KANDZAMA GLADNOG KOPCA.MOZDA SAM ODUVJEK ZELJELA DA BUDEM U NECIJOJ TUDJOJ KOZI”…
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 23:45   #46
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,560
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

"Gresiti je prirodno, ali otici a ne biti svestan svojih gresaka, ponistava smisao jednog zivota. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznachajniji dogadjaj, ima neko znacenje. Sebe cemo razumeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promenimo pravac i da ostavimo staru kozu kao guster izmedju dva godisnja doba."


Idi kuda te srce vodi-Suzana Tamaro
pehar is offline   Reply With Quote
Old 24-01-09, 16:42   #47
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,056
Paramanand has disabled reputation
Default

Novela »Slomljena krila« od Halila Džubrana, istinita je, autobiografska priča o zabranjenoj ljubavi. Halil Džubran se, u vremenu dok živi u Bejrutu, zaljubljuje u đevojku po imenu Hala Daher (kojoj u noveli daje ime Salma Karama). Ljubav je obostrana, čista, duboka, platonska. Međutim, Salmin otac, bogat i ugledan čovjek, »pritiješnjen« nadbiskupovom voljom, pristaje da Salmu uda za nadbiskupovog sinovca, praznog i besposlenog čovjeka, koga, uostalom kao i nadbiskupa, interesuje jedino bogatstvo Daherovih.

Svjesna patrijahalne sredine u kojoj žive, obećanja njenog oca koje je zakon neprikosnoven, opasnosti i mogućeg poniženja kojem izlaže svog voljenog, Halila Džubrana, Salma Karama, zarad sreće voljene osobe, odbija da se dalje sastaje sa njim. Govori mu: »...Ti znaš da te volim kao majka jedino dijete, i ta me je ljubav naučila da te štitim od sebe same. To je ljubav očišćena, koja mi ne da da sa tobom odem do na kraj svijeta, Zbog nje ću ubiti ovo što osjećam, ne bi li ti živio slobodno i čestito, zaštićen od prekora i zlih jezika. Ograničena ljubav traži da posjeduje voljeno biće. Beskrajna ljubav traži samu sebe«.

U braku sa nadbiskupovim sinovcem, nevoljena i ponižena, Salma umire ubrzo poslije porođaja, slomljena saznanjem da je sin kojeg je rodila odmah umro.

Sjećajući se tog dijela svog života, pišući novelu o njemu, u Njujorku 1912 god đe je tada i živio, Halil Džubran kaže: »Danas, kada su zlosretne godine s izbrisanim slikama tih dana iza mene, ostale su od tog lijepog sna samo bolne uspomene koje lepršaju kao nevidljiva krila nadamnom, otkidajući duboko u grudima tužni uzdah natopljen suzama očaja i žaljenja... Salma – lijepa, slatka Salma otišla je iza plavog horizonta i na ovom svijetu od nje su ostali samo bolni jecaji u mojoj duši i grob mermerni u sjenci čempresa. Taj grob i ova duša je sve što je ostalo da svijetu pripovijeda o Salmi Karama, ali tišina koja štiti grobove ne otkriva tajnu koju su Bogovi sakrili u tamu kovčega. Ali jecaj i bol govore, i sada se slivaju u kapima crnog mastila, iznoseći na svijetlo sjenke tužne priče koje koju su sačinile ljubav, ljepote i smrt.
Vi, s kojima sam se u mladosti družio i koji u Bejrutu živite, kada prođete pored groblja u blizini borove šume, uđite bez riječi i pođite lagano da koracima ne poremetite treperenje onih koji spavaju pokriveni vlažnom zemljom. Zastanite s poštovanjem pored Salminog groba, pozdravite umjesto mene zemlju koja je zagrlila njeno tijelo. Sjetite me se, s uzdahom govoreći u sebi: 'Ođe su sahranjene nade tog mladića koga je sudbina odnijela daleko, ođe su se skrile njegove želje i njegove radosti, presahnule njegove suze, osmjeh iščezao. Među ovim nijemim grobovima njegova tuga je uzrastala s čempresima i vrbama. Svake noći njegov duh lebdi nad ovim grobom praćen sjećanjem, ponavljajući zajedno sa utvarama samoće tužne pjesme, oplakujući s granama đevojčicu koja je juče bila dirljiva pjesma na usnama života, da bi danas postala nijema tajna u grudima zemlje'.
Drugovi moje mladosti, zakunite se ženama koje ste voljeli da ćete staviti vijenac od cvijeća na grob žene koju sam volio. Cvijeće koje bacite na jedan zaboravljeni grob biće slično kapi rose koja klizne iz očiju jutra na lišće uvele ruže«


Iz novele:

»...Stablo koje u pećini raste, ploda ne daje. Salma Karama je bila u sjenci života i nije imala đece. Slavuj ne savija gnijezdo u kavezu, da pilićima ropstvo u nesleđe ne ostavi. Salma Karama je bila zatočenik nesreće, a nebo ne dijeli život robovima. Đecu rađaju ljubav i nježnost. Salma Karama nikada nije osjetila dah nježnosti, njiti dodir ljubavi u tom raskošnom domu na obali mora u Ras Bajrutu, ali molila se skrušeno u tišini noći da joj nebo pošalje dijete, koje će joj svojim ružičastim prstima pokupiti suze i svijetlom u očima izbrisati sjenku iz njenih očiju.
Molila se s toliko jada, da je nebo molitvom prekrila. Od jauka razišli su se oblaci i nebo je čulo njeno dozivanje. Poslalo je utrobi njenoj pjesmu, koja iz dana u dan biva sve ljepša. Poslije pet godina braka spremilo je da bude majka i izbrisalo njeno poniženje i sramotu.
Stablo koje raste u pećini priocvjetalo je, da bi ploda dalo.
Slavuj zatvoren u kavez počeo je da savija gnijezdo od perja svojih krila.
Sirota Salma Karama pružila je ruke, vezane lancima, da primi dar sa neba...

...U zoru je Salma rodila sina. Kada je čula njegov plač, otvorila je oči od bola stisnute i viđela radosna lica u sobi... Kad je sunce izašlo, Salma je prinijela dijete grudima. Otvorilo je oči po prvi put, pogledalo je u oči, zatreptalo i zatvorilo ih posljednji put. Ljekar priđe, uze ga iz njenog naručja i niz obraz mu skliznuše suze. Prošaputa:
-Ovo je gost koji zauvijek odlazi!
Rodilo se u zoru, umrlo ujutru. Može li iko da nam kaže je li vrijeme između zore i jutra kraće od vremena koje prođe između pojave i nestanka naroda?
Rodilo se kao misao, umrlo kao uzdah, nestalo kao sjenka. Salma je probala ukus materinstva, ali dijete nije ostalo u životu da je usreći i skloni ruku smrti s njenog srca.
Jedan kratak život je počeo krajem noći, završio se na početku dana i bio kao kap rose, koja se iz očiju tame izlije i osuše je dodiri svijetla.
Riječ koju je nebeski zakon izgovorio, pokajao se zbog nje i vratio je u tišinu vječnosti...
Biser koji je osjeka iznijela na obalu, a plima ga dubinama vratila...
Ljiljan tek što je procvjetao iz čaški života, zgažen pod nogama smrti...
Dragi gost koga je Salma iščekivala, ali otišo je odmah. Nestao je, tek što je vrata otvorio...
Plod koji se pretvorio u zemlju, tek što je dijete postao. Takav je ljudski život, život naroda, život sunca, zvijezda... Salma pogleda u ljekara, uzdahnu i povika:
- Dajte mi moje dijete, da ga zagrlim, da ga podojim...
Ljekar spušti glavu, reče uzbuđeno:
- Dijete je umrlo, gospođo. Budite jaki, da biste dalje živjeli.
Salma ispušti strašan krik, zatim na trenutak zaćuta. Osmjehnu se radosno, lice joj se ozari, kao da je spoznala nešto što znala nije i reče mirno:
- Dajte mi tijelo mog đeteta. Nek moje mrtvo dijete bude blizu mene.
Ljekar ga donese i stavi joj ga u naručje. Privila ga je na grudi, okrenula se prema zidu i rekla mu:
- Došlo si da me odvedeš. Došlo si da mi pokažeš put ka obali. Ja sam tu, kreni preda mnom, da izađemo iz ove mračne pećine.
Ubrzo, kroz zastore na prozoru prodrla je sunčeva svjetlost i razlila se na dva nepomična tijela na postelji koju je čuvao materinski strah i zaklanjala krila smrti...

... Sjutradan su Salmu obukli u bijelu vjenčanicu, položili u sanduk obložen bijelom kadifom. Dijete je umotano u pelene, položeno u majčino naručje, sahranjeno na njene mirne grudi.
Odnijeli su tijela u jednom sanduku i krenuli sporo kao nesreća, slično otkucajima srca u grudima samrtnika. Bio sam u pogrebnoj povorci...
...Ljudi su otišli. Ostao je grobar s lopatom u ruci. Prišao sam i upitao:
- Sjećaš li se đe je grob Farisa Karame?
Zagleda se u mene, pokaza na Salmin grob i reče:
- U ovu raku položio sam tijelo njegove šćerke na njegove grudi i na njene grudi tijelo đeteta njenog. Na kraju ovom lopatom nasuo sam zemlju.
Odgovorio sam:
- U ovu raku sahranio si i moje srce. Mnogo posla za tebe!
Kada je grobar iščezao iza čempresa, izdalo me srce. Na Salmin grob sam pao i za njom zaplakao«
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 20:44   #48
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,560
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

Uopšte uzevši, žena neće obmanuti muža, neće ga izdati, sem ako joj on sam pokvari ili pogazi srce, ili ako je ne obeshrabri i odgurne svojom sitničavošću, svojim egoizmom, svojom uskogrudošću, svojom ništavnom i bednom prirodom. Pri tom, voli! Neka se ona ne oseća kao tvoja ženka, nego kao tvoja najdraža glava, tvoje dete, tvoj prijatelj; nosi je u nedrima, nek joj bude toplo, i budi spokojan; iz godine u godinu ona će se sve čvršće pribijati uz tebe, dok ne srastete kao sijamski blizanci. Ako joj ne daš to, ako je pokvariš, uništiš svojom ništavnošću - otići će! Otići će čim se neke plemenitije ruke pruže prema njoj, jer mora da ode, jer je njoj ta toplina i priznanje potrebno kao vazduh da bi mogla da diše.


Henrik Sjenkjevič, Život bez dogme
pehar is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 21:08   #49
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

"Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u zivotu,
lepse nego bilo koji drugi stvor na zemlji.Od trenutka kad napusti gnezdo
ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje.
Uvuce se medju njegove divlje isprepletane grane i pevajuci nabode se na najduzi,najostriji trn.
Dok umire,njen bol prerasta u pesmu daleko lepsu od pesme slavuja ili seve.
Cena te predive pesme je zivot,ali citav svet zastaje da slusa a Bog na nebu se osmehuje.
Jer ono najdublje sto u nama postoji moze se dobiti samo po cenu velike boli,ili bar tako kaze legenda...


Ptice umiru pevajuci
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 21:10   #50
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

- Svi ljudi imaju zvezde, ali one svima ne znace isto. Za one koji putuju zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za naucnike one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo gore cute. Ali ti, ti ces imati zvezde kakve niko nema ...
- Sta hoces da kazes ?
- Kada budes nocu gledao u nebo, buduci da cu ja ziveti na jednoj od njih, buduci da cu se ja smejati na jednoj od njih, tebi ce se ciniti kao da se sve zvezde smeju!
I on ponovo prsnu u smeh.
- A kada se utesis jer covek se uvek utesi, bices srecan sto si me upoznao. Uvek ces mi biti prijatelj. Zeleces da se smejes sa mnom. I ponekad ces otvoriti svoj prozor, tako, iz pukog zadovoljstva ... A tvoji prijatelji ce se cudom cuditi kada vide kako se smejes gledajuci u nebo. Tada ces im reći:
- ''Da, zvezde me uvek uveseljavaju!''
A oni ce smatrati da si lud. Uvaljivacu te u grdne neprilike ...
I on se ponovo nasmeja.
- To ce biti kao da sam ti, umesto zvezda, poklonio hrpu malih praporaca koji umeju da se smeju ...

Antoan De Sent Egziperi - MALI PRINC
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 31-01-09, 01:57   #51
Kalipso
MiM team Početnik
 
Kalipso's Avatar
 
Registrovan: Jan 2009
Lokacija: Nikshic
Age: 26
Postovi: 83
Kalipso nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to Kalipso
Default

Paulo Koeljo-Legenda o izradi slike Tajna Vecera...

Prilikom izrade slike ''Tajna vecera'' Leonardo se suocio sa teskim problemom : trebalo je da naslika dobro - u liku Isusa - i zlo - u liku Jude. Rijesio je da prekine sa radom dok ne nadje savrsene modele.
Jednog dana, na sluzbi, dok je slusao crkveni hor, jedan mladic mu se ucinio kao stvoren za lik Hrista. Pozvao ga je u svoj atelje i izradio mnostvo skica i studija njegovog lica.
Prosle su jos tri godine '' Tajna vecera'' bila je gotovo zavrsena , ali Leonardo De Vinci jos nije pronasao nekoga ko bi odgovarao Judinom liku. Kardinal zaduzen za tu crkvu poceo je da ga pristiska, zahtjevajuci da sto prije zavrsi fresku.
Posto je danima bezuspjesno tragao, slikar je napokon slucajno nabasao na nekog prerano prerano sastarjelog mladica koji je, sav u ritama, pijan lezao u jarku. Jedva je umolio svoje pomocnike da ga prenesu u crkvu jer vise nije bilo vremena za skiciranje.
Skitnicu nekako odvukose do crkve u besvjestnom stanju. Pomocnici su ga pridrzavali dok je Leonardo preslikavao crte bezboznosti, grijeha, sebicnosti, koje su se jasno i upecatljivo odrzavale na njegovom licu.
Kad je sve bilo gotovo, skitnica, koji se u medjuvremenu donekle rastrijeznio, otvori oci, spazi pred sobom sliku,i s prizvukom cudjenja i tuge u glasu, rece :
- Pa ovu sam sliku vec vidjeo!
- Kada?- upita Leonardo takodje zacudjen.
-Prije tri godine.Sjecam se vrlo dobro jer sam ubrzo posle toga izgubio sve sto sam imao. Zivot mi je u to vrijeme jos bio prepun snova. Pjevao sam u crkvenom horu i jedan me umjetnik pozvao da mu poziram za lik Hrista'....

Znaci dobro i zlo imaju isto lice; samo je pitanje u kom ce se trenutku isprjeciti na nasem zivotnom putu...
__________________
How could you dare
To become so real
When you're just a ghost in me....
And I've got to get you out of my mind
But I can't escape from the feeling
As I try to leave the memory behind
Without you, what's left to believe in?

Last edited by Kalipso; 31-01-09 at 03:25..
Kalipso is offline   Reply With Quote
Old 05-02-09, 13:50   #52
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,163
tinky has disabled reputation
Default

"Da kažem to na drugi način", nastavi Niče.
"Zar mi nećete dati za pravo da je večno vraćanje verovatno? Ne, čekajte, čak mi ni
to ne treba! Recimo naprosto da je moguće ili bar moguće. To je dovoljno. Svakako je
više moguće nego bajka o večnom prokletstvu! Šta gubite ako to prihvatite kao mogućnost? Zar ne možete o tome da razmisljate kao o 'Ničeovoj opkladi'?"

Brojer klimnu glavom.

"Ja u tom slučaju tražim da razmotrite implikacije večnog vraćanja po Vaš život - ne apstraktno, već sada, danas, u najkonkretnijem smislu!"
"Vi kažete," reče Brojer,"da će svaki moj čin, svaki bol koji osetim, biti doživotan kroz
čitavu večnost?"
"Da, večno vraćanje znači da svaki put kad birate šta ćete učiniti morate biti spremni
da to izaberete za čitavu večnost. A isto je i sa onim sto ne činite, sa svakom mrtvorođenom mišlju, svakim propuštenim izborom.
I citav neživljen život će ostati da buja u Vama, neživljen kroz čitavu večnost. I zauvek
ce Vas dozivati ignorisani glas Vaše savesti."



Irvin D. Jalom
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 14:43   #53
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,163
tinky has disabled reputation
Default

Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne, svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, usta izabrana od svih mogućih suverenom slobodom mog sopstvenog izbora da ih svojom rukom iscrtavam na tvom licu a koja se pukom slučajnošću, koju ne nastojim da shvatim, podudaraju baš sa ustima sto se smeše ispod ovih koja ti crta moja ruka.
Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo,ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osećam kako pored mene treperiš kao mesec na vodi.


Hulio Kortasar - Skolice
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 14:50   #54
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,163
tinky has disabled reputation
Default

Čudno je to. Voliš nekoga, a onda to jednog dana iznenada nestane, izmeni se ili se zauvek izgubi. Ali to nekako ne može da spreči ljubav. Možda se tako prepoznaje prava stvar. Kada ne dođe uz uslove i klauzule o izlasku, kada nema rok trajanja. Kada samo dajemo ljubav, ne prestajemo da je dajemo i znamo da nećemo nikad prestati. Tad je to stvarno. Tada niko ne može da je dotakne, pokvari ili oduzme....


Voleo sam je jer je bila na mojoj strani.Bila je na mojoj strani bezuslovno, bez klauzule o razilaženju. Lako je voleti nekog ko je na vašoj strani. Rouz je bila na mojoj strani onako kako niko nikada nije bio na mojoj strani. Rouz je bila dobrovoljac. Bilo joj je stalo do mene. Voleći me ona me je oslobodila. Bio sam slobodan da budem ono što jesam. Nije
u meni videla samo čoveka kakav jesam, nego i čoveka kakav bih mogao da budem. Voleći me, učinila je da poverujem da bi moji snovi mogli da postanu stvarnost. Tako to počinje. Pogledate nekoga koga nikada ranije niste videli i prepoznate ga. To je sve. Samo ga prepoznate. Onda sve počne....


Toni Parsons - Za moju malu
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 16:24   #55
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Branko Miljkovic
"Ako me pitaš gde su te šume, reći ću ti: u pepelu... Ja želim samo jedno: da veruješ u taj pepeo. A to ćeš zaista moći ako shvatiš da vreme treba pobedjivati, što svešću, što pesmom, što zaboravom, ali nikada nadom, niti onim što je već ostvareno. Dakle, vatrom koja je vrlo slična praznini, a ne senkom."
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 16:25   #56
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

”Čovek koji se hvali da nikad ne menja svoje mišljenje obavezuje se da će uvek ići pravim putem. To je glupak koji veruje u nepogrešivost. Ne postoje načela, postoje samo događaji; nema ni zakona, ima samo okolnosti: viši čovek prima događaje i okolnosti da njima upravlja. Kad bi postojali stalni zakoni i utvrđena načela, narodi ih ne bi menjali kao što mi menjamo košulje. Pojedinac ne mora da bude pametniji od celog naroda.”

(Onore de Balzak; Čiča Gorio)
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 17-02-09, 15:27   #57
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Srela sam jednog covjeka i zaljubila se u njega. Zaljubila sam se iz jednog jedinog razloga: od njega ne ocekujem nista... Znam da cu za tri mjeseca biti daleko, on ce biti samo sjecanje, ali necu uspjeti da zivim bez ljubavi; bila je to moja granica...

Voljela bih da za njega uradim ono sto je on uradio za mene. Mnogo sam razmisljala i otkrila da nisam usla u kafe slucajno; najvaznije susrete duse dogovaraju mnogo pre nego sto su se tijela vidjela.

Uopste, ti susreti desavaju se kada stignemo do nasih granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i vaskrsnemo. Susreti nas cekaju – ali mi u najvecem broju slucajeva izbjegavamo da se oni dese.

Medjutim, kada smo ocajni i nista vise ne mozemo izgubiti, ili pak, kada smo odusevljeni zivotom, tada se nepoznati pojavljuje i kretanje naseg unutrasnjeg univerzuma mijenja pravac.

Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali vecina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi - bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih prozivljenih emocija, da ozive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tijela uce jezik duse, i to se zove seks.

"Jedanaest minuta" - Paolo Koeljo
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 19-02-09, 18:20   #58
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 23,402
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Haruki Murakami "Sputnik ljubav"

"Zašto svi moraju da budu ovoliko usamljeni? Zašto je neophodno biti ovoliko usamljen? Kad je toliko ljudi na ovom svetu, i kada svako zeli nešto što ima u onom drugom, zašto i pored toga moramo biti toliko daleko jedni od drugih? Zar se ova planeta okrece hraneci se ljudskom usamljenošcu?
...
Zazmurio sam i oslušnuo, i mislio o Sputnikovim potomcima koji prelecu nebom, sa silom Zemljine teze kao jedinom sponom sa maticom. Kao usamljene metalne hrpe, slucajno se sretnu u mrklom mraku prostranog svemira, mimoidu se i zauvek rastanu. Bez ijedne jedine reci koju bi razmenili, bez ikakvih obecanja koja bi ih obavezivala."
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 20-02-09, 10:19   #59
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,560
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

"Posle Dostojevskog poznato je da i Sloveni imaju dusu. Bar neki. Taj Dostojevski svakako! -Svi Sloveni imaju dusu. Narocito Rusi. Samo se vecina njome ne sluzi! - 'A sta je s nama na Zapadu? -'Vi je dakako nemate.Ali vama dusa ne treba. Vi imate sjajnu tehnologiju. Ako vam ikada zatreba, vec cete nesto smisliti. Vestacku dusu. Poput vestackog bubrega."

Besnilo-Borislav Pekic
pehar is offline   Reply With Quote
Old 21-02-09, 11:12   #60
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,560
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

"Никада нисам усамљенији него кад отворим срце некоме пријатељу, зато што онда још јаче осећам да је јаз непремостив. Тај човек је ту; ја видим његове јасне очи које ме гледају, али ништа не знам о његовој души која је иза њих. Он ме слуша. Шта ли мисли? Јест, шта мисли? Ти не знаш каква је то патња! Можда ме он мрзи? Или ме презире? Или ми се руга? Он мисли о ономе што му кажем, процењује ме, подсмева ми се, осуђује ме, налази да сам просечан или глуп човек. Како да сазнам шта мисли? Како да сазнам да ли и он мене воли онако како и ја њега волим? и шта ли се кува у тој малој округлој глави? Велика је тајна незнана мисао неког бића – мисао скривена и слободна, коју ми не можемо сазнати, ни управљати њоме, ни потчинити је, ни победити је!

А ја узалуд желим да се предам, да отворим сва врата своје душе, и никако да се предам! На дну душе, на самоме дну, чувам своје ЈА у скривеном куту, а до њега нико не допире. Нико га не може пронаћи, ни ући у њ, зато што ми нико није сличан, зато што нико никога не разуме."

ГИ ДЕ МОПАСАН-(Усамљеност, Изабране новеле)
pehar is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
knjiga, odlomci

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 08:35 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2017, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM