MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Umjetnost i kultura > Književnost i lingvistika

Notices

Književnost i lingvistika Malo o književnosti, kulturi jezika, govoru i svemu što nas zanima vezano za narječja.



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 08-12-08, 21:13   #1
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default *odlomci iz knjiga*

Zivot svakog covjeka je put ka samome sebi, pokusaj jednoga puta,
nagovjestavanje jedne staze. Nijedan covjek nije nikad bio potpuno on sam, ali
svaki tezi da to postane poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije.
Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rodjenja, sluz i ljusturu
jednog prasvijeta. Poneko ne postane nikad covjek, vec ostaje zaba, ostaje
guster, ostaje mrav. Poneko je gore covjek, a dolje riba. Ali svako je hitac
prirode uperen ka covjeku. Svima nama je zajednicko porijeklo, majke nase, svi
mi poticemo iz istog zdrijela ali svako, kao pokusaj i hitac iz dubina, tezi
svojoj vlastitoj svrsi. Mi mozemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas
moze da protumaci samo sebe samog.


Demijan - Herman H.
__________________
Daci is offline  
Reply With Quote
Old 08-12-08, 21:15   #2
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

"Ti si meni,babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me ucio, babo. Da si me učio drukčije, možda bi ogrubljela, možda bih sve lakse podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim a kratkim sunčanim trenutcima. Ja cu tako ucit svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku."

Nura Bazdulj-Hibijar (Ljubav je sihirbaz babo)...
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 08-12-08, 21:17   #3
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

"A ono sto se u meni dogadja u rijetkim casovima radosti, sto je za mene slast,
dozivljaj, ekstaza i uzvisenost, to svijet voli i trazi mozda jedino u
pjesnickim djelima, a u zivotu smatra ludoscu. I doista, ako je svijet u pravu
- onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam doista kako sam sebe cesto nazivao -
stepski vuk, zivotinja koja je zalutala u tudj i nerazumljiv svijet, koja vise ne
nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu".

H.Hese
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 08-12-08, 21:21   #4
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

Sto se ne zapise u knjigu, zaboravi se i umre. Riječi koje nisu zapisane ne mogu se citati, i umiru sa ljudima. Mogu se čuti dok ne umre onaj koji ih kazuje.
Ocevi koji su kazivali rijeci sinovima, ili unucima, dobro su učinili: prenijece ih kroz vrijeme. A mozda ce ih neki od njih i zabiljeziti. Ali ih nece unijeti u knjigu onako kako su ih culi, nego ce im dodavati, ili oduzimati. A ako ih niko ne zapise, potonuce u nistavilo. Samo je vrijeme starije od rijeci.


Provalije - Zarko K.
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 08-12-08, 21:37   #5
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime...

REMARK - TRIJUMFALNA KAPIJA
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 12:22   #6
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

..Ali, ovoga puta, Ursula je preduhitrila njegove grozničave planove svojom mudrošću. Upornom i nepoštednom marljivošću mrava, podigla je žene Makonda protiv nestalnosti njihovih muškaraca, koji su već počeli da se spremaju za seobu. Hose Arkadio Buendija nije saznao ni koga časa, ni koje protivničke sile počeše da mu mrse planove, nalazeći teškoće i postavljene prepreke, dok se sve nije pretvorilo u običnu iluziju. Ursula ga je posmatrala sa nevinom pažnjom, čak je prema njemu osetila i malo sažaljenja kada ga je jednog jutra našla u zadnjoj sobici kako kroz zube tumači svoje snove o selidbi...
"Nećemo ići" - rekla je, "ostajemo ovde, pošto se tu rodio naš sin"
"Još nemamo mrtvih" - reče on, "Čovek nije niotkuda dok mu neko mrtav ne počiva pod zemljom"
Ursula ga pogleda u oči, i reče mu, blago ali odlučno: "Ako je potrebno da neko umre, da bismo ostali, ja ću umreti.


MARKES - STO GODINA SAMOĆE
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 12:30   #7
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

- Moje velike nesreće na ovom svetu bile su Hitklifove nesreće, a svaku sam osećala od početka, on je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo, a on ostao, ja bih još uvek postojala; a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tu?, činilo bi mi se da nisam deo njega. Moja ljubav prema Lintonu je kao lišće u šumi-vreme će je izmeniti, svesna sam toga kao što zima menja drveće. Moja ljubav prema Hitklifu liči na večite stene ispod površine; izvor malo vidljive radosti ali neophodne. Neli, ja sam Hitklif! Uvek, uvek mislim na njega, ne kao na neko zadovoljstvo, jer ni ja nisam uvek zadovoljstvo sama sebi, već kao na svoje sopstveno biće.

- Ne mogu da živim bez svoje duše!

- Celi svet je stravičan zbir podsećanja da je postojala i da sam je izgubio!

- ...htela sam samo da kažem kako mi se nije činilo da je raj za mene, i kako mi se srce cepalo od plača u želji da se vratim na zemlju, a anđeli su se toliko ljutili pa su me bacili nasred pustare, na vrh Orkanskih visova, gde sam se probudila jecajući od radosti. To je dovoljno da objasni moju tajnu. Kao što raj nije za mene, tako isto nije za mene udaja za Edgara Lintona, i da onaj nevaljalac tamo nije tako srozao Hitklifa, ne bi mi ni na pamet palo da se udajem za Lintona. Sad bi za mene bilo poniženje da se udam za Hitklifa, te on neće nikada saznati koliko ga volim, i to ne zato što je lep, Neli, već zato što je više JA nego što sam i sama. Bilo od čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su iste; a Lintonova se razlikuje od moje kao mesečev zrak od munje, i mraz od vatre...


EMILI BRONTE - ORKANSKI VISOVI
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 12:34   #8
MirIam
Put Your Lights On
 
MirIam's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Postovi: 19,818
Thanks (Received): 1
Likes (Received): 9
MirIam na dobrome putu
Default

Tema je ista kao i "Znakovi pored puta"


Quote:
Originally Posted by BlackWoman View Post
Otvaranjem ovog topika ne mislim na Andrićeve Znakove.
Ovdje ćemo pisati citate iz raznih knjiga koje same po sebi nose svojevrsnu mudrost.
__________________
Što manje možeš.....sve više misliš........
MirIam is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 18:42   #9
zagorski
N.N.
 
zagorski's Avatar
 
Registrovan: Aug 2007
Postovi: 11,322
Thanks (Received): 151
Likes (Received): 876
zagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjemzagorski dragulj među dragim kamenjem
Send a message via Yahoo to zagorski
Default

Quote:
Originally Posted by Miriam View Post
Tema je ista kao i "Znakovi pored puta"
U pravu si, ali neka ostane i ova tema. Vremenom će i ona dobiti neku specifičnost...
zagorski is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 21:01   #10
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Ne volim da te cujem da tako govoris. Pomisli na vece kada si, slomljen i ocajan, usred svojih patnji i usamljenosti, presekao moj put i postao mi drug! Sta mislis, zasto sam tada umela da te poznam i razumem?"
"Zasto, Hermina? Reci mi!"
"Zato sto sam ista kao i ti. Zato sto sam isto tako usamljena, zato sto isto kao i ti ne mogu da volim i da shvatim ozbiljno zivot i ljude. Uvek postoji nekolicina ljudi koji od zivota traze ono najvise i koji tesko mogu da se pomire sa gluposcu i gruboscu."

Stepski vuk-Herman Hese
pehar is offline   Reply With Quote
Old 09-12-08, 21:21   #11
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav,i oni ne mogu da mi je vrate.Gledaju me hladno,sumnjicavo odmeravajuci opasnost koja im od mene preti i,zatvoreni svakako,zatvaraju se jos vise na prvu neocekivanu rec,na prvi nenaviknut pokret,ili odmah napadaju braneci se,jer vise vole da ubiju,nego da strahuju.

Tvrdjava-Mesa Selimovic
pehar is offline   Reply With Quote
Old 10-12-08, 13:05   #12
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

Umijeće malih koraka

"Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.

Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.

Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.

Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.

Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".

Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.

Nauči me umijeću malih koraka."


Antoine de Saint-Exupéry
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 10-12-08, 20:24   #13
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Zasto ne bismo imali pravo da kritikujemo, da smatramo da su ljudi glupi i debili, pod izgovorom da smo ogorceni i zavidni. Ceo svet se ponasa kao da su svi jednaki, kao da smo svi bogati, obrazovani, mocni, beli, mladi, lepi, snazni, srecni, dobrog zdravlja, sa ogromnim kolima.... Ali to nije istina. Prema tome, imam pravo da grdim, da budem neraspolozena, da se ne smesim licemerno sve vreme, da iznosim svoje misljenje kada vidim da stvari nisu normalne i da su nepravedne, pa cak i da psujem ljude. Moje je pravo da gundjam!"


Marten Paz-Kako sam postao glup
pehar is offline   Reply With Quote
Old 11-12-08, 23:15   #14
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Svaka je filozofija tuzna. Ako govorite duze o sreci vi cete se naposletku osecati pomalo nesrecnim.Nema nijedne velike istine covekove o kojoj se sme do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao :ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve sto je duboko, izgleda na dnu tamno; i ni u jedan se ponor ne
daje dugo gledati bez vrtoglavice i uzasa."

Jovan Duchic "Blago cara Radovana"
pehar is offline   Reply With Quote
Old 12-12-08, 15:00   #15
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default

““Dosta je”govorio sam sam sebi dok su me noge,koracajuci lijeno po strmoj padini planine,nosile dolje,prema mirnom potocicu;”Dosta je”,ponavljao sam udisuci smolasti miris borova gaja koji je postao narocito jak i prodoran od svjezine veceri koja se spustala;”Dosta je”,rekoh jos jednom posto sam sjeo na humak obrastao mahovinom upravo nad potokom i zagledao se u njegove tamne i spore valove iznad kojih je gusti trschak dizao svoje blijedozelene stabiljke…

“Dosta je” trebam da se ostavim tumaranja i zanosenja,treba da se obuzdam;vrijeme je da stisnem glavu sa obje ruke i naredim srcu da cuti.Necu vise da se predajem slatkom blazenstvu nejasnih,ali zanosnih osjecaja,necu vise da letim za svakim novim oblikom ljepote,necu vise da hvatam svaki treptaj njenih finih i jakih krila…
Sta imam od toga sto se upravo sada vecernje rumenilo sve sire i sve crvenije razlijeva nebom,kao da ga raspaljuje neka strast koja sve pobjedjuje?Sta imam od toga sto je na dva koraka od mene,usred vecernje tisine,sjaja i miline,odjednom zapjevao u rosnoj dubini nepokretna zbuna slavuj,tako carobnim glasom kao da prije njega nije na svijetu bilo slavuja,pa on prvi zapjevao prvu pjesmu o prvoj ljubavi?....Sve je to vec bilo,bilo i ponavljalo se i ponavlja se tisucu puta,pa kad pomislis d ace se sve to nastaviti tako kroz cijelu vjecnost-kao po naredbi,po zakonu-bude ti cak krivo!Da…bude ti krivo!…”



I.Turgenjev
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 12-12-08, 15:02   #16
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default

Jelda je u Avganistanu prva noc mjeseca dzadija,prva noc zime i najduza noc u godini…Od Alija sam naucio predanja jelde,da se prokleti nocni leptiri bacaju na plamen sveca i da se vukovi penju na planine u potrazi za suncem…
Kad sam odrastao,u knjigama poezije citao sam da je jelda noc bez zvijezda u kojoj nesretni ljubavnici bdiju,trpe beskonacnu tamu i cekaju sunce da se digne i donese im voljene.Posto sam upoznao Soraju Taheri svaka noc u nedelji za mene je postala jelda…
Soraja…Jutarnje sunce moje jelde…


“Lovac na zmajeve”
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 14-12-08, 12:21   #17
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

FJODOR MIHAILOVIČ DOSTOJEVSKI

JADNI LJUDI

Kažu da kajanje olakšava dušu – naprotiv!

Uspomene, bile one radosne, ili gorke, uvek su mučne, barem je tako dok mene; ali i to mučenje je slatko. I kad je srcu teško, kad ga obuzmu bol, tegoba, tuga onda ga uspomene osvežavaju i oživljavaju kao što kapi rose u vlažno veče posle vrelog dana osvežavaju i oživljavaju jadni usahnuli cvet, spržen dnevnom jarom.

Ipak je prijatno s vremena na vreme odati sebi priznanje.

Književnost – to je slika, to jest u izvesnom smislu slika i ogledalo; izraz strasti, veoma prefinjena kritika, pouka s naravoučenijem i dokumenat.

Dešava se tako, živiš, a ne znaš da ti je pred nosom knjiga u kojoj je sav tvoj život izložen do pojedinosti.

Naš čovek ništa ne uradi dok mu ne zapretiš, svako gleda samo da se negde na spisku vodi, da, eto, kaže ja sam tu i tu, a od posla se podalje drži... Sklanja se ponekad čovek, sklanja, skriva se zbog nečeg za šta nije kriv; ponekad ni nos ne sme da pomoli – bilo gde, zato što se plaši spletke, zato što iz svega što postoji na svetu, iz svega će ti paskvilu napraviti i, eto, već sav građanski porodični život tvoj u književnost je ušao, sve je naštampano, pročitano, ismejano, pretreseno!

Ah, prijatelju moj, nesreća je zarazna bolest. Nesrećnik i jadnik moraju da se klone jedan drugoga da se ne bi još više zarazili.
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 14-12-08, 13:25   #18
Milly
Tu sam i kad nisam
 
Milly's Avatar
 
Registrovan: Jan 2007
Lokacija: paris
Postovi: 10,892
Thanks (Received): 11
Likes (Received): 111
Milly ima famoznu auruMilly ima famoznu auruMilly ima famoznu auruMilly ima famoznu auru
Default

"Autostoperski vodic kroz Galaksiju ima da izjavi nekoliko stvari u vezi sa peskirima.

Peshkir ,kaze on,jedna je od najkorisnijih stvari koje jedan autostoper moze da ima, Jednim dijelom zbog njegove prakticne vrijednosti- mozete da ga omotate oko sebe da biste se ugrijali dok idete jladnim mjesecima Dzaglan Bete ; mozete da lezite na njemu na blistavim pjeshchanim plazhama Santraginusa V i da udishete mirisna isparenja okeana; mozhete da se pokrijete njime i da spavate pod zvijezdama shto crveno blistaju nad pustinjskim svijetom Kakrafun; mozhete ga uporediti kao jedro za maleni splav kojim cete se spustiti niz laganu,mirnu rijeku Mot ; mozhete da ga navlazhite i koristite u borbi prsa u prsa ; da ga omotate oko usta da biste se sachuvali od otrovnih isparenja ili oko glave da izbjegnete pogled prozhdrljivih buljoustih zvijeri Traala ( to su tako ochajno glupe zhivotinje da misle da ne mogu da vas vide ako vi ne mozhete vidjeti njih - tupe kao cskija,ali vrlo,vrlo prozhdrljive ) ; u sluchaju nekakvih vanrednih okolnosti,mozhete mahati peshkirom kao signalnom zastavicom - i , (naravno,mozhete se snjime brisati ukoliko posle svega toga josh bude dovoljno chist).



"Autostoperki Vodich Kroz Galaxiju"
__________________
Ipak - šipak!
Milly is offline   Reply With Quote
Old 16-12-08, 23:39   #19
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default

"Vec odavno nisam bio ovako sam i slobodan;prazna je soba u kojoj sam zatvoren;dva lezaja za dva putnika koji bdi i nema ni ljubav da uljuljkuje ni snove da sniva…A medjutim koliko zivota osjecam u dubini svoje duse?Nikada,ni onda kad mi je najvatrenija krv strujala iz srca u zile,nisam govorio jezikom strasti sa onom snagom sa kojom bih to sad mogao da ucinim…
Dolazis li mi opet,u posjetu,carobno prividjenje moje mladosti?Da ti nije zao mene?Vidis li,izmenilo mi se samo lice;uvjek himerican,i sada me sazize vatra kojoj nema uzroka niti je ista podhranjuje…"

“Memoari sa one strane groba”




"Eh,dete moje…Ja sam samo stari jelen osedjeo usled mnogih zima;godine moje hoce da preteknu godine gavrana;pa ipak i pored tolikih dana sto su potisnuli moju glavu,i pored toliko zivotnog iskustva,jos nikad nisam sreo covjeka koga nisu obmanuli snovi o sreci,ni srce u kome ne postoji skrivena rana…"

“Atala”




R.Satobrijan
Temis is offline   Reply With Quote
Old 16-12-08, 23:42   #20
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default

“Cesto uljuljkujem svoju uzavrelu krv da se smiri:nesto tako primamljivo,tako plaho kao sto je ovo srce nikad nisi video!Ali zar tebi dragi prijatelju treba to da kazem,tebi koji si toliko puta preneo teret gledajuci me kako prelazim iz tuge u raskalasnost,i iz slatke melanhonlije u kobnu strast.Mazim to svoje srdasce kao bolesno dijete;sve sto mu je volja dopusteno mu je.
Nemoj o tome dalje da pricas jer ima ljudi koji bi mi zamjerili…”


“Samo crne oci da joj vidim i vec mi je dobro…Ali ta praznina,ta uzasna praznina koju osjecam ovdje u grudima!-Mislim kad bi jedared mogao da je pritisnem na ovo srce,sva ta praznina bi se ispunila…”

“Stradanja mladog vertera”


J.V.Gete
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png

Last edited by Temis; 17-12-08 at 00:18..
Temis is offline   Reply With Quote
Old 18-12-08, 21:53   #21
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

Halil Džubran - Pobunjeni dusi

Sve se to dogadjalo prije nego što se moj život stubokom okrenuo, prije nego što Bog zapali plamen ljubavi u mome srcu i prije nego što proklija sjeme ljubavi u njemu. Da, sve se to dogadjalo u vrijeme kada sam smatrala da je najveca sreca lijepa odjeca koja me krasi, divna kocija koja me vozi, skupocjen namještaj oko mene. Ali kada sam se prenula, kada mi svjetlost oci otvori, kada osjetih sveti plamen koji mi srce pali, kada osjetih glad koja mi dušu muci, kada se prenuh i vidjeh kako me krila nose i žele me na nebo ljubavi uznijeti, ali drhte nemocna protiv okova zakona koji su mi tijelo okovali prije nego što sam shvatila što su ti okovi i što su ti zakoni - kada sam se prenula i sve to osjetila, shvatila sam da sreca žene nije u znamenitosti njezina supruga niti u njegovoj casti, vec u ljubavi koja im duše obujmljuje, koja njene osjecaje toci u njegovo srce, koja ih cini jedinstvenim tijelom i jednom rijecju na Božjim usnama. Kada spoznah tu bolnu istinu, vidjeh samu sebe u Rešidovoj kuci kao lopova koji jede njegov kruh, a zatim se gubi u tami. Shvatila sam da je svaki dan koji provodim uz njega velika laž koju licemjerje plamenim slovima ispisuje na mome celu, pred zemljom i nebesima, jer nisam mogla uzvratiti mu ljubavlju svoga srca za njegovu plemenitost, niti mu darovati dušu za iskrenost i dobrotu. Uzalud sam pokušavala. Uzalud sam se trudila da naucim voljeti ga - nisam naucila, jer je ljubav snaga koja dolazi iz naših srca... Zatim sam se uzalud pred nebom molila u vrijeme nocnoga mira ne bi li se u meni javio osjecaj koji ce me približiti covjeku koga mi je nebo odredilo za suputnika. Ni nebo mi nije pomoglo, jer nam ljubav pada na duše po Božjem nadahnucu, a ne po ljudskom zahtjevu. Ostala sam tako pune dvije godine u kuci toga covjeka, zavideci pticama u polju na slobodi, dok su meni drugarice zavidjele na mojoj tamnici; kao žena koja je izgubila jedinca, oplakivala sam vlastito srce rodjeno sa spoznajom, a unakaženo zakonom, te je svakodnevno stradavalo od gladi i žedji.

Jednoga od tih crnih dana, prozrela sam kroz tamu i ugledala blagu svjetlost kako zraci iz ociju jednoga mladica koji sam ide kroz život, samotno živi sa svojim papirima i knjigama u ovoj siromašnoj kuc;i. Zatvarala sam oci da ne vidim tu svjetlost i sama sebi sam govorila: »Sudjena ti je, dušo, grobna tmina, i nemoj ceznuti za svjetlošcu.« Zatim sam osluškivala i cula nebesku pjesmu koja mi milinom dušu potresa, svojom nedužnošcu cijelim mojim bicem ovladava. Zato sam zatvarala oci i govorila: »Sudjeno ti je, dušo, zavijanje ponora, i nemoj ceznuti za pjesmama.« Zatvarala sam oc;i da ne vidim, zatvarala sam uši da ne cujem, ali sam i dalje vidjela tu svjetlost, a uši su cule tu melodiju premda su bile zatvorene. U prvi mah sam se uplašila, kao siromah koji je pronašao dragulj pored princevog dvorca, ali se ne usudjuje uzeti ga a nije u stanju ni ostaviti ga. Plakala sam kao žedna osoba koja je ugledala pitki izvor okružen divljim zvijerima, pa je bespomocno na zemlju klonula.

Gospodja Varda za trenutak ušutje. Zatvorila je krupne oc;i, kao da se prošlost osovila pred njom, pa nije imala snage pogledati me u oci. Zatim ponovo progovori:

- Ovi ljudi koji potjecu iz Vjecnosti i vracaju se u nju prije nego što okuse slast istinskog života ne mogu shvatiti glad žene koja je vezana zemnim zakonima. To je teška tragedija ispisana ženskom krvlju i suzama koju muškarac s osmijehom cita jer je ne shvaca, a ako je i shvati, njegov smijeh se preobražava u grubost, te na glavu žene srucuje oganj srdžbe i obasipa je kletvama.

To je tužna prica koju mrkle noci ispredaju u srcu svake žene cije je tijelo okovano posteljom supruga koji joj je postao mužem prije nego što je i saznala što je brak, a njena duša leprša oko drugog covjeka koga voli svom dušom svojom, nedužnom i prelijepom ljubavlju. To je žestoka borba otkako postoji ženska slabost i muška nadmoc, i nece prestati dokle god slabost robuje nadmoci. To je strašan rat izmedju manjkavih ljudskih zakona i svetih osjecaja srca. Donedavno sam bila u tome ratu i zamalo da umrem od nemira, da se istopim sa suzama.

Medjutim, trgnula sam se, odbacila bojažljivost svojih srodnica, oslobodila krila vezana slabošc;u i podcinjavanjem, te sam uzletjela u prostor ljubavi i slobode. Sada sam sretna uz covjeka s kojim cinim jednu zraku iz Božje ruke isijavanu otkako je svijeta. Nema sile na ovome svijetu koja me može lišiti moje srece, jer ona potjece iz sjedinjenja dviju duša koje spaja uzajamno razumijevanje i natkriljuje ih ljubav.

Gospodja Varda me pogleda dubokim pogledom, kao da bi mi htjela grudi ocima spaliti ne bi li vidjela djelovanje vlastitih rijeci na moje osjecaje, da cuje jeku vlastitoga glasa u mome srcu. Medjutim, ja sam šutio da je ne bih prekidao. Ona nastavi glasom u kome je bilo gorkih uspomena, iskrenosti i oslobodjenja:

- Reci ce ti ljudi da je Varda al-Hani vjerolomna i nezahvalna žena koja je slijedila svoje srce i napustila covjeka koji ju je podigao k sebi i ucinio je gospodaricom svoga doma. Reci ce ti da je jalova bludnica prljavim rukama odbacila sveti svadbeni vijenac koji je vjera isplela i umjesto njega uzela prljavi vijenac ispleten od paklenog trnja. Sa svoga tijela je zbacila odjecu vrline, a odjenula se grijehom i sramom. Reci ce ti i više od toga, jer sjene njihovih predaka i danas žive u njihovim tijelima. Oni su poput praznih pecina koje odjekuju glasovima i ne znajuc i njihovo znacenje. Oni ne poznaju Božji zakon u Božjim stvorenjima, niti shvacaju pravi smisao vjere. Oni ne znaju kada covjek griješi a kada dobro cini, vec slabašnim ocima gledaju formu, a ne bit djela. Oni sude o neznanju i presudjuju slijepi, za njih je jednak prestupnik i nedužan covjek, dobar i zlikovac.

Teško onom tko sudi i teško onome kome se presudjuje!
Ja sam bila prostitutka i nevjernica u domu Rašida Numana, jer me on ucinio svojom naložnicom u skladu s obicajima i tradicijom prije nego što me nebo ucinilo njegovom suprugom po zakonu duha i osjecaja. Bila sam prljava sama sebi i pred Bogom onda kada sam se hranila njegovim darovima da bi on zadovoljio svoje porive mojim tijelom. Sada sam, pak, nedužna i cista jer me zakon ljubavi oslobodio, postala sam casna i pouzdana jer sam prekinula s prodajom svoga tijela za kruh, svoga vremena za odjecu. Da, bila sam prostitutka i prestupnica u vrijeme kada su me ljudi smatrali vrlom suprugom, a sada sam cista i casna, a oni me smatraju prljavom vjerolomnicom jer oni o dušama sude prema tijelima i duh mjere materijalnim mjerilima.
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 20-12-08, 17:36   #22
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

Tajna

..kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osjećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.

Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem da li smo se voljeli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog djeteta, koje nije uspijevalo da pronadje drugara sa kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podijelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek htio da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osjećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svijetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje. Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju umiješ da daš onome ko je pored tebe...


Moravia
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 20-12-08, 18:11   #23
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

REMARK - TRIJUMFALNA KAPIJA

Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime...
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 21-12-08, 12:30   #24
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

"Tri posleratna druga"

...Pegava je bila jedina devojka koja ga je ostavila...
Popac i ona išli su zajedno u gimnaziju, ali roditelji su je držali u karantinu, i to ružno pačence od nas ostalih nije bilo registrovano sve do prve godine faksa.Stari joj je bio neka aždaha u miliciji,o, nije vrteo pendrek oko prsta,štaviše, imao je svog šofera ugrađenog u morbidni crveni BMW, i sa distance je delovao sasvim pristojno, ali... Pegi Su je za svaki slučaj bila na gospođu mamu. Upisala je tehnologiju, mislim, i krajem tog leta se pojavila na Štrandu u jednostavnom crnom kostimu, koji je, onako bestidno jednodelan, u momentu zasenio premijerne tange i osramotio tufnice i volančiće na bikinima raznih kalibara i formata. Priznajem bila je moj tip, genralno, ali bila i tip mog prijatelja, sasvim konkretno, i na vreme da nešto ne pokvarim, povukao sam se na pristojnu razdaljinu, sa koje sam ipak mogao da posmatram dve siluete, zapričane u pesku velike rečne plaže.Tih dana pozirali su za plakat ljubavnog filma... Sunce se zaplitalo u vrhove jablana, i, kotrljajući se kroz krošnje kao narandža, spadalo na niske grane. Lagano, u uobičajenoj fotomontaži, klik-klik, zatvarali su se suncobrani,šareni peškiri nestajali su jedan po jedan, a njih dvoje su i dalje pričali i pričali... Ona, već u majci, obgrlivši kolena rukama, i on tobož neobavezan sa laktovima u pesku, a glavom visoko u oblacima... Pegava je imala drugaricu ružnu ko san pijanog mornara, što Martinu nije smetalo da naskoči na nju i jedno vreme smo sretno izlazili u kvartetu. Onda sam ipak malo prelistao enciklopediju, i potvrdio svoje sumnje da petočlani kvartet nije najbolje rešenje.

Slutio sam ko bi to mogao biti tehnološki višak i iskoristio sam svoje pravo na otcepljenje. Lufter je brzo šutnuo gabora ali se šaranski odmah upetljao u drugu vezu, Popac i Pegava bili su zagrljeni " sijamski ", i ako su nekoliko puta pokušali da ih razdvoje hirurškim putem, nas trojica mesecima nismo imali kvorum.
Sve do zimskih ferija... Još na ceremoniji otvaranja zimovanja pobrkali smo se sa veselim Slovenkama iz susednog železničarskog odmarališta. Mene je usvojila Lidija, maskota tvornice gornjeg rublja, Martin je pretežno visio kao ofinger, a Popca je primila na obuku vaspitačica iz Škofja Loke, koja je drmala pivo manirom iskusnog sezonskog radnika i verala se na smučkama tamo gde i divokoze idu okolo. Ne znam čime su je hranili, ali mogla je da nas brani, zlu ne trebalo, i te duge tople zime mladom Popovickom nije bilo lako. Bio je eksploatisan kao šusterski kalfa, i sigurno je to bio razlog što je ostavio izmišljenu adresu i pogrešan broj telefona kad je na kraju ferija, skinuvši ponosno " L " tablice, sav sretan uskočio u autobus. Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni... Popac nije bio ni od jednih ni od drugih. Bio je jednostavno uspaljeni klinac koji je dospeo u modu kod curica, u sad već davno prošlom vremenu, kad je tek svaka deseta radila " one stvari ". Hormoni su mu prokuvali na minus dvadeset i on je tog januara video sve zvezde. Ali više nikad nije video Pegavu...

Nije bilo moderno prvi se javljati devojci, moj drug je propustio nekoliko dana, pa nedelju, pa nekoliko nedelja... Onda više nije znao šta bi joj rekao. Predavanja su uveliko počela a ona se i dalje vodila kao nestala osoba. Popac nas je naterao da se zakunemo na Bibliju da nismo ocinkarili za Slovenku, sve češće smo, kao slučajno, prolazili ulicom u kojoj je "neko" stanovao, ali pošto se zavesa na jednom prozoru nije pomerala, ipak je aktiviran telefon. Zvanično saopštenje bilo je da su odselili, da je Tata Pandur premešten u drugi grad, i da ne vredi više zvati na taj broj...
Svaki Lufterov problem apsolvirao sam do korica, ali Popac nije bio od onih koji se ispovedaju... Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je pretražio sve, odjednom je počeo da je pronalazi u drugim curicama. Neke su imale takav nosić, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti način, zabacujući lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slično njoj ćutale, neke pričale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi. Ali nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi...

Balašević
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 22-12-08, 11:47   #25
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

"Ja iscezoh, odoh da se kreveljim pred ogledalom. Kada se danas secam toga, tih kreveljenja, shvatam da su mi ona obezbedjivala zastitu: protiv munjevite provale stida branio sam se misicnom blokadom. A onda, terajuci u svojoj nesreci do krajnjih granica, kreveljenjem sam se spasavao nje: strmoglavce sam se bacao u poniznost kako bih izbegao ponizavanje. Lisavao sam se sredstava pomocu kojih sam se dopadao kako bih zaboravio da sam ih imao i da sam ih zloupotrebio; ogledalo mi je bilo od velike pomoci: stavio sam mu u duznost da mi pokaze da sam cudoviste: a kada bi ono uspelo u tome, moje ljuto kajanje se pretvaralo u samilost. Ali, narocito, kako mi je neuspeh otkrio moju ropsku poniznost, nacinio sam se gnusan kako bih je onemogucio, kako bih se odrekao ljudi i kako bi se oni odrekli mene. Komedija Zla izvodila se protiv Komedije Dobra; Elijasen je uzimao ulogu Kvazimoda. Uvijacu se i mrsteci se, izoblicavao sam svoje lice, unakazavao sam sebe kako bih izbrisao svoje nekadasnje osmehe. Lek je bio gori od zla: protivu slave i bescasca pokusao sam da nadjem utociste u svojoj usamljenickoj istini; ali ja nisam ni imao svoju istinu: u sebi sam nalazio samo zapanjenu bljutavost. Ogledalo me je naucilo onome sto sam uostalom odvajkada i znao: bio sam strasno prirodan. Od toga se nikad nisam izlecio. "

Zan-Pol Sartr, ''Reci''.
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 22-12-08, 12:00   #26
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

Prelazeći lagano prstima preko glatke kože usnule Une, tog putenog, ružičastog predela bez kraja i konca koji se protezao nekud unedogled, gubeći se u sumraku zen-sobe, profesor se nalazio u stanju ničim neometenog sklada, potpuno oslobođen sopstvene težine, ambicija, erotike, požude, bilo kakvih želja. Una je spavala sa svojom dirljivo napućenom njuškicom na njegovom ramenu. Nozdrve su joj se širile i skupljale u ravnomernom ritmu, talasajući mu blago runo na grudima, po kojima je sredovečna jesen prošarala kosmatu preriju sedim. Ako je baš nešto i želeo, bilo je jedino to da dohvati cigaretu i šibice sa tepiha pokraj postelje a da ne probudi tim pokretom Unu. Odustade.
Eto, to je, dakle, ta sreća koju smo toliko dugo čekali! Kako je zapanjujuće jednostavna! Mogu da je dodirnem. Liznem. Ugriznem. Opipam. Pomirišem. Zbog ovakvih lepotica vođeni su dugi, iscrpljujući ratovi; muškarci su se tukli i proslavljali, radili kao robovi, gazili jedni druge, da bi na kraju najveći broj njih dockan stigao do cilja, onda kada im već presuše muda. Imam je u pravo vreme! Stekao sam je stigavši prečicom do lepote, verovatno potpuno slučajno, ali - imam je! istina, možda nezasluženo, ali - imam je! - ona je tu, i to, očigledno, više nije samo puki san pred jutro.

- Una (M. Kapor) - odlomak
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 22-12-08, 23:30   #27
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

Posle mnogo godina,kada je mnogo toga već bio zaboravio,Eš se još sećao te noći– vrućine i mesečine,užasnog oglašavanja šakala i hijena koji se svađaju i reže nadomak njihovog malog šatora gde je Sita čučala pored njega, osluškujući i drhteći i tapšući ga po ramenu u uzaludnom pokušaju da smiri njegov strah i uspava ga. Klepetanje krila krici pohlepnih lešinara na granama drveta sal, užasan zadah raspadanja i jezivi, tihi osećaj
zbunjujućeg očaja situacije koju nije mogao da razume i koju mu niko nije objasnio.
Nije se plašio jer nikada do tada nije imao razloga da se ičega plaši, a čika Akbar ga je učio da muškarac nikada ne sme da pokaže strah.Pored toga, on je po prirodi bio neobično hrabro dete,a život u karavanu koji je prolazio kroz džungle,pustinje i neispitane planinske vence navikao ga je na divlje životinje. Nije znao zašto Sita plače i drhti i zašto mu nije dala da priđe„bura-sahibu“, niti je razumeo šta se desilo s čika Akbarom i ostalima. Znao je da su mrtvi jer je i ranije viđao smrt – video je ubijene tigrove kada mu je bilo dozvoljeno da sedi na mačanu s čika Akbarom. Plen koji su oni gore čekali; divokoze ili mlade bizone koje je tigar uhvatio i dopola pojeo prethodnog dana. Antilope, divlje patke i jarebice ubijene za ručak. Ta stvorenja su bila mrtva. Ali svakako da čika Akbar nje može biti isto mrtav kao što su oni bili mrtvi. Mora da postoji nešto neuništivo – nešto što je ostalo od čoveka koji je šetao i razgovarao s nekim i pričao priče nekome, čoveka, kojeg je neko voleo i poštovao. Ali kuda je to nestalo? Sve je to bilo zagonetno i on to nije razumeo.



Meri Margaret Kejt: Daleki paviljoni
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 23-12-08, 09:16   #28
malo
MiM team Forumaš i po'
 
malo's Avatar
 
Registrovan: Apr 2008
Lokacija: Sarajevo
Age: 36
Postovi: 1,506
Thanks (Received): 1
Likes (Received): 8
malo nepoznate kvantitete u ovom trenu
Default

S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići...

Đorđe Balašević: Jedan od onih života
__________________
Ljudi su kao golubovi.
Kad su na zemlji jedu ti iz ruke, a čim polete, seru se po tebi...
malo is offline   Reply With Quote
Old 23-12-08, 11:29   #29
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

"Ljubavni sat" je staklena naprava punjena tečnošću, vrsta klepsidre. Iz gornjeg zvona tečnost u kapima pada u donje zvono i meri koliko traje jedan ljubavni čin. Zatim se staklo obrće i sve počinje iz početka. Treba napomenuti da je ova klepsidra veoma drevni izum, ali radi i danas, samo što se jedno njeno oticanje ne može bez ostatka izmeriti našim današnjim računanjem vremena. Pri tome ona je i neka vrsta priče bez reči o tome šta je ljubav.
Jer, u tom satu ne teku trenuci života i strasti samo jedan za drugim. Ponekad jedna i više kapi vremena padaju naporedo, ponekad je jedna kap ljubavnog vremena veća, a sledeća manja, neke padaju brže, a neke sporije, ili se u tom satu kapi naših strasti pretiču. Ponekad one su tako sitne da se pretvaraju u neprekinutu nit vremena.
Najzad, ima brzih ljubavnih kiša koje probijaju one sporije kapi ako im se nađu na putu. Ali, u večnost one ne mogu da se uključe onom brzinom kojom padaju kroz vreme.
Na ishodištu svom i hitre i trome kapi, i duge i kratke strasti bivaju zaustavljene za trenutak i izjednačene.
Sve se to komešanje zaglavi na svom ishodištu, na uviru u večnost i tu se postiče ravnoteža između brzih i sporih tokova, sve se kapljice nadju na istom ušću, a strast se tu na svom dnu gasi.


- Kutija za pisanje - M. Pavić
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 24-12-08, 10:38   #30
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default Ričard Bah

Najdraži Ričarde,



Tako je teško znati kako i odakle da počnem. Razmišljala sam dugo i mnogo o nekim stvarima pokušavajući da nadjem način...

Konačno mi je na pamet pala jedna misao, muzička metafora,kroz koju sam bila u stanju da razmišljam jasno i da pronađem razumevanje, ako ne i zadovoljstvo, i želim da je podelim sa tobom. Zato te molim da ostaneš sa mnom na još jednom času muzike.

Najčešća forma koja se koristi za velika dela klasične muzikejeste sonata. Ona je osnova skoro svih simfonija i koncerata. Sastoji se iz tri glavna dela: ekspozicije ili uvoda, u kom se izvode male ideje,teme, delovi i delići upoznaju jedni sa drugima; razvojnog dela, u kom se te male ideje i motivi istražuju do maksimuma, proširuju, čestoprelaze iz dura (srećno), u mol (tužno) i natrag, razvijaju se i sve složenije prepliću dok na kraju ne dodju do: rekapitulacije, u kojoj se sve ponavlja, u veličanstvenom izrazu potpune, bogate zrelosti u koju su izrasle male ideje u procesu razvoja.

Možda se pitaš, kako se ovo odnosi na nas, ukoliko nisi do sada pogodio. Ja nas vidim zaglavljene u večitom uvodu. U početku je to bila prava stvar, čista očaranost. To je deo veze u kom se pokazuješ u najboljem svetlu: zabavan, šarmantan, uzbudljiv, uzbuđen, zanimljiv, zainteresovan. To je vreme kada se osećaš najudobnije i najvoljenije zato što ne osećaš potrebu da mobilišeš svoju odbranu, tako da tvoj partner ima priliku da se mazi sa toplim ljudskim bićem, umesto sa ogromnim kaktusom. To je vreme radosti za oboje, i nije ni čudo što toliko voliš uvode i trudiš se da tvoj život bude serija uvoda.

Ali počeci ne mogu da se produžavaju u beskonačnost; ne mogu stalno da se ponavljaju. Moraju da se kreću i razvijaju – ili umiru od dosade. Nije tako, ti ćeš reći. Ti moraš da odeš, da napraviš promenu, da vidiš druge ljude, druga mesta, da bi mogao da se vratiš u vezu kao da je ona nova, i da tako stalno doživljavaš nove početke.

Mi smo stigli do produženog niza ponovnih početaka. Neki su bili neophodni, prouzrokavani rastancima zbog posla, ali nepotrebno surovi i oštri za dvoje koji su tako bliski kao mi. Neke si ti stvorio da bi obezbedio što više prilika da se vratiš u novo koje toliko želiš....

Mi smo nesumnjivo otišli dalje nego što si ti imao nameru da ideš. Zaustavili smo se mnogo dalje od onoga što sam ja videla kao naše logične i divne korake. Videla sam da je period razvoja kod tebe zaustavljen, i poverovala da nikada nećemo otići dalje od sporadičnih pokušaja da bez obzira na sve naše potencijale za učenje, sve neverovatne sličnosti naših interesovanja, bez obzira koliko je još godina pred nama – zato što nikada nećemo biti neprekidno zajedno. I tako odrastanje koje toliko visoko oboje
vrednujemo i za koje znamo da je moguće, postaje nemoguće...

Kada si mi rekao da je nemoguće da otkažeš sastanak da bi mi pomogao u trenutku krize, istina se obrušila na mene kao lavina. Suočila sam se sa činjenicama najiskrenije što sam mogla i shvatila sam da ne mogu ovako dalje, bez obzira koliko to želela; ne mogu više da se savijam.

Nadam se da nećeš ovo shvatiti kao nepoštovanje dogovora, već kao nastavak mnogih, mnogih rastanaka koje si započeo. Oboje znamo da je nešto ovako moralo da se desi. Moram da priznam da nisam uspela u pokušaju da te upoznam sa radostima voljenja...

U ovom kasnom trenutku, pada mi na pamet da bih mogla da upotrebim i šahovsku metaforu. Šah je igra u kojoj svaka strana ima svoj sopstveni cilj čak i kada on podrazumeva uključivanje druge starne; srednji deo igre u kome se borba razvija i pojačava i svaka strana gubi delove i deliće, a obe slabe; i kraj igre u kom jedna strana zarobljava i parališe drugu.

Mislim da ti na život gledaš kao na partiju šaha; ja ga vidim kao sonatu. I zbog ovih razlika, i kralj i kraljica su izgubljeni, a pesma je ućutkana...

Lesli
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 24-12-08, 22:21   #31
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

U toj muci sto se zove zena i zelja za zenom ima stvari koje su predmet sala i razgovora, ovako javno, pred svima; zatim ima drugih o kojima se sapuce sa dobrim drugovima, u cetiri oka; ali ima i takvih o kojima se ne govori ni sa najblizima, koje se i ne mogunazvati imenom, nego se o njima ponekad samo masta, kao o necem dalekom i bolno nedostiznom.

Ivo Andric-Znakovi pored puta.
pehar is offline   Reply With Quote
Old 03-01-09, 18:00   #32
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

Na koljenu mi je hartija koja mirno ceka da primi moj teret, ne skidajuci ga s mene i ne osjecajuci ga sama, preda mnom je duga noc bez sna, i mnoge duge noci, na sve cu stici, sve cu uciniti sto moram, i da se optuzim i da se odbranim, zurba nije potrebna, a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada, i poslije mozda nikad vise. Kad dodje vrijeme, i zelja da se kazu druge, i one ce doci na red. Osjecam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga, i vuku jedna drugu, jer su povezane, nijedna ne zivi sama za sebe, a opet ima nekog reda u toj guzvi, i uvijek jedna, ne znam kako, iskace izmedju drugih i izlazi na svjetlo, da se pokaze, da osine ili utjesi. Ponekad se guraju, nasrcu jedna na drugu, nestrpljive, kao da se boje da ce ostati nerecene. Polako, za sve ima vremena, dao sam ga sam sebi, a sudjenje ima suocenja i svjedocenja, necu ih mimoici, i moci cu na kraju da donesem presudu sam sebi, jer sam samo ja u pitanju, niko drugi, samo ja. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zacudjeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vise.

Mesa Selimovic, Dervis i smrt
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 05-01-09, 17:43   #33
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

....baš radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku, Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom drugom vremenu, s ruba nekog krasnog, visokog mjesta mnogo više godina nego što sam ih proživio u ovom životu. I sve te godine padao sam prema tebi.....



R.J.WALLER
Mostovi okruga Madison
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 07-01-09, 18:02   #34
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

Sve se ređe usuđujem da zaronim u sebe...
Jer tamo zagluvim...
Oči se prepune do vrha...
I suze se začas raspu kao pokidane niske...
Po sobi...
Po celom svetu...
I ne mogu ih sakupiti do jutra...

Đorđe Balašević: Jedan od onih života
pehar is offline   Reply With Quote
Old 08-01-09, 19:45   #35
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

"...Devojka postaje zena.Oseca kako joj telo pupi i rastvara se.I ranije je bila svesna svojih otvora ali sada prvi put prepoznaje njihovu dubinu.Vidi njihov mrak.Zaljubljuje se,premda sve to znatno duze traje:i pupljenje i rastvaranje i mrak.Jedino je ljubav kratka, jednostavna i bez reci,tako da od svega,mnogo godina kasnije,ona u sebi vidi samo jedno lice koje se naginje nad nju, ali u tom nacinu nagiba nalazi pouzdanje,utehu,spokoj..."D.Albahari
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 08-01-09, 21:37   #36
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

TVRDJAVA

Iskustvo me naucilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti
drugome.
Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim
osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja
ne traži smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i tražiš, osjecaš da je
negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tudjem licu, u tudjem
pogledu, kad pocinje da shvata.
Slušalac je babica u teškom porodjaju rijeci. Ili nešto
još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.


Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen
damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svijetu,
nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj cas blaženstva bez misli...
Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tudjih ljubavi
bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost.
Prvi put znam šta je sreca, osjecam je, vidim, mirišem.
Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreca. Da li je mogu zadržati?


San je ono što se želi a život je budjenje.


Kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari dešava mimo nas, bez naše
odluke.
Slucajnost odlucuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najcešce bivam
doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti
samo druga slucajnost.
Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer
ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta.
Ne odlucujemo, vec se zaticemo.
Strmo
glavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas
samo ta prilika ceka, jedina koja nas može sacekati u toku miješanja. Ne možeš je
zaobic;i, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je onda naše
u tom gužvanju? Nešto mora biti moje.


Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi
je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olakšanje. Kad osjetim
radost, trazim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je covjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopusti
ti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez cega ne mogu. Čak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujedjen, ona je ostvarena, i tako sam obeštecen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od
njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara
sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.

Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži.

Mesa Selimovic
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 09-01-09, 13:56   #37
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"... Kada covek dublje zagleda u dusu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja ceka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada...
I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva proslost i sva buducnost gube svaki znacaj...

i samo postoji taj trenutak..."

(Paulo Koeljo - Alhemicar)
pehar is offline   Reply With Quote
Old 11-01-09, 17:56   #38
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

Svi mi imamo s Bogom jedan ugovor. Polovina svega što imamo, ili činimo, polovina vremena, snage ili lepote, naših poslova i putovanja ostaje nama na raspolaganju, a druga polovina ide Bogu. Tako je i sa ljubavlju. Pola naše ljubavi ostaje nama, a druga polovina ide Bogu na istinu i ostaje tamo na lepšem mestu i traje zauvek, ma šta se s našom polovinom naše ljubavi ovde desilo…”

Milorad Pavić, “POSLEDNJA LJUBAV U CARIGRADU”
pehar is offline   Reply With Quote
Old 13-01-09, 21:03   #39
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

''Srce jedne žene je lavirint istančanosti koji odmerava snage sa neotesanim umom muškarca prevaranta. Ako želite da zaista posedujete neku ženu, morate da razmišljate kao ona, i prvo da osvojite njenu dušu. Ostalo, slatki tapacirani omot zbog koga čovek izgubi zdrav razum i krepost je pride.''


Karlos Ruis Safon ''Senka vetra''
pehar is offline   Reply With Quote
Old 14-01-09, 13:45   #40
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

Quote:
Originally Posted by Daci View Post
TVRDJAVA

Iskustvo me naucilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti
drugome.
Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim
osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja
ne traži smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i tražiš, osjecaš da je
negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tudjem licu, u tudjem
pogledu, kad pocinje da shvata.
Slušalac je babica u teškom porodjaju rijeci. Ili nešto
još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.


meni je drag nastavak pa ga moram dodati..

A ona je željela, i više nego što sam se nadao. Dok sam pričao, s njenog lica je nestalo vedrog izraza, koji me možda i naveo na neočekivani razgovor, a zamijenilo ga nešto nenadno zrelo, i tužno. Rekla je samo: - Bože, kako su ljudi nesrećni.
A ja se toga nisam sjetio, iako mi se čini da sam upravo o tome mislio. Misao nije naročito duboka, ni nova; to ljudi govore otkako su počeli da misle. I nije me toliko iznenadila misao, iako je nisam očekivao, već uvjerenost s kojom je izrečena. Kao da je otvorila svoj najtajniji pretinac, otkrivši se preda mnom, otkrivši se prvi put pred ma kim, tako, do kraja. I bio sam srećan što sam makar na nešto u drugom čovjeku naišao prvi put, i samo radi mene.
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 18-01-09, 13:34   #41
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

‚‚ Hoću li ikad imati dovoljno lične snage, s obzirom na brzinu kojom napredujem? - upitah.
‚‚ To zavisi od tebe'' - odvrati don Huan. ‚‚Dao sam ti sva potrebna objašnjenja. Sada na tebi leži odgovornost da prikupiš dovoljno lične snage i pretegneš tas vage.''
‚‚Govoriš u metaforama‚‚, rekoh. ‚‚Reci mi to direktno. reci mi tačno šta treba da činim. Ako si mi to već rekao, uzmimo kao da sam zaboravio''.
‚‚Ti tačno znaš šta ti treba‚‚, reče on.
Rekoh da katkad mislim da znam, ali da uglavnom nemam samopouzdanja.
‚‚Bojim se da brkaš pitanja'', reče. ‚‚Ratnikovo samopouzdanje nije samopouzdanje običnog čoveka. Prosečan čovek traži sigurnost u očima posmatrača i to naziva samopouzdanjem. Ratnik traži da bude besprekoran u sopstvenim očima i to naziva skromnošću. Prosečan čovek je vezan za svoje prijatelje, dok je ratnik vezan samo za sebe. Ti možda juriš nedostižno. Nalaziš se na nivou samopouzdanja prosečnog čoveka sada kada bi trebalo da budeš na nivou skromnosti ratnika. Razlika izmedju ove dvojice je očita. Samopouzdanje podrazumeva da se nešto sigurno zna; skromnost uključuje besprekornost u delima i osećanjima pojedinca.
‚‚Pokušavao sam da živim prema tvojim preporukama'', rekoh. ‚‚Možda i nisam najbolji, ali za sebe jesam. Je li to besprekornost?''
‚‚Nije. Moraš činiti bolje od toga. Neprekidno moraš prevazilaziti svoje mogućnosti.''
‚‚Ali bila bi to ludost, don Huane. Niko to ne može učiniti.''
‚‚Ima mnogo stvari koje danas činiš, a koje bi ti pre deset godina izgledale kao ludost. Te stvari se same po sebi nisu promenile, već se tvoja ideja o tebi samom promenila; ono što je ranije bilo nemoguće, sada je savršeno moguće, i možda je tvoj konačni uspeh u tome da promeniš samog sebe samo pitanje vremena. U toj stvari jedini mogući pravac za ratnika je da dela dosledno i bez rezerve. O ratnikovom putu ti dovoljno znaš da bi se prema njemu ravnao, ali ti na putu stoje tvoje stare navike i uobičajene radnje.''
‚‚Sve što radimo, sve što jesmo, počiva u našoj ličnoj snazi. Ako je imamo dovoljno, jedna reč je dovoljna da promeni tok našeg života. Ali, ako nemamo dovoljno lične snage, i najveličanstveniji deo mudrosti može nam biti otkriven a da nam to otkriće baš ništa ne znači.''
‚‚Reći ću ti sad možda najveću mudrost koju je iko ikad mogao izreći‚‚ reče on. Hajde da vidim šta možeš da učiniš sa njom.
‚‚Da li znaš da si baš ovoga časa okružen večnošću? I znaš li da tu večnost možeš da iskoristiš ako to želiš?''
Posle duge pauze, tokom koje me je istančanim pogledom podsticao da nešto izjavim, ja rekoh da ne razumem o čemu govori.
‚‚Tamo! Večnost je tamo!'' reče on pokazujući prema horizontu.
Onda je pokazao ka zenitu. ‚‚Ili tamo, ili možda možemo reći da je večnost poput njih.'' Raširio je ruke da označi istok zapad.
Gledali smo se. U očima mu je bilo pitanje.
‚‚Šta ti na to kažeš?‚‚ upitao je podstičući me da se udubim u ono što je govorio.
Nisam znao šta da kežem.
‚‚Znaš li da se možeš zauvek rasprostreti u bilo kom od pravaca koje sam ti pokazao?'' nastavi on. ‚‚Znaš li da i jedan tren može biti večnost? To nije zagonetka; to je činjenica, ali samo onda ako se vineš do tog trenutka i iskoristiš ga da zauvek ponese tvoju sveukupnost u bilo kom pravcu.‚‚
Gledao me netremice.
‚‚To ranije nisi znao‚‚ reče smešeći se. Sad znaš. Otkrio sam ti to, što tebi ama baš ništa ne znači, jer nemaš dovoljno lične snage da korisno upotrebiš moje otkriće. Ali, kada bi je imao, same moje reči bi ti poslužile kao sredstvo da prikupiš svu sveukupnost i njen presudan deo izneseš van granica u kojima je ona sadržana.‚‚
Prišao mi je i prstima me bocnuo u grudi; bio je to lak dodir.
‚‚To su te granice o kojima govorim‚‚, reče. ‚‚Van njihovih okvira može se izaći. Mi smo osećanje, svest koja je njima ovde zatvorena.''
‚‚Mi smo svetlosna bića, a za jedno svetlosno biće važna je samo lična snaga. Ali, ako me pitaš šta je to lična snaga, moram ti reći da je moje objašnjenje neće rastumačiti.‚‚


Castaneda ‚‚Priče o moći''
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 22-01-09, 23:14   #42
seka
..love..¸¸.•´Ż`♥ஐ
 
seka's Avatar
 
Registrovan: Jul 2007
Lokacija: dreamland
Postovi: 29,048
Thanks (Received): 88
Likes (Received): 3929
seka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čekaseka briljantna budućnost ga čeka
Default

"Dugo smo tako sedeli držeći se za ruke. Čitala sam u njegovim očima strahove nasleđene od davnih predaka, koje prava ljubav postavlja na našem putu kao iskušenja koja moramo da prebrodimo. Pročitala sam sećanje na moje odbijanje od prošle noći, na dugo vreme koje smo proveli odvojeni, godine u manastiru koje je posvetio traganju za jednim svetom gde se takve stvari ne događaju.
Poročitala sam u njegovim očima da je bezbroj puta zamišljao ovaj trenutak, mesto događaja, izgled moje kose, boju moje haljine. Htela sam da kažem "da", da mu kažem da je dobrodošao i da je moje srce dobilo bitku. Htela sam da mu kažem koliko ga volim, koliko ga želim u tom trenutku.
Ali i dalje sam ćutala. Prisustvovala sam, kao u nekom snu, njegovoj unutrašnjoj borbi. Videla sam da ima pred sobom moje "ne", strah da me ne izgubi, grube reči koje je slušao u sličnim prilikama, jer svi mi prolazimo kroz to iskustvo i gomilamo ožiljke.
Oči su počele da mu sijaju. Znala sam da upravo savlađuje sve te prepreke.
Slomi ovu čašu, molim te, i oslobodi nas svih tih prokletih predrasuda, te manije da sve treba da se objasni i da treba raditi samo ono što drugi odobravaju.
Ustao je, zgrabio me za kosu i počeo da me ljubi.
I ja sam njega stezala za kosu, zagrlila ga svom snagom, grizla njegove usne, osetila njegov jezik kako se kreće u mojim ustima. Bio je to poljubac na koji se odavno čekalo, koji se rodio kraj reke našeg detinjstva, kad još nismo razumevali šta ljubav znači. Poljubac koji je ostao da visi u vazduhu dok smo rasli, koji je putovao svetom kroz sećanje na jednu kolajnu, koji je bio sakriven iza hrpe udžbenika. Poljubac koji se gubio nebrojeno puta, da bi sada, napokon, bio pronađen. U tom poljupcu bile su sadržane godine i godine traganja, razočarenja, nemogućih snova.
I ja sam njega ljubila istom žestinom. Ono malo ljudi koji su se zatekli u kafani sigurno su nas posmatrali uvereni da vide pred sobom jedan običan poljubac. Nisu znali da je u tom poljupcu bio sažet čitav moj život, i njegov život, i život svih osoba koje se nadaju, sanjaju i traže svoj put pod suncem. U tom trenutku ljubljenja bili su sadržani svi radosni trenuci koje sam ikada doživela."

Na obali reke Piedre... PAULO KOELJO
__________________
......
seka is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 22:05   #43
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default "Mati pirincha"...Rani Manika

…”Jedne noci sverala se kroz prozor,niz ono isto nimovo stablo uz koje je njen otac gajio bodljikavi zbun bugenvilije jos od kad joj je bilo godinu dana,da se ne bi neki muskarac uspeo uz stablo do prozora njegove kceri.Zbun je,kao hranjen njegovim cistim namislima,rastao i rastao dok citavo drvo,obraslo rasplamtjelim cvjetovima,nije postao znamen vidljiv kilometrima naokolo.Ali deda nije racunao s odlucnoscu rodjenog djeteta.
U toj mjesecinom obasjanoj noci trnje joj je poput ogoljelih ocnjaka trgalo tananu odjecu,cupalo kose i zarivalo se duboko u meso,ali je nije zaustavilo.Ispod je bio covjek koga je voljela.Kad je konacno stala pred njega,svaki joj je centimeter koze bridjeo kao u plamenu.Tiha sjena ju je povela,ali sa svakim korakom kao da su joj nozevi sekli stopala,pa je u uzasnom bolu preklinjala da predahnu.Nijemi ljudski obris ju je ponijeo.Bezdjedna u njegovom toplom narucju osvrnula se ka svojoj kuci,velicanstvenoj naspram treperavog nocnog neba,i ugledala krvave otiske sopstvenih stopa kako se udaljavaju od drveta.Otiske njene izdaje.Zaplakala je,znajuci da ce oni najvise povrijediti srce njenog sirotog oca”…
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 22:10   #44
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,269
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 14
Daci na dobrome putu
Default

"Ti kažeš kako je tvoje iskustvo s ljudskim naravima veliko, a ja ti kažem da je moje iskustvo s ljudskim naravima još veće nego to tvoje, pogotovo kad su u pitanju žene, pa bih želio da ti dam jedan savjet.

Znaj i zapamti: ne bira čovjek sebi ženu , nego žena sebi bira čovjeka i kad danas-sutra staneš nogom na Trg Svetog Marka, ili sjedneš u gondolu, ne traži ti nju, nego slobodno pusti da ona nađe tebe. Jer tako je oduvijek otkako je svijeta i vijeka i neka tako i ostane."


"Vječnik", Nedžad Ibrišimović
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 22:21   #45
Temis
MiM team Forumaš
 
Temis's Avatar
 
Registrovan: Oct 2007
Lokacija: PG...
Age: 34
Postovi: 971
Thanks (Received): 59
Likes (Received): 363
Temis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auruTemis ima famoznu auru
Default Opet "Mati Pirincha"...:)

…”Kad mi je bilo devetnaest godina,iz lifta Malezijske banke izjurio je jedan muskarac i rekao mi nesto najludje sta sam ikad cula.Tvrdio je u sali da me je ugledao kroz teleskop i zaljubio se u mene,ali u ocima mu je bilo isto iznenadjenje kakvo sam i ja osjecala.Pomislila sam da je lud i ako ima skupo odijelo,ali svejedno ipak sam mu dopustila da me casti sladoledom.
…”Dimpl” isprobao je moje ime na jeziku,a onda mi rekao da ljepota zmije nije u tome sto njen otrov moze da ubije covjeka za nekoliko trenutaka,vec sto je bezruka i beznoga usadila strah od svoje vrste duboko u ljudski rod.Tako duboko u nase gene da ne mozemo da mu pridjemo i radjamo se sa strahom od njih.Nagonski.
Za trenutak sam bila prestravljena.Nagonski.
Nesto u meni je ostudenilo.Kao gromuljica sladoleda od jagode.Bog mi je sapnuo upozorenje,ali Luk se nasmijesio,a osmjeh mu je bio divan i potpuno mu je preobrazio lice.Zaboravila sam na upozorenje.Zaboravila sam kako su mu oci bile hladne i neprozirne dok je govorio.Kao zmijske.
…COVJEKU JE U PRIRODI DA CEZNE ZA TAMNOM MJESECEVOM STRANOM.ZNALA SAM DA MI JE TO USUD.SUDJENO JE DA ME DOBIJE.”OSTANES LI”,GOVORILE SU NJEGOVE OCI,”PRELICU TE U SEBE I VISE TE NECE BITI”.A IPAK NISAM POBJEGLA.MOZDA IZ ISTOG ONOG RAZLOGA IZ KOGA SHEVA PJEVA DOK LETI,PROPADA I PONIRE PROGONJENA KANDZAMA GLADNOG KOPCA.MOZDA SAM ODUVJEK ZELJELA DA BUDEM U NECIJOJ TUDJOJ KOZI”…
__________________
jedan kineski mudrac jednostavno je objasnio svrhu života:愛

http://i.imgur.com/f7EFogt.png
Temis is offline   Reply With Quote
Old 23-01-09, 22:45   #46
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Gresiti je prirodno, ali otici a ne biti svestan svojih gresaka, ponistava smisao jednog zivota. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznachajniji dogadjaj, ima neko znacenje. Sebe cemo razumeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promenimo pravac i da ostavimo staru kozu kao guster izmedju dva godisnja doba."


Idi kuda te srce vodi-Suzana Tamaro
pehar is offline   Reply With Quote
Old 24-01-09, 15:42   #47
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,051
Thanks (Received): 231
Likes (Received): 2609
Paramanand has disabled reputation
Default

Novela »Slomljena krila« od Halila Džubrana, istinita je, autobiografska priča o zabranjenoj ljubavi. Halil Džubran se, u vremenu dok živi u Bejrutu, zaljubljuje u đevojku po imenu Hala Daher (kojoj u noveli daje ime Salma Karama). Ljubav je obostrana, čista, duboka, platonska. Međutim, Salmin otac, bogat i ugledan čovjek, »pritiješnjen« nadbiskupovom voljom, pristaje da Salmu uda za nadbiskupovog sinovca, praznog i besposlenog čovjeka, koga, uostalom kao i nadbiskupa, interesuje jedino bogatstvo Daherovih.

Svjesna patrijahalne sredine u kojoj žive, obećanja njenog oca koje je zakon neprikosnoven, opasnosti i mogućeg poniženja kojem izlaže svog voljenog, Halila Džubrana, Salma Karama, zarad sreće voljene osobe, odbija da se dalje sastaje sa njim. Govori mu: »...Ti znaš da te volim kao majka jedino dijete, i ta me je ljubav naučila da te štitim od sebe same. To je ljubav očišćena, koja mi ne da da sa tobom odem do na kraj svijeta, Zbog nje ću ubiti ovo što osjećam, ne bi li ti živio slobodno i čestito, zaštićen od prekora i zlih jezika. Ograničena ljubav traži da posjeduje voljeno biće. Beskrajna ljubav traži samu sebe«.

U braku sa nadbiskupovim sinovcem, nevoljena i ponižena, Salma umire ubrzo poslije porođaja, slomljena saznanjem da je sin kojeg je rodila odmah umro.

Sjećajući se tog dijela svog života, pišući novelu o njemu, u Njujorku 1912 god đe je tada i živio, Halil Džubran kaže: »Danas, kada su zlosretne godine s izbrisanim slikama tih dana iza mene, ostale su od tog lijepog sna samo bolne uspomene koje lepršaju kao nevidljiva krila nadamnom, otkidajući duboko u grudima tužni uzdah natopljen suzama očaja i žaljenja... Salma – lijepa, slatka Salma otišla je iza plavog horizonta i na ovom svijetu od nje su ostali samo bolni jecaji u mojoj duši i grob mermerni u sjenci čempresa. Taj grob i ova duša je sve što je ostalo da svijetu pripovijeda o Salmi Karama, ali tišina koja štiti grobove ne otkriva tajnu koju su Bogovi sakrili u tamu kovčega. Ali jecaj i bol govore, i sada se slivaju u kapima crnog mastila, iznoseći na svijetlo sjenke tužne priče koje koju su sačinile ljubav, ljepote i smrt.
Vi, s kojima sam se u mladosti družio i koji u Bejrutu živite, kada prođete pored groblja u blizini borove šume, uđite bez riječi i pođite lagano da koracima ne poremetite treperenje onih koji spavaju pokriveni vlažnom zemljom. Zastanite s poštovanjem pored Salminog groba, pozdravite umjesto mene zemlju koja je zagrlila njeno tijelo. Sjetite me se, s uzdahom govoreći u sebi: 'Ođe su sahranjene nade tog mladića koga je sudbina odnijela daleko, ođe su se skrile njegove želje i njegove radosti, presahnule njegove suze, osmjeh iščezao. Među ovim nijemim grobovima njegova tuga je uzrastala s čempresima i vrbama. Svake noći njegov duh lebdi nad ovim grobom praćen sjećanjem, ponavljajući zajedno sa utvarama samoće tužne pjesme, oplakujući s granama đevojčicu koja je juče bila dirljiva pjesma na usnama života, da bi danas postala nijema tajna u grudima zemlje'.
Drugovi moje mladosti, zakunite se ženama koje ste voljeli da ćete staviti vijenac od cvijeća na grob žene koju sam volio. Cvijeće koje bacite na jedan zaboravljeni grob biće slično kapi rose koja klizne iz očiju jutra na lišće uvele ruže«


Iz novele:

»...Stablo koje u pećini raste, ploda ne daje. Salma Karama je bila u sjenci života i nije imala đece. Slavuj ne savija gnijezdo u kavezu, da pilićima ropstvo u nesleđe ne ostavi. Salma Karama je bila zatočenik nesreće, a nebo ne dijeli život robovima. Đecu rađaju ljubav i nježnost. Salma Karama nikada nije osjetila dah nježnosti, njiti dodir ljubavi u tom raskošnom domu na obali mora u Ras Bajrutu, ali molila se skrušeno u tišini noći da joj nebo pošalje dijete, koje će joj svojim ružičastim prstima pokupiti suze i svijetlom u očima izbrisati sjenku iz njenih očiju.
Molila se s toliko jada, da je nebo molitvom prekrila. Od jauka razišli su se oblaci i nebo je čulo njeno dozivanje. Poslalo je utrobi njenoj pjesmu, koja iz dana u dan biva sve ljepša. Poslije pet godina braka spremilo je da bude majka i izbrisalo njeno poniženje i sramotu.
Stablo koje raste u pećini priocvjetalo je, da bi ploda dalo.
Slavuj zatvoren u kavez počeo je da savija gnijezdo od perja svojih krila.
Sirota Salma Karama pružila je ruke, vezane lancima, da primi dar sa neba...

...U zoru je Salma rodila sina. Kada je čula njegov plač, otvorila je oči od bola stisnute i viđela radosna lica u sobi... Kad je sunce izašlo, Salma je prinijela dijete grudima. Otvorilo je oči po prvi put, pogledalo je u oči, zatreptalo i zatvorilo ih posljednji put. Ljekar priđe, uze ga iz njenog naručja i niz obraz mu skliznuše suze. Prošaputa:
-Ovo je gost koji zauvijek odlazi!
Rodilo se u zoru, umrlo ujutru. Može li iko da nam kaže je li vrijeme između zore i jutra kraće od vremena koje prođe između pojave i nestanka naroda?
Rodilo se kao misao, umrlo kao uzdah, nestalo kao sjenka. Salma je probala ukus materinstva, ali dijete nije ostalo u životu da je usreći i skloni ruku smrti s njenog srca.
Jedan kratak život je počeo krajem noći, završio se na početku dana i bio kao kap rose, koja se iz očiju tame izlije i osuše je dodiri svijetla.
Riječ koju je nebeski zakon izgovorio, pokajao se zbog nje i vratio je u tišinu vječnosti...
Biser koji je osjeka iznijela na obalu, a plima ga dubinama vratila...
Ljiljan tek što je procvjetao iz čaški života, zgažen pod nogama smrti...
Dragi gost koga je Salma iščekivala, ali otišo je odmah. Nestao je, tek što je vrata otvorio...
Plod koji se pretvorio u zemlju, tek što je dijete postao. Takav je ljudski život, život naroda, život sunca, zvijezda... Salma pogleda u ljekara, uzdahnu i povika:
- Dajte mi moje dijete, da ga zagrlim, da ga podojim...
Ljekar spušti glavu, reče uzbuđeno:
- Dijete je umrlo, gospođo. Budite jaki, da biste dalje živjeli.
Salma ispušti strašan krik, zatim na trenutak zaćuta. Osmjehnu se radosno, lice joj se ozari, kao da je spoznala nešto što znala nije i reče mirno:
- Dajte mi tijelo mog đeteta. Nek moje mrtvo dijete bude blizu mene.
Ljekar ga donese i stavi joj ga u naručje. Privila ga je na grudi, okrenula se prema zidu i rekla mu:
- Došlo si da me odvedeš. Došlo si da mi pokažeš put ka obali. Ja sam tu, kreni preda mnom, da izađemo iz ove mračne pećine.
Ubrzo, kroz zastore na prozoru prodrla je sunčeva svjetlost i razlila se na dva nepomična tijela na postelji koju je čuvao materinski strah i zaklanjala krila smrti...

... Sjutradan su Salmu obukli u bijelu vjenčanicu, položili u sanduk obložen bijelom kadifom. Dijete je umotano u pelene, položeno u majčino naručje, sahranjeno na njene mirne grudi.
Odnijeli su tijela u jednom sanduku i krenuli sporo kao nesreća, slično otkucajima srca u grudima samrtnika. Bio sam u pogrebnoj povorci...
...Ljudi su otišli. Ostao je grobar s lopatom u ruci. Prišao sam i upitao:
- Sjećaš li se đe je grob Farisa Karame?
Zagleda se u mene, pokaza na Salmin grob i reče:
- U ovu raku položio sam tijelo njegove šćerke na njegove grudi i na njene grudi tijelo đeteta njenog. Na kraju ovom lopatom nasuo sam zemlju.
Odgovorio sam:
- U ovu raku sahranio si i moje srce. Mnogo posla za tebe!
Kada je grobar iščezao iza čempresa, izdalo me srce. Na Salmin grob sam pao i za njom zaplakao«
Paramanand is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 19:44   #48
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

Uopšte uzevši, žena neće obmanuti muža, neće ga izdati, sem ako joj on sam pokvari ili pogazi srce, ili ako je ne obeshrabri i odgurne svojom sitničavošću, svojim egoizmom, svojom uskogrudošću, svojom ništavnom i bednom prirodom. Pri tom, voli! Neka se ona ne oseća kao tvoja ženka, nego kao tvoja najdraža glava, tvoje dete, tvoj prijatelj; nosi je u nedrima, nek joj bude toplo, i budi spokojan; iz godine u godinu ona će se sve čvršće pribijati uz tebe, dok ne srastete kao sijamski blizanci. Ako joj ne daš to, ako je pokvariš, uništiš svojom ništavnošću - otići će! Otići će čim se neke plemenitije ruke pruže prema njoj, jer mora da ode, jer je njoj ta toplina i priznanje potrebno kao vazduh da bi mogla da diše.


Henrik Sjenkjevič, Život bez dogme
pehar is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 20:08   #49
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

"Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u zivotu,
lepse nego bilo koji drugi stvor na zemlji.Od trenutka kad napusti gnezdo
ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje.
Uvuce se medju njegove divlje isprepletane grane i pevajuci nabode se na najduzi,najostriji trn.
Dok umire,njen bol prerasta u pesmu daleko lepsu od pesme slavuja ili seve.
Cena te predive pesme je zivot,ali citav svet zastaje da slusa a Bog na nebu se osmehuje.
Jer ono najdublje sto u nama postoji moze se dobiti samo po cenu velike boli,ili bar tako kaze legenda...


Ptice umiru pevajuci
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 27-01-09, 20:10   #50
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

- Svi ljudi imaju zvezde, ali one svima ne znace isto. Za one koji putuju zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za naucnike one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo gore cute. Ali ti, ti ces imati zvezde kakve niko nema ...
- Sta hoces da kazes ?
- Kada budes nocu gledao u nebo, buduci da cu ja ziveti na jednoj od njih, buduci da cu se ja smejati na jednoj od njih, tebi ce se ciniti kao da se sve zvezde smeju!
I on ponovo prsnu u smeh.
- A kada se utesis jer covek se uvek utesi, bices srecan sto si me upoznao. Uvek ces mi biti prijatelj. Zeleces da se smejes sa mnom. I ponekad ces otvoriti svoj prozor, tako, iz pukog zadovoljstva ... A tvoji prijatelji ce se cudom cuditi kada vide kako se smejes gledajuci u nebo. Tada ces im reći:
- ''Da, zvezde me uvek uveseljavaju!''
A oni ce smatrati da si lud. Uvaljivacu te u grdne neprilike ...
I on se ponovo nasmeja.
- To ce biti kao da sam ti, umesto zvezda, poklonio hrpu malih praporaca koji umeju da se smeju ...

Antoan De Sent Egziperi - MALI PRINC
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 31-01-09, 00:57   #51
Kalipso
MiM team Početnik
 
Kalipso's Avatar
 
Registrovan: Jan 2009
Lokacija: Nikshic
Age: 24
Postovi: 83
Thanks (Received): 0
Likes (Received): 3
Kalipso nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to Kalipso
Default

Paulo Koeljo-Legenda o izradi slike Tajna Vecera...

Prilikom izrade slike ''Tajna vecera'' Leonardo se suocio sa teskim problemom : trebalo je da naslika dobro - u liku Isusa - i zlo - u liku Jude. Rijesio je da prekine sa radom dok ne nadje savrsene modele.
Jednog dana, na sluzbi, dok je slusao crkveni hor, jedan mladic mu se ucinio kao stvoren za lik Hrista. Pozvao ga je u svoj atelje i izradio mnostvo skica i studija njegovog lica.
Prosle su jos tri godine '' Tajna vecera'' bila je gotovo zavrsena , ali Leonardo De Vinci jos nije pronasao nekoga ko bi odgovarao Judinom liku. Kardinal zaduzen za tu crkvu poceo je da ga pristiska, zahtjevajuci da sto prije zavrsi fresku.
Posto je danima bezuspjesno tragao, slikar je napokon slucajno nabasao na nekog prerano prerano sastarjelog mladica koji je, sav u ritama, pijan lezao u jarku. Jedva je umolio svoje pomocnike da ga prenesu u crkvu jer vise nije bilo vremena za skiciranje.
Skitnicu nekako odvukose do crkve u besvjestnom stanju. Pomocnici su ga pridrzavali dok je Leonardo preslikavao crte bezboznosti, grijeha, sebicnosti, koje su se jasno i upecatljivo odrzavale na njegovom licu.
Kad je sve bilo gotovo, skitnica, koji se u medjuvremenu donekle rastrijeznio, otvori oci, spazi pred sobom sliku,i s prizvukom cudjenja i tuge u glasu, rece :
- Pa ovu sam sliku vec vidjeo!
- Kada?- upita Leonardo takodje zacudjen.
-Prije tri godine.Sjecam se vrlo dobro jer sam ubrzo posle toga izgubio sve sto sam imao. Zivot mi je u to vrijeme jos bio prepun snova. Pjevao sam u crkvenom horu i jedan me umjetnik pozvao da mu poziram za lik Hrista'....

Znaci dobro i zlo imaju isto lice; samo je pitanje u kom ce se trenutku isprjeciti na nasem zivotnom putu...
__________________
How could you dare
To become so real
When you're just a ghost in me....
And I've got to get you out of my mind
But I can't escape from the feeling
As I try to leave the memory behind
Without you, what's left to believe in?

Last edited by Kalipso; 31-01-09 at 02:25..
Kalipso is offline   Reply With Quote
Old 05-02-09, 12:50   #52
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

"Da kažem to na drugi način", nastavi Niče.
"Zar mi nećete dati za pravo da je večno vraćanje verovatno? Ne, čekajte, čak mi ni
to ne treba! Recimo naprosto da je moguće ili bar moguće. To je dovoljno. Svakako je
više moguće nego bajka o večnom prokletstvu! Šta gubite ako to prihvatite kao mogućnost? Zar ne možete o tome da razmisljate kao o 'Ničeovoj opkladi'?"

Brojer klimnu glavom.

"Ja u tom slučaju tražim da razmotrite implikacije večnog vraćanja po Vaš život - ne apstraktno, već sada, danas, u najkonkretnijem smislu!"
"Vi kažete," reče Brojer,"da će svaki moj čin, svaki bol koji osetim, biti doživotan kroz
čitavu večnost?"
"Da, večno vraćanje znači da svaki put kad birate šta ćete učiniti morate biti spremni
da to izaberete za čitavu večnost. A isto je i sa onim sto ne činite, sa svakom mrtvorođenom mišlju, svakim propuštenim izborom.
I citav neživljen život će ostati da buja u Vama, neživljen kroz čitavu večnost. I zauvek
ce Vas dozivati ignorisani glas Vaše savesti."



Irvin D. Jalom
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 13:43   #53
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne, svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, usta izabrana od svih mogućih suverenom slobodom mog sopstvenog izbora da ih svojom rukom iscrtavam na tvom licu a koja se pukom slučajnošću, koju ne nastojim da shvatim, podudaraju baš sa ustima sto se smeše ispod ovih koja ti crta moja ruka.
Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo,ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osećam kako pored mene treperiš kao mesec na vodi.


Hulio Kortasar - Skolice
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 13:50   #54
tinky
ツ ♫ ツ♫ ツ
 
tinky's Avatar
 
Registrovan: Nov 2008
Lokacija: Iskrajkam se iz prikrajka.
Postovi: 4,157
Thanks (Received): 51
Likes (Received): 1172
tinky has disabled reputation
Default

Čudno je to. Voliš nekoga, a onda to jednog dana iznenada nestane, izmeni se ili se zauvek izgubi. Ali to nekako ne može da spreči ljubav. Možda se tako prepoznaje prava stvar. Kada ne dođe uz uslove i klauzule o izlasku, kada nema rok trajanja. Kada samo dajemo ljubav, ne prestajemo da je dajemo i znamo da nećemo nikad prestati. Tad je to stvarno. Tada niko ne može da je dotakne, pokvari ili oduzme....


Voleo sam je jer je bila na mojoj strani.Bila je na mojoj strani bezuslovno, bez klauzule o razilaženju. Lako je voleti nekog ko je na vašoj strani. Rouz je bila na mojoj strani onako kako niko nikada nije bio na mojoj strani. Rouz je bila dobrovoljac. Bilo joj je stalo do mene. Voleći me ona me je oslobodila. Bio sam slobodan da budem ono što jesam. Nije
u meni videla samo čoveka kakav jesam, nego i čoveka kakav bih mogao da budem. Voleći me, učinila je da poverujem da bi moji snovi mogli da postanu stvarnost. Tako to počinje. Pogledate nekoga koga nikada ranije niste videli i prepoznate ga. To je sve. Samo ga prepoznate. Onda sve počne....


Toni Parsons - Za moju malu
__________________
Nekad sam jurišala na vetrenjače...
Danas ih gledam kako mirno stoje. I ne mrdam.
tinky is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 15:24   #55
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Branko Miljkovic
"Ako me pitaš gde su te šume, reći ću ti: u pepelu... Ja želim samo jedno: da veruješ u taj pepeo. A to ćeš zaista moći ako shvatiš da vreme treba pobedjivati, što svešću, što pesmom, što zaboravom, ali nikada nadom, niti onim što je već ostvareno. Dakle, vatrom koja je vrlo slična praznini, a ne senkom."
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 11-02-09, 15:25   #56
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

”Čovek koji se hvali da nikad ne menja svoje mišljenje obavezuje se da će uvek ići pravim putem. To je glupak koji veruje u nepogrešivost. Ne postoje načela, postoje samo događaji; nema ni zakona, ima samo okolnosti: viši čovek prima događaje i okolnosti da njima upravlja. Kad bi postojali stalni zakoni i utvrđena načela, narodi ih ne bi menjali kao što mi menjamo košulje. Pojedinac ne mora da bude pametniji od celog naroda.”

(Onore de Balzak; Čiča Gorio)
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 17-02-09, 14:27   #57
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Srela sam jednog covjeka i zaljubila se u njega. Zaljubila sam se iz jednog jedinog razloga: od njega ne ocekujem nista... Znam da cu za tri mjeseca biti daleko, on ce biti samo sjecanje, ali necu uspjeti da zivim bez ljubavi; bila je to moja granica...

Voljela bih da za njega uradim ono sto je on uradio za mene. Mnogo sam razmisljala i otkrila da nisam usla u kafe slucajno; najvaznije susrete duse dogovaraju mnogo pre nego sto su se tijela vidjela.

Uopste, ti susreti desavaju se kada stignemo do nasih granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i vaskrsnemo. Susreti nas cekaju – ali mi u najvecem broju slucajeva izbjegavamo da se oni dese.

Medjutim, kada smo ocajni i nista vise ne mozemo izgubiti, ili pak, kada smo odusevljeni zivotom, tada se nepoznati pojavljuje i kretanje naseg unutrasnjeg univerzuma mijenja pravac.

Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali vecina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi - bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih prozivljenih emocija, da ozive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tijela uce jezik duse, i to se zove seks.

"Jedanaest minuta" - Paolo Koeljo
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 19-02-09, 17:20   #58
Sanuška
Tempus fugit
 
Sanuška's Avatar
 
Registrovan: Jul 2008
Lokacija: Moja Crna Gora
Postovi: 22,862
Thanks (Received): 411
Likes (Received): 4436
Sanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tuneluSanuška svjetlost u tunelu
Default

Haruki Murakami "Sputnik ljubav"

"Zašto svi moraju da budu ovoliko usamljeni? Zašto je neophodno biti ovoliko usamljen? Kad je toliko ljudi na ovom svetu, i kada svako zeli nešto što ima u onom drugom, zašto i pored toga moramo biti toliko daleko jedni od drugih? Zar se ova planeta okrece hraneci se ljudskom usamljenošcu?
...
Zazmurio sam i oslušnuo, i mislio o Sputnikovim potomcima koji prelecu nebom, sa silom Zemljine teze kao jedinom sponom sa maticom. Kao usamljene metalne hrpe, slucajno se sretnu u mrklom mraku prostranog svemira, mimoidu se i zauvek rastanu. Bez ijedne jedine reci koju bi razmenili, bez ikakvih obecanja koja bi ih obavezivala."
__________________
"Za tebe koji zaslužuješ sve(t)"
Sanuška is offline   Reply With Quote
Old 20-02-09, 09:19   #59
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Posle Dostojevskog poznato je da i Sloveni imaju dusu. Bar neki. Taj Dostojevski svakako! -Svi Sloveni imaju dusu. Narocito Rusi. Samo se vecina njome ne sluzi! - 'A sta je s nama na Zapadu? -'Vi je dakako nemate.Ali vama dusa ne treba. Vi imate sjajnu tehnologiju. Ako vam ikada zatreba, vec cete nesto smisliti. Vestacku dusu. Poput vestackog bubrega."

Besnilo-Borislav Pekic
pehar is offline   Reply With Quote
Old 21-02-09, 10:12   #60
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,374
Thanks (Received): 126
Likes (Received): 3253
pehar has disabled reputation
Default

"Никада нисам усамљенији него кад отворим срце некоме пријатељу, зато што онда још јаче осећам да је јаз непремостив. Тај човек је ту; ја видим његове јасне очи које ме гледају, али ништа не знам о његовој души која је иза њих. Он ме слуша. Шта ли мисли? Јест, шта мисли? Ти не знаш каква је то патња! Можда ме он мрзи? Или ме презире? Или ми се руга? Он мисли о ономе што му кажем, процењује ме, подсмева ми се, осуђује ме, налази да сам просечан или глуп човек. Како да сазнам шта мисли? Како да сазнам да ли и он мене воли онако како и ја њега волим? и шта ли се кува у тој малој округлој глави? Велика је тајна незнана мисао неког бића – мисао скривена и слободна, коју ми не можемо сазнати, ни управљати њоме, ни потчинити је, ни победити је!

А ја узалуд желим да се предам, да отворим сва врата своје душе, и никако да се предам! На дну душе, на самоме дну, чувам своје ЈА у скривеном куту, а до њега нико не допире. Нико га не може пронаћи, ни ући у њ, зато што ми нико није сличан, зато што нико никога не разуме."

ГИ ДЕ МОПАСАН-(Усамљеност, Изабране новеле)
pehar is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
knjiga, odlomci

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 10:44 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2015, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COMAd Management plugin by RedTyger