MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Nauka > Psihologija > Analitička psihologija i Karl Gustav Jung

Notices



 
 
Opcije Teme Način Prikaza
Prev Previous Post   Next Post Next
Old 09-05-08, 17:02   #1
Paramanand
Moderator
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 6,058
Paramanand has disabled reputation
Default Arhetipovi i kolektivno nesvjesno

STVARANJE SJENKE

Specifični sadržaji i kvaliteti koji učestvuju u stvaranju ove unutrašnje strukture, sjenke, biraju se u procesu razvoja ega. Ono što ego-svijest odbaci, postaje sjenka; ono što ona pozitivno prihvati i s čime se identifikuje, i ono što ona prihvata, postaje dio nje i persone. Sjenku karakterišu osobine i kvaliteti koji se neusaglašeni sa svjesnim egom i personom. Sjenka i persona su obje "osobe" strane egu koje naseljavaju psihu zajedno sa svjesnom ličnošću po kojoj smo sebi prepoznatljivi. Postoji zvanična ili "javna osoba", koju je Jung nazvao persona, i ona se manje-više identifikuje sa ego sviješću i čini psihosocijani identitet jednog pojedinca. A opet je ona, isto kao i sjenka, strana egu, iako je ego opušteniji s njom jer je ona usklađena s društvenim normama i običajima. Ličnost sjenke je sakrivena od pogleda i pojavljuje se samo u specijalnim prilikama. Svijet je manje-više nesvjestan te osobe. Persona je mnogo očiglednija. Ona svakodnevno igra zvaničnu ulogu prilagođavanja društvu. Sjenka i persona su kao dva brata (za muškarca) ili dvije sestre (za ženu); jedan je javan, a drugi je skriven i povučen. Oni su studija kontrasta. Ako je jedna plavokosa, druga je tamnokosa; ako je jedna racionalna, druga je emotivna. Narcis i Goldmund, doktor Džeki i mister Hajd, Kain i Avelj, Eva i Lilit, Afrodita i Hera - ove ličnosti su takvi parovi. Jedna nadopunjuje drugu - ili joj se, češće, suprotstavlja. Persona i sjenka su obično manje-više potpune međusobne suprotnosti, a ipak su bliske kao blizanci.
Persona je ona osoba kakva mi postajemo zahvaljujući prilagođavanju kulturi, obrazovanju i fizičkom i društvenom okruženju. Kao što je već napomenuto, Jung je ovaj termin pozajmio iz rimskog pozorišta, đe je persona bila glumčeva maska. Stavljanjem maske, glumac je preuzimao specifičnun ulogu i identitet u okviru drame, a glas se projektovao kroz izrezan otvor za usta na licu maske. Ako to pogledamo s psihološke strane, persona je funkcionalni kompleks čiji je zadatak i da skrije i da drugima otkrije svjesne misli i osjećanja nekog pojedinca. Kao kompleks, persona ima i znatnu autonomiju i nije pod potpunom kontrolom ega. Jednom kada uzme tu ulogu, glumac deklamuje tekst bez razmišljanja, a često i bez mnogo razumijevanja. "Kako ste?", pita neko jednog kišnog jutra, i dok trepnete, bez trenutka oklijevanja, vi kažete. "Dobro, a vi?". Persona čini da društveni odnosi teku glatko i ispravlja grubosti koje bi u suprotnom izazvale čuđenje i nelagodnosti u društvu.
Sjenka, komplementarno funkcionalan kompleks, jeste neka vrsta kontrapersone. Sjenka može da se zamisli kao podličnost koja želi ono što persona neće dozvoliti. Mefistofel u Geteovom Faustu je klasičan primjer ličnosti sjenke. Faust je intelektualac kome je sve dosadno, sve je vidio, pročitao sve važne knjige i naučio sve što želi da zna, i sada je ostao bez energije i želje da živi. On je depresivan i razmišlja o samoubistvu kada jedna mala pudla iznenada pretrči ispred njega, a zatim se pretvori u Mefistofela. Mefistofel namami Fausta da napušti studije i da ode u svijet zajedno sa njim, da iskusi svoju drugu stranu, svoju čulnost. On upoznaje Fausta s njegovim inferiornim funkcijama, čulima i osjećanjima, i sa uzbuđenjima do tada neproživljenog seksualnog života. To je strana ličnosti koju njegova persona profesora i intelektualca nije dozvoljavala. Pod vođstvom Mefistofela, Faust prolazi kroz ono što Jung naziva enantiodromija, preobraćanje karaktera u suprotni tip ličnosti. On prihvata sjenku i zaista se jedno vrijeme identifikuje s njenom energijom i kvalitetima.
Egu koji se identifikovao s personom i njenim usvojenim vrijednostima i kvalitetima, sjenka smrdi na trulež i zlo. Mefistofel je otjelotvorenje zla - čista, svjesna i namjerna destruktivnost. Ali susret sa sjenkom utiče i na Faustov preobražaj. On nalazi novu energiju, njegova dosada nestaje i on se upušta u pustolovine koje će mu na kraju pružiti potpunije životno iskustvo. Problem integrisanja sjenke jeste moralni i psihološki problem najteže vrste. Ako neka osoba u potpunosti izbjegava sjenku, život joj je prikladan ali užasno nepotpun. Otvaranjem prema iskustvima sjenke, međutim, osoba postaje iskvarena nemoralnošću, ali stiče veći stepen cjelovitosti. To je istinski pakt s đavolom. To je Faustova nedoumica i suštinski problem ljudskog postojanja. U Faustovom slučaju, njegova duša je sačuvana na kraju, ali samo božjom milošću.
Paramanand is offline  
Reply With Quote
 

Tags
arhetipovi, kolektivno, nesvjesno

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 14:10 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM