MADEinMONTENEGRO.com
 

Go Back   MADEinMONTENEGRO.com > Nauka > Psihologija > Analitička psihologija i Karl Gustav Jung

Notices



Reply
 
Opcije Teme Način Prikaza
Old 16-02-09, 21:45   #1
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default Životne prekretnice

Interesuje me kako doživljavate ovaj slučaj sa čisto ljudskog stanovišta i religiozne potrebe kao psihološke činjenice.

Namjerno sam članak stavio ovdje, a ne na pdf "Filozofija i religija" ili "Politika i Društvo" kako bismo izbjegli nacionalne i religijske predrasude.

----------------------------

Vesna postala Hatidža

ISPOVIJEST ŽENE KOJA JE ODLUČILA DA PROMIJENI VJERU

Plav-Rožaje - Imala sam svega osam mjeseci, a sestra nešto oko dvije godine kada su nas ljudi pronašli na ulici u Kraljevu i kada je o nama brigu preuzeo tamnošnji Centar za socijalni rad. O roditeljima ne znam ništa, čak ni kako izgledaju. Prema nekim pričama otac je odavno mrtav, a majka je, valjda, još uvijek negdje živa. Iako nemam nikakvu želju da je ikada sretnem, odavno sam joj oprostila što me je praktično bacila u ralje pakla života dok sam odrastala kao dijete ulice – kazala je Vesna Tijanić iz Kraljeva koja je prije desetak godina u Plavu prešla u islam i promjenila ime u Hatidža.

Svoju potresnu životnu priču ni sa današnje distance ne može da ispriča bez suza i jecaja. Do svoje 15. godine sa sestrom je promijenila tri hraniteljske porodice u kojima su se prema njima odnosili najčešće kao prema besplatnoj radnoj snazi.
- Jedino nam je u prvoj porodici bilo lijepo, ali je to kratko trajalo. Bile smo jako male i mislile smo da je žena koja nas odgaja naša majka, pa me je gotovo ubilo kada je ona, nakon rođenja drugog djeteta odlučila da neće više da brine o nama. Ponekad imam osjećaj da me bol koji sam osjećala prilikom našeg razdvajanja razarao cijelog života – kazala je Hatidža.

Odatle je sa sestrom otišla u drugu, pa u treću hraniteljsku porodicu. U objema su, iako sićušne djevojčice, radile naporne poljoprivredne poslove, umjesto pristojnog obroka dobijale batine od „hranitelja“ alkoholičara, umjesto sna, zagrljene plakale i molile boga da ne umru od gladi i zime.
- Još tada sam znala i osjećala da postoji neka viša sila koja će spasiti moj majušni život. Svake noći sam se molila bogu, osjećala njegovo prisustvo i osjećala da mi daje snagu da se izborim sa nedaćama koje je donosio novi dan – kazala je Hatidža.

Nakon što su napustile hraniteljske porodice, sestra i ona su spavale pod vedrim nebom a gorki zalogaji hljeba do kojih su dolazile rijetko bili su prava privilegija.
- Onda se sestra udala. Iako mi je bila sve što imam, bila sam srećna jer je lakše bilo prehraniti jedno nego dvoje usta. Radovala sam se što će, bar ona imati krov nad glavom i što konačno neće biti gladna i strahovati od raznih noćnih nemani pod vedrim nebom – kazala je Hatidža.

Ubrzo nakon toga prijatelj njenog poznanika iz Plava ju je pozvao da pođe u Crnu Goru da radi.
- Prvi put sam imala pristojan posao, ako se rad u kafani može nazvati takvim. Meni je bilo važno da zarađujem novac i da sam se, makar i tako sklonila sa ulice. Međutim, bio je to početak novog mukotrpnog življenja. U maloj sredini kakva je Plav, žene čak i ne idu u kafanu, njihovo mjesto je u kući, a konobarice su okarakterisane kao najniža ljudska sorta. Prezir, osuda i raznorazni nasrtaji muškaraca bili su ono sa čim sam se suočavala u novoj sredini – ispričala je Hatidža.

U osami, bez prijatelja i bilo koga svog ona je u to vrijeme počela da čita islamske knjige koje su je sve više podsticale da razmišlja o sebi, svojim postupcima, životu i ljudskim vrijednostima.
- Odjednom sam počela da osjećam ogroman mir i blaženstvo. Odlučila sam da više neću raditi u kafani. To je značilo da neću imati od čega da živim, ali sam znala da ću istrajati. Zimu sam provela u ulazu jedne zgrade, odakle sam se preselila u napuštenu kuću u kojoj nije bilo ničega osim dasaka na kojima sam spavala. Garderobu sam prala kasno noću na obližnjem izvoru. Kupala sam se ledenom vodom. Plakala sam, patila i molila boga da mi pokaže pravi put i da više nikada ne dozvoli da se vratim u kafanu – sjeća se Hatidža.

Konačnu odluku da promijeni vjeru donijela je jedne hladne zimske večeri, nakon sna koji je ona protumačila kao predskazanje.
- U snu sam osjetila užasan bol, toliko jak da nisam mogla razlučiti da li je san ili java. Na polici sam imala Kur’an koji sam uzela i privila ga na grudi. Osjetila sam lakoću ali sam se i dalje grčila od bolova. Non-stop sam ponavljala da moram u džamiju što sam u snu i učinila. Kada sam stigla, stavila sam ruku na jedan bijeli krug na kojem je pisalo nešto na arapskom jeziku i bol je prestao. Nikada nisam saznala šta te riječi znače u prevodu, ali sam bila sigurna da ću preći u islam – kazala je Hatidža koja je to ubrzo i uradila.

Iako islamski običaji Muslimanki sa ovih prostora ne propisuju pokrivanje lica, Hatidža je i to uradila jer smatra da je tako ispravnije. Prije desetak godina, ona je bila druga žena u Plavu koja se obukla u potpuno crnu nošnju ispod koje joj se samo oči vide. Vrijeme prezira ona tumači kao iskušenje od Alaha.
- Muslimani su me osuđivali kao konobaricu koja je prešla u islam, a pravoslavci su me mrzjeli jer su smatrali da sam izdala svoju vjeru. Bilo je i raznih prijetnji i nasrtaja na mene. Najgore je prošlo i ja se nikada nisam pokajala zbog svog izbora – kazala je Hatidža.
Ona danas živi u iznajmljenom stanu koji teško plaća. Ne može da nađe posao. Ni socijalnu pomoć ne može da ostvari, jer nije crnogorski državljanin. Najvećim bogatstvom smatra prijatelje koje je stekla i očekuje da će ubrzo naći životnog saputnika koji će joj njeno trajanje i izbor učiniti lakšim.

Vijesti
Airbender is offline  
Reply With Quote
Old 17-02-09, 10:11   #2
Zor_djevojka
Pa$aka
 
Zor_djevojka's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Lokacija: Vojvotk|nja_od_Fund|ne
Postovi: 41,348
Zor_djevojka has disabled reputation
Default

potpuno normalno bez ikakvog zgrazhavanja, prezira, zapanjujuceg izraza lica. Zhena je nashla neki svoj 'mir' , radila na vjerskom sazrijevanju, to je uspokojilo, namirilo i ima pravo da se osjeca onako kako zheli i hoce. Samo mi je malchice (bez uvrede pripadnika islamske vjeroispovijesti) smijeshan 'detalj' 'ozdravljenja' stavljajuci ruku na bijeli krug..To mi malo odudara.
Ateista sam, ali gledajuci, a i chitajuci poneshto o religijama - mada je to ruku na srce jako shturo, i meni je islam nekako 'najblizhi'...Nemali broj puta sam chitala da su pripadnici katolichke vjeroispovijesti preuzeli islam poslije raznoraznih lomova u zhivotu koji su ih zadesili..Pogledajte javne lichnosti Muhamed Ali, Majkl Dzekson i josh par njih, ali im se ne mogu imena sjetiti...Nije ni to sluchajno
...
__________________
Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali - čika Dušan Radović
Voli te tvoja zver
Zor_djevojka is offline   Reply With Quote
Old 17-02-09, 11:53   #3
Okugata
Guest
 
Postovi: n/a
Default

skoro sam se rasplakala...
nemam nikakvih problema, ko hoce neka menja veru, neka se krsti kako hoce.....samo dok mene ne ulaci i ne soli mi pamet
  Reply With Quote
Old 19-02-09, 22:34   #4
kliko
Sai Ram
 
kliko's Avatar
 
Registrovan: Sep 2006
Lokacija: Kurukšetra
Age: 45
Postovi: 8,078
kliko has disabled reputation
Default

Tesko da mogu komentarisati ovu temu sa drugog stanovista osim religijskog. U stvari, ne znam sto si konkretno htio da diskutujemo. Ne vjerujem da si htio da pricamo o njenoj teskoj Karmi i teskom zivotu kroz koji je spoznala Boga. Pretpostavljam da oces da opipas kako gledamo na to da je promijenila vjeru. Njena vjera dolazi iz licnog iskustva i pravo iz srca, za razliku od vecine ljudi koje poznajemo i ti i ja koji vjeruju iz ”glave”. Pretpostavljam da vecina ljudi koje poznajes spada u hriscane. Koliko njih stvarno vjeruje u hristove rijeci: ”budite kao ja”, ”ne zivi se o hrani i picu nego o svakoj rijeci Bozjoj”, ”lakse ce bit kamili (ili brodskom uzetu, svejedno) proci kroz iglene usi nego sto ce bogatome biti uci u Carstvo Nebesko”...? Ljudi ”vjeruju” zato sto su programirani da vjeruju, zato sto su produzena ruka svojih roditelja i drustva u kome se nalaze. Kad kazem da vjeruju iz glave ne mislim da su svojim razmisljanjem dospjeli do svog vjerovanja, nego mislim da im je u glave usadjeno jos od malena u sto treba da vjeruju. Takva vjera je plitka i vise je stetna nego korisna za covjeka.
Ova zena je imala tezak zivot u kome je odbacivana od svojih najblizih. Od malena joj je jedina utjeha bio Bog. U kom obliku Ga je spoznala je manje bitno. U jednu ruku treba da se radujem sto je ona jedna od malobrojnih...u drugu ruku mi je zao sto joj je tako tezak zivot.
Osobe kao ona su u Bibliji, i Hriscanstvu uopste proglasavane mucenicima i Svecima.
Bog je Sve i Bog je Jedno. Allah Ho Akbar.
__________________
Do not fear death. If you have to fear, fear the way you live your life.
kliko is offline   Reply With Quote
Old 21-02-09, 00:47   #5
unreachable for injustice
Banned
 
Registrovan: Dec 2008
Lokacija: Himalaya
Age: 33
Postovi: 4,967
unreachable for injustice uskoro postaje slavan
Default

Ljudi trebaju da nauče da ne treba osuđivati nešto( pogotovo važi za naš mentalitet), ako se to kosi sa njihovim stavovima.

Svi mi tražimo nešto, i u raznim oblastima prije ili kasnije, nađemo to. Ako njena promjena vjere, nju vodi boljim putem, ili joj daje dovoljno snage da se izbori sa problemima, meni je to sasvim ok.
unreachable for injustice is offline   Reply With Quote
Old 02-03-09, 08:54   #6
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default

Stižu prosci sa svih strana Balkana

POSLIJE ISPOVIJESTI HATIDŽE - VESNE TIJANIĆ

Rožaje/Plav – Nakon što su „Vijesti“ objavile potresnu i interesantnu životnu ispovijest Hatidže-Vesne Tijanić, rođene u Kraljevu, a nastanjene u Plavu, koja je prije desetak godina prešla u islam, počeli su da se javljaju brojni prosci iz gotovo svih republika bivše Jugoslavije.

Pored brojnih telefonskih poziva, koje je autor teksta dobio iz nekoliko crnogorskih gradova, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, zainteresovani kandidati se ne libe ni da pokucaju na vrata dopisnika, kako bi se raspitali o Hatidži i, eventualno dobili njen broj telefona. Potencijalne mladoženje imaju između 28 i 60 godina. Uglavnom ih interesuje kakva je osoba, da li je inteligentna, a kako se čini, najbitnije je im je koliko je ozbiljna po pitanju braka i to što je, praktično, sama na svijetu. Ako je vjerovati pričama potencijalnih mladoženja, svi su dobro situirani i odlučni da Hatidži pruže dobar život.

Ona je, veoma oprezna pri odlučivanju da li da im da broj telefona.
- Ne čudi me što se toliko ljudi odjednom javlja. Preživjela sam, praktično pakao od života, ali dragi Bog uvijek počasti svoga roba. Zainteresovana sam i stalo mi je da osnujem svoju porodicu, ali o svemu treba dobro razmisliti – kazala je Hatidža kojoj bi teško palo da je izabranik previše ispituje o prošlosti, odnosno preteškom djetinjstvu.

- Ne mogu da se vraćam nazad, moram ići naprijed, a to mogu smo ljudi koji istinski vjeruju u Boga i koji se trude da budu pravedni – kazala je Hatidža koja bi prije svega željela da njen budući suprug bude dobar čovjek.
- Da bude vjernik, pošten, čestit i radan čovjek, da umije da cijeni ženu, to je ono što očekujem od budućeg supruga – kazala je Hatidža.

Kao osmomjesečnu bebu nju su pronašli na ulici. Promijenila je nekoliko hraniteljskih porodica u kojima je strašno propatila, radeći teške poljoprivredne poslove, gladujući i smrzavajući se. Pošto je poodrasla, sticajem okolnosti otišla je u Plav gdje je jedno vrijeme radila kao konobarica. U međuvremenu je proučavala islamsku vjeru, a jedne noći i usnila da treba da se preobrati. Kada je prešla u islam naišla je na brojne probleme, od Bošnjaka – Muslimana jer je prethodno radila kao konobarica, a od pravoslavaca jer su mislili da je izdala svoju vjeru. Ona je ostala dosljedna svom izboru. Vjeruje da je najgore prošlo. Nada se dobrom braku koji bi ostvario ostatak njenog života.
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 02-03-09, 13:17   #7
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,263
Daci na dobrome putu
Default

Vjera ne ostavlja prostor za pitanja i sumnju. Važno je u njoj naći utočište i odgovore. Svi se rađamo u određenoj tradiciji, kulturi i naslijeđenoj vjeroispovjesti, kojoj ćemo samo pripadati - sami odlučujemo i dobro je da je tako.


...evo još jedna interesantna priča o Dragani iz Sombora, koja je prešla na Islam...

Zašto sam prihvatila islam

Moje preobracanje pocelo je kada sam jedne prilike došla na forum da provociram muslimanske ideje...

Vjera ne ostavlja prostor za pitanja i sumnju. Važno je u njoj naci utocište i odgovore. Svi se radamo u odredenoj tradiciji, kulturi i naslijedenoj vjeroispovjesti, kojoj cemo samo pripadati - sami odlucujemo i dobro je da je tako. Donosimo vam pricu o Dragani iz Sombora, koja je prešla na islam. Muslimana se ranije bojala, a njeno opredjeljenje i nije baš najbolje prihvaceno.



Dragana, donedavno pravoslavka po vjeroispovijesti, odrasla je u pravoslavnoj porodici i do prije dvije godine pomalo je cak i zazirala od muslimana.

- U mojoj porodici svi su pravoslavci, ali nisu baš previše religiozni. Zapravo sam ja bila najreligioznija u porodici, pa cak do te mjere da sam insistirala da se krstim, iako moji roditelji nisu bili za to. Od malih nogu sam se na svoj nacin molila Bogu i tada sam znala samo za pravoslavlje i crkvu. Naravno, za mene je to bio jedini ispravan nacin vjerovanja. Uopce nisam imala namjeru da istražujem o islamu. Cak su u mojoj porodici imali otpor prema muslimanima, tako da sam i ja pomalo i zazirala od njih, plašila sam ih se - prica Dragana.

Kako prema islamu niko nije ravnodušan, ili ga voli ili ga se boji, ona kaže da je bila od onih drugih.

Sve pocelo od foruma

- Moje preobracanje pocelo je kada sam jedne prilike došla na forum da provociram muslimanske ideje, poput svetog rata - Džihada. Medutim, tu sam docekana na moje veliko iznenadenje vrlo smireno, strpljivo, cak mudro. Iako sam ja bila veoma oštra i neprijatna, nisam dobila ocekivanu reakciju, cak suprotno. Tada sam se ja ustvari postidjela same sebe i svojih namjera. Iskreno, njihova smirenost je bilo prvo što me privuklo - nastavlja.

Iako je imala loše i ružno mišljenje o muslimanima, dok je sa ženama muslimankama razgovarala preko telefona, shvatila je da su one sve suprotno od onoga što je mislila o njima.

- One su vrlo pametne, imaju širinu poimanja mnogih stvari, veoma su smirene, blage, a u isto vrijeme i izuzetno mudre. Dalje me fasciniralo kako oni prakticiraju vjeru onako kako je to propisano, bez ikakvih iskrivljenih pretenzija. Pocela sam postavljati sve više pitanja i s pocetka sam ipak bila malo skepticna spram svega toga. Borila sam se protiv toga misleci da je nemoguce da je islam istina, da može išta drugo biti istina osim moje vjere.

Ali kako kaže, citajuci Kur'an spoznala je pravu, autenticnu istinu.

- Ni u jednom harfu niti slovu ništa nije promijenjeno do dana današnjeg, niti ce biti, za razliku od prethodnih objava, koje su izgubile autenticnost zbog izmjena koje su ljudi vremenom dodavali i oduzimali. Kada sam citala Bibliju, znala sam da ima puno verzija, ali nisam znala da postoji posljednja knjiga koja je pecat svim ostalim. Na ovaj nacin ja sam samo nadgradila svoje hrišcanstvo.

Jednom je pitala sveštenika da joj objasni Sveto trojstvo, na šta je on odgovorio da je to sveta tajna. Ona smatra da pravoslavlje, za razliku od islama, nema odgovore na mnoga pitanja.

- Imamo razne obrede i niko mi nikada nije znao objasniti pozadinu toga, zašto mi te obrede vršimo, dok sam u islamu za sva pitanja našla prihvatljive i istinite odgovore.

Da bi preobratila svoju vjeru, trebala je izgovoriti šehadet u prisustvu dva svjedoka, ali pošto nije imala nikoga od muslimana, ona je to uradila sama u svojoj kuci. Zatim je preko godinu dana ucila o islamu, a knjige je dobijala preko foruma od sestara u vjeri.

- Prošle godine sam u Islamskoj zajednici i zvanicno prihvatila islam. Onda sam pocela dolaziti u Sarajevo, gdje budem po nekoliko dana kod svojih sestara u vjeri.

Iako nije bila sigurna da li ispravno klanja, Dragana je to ispocetka radila kako zna.

- Prije godinu dana sam se našla s jednom sestrom i ona me je odvela u Begovu džamiju da klanjam u pravom džematu. Znala sam napamet šta se izgovara, ali nisam bila sigurna da li ispravno radim sve pokrete, tako da sam tada i to naucila.

Zaštita od muškaraca

Dragana smatra da je pokrivanje pokoravanje Božijoj naredbi, ali i vrsta zaštite od muškaraca, te izbjegava izlaziti na ulicu bez marame. Iako ima neobicno ime za muslimanku, Dragana kaže da u islamu obaveza imena ne postoji, te da je to izmišljeno.

- Ovdje smo navikli na turska i arapska imena, ali smatram da muslimanska imena uopce ne moraju biti turskog ili arapskog porijekla. Ja sam svoje ime zadržala, ali sam morala odabrati ime u islamu, tako da mi je islamsko ime Esma. Voljela bih da se ljudi naviknu da cak i jedna Dragana može biti muslimanka.

Njeni roditelji nisu to baš najbolje prihvatili, kaže. Tata je bio više iznenaden, ali mama se nikako ne miri s tim i svi misle da je to neka od njenih životnih faza.

Na molbu roditelja, koji žele sacuvati mir i dobre odnose sa svojom okolinom, u Somboru Dragana ne nosi maramu, te kaže da joj je to razlog više da dode živjeti u Sarajevo, jer želi biti okružena ljudima koji žive kao ona.

Njeno prihvatanje druge vjere nailazilo je na razne otpore, pa je tako bilo komentara da joj to ne treba u životu, dok su je neki cak i podržali, ali potajno se nadajuci da ce je to brzo proci.

- U pocetku je tu bilo malo zaziranja, ali sada me vec sasvim normalno gledaju. Tamo, cak vece probleme imaju muslimanke iz pravih muslimanskih porodica. Bilo je i pogrdnih komentara od Srba na forumima tipa da muslimani mene nikada nece prihvatiti, da sam izdala svoju vjeru, ali ja ih razumijem jer oni to rade iz cistog neznanja. Znam kako je njima, jer sam bila u svemu tome, ali oni ne znaju kako je meni.

Želim se udati za muslimana

Dragana islam vidi kao nacin života i kaže da sebe uskoro vidi u braku s covjekom koji je takoder musliman.

- Nemoguce je da opstanem u islamu drugacije, muž mora biti voda i jedino obostranim vjerovanjem i poštovanjem istih obicaja i obreda brak može uspjeti.

Ona završava sanitarno-ekološki fakultet u Somboru gdje trenutno živi sa svojim roditeljima, a krajem godine planira doci u Sarajevu da živi sa svojim sestrama u vjeri.

Tekst je preuzet iz magazina "Azra"...
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 02-03-09, 13:40   #8
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default

Daci, da podsjetim:

Quote:
Originally Posted by Masja View Post
Interesuje me kako doživljavate ovaj slučaj sa čisto ljudskog stanovišta i religiozne potrebe kao psihološke činjenice.

Namjerno sam članak stavio ovdje, a ne na pdf "Filozofija i religija" ili "Politika i Društvo" kako bismo izbjegli nacionalne i religijske predrasude.
Vidjeću ako budem mogao da pronađem u mojoj biblioteci kako dobro Jung opisuje preobraćenje svetog Pavla iz fanatičnog progonitelja hrišćana u propovjednika hrišćanstva.

U toj situaciji je jako interesantno Jungovo objašnjenje Pavlovih epileptičnih napada nakon preobraćenja, koje kaže da su se oni dešavali u trenucima kada se Pavlov potisnuti dio psihe pokušavao ponovo probiti u svijest koja više nije mogla da ga integriše.

Nije važno biti ili deklarisati se kao ovo ili ono. Bitno je biti cjelovito ljudsko biće.

Last edited by Airbender; 02-03-09 at 14:18..
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 03-03-09, 19:08   #9
Daci
MiM team Expert
 
Daci's Avatar
 
Registrovan: Jan 2008
Postovi: 3,263
Daci na dobrome putu
Default

Quote:
Nije važno biti ili deklarisati se kao ovo ili ono. Bitno je biti cjelovito ljudsko biće.
Potpuno se slažem sa ovim......
__________________
Daci is offline   Reply With Quote
Old 03-03-09, 19:35   #10
Milly
Tu sam i kad nisam
 
Milly's Avatar
 
Registrovan: Jan 2007
Lokacija: paris
Postovi: 10,899
Milly ima famoznu auruMilly ima famoznu auruMilly ima famoznu auruMilly ima famoznu auru
Default

Divno je kad covjek pronadje svoj smiraj dushe i ispunjenje posle velikih patnji i iskusenja ..
Iskreno mi je milo zbog tih zena ..
Voljela bih kad bih i sama tako nesto osjetila .. ali ima vremena ..
__________________
Ipak - šipak!
Milly is offline   Reply With Quote
Old 10-03-09, 23:40   #11
pehar
MiM team King / Queen
 
pehar's Avatar
 
Registrovan: Feb 2007
Postovi: 19,573
pehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelupehar svjetlost u tunelu
Default

Drugarica mi je pravoslavne ispovesti,a otac joj je bio musliman.Kada je napunila 18.godina sama se odlucila za pravoslavnu ispovest.Procitala je Kuran i Bibliju nakon toga je donela odluku.Nakon oceve smrti,ispostovala je njegovu poslednju zelju da bude sahranjen po muslimanskim obicajima.Ovde u Srbiji,ona nosi crninu,pre neki dan je isla u mestu gde je otac sahranjen,tamo zene ne nose crninu,tako da je to ispostovala.
pehar is offline   Reply With Quote
Old 10-08-09, 18:47   #12
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default Muškarac nakon četiri operacije

ISPOVIJEST PODGORIČANINA MARKA BOJANIĆA, ROĐENOG U TIJELU ŽENE

Natjerao me da kopam septičku jamu, i na dubini od četiri metra počeo da me zatrpava zemljom vičući “umri, umri”... ja sam dozivao u pomoć. Komšija je dotrčao, mog oca gurnuo na zemlju, mene izvukao napolje... Nije mogao da prođe dan da me nije tukao. Smetalo mu je moje prisustvo, moje biće. Govorio je da bi volio da ne postojim, počinje svoju ispovijest Podgoričanin Marko Bojanić, muškarac rođen u tijelu žene.
Ovaj transdžender, nakon skoro tri decenije sukoba sa okolinom i borbom za priznanje njegovog samoodređenja da je muškarac rođen u pogrešnom tijelu, danas sa suprugom živi u Rimu, nedaleko od mjesta na kome radi kao menadžer u turizmu. Sa osmjehom kaže da sebe smatra, nakon četiri operacije, transformacije tijela, uspješnim i srećnim čovjekom.
- Emotivno sam ispunjen. Uživam u braku, planiram budućnost. Djecu... - kaže dok pogledom prati suprugu Snežanu, sa kojom se vjenčao prije malo više od mjesec dana na podgoričkoj „Plavnici“ uz prisustvo i podršku, kako kaže, ogromnog broja zvanica.
- Svadba je dosta koštala, ali Sneža je to zaslužila. Zaslužila je i mnogo više - kaže Marko, dok pušta novinaru „Vijesti“ snimak sa vjenčanja za koje su bili angažovani brojni crnogorski muzičari, folklorno društvo sa Cetinja i dekorateri iz inostranstva.
- Želio sam da pokažem svima svoju ljubav - kaže dok se sa zvučnika u minimalistički uređenom stanu u centru Rima čuju italijanske kancone u izvođenju Andrijane Božović.
Unuk sa majčine strane, kako sa ponosom ističe, čuvenog američkog vojnika Nika Dragojevića, dobitnika Silver stara, Purpurnog srca, dva francuska odlikovanja, napominje da je on „simbolički Nik“, te da ga inat određuje.
- Možda se nigdje u svijetu toliko ne inate ljudi, kamen, gora i život kao u našoj Crnoj Gori - priča Marko, koji tokom višečasovnog razgovora sa novinarom insistira da se ne pominje ime koje mu je dato po rođenju.
- Hvala Vladi Crne Gore i njenim institucijama na podršci u konačnom definisanju mog identiteta - kaže, ponosan na zvanična dokumenta izdata u Crnoj Gori na kojima piše: pol-muški, ime-Marko, prezime-Bojanić.
Pravoslavni vjernik, kršten u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Marko kaže da je tokom 37-godišnjeg života prošao golgotu, da je godinama, a u pojedinim trenucima posebno, nosio svoj krst, „bio razapinjan“.
- Najveći dio svog života nijesam mogao da budem ono što jesam. Rođen u tijelu žene, morao sam da suzbijam svoje emocije, smatrao sam da trpim veliku nepravdu. Često sam se pitao ’zašto baš ja? zašto se ovo dešava meni?’. Pomišljao sam na samoubistvo - priča Marko sjećajući se perioda svog odrastanja u porodičnoj kući u Podgorici, koji su obilježili više ili manje konfliktni odnosi sa dijelom familije i komšijama.
Ovaj transdžender, prvi na našim prostorima koji je prihvatio da za „Vijesti“ javno priča o periodu života u kojem je živio u tijelu žene i bio primoravan da se povinuje društvenim uzusima, kao i o vremenu njegove potpune transformacije i prilagođavanja tijela mentalnom sklopu, napominje da su problemi uslovljeni „biološkom greškom“ nastupili već sa prvim formulacijama rečenica.
- Govorio sam u muškom rodu. Moji roditelji su odmah počeli da me ispravljaju, misleći da ja griješim, insistirajući da se izražavam u ženskom rodu - priča Marko, napominjući da probleme sa samoodređenjem nije imao nikada, već da je od ranog djetinjstva znao da je rođen u pogrešnom tijelu.
Kao dijete, zaljubljen u muške igre, naročito fudbal, kaže da nije podnosio da mu oblače suknje i haljine, da je tada vrištao, skidao sve sa sebe, bio agresivan.
- Znao sam da se povučem. Tada bih, na ćošku od kuće, uzimao dva kamena, udarao jednim o drugi i pjevao. Molio sam nebo i zvijezde da mi pomognu - priča Marko.
Prijatelji iz djetinjstva i kum Dejan Vujić, sa kojima održava kontakt i danas, bili su mu, tvrdi, podrška, i vjerovali mu, zvali ga muškim imenima. I majka je bila na njegovoj strani, dok ga, tvrdi, otac nikada nije prihvatio.
- Bio je strog. Prema svima, naročito prema meni. Kada bi prošao pored mene, udario bi me šakom u glavu, želio je, kako je govorio, da me dovede u red. Znao je da kaže ’E, nećeš bez kako ja hoću’. Govorio je “Ja sam je stvorio, ja ću je ubiti” - priča o vremenu do svoje devetnaeste, kada definitivno napušta roditeljski dom, i odlazi u Beograd i Sarajevo.
Upisuje ekonomiju i tako se udaljava od svakodnevnih situacija u Podgorici, u kojima njegova familija insistira da nosi žensku garderobu, šminkaju ga na silu, i dovode mu, priča sada uz osmjeh, potencijalne prosce.
- Majka me je razumjela, ali mi nije mogla pomoći. Znala je sve. Kada sam napuštao dom, izvinila se zbog svih tih godina moje nesreće - priča Marko, napominjući da su ga i tada mnogi gledali kao muškobanjastu djevojku, i kao takvog ga voljeli.
- Nijesam više mogao da podnesem da me gledaju kao čudaka. Odlučio sam da idem dalje. Želio sam, prije svega, da ispravim grešku prirode i postanem i u formalnom smislu ono što sam bio cijelog života – muškarac - priča Marko. Dodaje da je i pored muka koje je pretrpio u rodnoj zemlji ponosan na to što je Crnogorac, tradicionalista, kao i da voli da zapjeva uz gusle.
Odlazak u drugu sredinu prati njegovo postepeno informisanje o transseksualcima, kako su tada nazivali ljude rođene u pogrešnom tijelu.
- Kada sam saznao da moj problem može da se riješi, osjetio sam da mi je srce na mjestu. To su bile moje prve prave radosti - prisjeća se Marko.
Informacije pronalazi u časopisima, počinje da se raspituje kod ljekara.
- Doktori u Crnoj Gori su zaobilazili temu, rekli su da mi ne mogu pomoći. Zato sam pomoć tražio u Beogradu, a u Italiji počinjeo sa terapijom - kaže Marko, navodeći da su tri osobe iz Crne Gore prije njega promijenile pol.
Za prvu godinu svog liječenja kaže da je bila teška i naporna. Bio je prepušten analizama psihologa.
- Te 1999. godine, svake sedmice odlazio sam dva puta na tretmane koji su trajali po sat i po vremena. Nekada je sa mnom radio jedan ljekar, nekada tim. Pitali su me o svemu, davali mi da radim testove, pismene, usmene, crtane… U Rimu, na privatnoj klinici, ljekari su mu uradili i analizu hromozomske strukture, nakon čega je krenula hormonska terpija od godinu dana.
- Sve sam sam sebi finansirao. Seanse kod psihologa su koštale od 30-50 eura, dok su hormonske injekcije koštale 150. Promjene sam već tada počeo da osjećam. Nije mi bilo teško, bio sam srećan - priča Marko.
Zakazuju mu prvu operaciju. U Rimu.
- Jedva sam čekao. Operacija je trajala tri i po sata, sedam ljekara je radilo. Kada sam se probudio iz anestezije, rukom sam dotakao grudi. Nije ih više bilo - priča Marko gledajući sa zahvalnošću Snežanu, za koju kaže da je bila kraj njegovog uzglavlja u trenutku buđenja.
Godinu dana nakon prve operacije, odlučuje se za drugu, kojom su korigovane genitalije.
- Drugi zahvat trajao je deset i po sati. Rađen je u Beogradu. Radio je moj veliki prijatelj profesor Sava Perović - kaže Marko izbjegavajući da kaže koliko je taj zahvat koštao.
Objašnjava da je za kompletnu transformaciju tijela potrebno više operacija, te da su na njemu obavljene četiri.
- Nakon druge operacije, Sneža je, naravno, bila kraj mene. Samo je kazala “Konačno sam srećna” - sjeća se Marko.
Sa promijenjenim rodom, sada kao muškarac, Marko mijenja dokumenta u Italiji, i sa potvrdom italijanskog suda dolazi u Crnu Goru gdje ne nailazi na administrativne komplikacije.
- Na zvaničnim dokumentima su mi, bez pravljenja problema, upisali Marko Bojanić, muškarac”…, nakon čega se vraća u Rim, obavezama i prijateljima...
- Dobijamo li svojim rođenjem sve? Naravno da ne! - kaže Marko dok otvara šampanjac u slavu života.
- Ne slušam priče skakavaca, emotivno neizraženih ljudi. Slušam samo glas od Boga - završava ispovijest, kako kaže, okrenut budućnosti i planovima.

Sam na sahrani majke

Cijela familija nije prihvatila Markovu promjenu pola, što se najizrazitije vidjelo na sahrani njegove majke. Kaže da mu nijesu dozvolili da prima saučešće.
- Smrt moje majke me je posjekla, iznenadila, ali i pomogla da se ponovo sretnem sa sobom kao u nekom drugom svijetu, u nekoj drugoj dimenziji… Ponašali su se kao da ne postojim. Tražio sam da joj ja stavim pokrov, sveto miro i jednu ikonu. Sa mnom niko nije pričao, a na posmrtnici su napisali ime koje mi je dato po rođenju… Tražili su da stanem sa sestrama. Htio sam da kažem nešto, ujak mi je rekao “Mrš”… Doveo sam popa i zapalio svijeću, pola ljudi je pobjeglo vani. A u posmrtnom govoru, koji je držao stric, pominje samo moga brata, kaže “sin jedinac”… Dok je kolona išla, familija me je izgurala iz kolone. Sam sam išao sa strane... - prisjeća se Marko scene za koju kaže da je jedna od onih koje su ga najviše zaboljele u životu.
Ipak, godinu dana kasnije, bratstvo Bojanića počinje da se šali: “Imamo jednu lošu i jednu dobru vijest. Loša je da smo izgubili sestru, dobra je da smo dobili brata, neka nam je srećan”…

Rođene u pogrešnom tijelu nekada su ubijali

- Bilo je onih koji su me osuđivali, vrijeđali, a ja sam se vremenom povlačio i pokušavao da, tada sam tako shvatao, manje provociram sredinu. Trudio sam se da što manje budem ja, ali to nije pomoglo da se do kraja uklopim u društvo - kaže Marko.
Baka po majci ga je, kaže, razumjela. Znala je.
- Štitila me je. Upozoravala da su ljude poput mene nekada u crnogorskim selima ubijali. Zatvarali su ih u drvene kućice i tu držali bez hrane i vode dok ne umru. Bojala se za mene - kaže.
Bez naročito lijepih sjećanja iz perioda školovanja, napominje da mu je bilo teško da se izražava kao žensko, na čemu su nastavnice insistirale.
- Jednu rečenicu bih izgovorio u ženskom rodu, a tri u muškom. Nijesu sa mnom razgovarali o tome. Jednostavno, mislili su da sam muškobanjasta djevojčica - priča Marko, muškarac čija fizionomija, gestikulacija i pokreti ničim ne pokazuju da je mijenjao pol.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=312720
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 10-08-09, 21:51   #13
Arkhetren
MiM team Forumaš i po'
 
Arkhetren's Avatar
 
Registrovan: Apr 2009
Lokacija: putujem
Age: 40
Postovi: 1,611
Arkhetren na dobrome putu
Default

Quote:
Originally Posted by Masja View Post
ISPOVIJEST PODGORIČANINA MARKA BOJANIĆA, ROĐENOG U TIJELU ŽENE
I to čeka i ne samo Crnu Goru prilikom ovih tranzicija spram Evrope.
Iskreno, žao mi je što mnoge institucije države, NVO i ostale organizacije umjesto što se bakću kojekakvim promjenama jezika i ostalih mizigonija ( prosto smatram da im SAD nije vrijeme ) ne povedu široke kampanje a propos ovog i sličnih situacija na terenu i u društvu.
Tu je vječno prisutan odnos prema gay - istospolno orjentisanim ljudima -. Ne zalažem se ama baš ni za šta po tom pitanju jer nije moj sektor interesovanja, ali primjećujem da je to MUKLA tema u Crnoj Gori. U Srbiji bar imaju nekoliko organizacija koje s vremena na vrijeme i progovore o tome, istina na niskom i nezavidnom nivou, no eto donesoše zakon o diskrimnaciji, pa mic po mic, možda nešto i urade. Šta ima u Crnoj Gori? Privatne žurke velikaša i magnata ogrezlih u kriminalu koji zahavljujući tom političkom statusu, mogu sebi dozvoliti iživljavanje i zadovoljavanje mutnih perverzija, okupljajući oko sebe ljude takve orjentacije. I na ime istog zbivanja, su strogo kontrolisani od službi bezbednosti i svojih kompanjona s kojima dijele vlast. ( nijesu svi kupljeni novcem i pogodnostima)
To je da se ne lažemo Tabu Tema u Crnoj Gori.
Ispovjest koja je ovdje pružena na uvid, je takodje mizeran detalj. Žao mi je tog čovjeka u smislu da možda i ne doživi da bude bar poštedjen tih tračeva i "smatranja", dok kradomice po neko podgrijava seksualne fantazije kad ga spazi u njegovoj Crnoj Gori. Nije li to licemerno? Koliko onda ima još takvih ljudi, koji se još uvjek kriju i preživljavaju iste stvari, ili ćete se zadovoljiti time da je to izolovan slučaj?
Njemu ~ Njoj svaka čast. Ostalima koji se kunu u nekakavu pravdu, izvikuju parole o pravdi i pravima za sve, trebalo bi štošta pozvoniti na uho!
Arkhetren is offline   Reply With Quote
Old 10-08-09, 22:30   #14
laufer
MiM team King / Queen
 
laufer's Avatar
 
Registrovan: Aug 2008
Postovi: 10,294
laufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čekalaufer briljantna budućnost ga čeka
Default

slazem se, iskreno, bez zajebancije. kurava sto muskih sto zenskih na svakom koraku, za vaucer od deset evra moz da biras, a ovakvi se slucajevi, prirodni i nezaobizazni u ljudskom postojanju ubijaju i fizicki i psihicki i socio-politicki.
__________________
SPES MEA IN DEO EST
je me souviens!
laufer is offline   Reply With Quote
Old 10-08-09, 22:58   #15
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default

Podsjećam da je ova tema otvorena u okviru Psihologije tako da komentari treba da se iskazuju u tom pravcu.

Dakle Laufer, kako bi se ponašao kad bi se takav kakav si sad jedno jutro probudio u ženskom tijelu. Da li bi prihvatio da si žensko?

Last edited by Airbender; 11-08-09 at 19:41..
Airbender is offline   Reply With Quote
Old 11-08-09, 16:46   #16
Uvijek u Krivu
MiM team Početnik
 
Registrovan: Aug 2009
Postovi: 103
Uvijek u Krivu na dobrome putu
Default

Covjekova je sloboda da bude sto hoce. Samo sto mora da se odrekne okoline.

U suprotnom mora biti sto okolina hoce.
Uvijek u Krivu is offline   Reply With Quote
Old 11-08-09, 21:43   #17
Snow_Lady
MiM team Expert
 
Snow_Lady's Avatar
 
Registrovan: Sep 2008
Lokacija: Madagaskar
Postovi: 2,518
Snow_Lady nepoznate kvantitete u ovom trenu
Send a message via MSN to Snow_Lady
Default

Pravo je svake individue da uskladi svoja seksualna, religiozna, politicka opredjeljenja sa svojim potrebama, duhom, shvatanjima, teznjama...Sve dok je covjek u raskoraku sam sa sobom, nije citav covjek, nego pola njega, nije ni vrijedan bitisanja. Bitno je da se covjek osjeca u svojoj kozi kao svoj. Kako ce to okolina prihvatiti, relevantno je ali nije odlucujuci faktor, jer provesti citav zivot, a ne moci se identifikovati sam sa sobom, je neoprostiva stvar...
__________________



" Biti covek znaci biti u stanju donositi odluke i biti spreman na posledice tih odluka".

Gorki

"Treba podnositi i rdjave karaktere. U opticaju su potrebni i zlatnici i sitan novac"!
La Brijer

Snow_Lady is offline   Reply With Quote
Old 16-08-09, 10:37   #18
Zor_djevojka
Pa$aka
 
Zor_djevojka's Avatar
 
Registrovan: Aug 2006
Lokacija: Vojvotk|nja_od_Fund|ne
Postovi: 41,348
Zor_djevojka has disabled reputation
Default

ČAČANIN U ROŽAJAMA PREŠAO U ISLAM

Saša postao Abdulah

Rožaje, 15. avgusta (MINA) – Saša Tolić iz Čačka prešao je u Islam, na ceremononiji koja je obavljena u centralnoj džamiji Sultan Murat Drugi u Rožajama, objavljeno je na internet stranici Islamske zajednice Crne Gore. U informaciji nije navedeno koju je vjeru Tolić prije Islama ispovijedao, ali je objašnjeno da je „čin povratka Islamu obavljen pred mnogobrojnim džematom (vjernici), s džume namaza (obred koji se klanja samo petkom)“.
„Potpuno svjestan i bez prisile odlučio sam prihvatiti vjeru Islam, čvrsto uvjeren da ću s tim postići sreću i zadovoljstvo na ovom i budućem svijetu“, kazao je Tolić.
On je izjavio da vjeruje u Alaha sa svim njegovim uzvišenim svojstvima i u Božje meleke (anđeli) kao nevidljiva duhovna bića.
„Vjerujem u objavljene knjige, vjerujem u Božje poslanike, vjerujem u Sudnji dan, vjerujem u Božje određenje, to jest da sve što se događa biva Božjom voljom i Božjim određenjem“, naveo je Tolić.
On je rekao da svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhamed njegov rob i poslanik.
„Ovim se obavezujem da će moj budući život biti usklađen sa propisima Islama. Želim da se i u islamske matične knjige uvede ime Abdulah koje za sebe odabiram“, rekao je Tolić.



http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...8-16&id=169455
__________________
Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali - čika Dušan Radović
Voli te tvoja zver
Zor_djevojka is offline   Reply With Quote
Old 06-11-09, 18:19   #19
Sharp
MiM team Expert
 
Sharp's Avatar
 
Registrovan: Jun 2008
Lokacija: Komsija sa treceg
Age: 37
Postovi: 3,652
Sharp has disabled reputation
Default

U svakom sjucaju je bolje biti u sukobu sa okolinom nego sa samim sobom.
__________________
Bije me glas da sam dobar u krevetu, mogu da spavam po cijeli dan.
Sharp is offline   Reply With Quote
Old 24-04-10, 09:15   #20
Airbender
Φιλημον
 
Airbender's Avatar
 
Registrovan: Sep 2007
Age: 43
Postovi: 4,122
Airbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auruAirbender ima famoznu auru
Default

Odlazim, i ostavljam sve!

Ko na to nije pomislio barem jednom u životu? Ali, ono što je za druge samo trenutna misao, za druge je nezaustavljiva želja koju su uspjeli i da ostvare, za šta je potrebno i zrno ludosti i mnogo optimizma

Alesandro Kastanja, trgovac iz Verone, prije tri godine napravio je iz hobija sajt koji objavljuje priče ljudi iz Italije, koji su se odlučili na ovakav korak – da potpuno promijene dotadašnji život. Ta promjena najčešće znači i promjenu mjesta, pa i zemlje boravka. Sajt je na adresi www.voglioviverecosi.com, (želim da živim ovako), i veoma brzo je postao značajan za mnoge Italijane „u bjekstvu“ po cijelom svijetu.

„Godinama putujem po svijetu, i svuda sam nailazio na Italijane koji su odjednom napravili preokret u svom životu, i ponovo ga napravili iz ništa u inostranstvu. Počeo sam da sakupljam njihova iskustva i da ih stavljam na internet kako bi među sobom podijelili ideje, projekte i sugestije“, priča Kastanja.

Do danas je sakupio preko 300 priča, veoma različitih. U svima, međutim, uočljiva je želja da se pronađu humaniji ritmovi života, da se malo uspori, da se ima manje novca, ali da se uživa u luksuzu vremena.

U potrazi za ovozemaljskim rajem: Tu je priča izvjesnog Alda, koji je sa 48 godina, ispijajući flašu piva, jednog dana odlučio da napusti Bergamo i otvori malo prenoćište u Vatamu, u srcu Kenije. Isto važi za Alesandra, koji je napustio rutinu Ferare da radi kao barista na Kajmanskim ostrvima. Ovako opisuje svoje krajnje odredište: „Svi ih poznaju kao poreski raj, a to je raj na zemllji.“

Ima i onih koji biraju inostranstvo „zatvorenih očiju“. Roberto nema straha da to prizna, umoran da sa svojih 50 godina radi povremene poslove i odlučan da ode i još jednom proba, birajući Meksiko kao zemlju na kojoj će ponovo stati na noge.

Otvorio je mali «Bed&breakfast», kao očajnički pokušaj da se usidri i nađe polazište za jedan san koji se napokon ostvaruje.

Četrdeset godina, i posao koji je davao ekonomsku satisfakciju, mnogo putovanja iza sebe i poneki euro za investiranje – to je kratak identikit onoga ko želi da ode.

„Da, mnogi od onih koji pišu za sajt korespondiraju ovom opisu. Mali broj njih je napustilo Italiju bez novca, i svi savjetuju da se dobro isplanira polazak, sugerišući da se ipak ostave koja vrata otvorena, za eventualni povratak u domovinu,“ kaže vlasnik sajta.

Potrebni su volja i motivacija da prihvatiš igru i treba, naravno, slijediti instinkt. Ali, ipak je bolje dobro se pripremiti za ono što će doći.

okzivot1Zrno ludosti i mnogo optimizma: I ko zna da li je Luiza, sa diplomom fakulteta angloameričke književnosti u džepu slijedila instinkt kada je sebi stvarala posao tur operaterke u Švedskoj, među pastirima.

„Ne prisustvujemo samo odlivu mozgova, već i odlivu običnih ljudi kao što sam ja, koji nisu uspjeli da nađu sebi pravi prostor u poslovnom svijetu. Ne bih znala reći da li je riječ o ekstremnom izboru. U onom momentu izgledalo mi je kao validna alternativa kako bih mogla napokon da radim ono što želim“, piše Luiza, prije nego što je opisala i magičnu artičku noć i „krštenje samoće“ kroz koje je prošla.

Očigledno je da za neke osobe rečenica „želim ovako da živim“ postaje motiv zbog kojeg se iz Alto Adiđe sele da rade kao planinski vodiči u Nepalu, otvaraju poslatičarnicu na jugu Portugala, izume za sebe spiritualni centar u srcu Argentine, ili ubijede cijelu porodicu da ode da žive u pustinji Izraela. “Dok pričaju svoju priču, svi pomalu promovišu svoj posao, ali to što mi se najviše sviđa jeste ono što proizilazi iz njihovi riejči – ne mogu više da slušam ljude koji se stalno nešto žale. Ovdje izlazi na površinu velika lična hrabrost, znoj, trud, mrva ludosti i, naravno, mnogo optimizma“, kaže Kastanja.

Među svima onima koje je upoznao – kome zavidi najviše?

„Moj lični idol je Đorđo, jedan 66-godišnjak koji je otišao u Nikaragvu da radi kao volonter u izgradnji jedne bolnice. Kada su se njegove kolege vratile kući, on je ostao tamo. Kupio je komad zemlje i danas živi od pecanja, pije rum i živi u zastrašujuće lijepoj prirodi, trošeći dan po dan, u skladu sa lokalnim motom, koji je postao njegov životni kredo: - Zašto danas da uradim ono što mogu da uradim sjutra. Eto, i ja bih da živim na taj način“, kaže vlasnik sajta.

(Prevod: G. B.)

http://www.portalanalitika.me/region...vljam-sve.html
Airbender is offline   Reply With Quote
Reply

Tags
prekretnice, Životne

Opcije Teme
Način Prikaza

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Pređi Na


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 14:16 sati.


Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM