Kako se postaje narkoman?

[Pera Detlic]

Dokazano je da su neki ljudi podložniji bolestima zavisnosti..Znači rođenjem imaš određene predispozicije..
Koliko na to utiču okolina, društvo i prije svega roditelji?
Koji su to faktori koje roditelj može da kontroliše? I kako?

Originally Posted by sneguljica

primjer je moja prijateljica...najprimjernije dijete koje je postojalo je bilo njeno dijete...samo petice do kraja srednje skole...djak generacije i u osnovnoj i u srednjoj...nikad u zivotu nije imala potrebe da tom ODGOVORNOM djetetu kaze bilo koju rijec ukora...odjednom promjena koju je majka primijetila i pratila...i sto je otkrila...da je njeno dijete narkoman. Danas je sve ok, moze se reci da je izlijecen samo prisebnoscu roditelja koji su na vrijeme preduzeli lijecenje, prodaje nekretnina za klinike za odvikavanje...unistena porodica ali dijete je spaseno, ali ima posledica i te kako.

Ne dozvoljavam da iko kaze da su ovi ljudi bili losi roditelji, ili neodgovorni ljudi koji su "napravili" narkomana i delikventa, jer to nije tacno!

Sa ovim poslednjim ne mogu nikako da se složim.
Pitanje je zašto je to dijete počelo da se drogira? Šta je to trežilo i šta mu je nedostajalo?

[mala_mu]

Radoznalost. Želja da proba nesto što nije, dokazivanje u društvu...

[Airbender]

Originally Posted by Pera Detlic

Pitanje je zašto je to dijete počelo da se drogira? Šta je to trežilo i šta mu je nedostajalo?

Jedna stvar je intelektualno ispunjenje, a druga emotivno. Možda su njeni uspjesi u stvari bili uspjesi njenih roditelja, a ona je vapila za nečim da joj ispuni rupu u duši.

[Zor_djevojka]

obijest..posebno ako ti je sve pruzheno, dato...
interesantno, 90% narkomana su sinovi i shceri uglednih ljudi 'titulashkih' zvanja...
dje grijeshe oni kao roditelji?
nemaju vremena da se posvete djeci, izgubili su se nedje u svom poslu..ili??

[sneguljica]

Originally Posted by Pera Detlic

Dokazano je da su neki ljudi podložniji bolestima zavisnosti..Znači rođenjem imaš određene predispozicije..
Koliko na to utiču okolina, društvo i prije svega roditelji?
Koji su to faktori koje roditelj može da kontroliše? I kako?



Sa ovim poslednjim ne mogu nikako da se složim.
Pitanje je zašto je to dijete počelo da se drogira? Šta je to trežilo i šta mu je nedostajalo?

Znam...zato sto ta ista prijateljica nije nikad mogla da shvati i da prihvati da bilo koji nestasluk ima pozadinu u icemu drugome izuzev u neodgovornom odnosu roditelja...lose ocjene su roditeljski neuspjeh, imati nerazumijevanje sa drugovima roditeljski je neuspjeh, slagati druga ili napraviti bilo kakvu sitnu mahinaciju,roditeljski je neuspjeh, psovanje oko skole sa ostalom djecom je roditeljski neuspjeh...sve je bilo roditeljski neuspjeh, jer je njeno dijete (djeca, bolje receno) bilo primjer uvijek i svima, prije nego sto se njoj desilo sto joj se desilo...
dijete je raslo u najnormalnijoj sredini, skladan i normalan brak roditelja, sestra koju obozava (koja je takodje sjajno dijete, zavrsava ovih dana fakultet i da postoji mogucnost da se bira dijete, takvo bih sebi pozeljela) ljubav svih iz porodice, nikakva strogost i stresovi, rekoh vec da je bio jako primjeran da bi mu se bilo sto zabranilo, a prohtjevi su mu bili vrlo skromni...ponavljam nije bilo razloga da mu se brani i da mu se popuje...on danas, kao izlijecen covjek, izuzetno pametan momak, prica da je ljubav, tj. raskid (ne njihovom krivicom) sa voljenom djevojkom bio razlog da prvi put proba heroin...posto je heroin tada ublazio bol, u pravom smislu te rijeci, sledeci put, nakon nekoliko mjeseci, pri prvom emotivnom problemu koji je u njemu izazivao bol, ponovo je posegao...tako je krenulo...posle je molio roditelje za pomoc i oni su se trudili nadcovjecanski da se to dijete izlijeci...to podrazumijeva vise vracanja nakon nekoliko pokusaja raznoraznih metoda lijecenja...ma mrsko mi je da pricam, jer niko ne zna kakve su to muke dok bar jednom u zivotu ne vidi dijete koje od ranog djetinjstva zna u takvom problemu...

Imam dva sina i imam iskustvo koje mogu da primijenim na svojoj djeci, ali NIKAD necu reci da se meni to NE MOZE desiti! Moze i te kako... ali tvrdim da je moja prijateljica i njen muz najbolji par roditelja koji sam upoznala...upravo zato kazem, kad je njihovo dijete, to dijete koje ja znam od najranijeg djetinjstva, od tih ljudi koji su maksimalno posveceni roditelji, uvijek tu za svoju djecu kad im je potrebno (sto su i te kako pokazali u ovom slucaju) posegnulo za drogom, moze i moje koliko sjutra! A sebe uopste ne smatram losim roditeljem, naprotiv.
Njegovo izlijecenje je uspjeh roditelja, htjeli da se slozite ili ne...jer da su se pravili da ne vide, da su se stidjeli sina, da su mu pokazali vrata, da su ga prepustili sudbini, on danas ne bi bio ziv.
Slozicu se da je osoba psihicki osjetljivija sklonija da se izbavi od svih nedaca bjezeci od njih, pa makar i u tu neosjetljivost koju droga donosi.
Neke pokusaju, i uspiju, samoubistvo, mada ne postoji sustinska razlika izmedju droge i samoubistva...

[sneguljica]

Originally Posted by Zor_djevojka

obijest..posebno ako ti je sve pruzheno, dato...
interesantno, 90% narkomana su sinovi i shceri uglednih ljudi 'titulashkih' zvanja...
dje grijeshe oni kao roditelji?
nemaju vremena da se posvete djeci, izgubili su se nedje u svom poslu..ili??

Da li je ovo podatak zvanicni ili ti mislis da je tako?
Dijete koje ja znam i njegovi drugovi koji su imali isti problem (neki i dalje imaju) ni jedno jedino nije funkcionersko dijete, niti je iz bogatih porodica...naprotiv, vrlo skromne mogucnosti za danasnje vrijeme...zato pitam.
Znas kako...moram priznati da mi je ovaj slucaj promijenio razmisljanje o drogi i o njenim konzumentima iz korijena. Ranije sam mislila ovo sto vi ovdje pisete, ali kao sto stara istina kaze, mora nesto da te pogodi licno da bi problem sagledao u pravom svijetlu...bez obzira sto se necu sa mnogima od vas sloziti kada pisete o ovome, moram reci da ne bih nikom pozeljela da se otrijezni i sagleda ovaj problem sa strane sa koje sam ga ja sagledala i na primjeru na kojem sam ga ja sagledala.(ne znam da li mi vjerujete da sam ja majku UBJEDJIVALA da to nije moguce kad mi se pozalila da sumnja da joj se dijete drogira...to mi je bilo za riplija, kad je on u pitanju)

Pri tome moram reci da je ono sto sam ja vidjela (a mnogo uzasnih stvari sam vidjela) nije nista pri onome sto je moja draga prijateljica prezivjela...Naravno, nije ni svaki narkoman isti i ne krece u narkomaniju svako iz istih pobuda i ne izadje svako iz nje jednako cist...neki i ne izadju, a roditelji im tek kad su pokojni saznaju da im se dijete drogiralo...prepustiti dijete da dodje u fazu kad se vise ne pita sa sobom ili da umre, a da ne znas da je u problemu, je za svaku osudu, to ne dovodim u pitanje. Ali za pocetak drogiranja ne bih mogla nikako krivicu uputiti na roditeljsku adresu, barem ne po automatizmu.

[Madagaskar]

Mislim da je uloga roditelja ogromna ali ne i jedina a karakteristične odlike porodica iz kojih dolaze narkomani su alkoholizam, razvedeni roditelji, svađe i tuče među roditeljima, isuviše strogi roditelji, zahtjevni - koji ne opraštaju neuspjeh, nemoral (pogotovo kada su majke u pitanju)..... Uglavnom to su djeca koja nemaju ono što im je potrebno - nemaju podršku,razumijevanje i ljubav roditelja.

S druge strane ogroman je uticaj i društva - činjenica je da danas, pogotovu na žurkama i raznim manifestacijama, koncertima, ljetovanjima, putovanjima - većina povlači pojedinca i zavisi od djeteta koliko je spremno da se odupre nagovaranjima i pitanje je da li će sebe pronaći u tome ili će shvatiti da je to kockanje sa životom. Ni jedan narkoman nije to postao svjesno, već je svako od njih mislio da će moći to kontrolisati. Kada shvati koliko je duboko otišao, onda je kasno...

[Pera Detlic]

da je ljubav, tj. raskid (ne njihovom krivicom) sa voljenom djevojkom bio razlog da prvi put proba heroin...posto je heroin tada ublazio bol, u pravom smislu te rijeci, sledeci put, nakon nekoliko mjeseci, pri prvom emotivnom problemu koji je u njemu izazivao bol, ponovo je posegao...tako je krenulo...

Znači ovo je uzrok po tebi sneguljice zašto je krenuo u te vode...Može da bude ali nikako jedni ni uzrok.
1.Pa zar nije svako od nas imao ljubavnih i sl. problema?
2.Zar ta droga ne košta puno, odakle mu pare? Odakle mu to društvo da mu proda?
3.Odakle mu uopšte ideja da taj problem rješava tako!? Koliko sam imao problema a to "rješenje" mi nikada nije palo na pamet.
4.Ako roditelji nisu krivi, onda je on rođen kao narkoman i prije ili kasnije bi to postao?

Iz mog ličnog iskustva, dosta biskih ljudi koji su postali narkomani imali su sledeće zajedničko:
-imali su znatno više para nego njihovo društvo u prosjeku
-bili su razmaženi, nisu umjeli ili bolje rečeno nisu naučeni da se bore ni za šta
-roditelji nisu bili bliski sa njima. Nisu Bili Bliski znači- nisu znali šta im djeca rade, nisu mogli otvoreno da razgovaraju, nisu posvećivali djeci onu pažnju koja je njima bila potrebna

[Madagaskar]

Pare nisu presudne za ulazak! Znamo da, pored toga što su prve doze besplatne, oni sami (narkomani) postaju dileri i uglavnom na taj način u početku i imaju dovoljno za svoje potrebe sve dok ne zađu u ozbiljnije faze (kada moraju češće da uzimaju doze) kada počinju da kradu, prodaju stvari, prostituišu se i sl.

[Sanuška]

Originally Posted by madagaskar

Mislim da je uloga roditelja ogromna ali ne i jedina a karakteristične odlike porodica iz kojih dolaze narkomani su alkoholizam, razvedeni roditelji, svađe i tuče među roditeljima, isuviše strogi roditelji, zahtjevni - koji ne opraštaju neuspjeh, nemoral (pogotovo kada su majke u pitanju)..... Uglavnom to su djeca koja nemaju ono što im je potrebno - nemaju podršku,razumijevanje i ljubav roditelja.

S druge strane ogroman je uticaj i društva - činjenica je da danas, pogotovu na žurkama i raznim manifestacijama, koncertima, ljetovanjima, putovanjima - većina povlači pojedinca i zavisi od djeteta koliko je spremno da se odupre nagovaranjima i pitanje je da li će sebe pronaći u tome ili će shvatiti da je to kockanje sa životom. Ni jedan narkoman nije to postao svjesno, već je svako od njih mislio da će moći to kontrolisati. Kada shvati koliko je duboko otišao, onda je kasno...

slazem se...sa tobom.....mada ima dosta situacija kada roditelji odbijaju cinjenicu da im se dijete drogira....jedan primjer ....cerka mojih prijatelja je pocela sa nekih petnaest god,da koristi drogu...i otac i majka su primijetili da se sa njom nesto cudno desava al su to pripisivali pubertetu...ludim godinama...posle izvjesnog vremena dok smo sjedjeli bojazljivo su pomenuli tu cinjenicu al vise u nevjerici....kao ne to nije moguce....e onda sam ja nazvala dr Kaludjerovica i objasnila mu situaciju....kada su posli kod njega bukvalno im je rekao....iz aviona se vidi da vam se dijete drogira....mjeseci pakla koje su prezivjeli samo su njima znani....danas posle cetiri godine jos uvijek zive u strahu da se ne ponovi.....

[aeroponik]

Odakle moji đedovi vuku gene za narkomaniju, to bih volio da pitam tog veselog naučnika iz instituta u Žepču, Maglaju, kojem li već čuvenom sveučilišnom gradu. Uzgred, oba su kosti ostavili u onom ratu za svijetlu budućnost, e da bi im sad neki tamo nabio na nos da su potencijalni uživaoci gudrovine. Fuj.

[sneguljica]

Originally Posted by Pera Detlic

Znači ovo je uzrok po tebi sneguljice zašto je krenuo u te vode...Može da bude ali nikako jedni ni uzrok.
1.Pa zar nije svako od nas imao ljubavnih i sl. problema?
2.Zar ta droga ne košta puno, odakle mu pare? Odakle mu to društvo da mu proda?
3.Odakle mu uopšte ideja da taj problem rješava tako!? Koliko sam imao problema a to "rješenje" mi nikada nije palo na pamet.
4.Ako roditelji nisu krivi, onda je on rođen kao narkoman i prije ili kasnije bi to postao?

Iz mog ličnog iskustva, dosta biskih ljudi koji su postali narkomani imali su sledeće zajedničko:
-imali su znatno više para nego njihovo društvo u prosjeku
-bili su razmaženi, nisu umjeli ili bolje rečeno nisu naučeni da se bore ni za šta
-roditelji nisu bili bliski sa njima. Nisu Bili Bliski znači- nisu znali šta im djeca rade, nisu mogli otvoreno da razgovaraju, nisu posvećivali djeci onu pažnju koja je njima bila potrebna

Ne, nijesi shvatio..nije po meni to razlog...on tvrdi da je krenuo u taj svijet kad je naisao na taj problem (gubitak voljene osobe)...valjda je jasno da smo svi razliciti! Kad bi svi mi posezali za drogom zbog svake emotivne lomljave, onda bismo svi bili narkomani! A zasto nijesmo? Zato sto neko moze, a neko ne moze da se nosi sa problemima. Ovaj momak nije znao...to govori da je psihicki vrlo labilan i da, slozicu se, da je zbog te svoje slabosti rodjen kao potencijalni narkoman.
Neko pada u depresiju i zatvori se, dozivi slom...neko pokusa samoubistvo, a neko krene u svijet droge...neko se izbori sa svakim problemom relativno lako.
Uostalom, koliko nas ima na ovom forumu, a kamoli na planeti, koji smo dozivjeli razne traume ili imali nesredjene porodicne odnose, pa ne postadosmo narkomani!

Osobama koje su psihicki labilnije, sigurno i mnoge druge stvari u zivotu mogu da budu inicijalne kapisle! Pa i nesredjeni porodicni odnosi, nerazumijevanje u porodici, teski, zahtjevni roditelji, autoritativni roditelji, nametljivi, nebrizni, nezainteresovani, nemarni roditelji...nemam nista protiv istine da su ovo vrlo cesti razlozi za pocetke konzumacije droga, ali imam protiv misljenju da je UVIJEK, po automatizmu, porodica glavni uzrok problema mladih ljudi. Smeta mi generalizovanje. Narkomana ima i medju najsiromasnijim slojevima..zato cesto od njih postaju kriminalci...onaj ko ima svakog dana dvadesetak, tridesetak eura da se snabdijeva, ne krade, ne prodaje tijelo...

Ovi koji nemaju, pocnu sa svojom imovinom...telefonom, jaknom, patikama, pa predju na kucni inventar, nastave i sa komsijskim, a kad nemaju kud vise pocinju sa prodavnicama, apotekama...do zatvora...naravno, dilovanje droge, na malo, ima prednost, samo sto je nekad jako tesko nabaviti i za sebe a kamoli za druge.

Ovo sto je neko gore rekao je cista istina, da najveci broj mladih ljudi misli da nece moci da se navuce i 'ladno proba drogu kad ima priliku...(zasto, recimo, uvijek mislimo da neki problem postoji...mozda mlad covjek od dosade nekad proba drogu...ima para, a to je in, pa sto da ne) i dugo misli da ce moci kad god pozeli da se skine...onda kad shvati da ne moze, vise je nego kasno...a nazalost, ne stoji porodica iza svakog narkomana...ne zele ili ne umiju, ili nemaju nacin da pomognu i ostave ga da potpuno propadne...a i tesko je, vjerujte mi.

[sneguljica]

Originally Posted by san ljetnje noci

slazem se...sa tobom.....mada ima dosta situacija kada roditelji odbijaju cinjenicu da im se dijete drogira....jedan primjer ....cerka mojih prijatelja je pocela sa nekih petnaest god,da koristi drogu...i otac i majka su primijetili da se sa njom nesto cudno desava al su to pripisivali pubertetu...ludim godinama...posle izvjesnog vremena dok smo sjedjeli bojazljivo su pomenuli tu cinjenicu al vise u nevjerici....kao ne to nije moguce....e onda sam ja nazvala dr Kaludjerovica i objasnila mu situaciju....kada su posli kod njega bukvalno im je rekao....iz aviona se vidi da vam se dijete drogira....mjeseci pakla koje su prezivjeli samo su njima znani....danas posle cetiri godine jos uvijek zive u strahu da se ne ponovi.....

Nije to nista neobicno...ne moze se ocekivati od roditelja da onog trenutka kad mu dijete uzme drogu on sazna da je ono uzelo. To je i nemoguce.
Prvo, svi mi poznajemo svoju djecu (ili mislimo da poznajemo???)i vjerujemo da zbog naseg uticaja i njegove/njene pameti enormne nema sanse da ono krene u taj svijet

drugo, dijete zna da je napravilo nesto strasno i svakako to nece objaviti preko medija, nego ce se truditi da sakrije na sve moguce nacine

trece, prvo drogiranje ne donosi nikakvu narocitu promjenu kod djeteta da bi se ta promjena lako primijetila

cetvrto, dijete ne pocne od prvog dana svakodnevno da se drogira, nego moze i godina proci (cak i vise) da se moze zvati narkomanom i da mu je to potrebno cesto.

peto, prvi simptomi promjena na djetetu su vec jedan stadijum narkomanije i vrlo lako se mogu uporediti sa nekim propratnim adolescenskim problemima, a to opet (procitaj prvo i drugo) dovodi do zamjene teza, sto ne znaci da je roditelj nemaran...bar ne uvijek.

sesto, tvoji prijatelji nijesu bjezali od problema, jer da jesu njihova djevojcica bi i danas bila narkoman, ako bi bila ziva...oni koji bjeze od problema imaju u kuci narkomana kojeg cak i policija kao takvog privodi a oni i dalje vjeruju kad im on kaze da to nije, da mu je policija smjestila...

sedmo, roditelj nikad nece prestaati da brine, ni posle deset godina apstinencije, i jako je tesko zivjeti s tim, ali se mora.

[seka]

Roditelji se zaprepaste kada čuju da im se deca drogiraju. Ne mogu da
veruju. Kad su ih poslednji put videli, nisu se drogirala.

Duško Radović

[pehar]

Kako se postaje narkoman?
Niko ne planira da postane narkoman,verovatno spontano,krece vutrica,shit,a onda i jaca grobarska konzumirajuca sredstva.Kazem grobarska,jer to vodi u smrt,nikome lale nisu cvetale pod drogom,sorry sem nekim umetncima,koji su pod kokom napravili zesca umetnicka dela...hm...da nazalost kasnije su im bile potrebne godine odvikavanja;ili su im se ugasili zivoti.Ljudi volite se,bavite se sportom,a drogu sutnite ili bacite u wc solju ako se slucajno nadjete u njenom okruzenju.Nikada nisam probala ni jednu vrstu narkotika,i tu zaista Nema opravdanja ko zateze za tim stvarima.Stavlja svoju glavu u torbu i unesrecuje drage ljude oko sebe.

[Gaul]

Dokazano je da su neki ljudi podložniji bolestima zavisnosti..Znači rođenjem imaš određene predispozicije..
Koliko na to utiču okolina, društvo i prije svega roditelji?
Koji su to faktori koje roditelj može da kontroliše? I kako?

Dokazano?

Porok kao i svaki drugi, okolo sebe imaju izmaglicu mistike,uzbuđenja i prijateljstva.
To nije samo problem konzumiranja narkotika, već postoji i određeni način života,razmišljanja.
Dokonost,dosada, a poneđe i očaj i apatija gurne čovjeka da nešto pokrene, da se jednostavno desi.
I desi se, nažalost taj dar se skupo plati. Sa druge strane, sve to što se navodno doživi, taj mistični svijet, šarene emocije, vajne vizije,proročke i umjetničke (a ruku na srce uvijek se pomenu umjetnici kad se priča o narkomanima...why?), sve to čovjek ima besplatno i na dohvatu ruke.
Razlog je lijenost i zatupljenost, što mu uvijek izmiču pažnji.

Razlog, dokonost i nezasićena znatiželja.

To su očajni ludi, nije uzalud to i smrtni grijeh.

[Lady of Rohan]

Uvek me je privlacio rokenrol i strasno sam se lozila na dugokose rokercine,
droga je jedan od razloga sto sam se od takvog drustva drzala po strani...

Rekose mi ovi sto citaju zvezde, da je to bila prava sreca za mene...

Sve sto sam ja radila, bilo je da triput probam vutru,
a sve su mi kolena klecala od straha ko da se bodem, haha.

Fala lepo.
Zbog sjebanog Neptuna u svojoj karti ni lekove ne pijem,
o alkoholu i drogi da ne pricam.

Podlegla sam samo hrani i ugojila se kao prase, ali i to sam napola resila.

E sad, to sto sam malo prirodno luda, protiv toga nista ne mogu, haha.

[arwen]

Pretpostavljam da su razlozi razliciti,svaki narkos je prica za sebe.

Ja ih znam nekoliko i rekla bih da je (u ovim slucajevima) bila u pitanju kombinacija razmazenosti,objesti,nezrelosti i pretjerane osjetljivosti.