depresija

Iza nas je blagdanska groznica, vrijeme radosti, sreće i darivanja. U toku smo dugog, hladnog i snježnog siječnja i osim zbrajanja nagomilanih računa s kreditnih kartica iz prosinca loše raspoloženje donosi nam i siječanj sam po sebi. Siječanj je prema mnogima najteži mjesec u godini. Iako dani u siječnju postupno postaju sve duži, ciklona koja kruži iznad nas donosi nam niske i tamne oblake koji naše raspoloženje čine još nižim. Stara je pučka izreka da je siječanj najtugaljiviji mjesec u godini, a velški psiholog Cliff Arnall čak je izračunao točan dan u godini kada je prosječno raspoloženje navodno najniže. On je na temelju vremena koje je proteklo od Božića, meteorološke situacije, potrošnje u prosincu i prispjeća plaće u siječnju izačunao da je taj dan 24. siječnja. Prema Arnallu sav pozitivan učinak blagdanskog veselja i zabave iščezava najkasnije do 24. siječnja, a tmurna svakodnevnica nam se vraća punom snagom.
No šalu na „stranu“, dugi hladni zimski dani osim snježnih radosti mogu nam donijeti i loše raspoloženje, bezvoljnost, pospanost i/ili nesanicu i nervozu. Veoma često se kod ljudi tijekom zime javlja zimska depresija koja predstavlja sezonski poremećaj ponašanja. Ovaj poremećaj je i medicinski priznat, a odnosi se na poremećaje raspoloženja praćene povremenom depresijom tijekom zimskih mjeseci. Zimska depresija javlja se u kasnu jesen ili zimu, u većini slučajeva prolazi potkraj zime, službeni naziv joj je sezonski poremećaj raspoloženja (SPR) , a u engleskom govornom području koristi se izraz „seasonal affective disorder“ ili skraćeno SAD ( eng.tužan).
Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremećajem kontinuirano raste u svim razvijenim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja procjenjuju da 3-4 posto populacije boluje od težih, 1,5-2 posto od blažih oblika depresije,dok zimska depresija pogađa 2-5 posto stanovništva. Učestalost depresije je dva do tri puta češća kod žena nego kod muškaraca..

detaljnije na:

postavila sam anketu koja je anonimna (molim vas da iskreno odgovorite na pitanje)

[nuit Vl]

depresija,mora me uhvatit,kad sve ostavljam za sjutra........

[lady abu bin crazy]

Jesam, samo nisam znala da je to depresija svjesno sam to nazivala zivotnom problematikom koja te dovodi u lose raspolozenje i iz kog se vadis kako znas i umijes. Mislim da je to mnogo bolji pogled na depresiju nego li reci, ja sam depresivna, daj te mi sto i opravdati se jednom recenicom, to je bolest. Ti se ljudi onda sve vise opustaju i prepustaju tom stanju i padaju u sve dublji mrak.

[Djokovic]

Hvala Bogu,ova zima je za sada dobra! Prvi put sam prezimio u Podgorici prosle godine. Tad sam jedini put u zivotu osetio depresiju. I to od kise koja je padala 100 dana bez prestanka. Tek od juna sam se oporavio. Cini se da taj poremecaj izaziva u svesti jednu sliku suzenog prostora za delovanje. To je se manifestovalo kao oggroman pritisak na um i to od prostora koji nije lako dostupan zbog toga sto stalno pada kisa, ako me razumete.ja bih na trcanje-pada kisa.ja bih isao negde-pada kisa.kad sam shvatio da sam uskracen za neke elementarne kretnje duzi vremenski period, tad je nastao problem.Bilo-ne ponovilo se!

[MARINER]

Imam dojam da mnogi prave greske oko pojma depresije i zalosti, pokusacu napraviti neki osnovni opis:
Depresija i zalost su u medjusobnom odnosu kao strah i anksioznost.

Zalost je emocionalna reakcija na gubitak voljene osobe ili objekta. Zalost moze biti izazvna i gubitkom nekog ideala. Ona predstavlja normalnu i razumljivu ekspresiju tuznog osjecanja, koje je izazvano znacajnim gubitkom objekta za neku osobu. Normalana zalost je po svom intenzitetu i trjanju u srazmjeri sa znacenjem tog gubitka. Taj gubitak je prisutan u svijesti tog ozaloscnog .
Zalost je samoogranicena po trajanju i sam se vremenom povlaci i gubi. U zalosti NEMA SAMOPODCJENJIVANJA ILI OSJECAJA MANJE VRIJEDNOSTI I NEMA SAMOOPTUZIVANJA.

S druge strane, kada intenzitet zalosti i njeno trajanje nisu u srazmjeri sa pretrpljenim gubitkom , tj. kada reakcija prelazilazi njegov znacaj, onosno ono sto normalno treba ocekivati naziva se '' stanje zalosti'' ako je ono intenzivnije i duzeg trajanja onda se to zove ''pastoloska zalost'' ili depresija.
Granice zalosti i depresije su fluidne i tesko je nekad razgraniciti i pocivajau na subjektivnim kriterijima. Tuga moze biti simptom depresije ali i nemora, depresija je slozena simptomatologija.
Dva osnovan simptonm adepresije su 1.depresivno raspolozenje i 2. Gubitak zivotne energije.
1. depreivno raspolozenje podrazumjeva: utucenost,potistenost,osjecanja tuge, anksioznosti,beznadeznosti, bespomocnosti.
2. Kada je intenzivno depresivno raspolozenje , onemogucava ostvarenje elementarnih zivotnih potreba: Voliti, raditi, uzivati, saosjecati i ziviti sa drugima. Depresija je pracena niskim samopostovanjem,,osjecanjem nize vrijewdnosti,grizom savjesti,potrebom za samokaznnjavanjem. Motive za ove stavove bolenici nalaze u svojoj proslosti, koju susami iskrivili dajuci joj negativno znacenje.
Psihomotorna retardacija: podrazumjeva pad zivotnog elena: Usporenost pokreta,oskudnost mimike,gestikulacije i spontanih kretnji,tih monoton i spor govor, sve do depresivnog stupora.
Kocenje misli:usporen misaoni tok,oskudnim asocijacijama,misli se vrte oko teme krivice ili smrti, samoubistva.
Kocenje voljnih funkcija: Preduzimljivost je smanjenja,bezviljnost(abulija)Gubitak zanimanja za svakodnevne aktivnosti,zanemarivanja spoljasnjeg izgleda.
Tjelesna inercija i slabost: Umornost, tromost,malaksalost,spavanje ne okrepljuje. Izgled iscrpeo, uveo,stariji nego sto jesu.
Somatovegetativni znaci i simptomi : Bolovi, distezije,i parastezije lokalizovanim po cijelom tijelu. Promjene srcanog ritma,gastroitestinalne smetnje(opstipacija,suha usta), respiratorne smetnje(tesko disanje),gnitalni(pad potencije) Gubitak apetita i tjelesne tezine.
Bioritmoloske znaci : poremecaj spavanja: nesanice ,Ponocno-jutarnje budjenje,iscjepkano spavanje preko 95% bolesnika.
dnevni ritam sa kolebanjem raspolozenja: jutarnje pogorsanje.
Depresivne sumanute ideje: krivica,gresnost,propast,hipohondricne. a halucinacije su rijetkei imaju posljedicu osnovnog neraspolozenja.

Depresije se trebaju razgraniciti od : normalne tuge,neurotske depresije, reaktivne depresije,manicno-depresivne psihoze, depresija u shizofreniji, depresija u organskom poremecaju, depresija pracena intoksikacijama,involutivna depresija, sezonska depresija ..itd.

Ako je neko nerspolozen zbog iscrprljenosti ili nekih problema ne moze se reci da je u depresiji i ako to mnogi ljudi nazivaju depresija. Svaka depresija ima svojstveno etiopatogenezu, tj, imaju razlicit uzrok nastanka. Manicno-depresivne psihoze znatno imaju genetske elemente za nastajanje ali i vanjski povodi igraju odredjenu ulogu. Neurotske depresije imaju psihogene elemente u konfliktu, organske u metabolickim promjenama organizma, seonske u promjenama melatonina u sistemu. Melatonin (hormon tame) je odgovoran kog sezonske depresije i zato fototerapija daje najbolje rezultate kod ljecenja, jer svijetlost ili suncana svijetlost je ono sto otapa sezonsku depesiju.

Psihoneuroze razlicitih slika mogu imatii depresivne elemente u pozadini, sto znaci da depresija prati skoro sve druge psihicke poremecaje i u korelaciji se sa agresivnoscu. Nepodnosljiva anksioznost ili napetost ako se ne moze otkloniti agresivnim aktima zbog presavjesnosti , pretvara(konvertuje) se u depresiju. Agresiuvnost je pokusaj da se otkloni nepodnosljivo stanje ugrozenosti ega i ima progresivan karakter, a depresija je neuspjelo rijecenje otklanjanja anksioznosti i ima regresivan karakter, osiromasenja licnosti.

[Demo]

Samac ste? Prijeti vam depresija

Samci imaju do 80 posto veći rizik za razvoj depresije u usporedbi s ljudima koji žive u obiteljima, pokazalo je finsko istraživanje koje je je tijekom osam godina na skupini od 3500 Finaca pratilo potrošnju antidepresiva.



Autori istraživanja, objavljenog u časopisu BioMed Centrals Public Health, ističu da je udio samačkih domaćinstava u zapadnim zemljama u posljednjih 30 godina narastao i danas svaka treća osoba u SAD-u i Velikoj Britaniji živi sama.
Među ispitanicima je bilo 1776 žena i 1695 muškaraca u prosjeku starih 44,6 godina i analizirano je niz faktora koji utječu na život - od društvenog okruženja, uvjeta na poslu, obrazovanja, prihoda, zaposlenosti i uvjeta stanovanja, pušenja, potrošnje alkohola do tjelesnih aktivnosti.

Glavnim faktorima rizika za depresiju istraživanjem su identificirani uvjeti života kod žena i pomanjkanje društvene potpore kod muškaraca.
Istraživanjem je utvrđeno da su kupovali 80 posto više antidepresiva tijekom tih osam godina koliko je trajalo istraživanje, u usporedbi s onima koji ne žive sami i smatraju da život s drugima može pružiti emotivnu potporu i osjećaj socijalne integriranosti i povjerenja.

[MARINER]

U opstoj populaciji rizik oboljevanja od manicno depresivnog poremecaja krece se do od 0.7 -1 %. Medju srodnicima krece se od 10 do 15 %.
Ako su oba roditelja manicno depresivni vjerovatnoca oboljevanja njihove djece penje se na 40 %

Kod jednojajnih blizanaca krece se 70 % a kod dvojajcanih oko 20 %. Ali 30 % slucajeva jednojajnih blizanaca oboljeva samo jedan ! To jasno ukazuje pored nasljednih faktora uticu i vanjski u jednakoj ili vecoj mjeri.
Nasljedjuje se dispozicija i ne mora znaciti da ce se tokom zivota oboliti od manicno-depresivnog poremecaja.
Narocito kod egzogenih depresija vanjski faktori imaju presudan ili jedin razlog za nastajanje tog poremecaja.

Struktura licnosti i individualno psiholosko ustrojstvo tokom odrastanja imaju bitnu ulogu. Pasivno zavisne licnosti i presavjesne ili prepedantne uvijek imaju mogucnost ili direktno ispoljavanje depresivnosti ili faze u odredjenim vremenskim intervalima. Ako neko ima velike moralne ideale i pri tome hipersennzibilnost i presavjesnost moze zapadati u depresiju. Isto tako super pedantna, sklona perfekcionizmu,sistematizaciji i prisilnim radnjama ima sklonost ka depresiji.

Samoca moze voditi prema depresivnosti zbog ''emocionalne avitaminoze'', zbog odsustva socijalne interakcije i ophodjenja sa ljudima. A jedno je pitanje dali je teznja samoci posljedica depresije ili obrnuto.

Poznato je da u kulturama gdje je izrazena presavjesnost i osjecaj moralne krivice ogromna ucestalost depresije. Krivica i depresija stoje u jednoj korelaciji i gutanje tih konflikata krivice daje mogucnost nastanka agresivnosti i okretanje agresivnosti sa objekta prema sebi, depresija .

[MARINER]

Kriza prilagodjavanja ,
neurotska depresija,
ciklotimija,
distimija,
apstinencijalna kriza,
maskirana depresija.


Depresivnost je cesta pojava kod stanja problema svakodnevnog zivljanja, nakupljene hronicne frustracije, nesposobnost dozivljaja sebe( selfa) kao
socijalno integrativno prilagodjeno bice, odsustvo pozitivnih socijalnih stimulusa i emocionalnih gratifikacija daje jedno stanje otudjenosti i bespomocnosti obicno obojeno anksioznoscu i agitarnoscu koj ase smjenjuje sa depresivnoscu ili gubitkom interesa za svoju buducnost ili svoj zivot.
Kod kriznog stanja anksioznost igra glavnu ulogu, ako se maldaptivnim ponasanjem napon okrece prema vani dobija se slik aagrsivnog ponasanja ili pokusaj ada se na taj nacin prevazidje nepodnosljivo stanje u kojem se nalazi.
Ako je ta agresivnost inhibirana moralnim ustrojstvom licnosti dobija se depresija kao ekvivalent i stanje tesko podnosljivog osjecanja.
Ukoliko se prevazidje aktualno krizno stanje izlaz iz depresije je moguc.

Neurotska depresija je cest poremecaj karaktera i objasnjava se kao posljedica postojanja neurotskog konflikta i posebnog ustrojstva ego-mehanizama odbrane. Osobe sklone depresiji su labilnog karktera, pasivno zavisne licnosti, preambiciozne, preosjetljive na kritiku i uvrede, narcisticne, konfliktno-izbjegavajuce , pasivno feminizirane( povucene i prekulturne i pazljive),anksiozne i hipermoralne.

Ciklotimija karakterise perzistentni poremecaj raspolozenja iz subdeprsivnog u hipomanicnog. Kolebanje raspolozenja s vremena na vrijeme izrazava emocionalnu labilnost koja se krece iz blago depresivnog stanja u blago manicno stanje. Nraspolozenje se maniufestuje konstantnim pesimizmom i nezadovoljstvom obojeno povlacenjem i slabljanjem socijalih performansi. Hipomanija se manifestuje blago povisenim raspolozenjem i jasnim optimizmom bez nekih jasnih vanjskih povoda.

Distimija je stanje hronicno snizenog raspolozenj au trajanju od vise mjeseci ili vise godina. Ovo stanje pokazuje potpuno osiromasenj esocijalnih performansi i povlacenjem u sebe nekad obojeno bezvoljnoscu, tugom ili oslabljana emocionalne ekspresij au odnosu sa ljudima. Moze biti posljedica kriznog stanja ili poremecaja identiteta. Distimija nema jak intenzitet depresivnog afekta pa se ne moze govoriti o depresiji u uzem smislu.

Depresija kao posljedica apstinencijalne krize ili stanja poslije prekida uzimanja neke psihoaktivne supstnce koja je prethodno izazvala ovisnost.
Depresivnost ove vrse je cesto izrazena kroz ''disforicni afekt''(gundjanje mrznja, nezadovoljstvo,placljivost, agitarnost) Ovo stanje moze imati jak intenzitet i narusavati funkcionisanje licnosti.Narocito je prisutan kod konzumirana psihostimulativih sredstava. Nakon izvjesnog vremena apstinencijalne krize ovo stanje se povuce, obicno nakon dan dva. Ali moze biti i okidac za pravu depresiju .

Maskirana depresija ili ''depresija bez depresije'' se izrazava u obliku somatskih simptoma, kardijalnih, stomacnih, razni bolovi, smetnje gutanja..itd..
U pozadini ove psihosomatske reakcije se nalazi depresija.