Sto se ne zapise u knjigu, zaboravi se i umre. Riječi koje nisu zapisane ne mogu se citati, i umiru sa ljudima. Mogu se čuti dok ne umre onaj koji ih kazuje.
Ocevi koji su kazivali rijeci sinovima, ili unucima, dobro su učinili: prenijece ih kroz vrijeme. A mozda ce ih neki od njih i zabiljeziti. Ali ih nece unijeti u knjigu onako kako su ih culi, nego ce im dodavati, ili oduzimati. A ako ih niko ne zapise, potonuce u nistavilo. Samo je vrijeme starije od rijeci.
Provalije - Zarko K.
__________________
|