MADEinMONTENEGRO.com

MADEinMONTENEGRO.com (http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/index.php)
-   Književnost i lingvistika (http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/forumdisplay.php?f=48)
-   -   *odlomci iz knjiga* (http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/showthread.php?t=5479)

Daci 08-12-08 22:13

*odlomci iz knjiga*
 
Zivot svakog covjeka je put ka samome sebi, pokusaj jednoga puta,
nagovjestavanje jedne staze. Nijedan covjek nije nikad bio potpuno on sam, ali
svaki tezi da to postane poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije.
Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rodjenja, sluz i ljusturu
jednog prasvijeta. Poneko ne postane nikad covjek, vec ostaje zaba, ostaje
guster, ostaje mrav. Poneko je gore covjek, a dolje riba. Ali svako je hitac
prirode uperen ka covjeku. Svima nama je zajednicko porijeklo, majke nase, svi
mi poticemo iz istog zdrijela ali svako, kao pokusaj i hitac iz dubina, tezi
svojoj vlastitoj svrsi. Mi mozemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas
moze da protumaci samo sebe samog.


Demijan - Herman H.

Daci 08-12-08 22:15

"Ti si meni,babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me ucio, babo. Da si me učio drukčije, možda bi ogrubljela, možda bih sve lakse podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim a kratkim sunčanim trenutcima. Ja cu tako ucit svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku."

Nura Bazdulj-Hibijar (Ljubav je sihirbaz babo)...

Daci 08-12-08 22:17

"A ono sto se u meni dogadja u rijetkim casovima radosti, sto je za mene slast,
dozivljaj, ekstaza i uzvisenost, to svijet voli i trazi mozda jedino u
pjesnickim djelima, a u zivotu smatra ludoscu. I doista, ako je svijet u pravu
- onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam doista kako sam sebe cesto nazivao -
stepski vuk, zivotinja koja je zalutala u tudj i nerazumljiv svijet, koja vise ne
nalazi svoju postojbinu, vazduh i hranu".

H.Hese

Daci 08-12-08 22:21

Sto se ne zapise u knjigu, zaboravi se i umre. Riječi koje nisu zapisane ne mogu se citati, i umiru sa ljudima. Mogu se čuti dok ne umre onaj koji ih kazuje.
Ocevi koji su kazivali rijeci sinovima, ili unucima, dobro su učinili: prenijece ih kroz vrijeme. A mozda ce ih neki od njih i zabiljeziti. Ali ih nece unijeti u knjigu onako kako su ih culi, nego ce im dodavati, ili oduzimati. A ako ih niko ne zapise, potonuce u nistavilo. Samo je vrijeme starije od rijeci.


Provalije - Zarko K.

Daci 08-12-08 22:37

Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime...

REMARK - TRIJUMFALNA KAPIJA

Daci 09-12-08 13:22

..Ali, ovoga puta, Ursula je preduhitrila njegove grozničave planove svojom mudrošću. Upornom i nepoštednom marljivošću mrava, podigla je žene Makonda protiv nestalnosti njihovih muškaraca, koji su već počeli da se spremaju za seobu. Hose Arkadio Buendija nije saznao ni koga časa, ni koje protivničke sile počeše da mu mrse planove, nalazeći teškoće i postavljene prepreke, dok se sve nije pretvorilo u običnu iluziju. Ursula ga je posmatrala sa nevinom pažnjom, čak je prema njemu osetila i malo sažaljenja kada ga je jednog jutra našla u zadnjoj sobici kako kroz zube tumači svoje snove o selidbi...
"Nećemo ići" - rekla je, "ostajemo ovde, pošto se tu rodio naš sin"
"Još nemamo mrtvih" - reče on, "Čovek nije niotkuda dok mu neko mrtav ne počiva pod zemljom"
Ursula ga pogleda u oči, i reče mu, blago ali odlučno: "Ako je potrebno da neko umre, da bismo ostali, ja ću umreti.


MARKES - STO GODINA SAMOĆE

Daci 09-12-08 13:30

- Moje velike nesreće na ovom svetu bile su Hitklifove nesreće, a svaku sam osećala od početka, on je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo, a on ostao, ja bih još uvek postojala; a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tu?, činilo bi mi se da nisam deo njega. Moja ljubav prema Lintonu je kao lišće u šumi-vreme će je izmeniti, svesna sam toga kao što zima menja drveće. Moja ljubav prema Hitklifu liči na večite stene ispod površine; izvor malo vidljive radosti ali neophodne. Neli, ja sam Hitklif! Uvek, uvek mislim na njega, ne kao na neko zadovoljstvo, jer ni ja nisam uvek zadovoljstvo sama sebi, već kao na svoje sopstveno biće.

- Ne mogu da živim bez svoje duše!

- Celi svet je stravičan zbir podsećanja da je postojala i da sam je izgubio!

- ...htela sam samo da kažem kako mi se nije činilo da je raj za mene, i kako mi se srce cepalo od plača u želji da se vratim na zemlju, a anđeli su se toliko ljutili pa su me bacili nasred pustare, na vrh Orkanskih visova, gde sam se probudila jecajući od radosti. To je dovoljno da objasni moju tajnu. Kao što raj nije za mene, tako isto nije za mene udaja za Edgara Lintona, i da onaj nevaljalac tamo nije tako srozao Hitklifa, ne bi mi ni na pamet palo da se udajem za Lintona. Sad bi za mene bilo poniženje da se udam za Hitklifa, te on neće nikada saznati koliko ga volim, i to ne zato što je lep, Neli, već zato što je više JA nego što sam i sama. Bilo od čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su iste; a Lintonova se razlikuje od moje kao mesečev zrak od munje, i mraz od vatre...


EMILI BRONTE - ORKANSKI VISOVI

MirIam 09-12-08 13:34

Tema je ista kao i "Znakovi pored puta"


Quote:

Originally Posted by BlackWoman (Post 5409)
Otvaranjem ovog topika ne mislim na Andrićeve Znakove.
Ovdje ćemo pisati citate iz raznih knjiga koje same po sebi nose svojevrsnu mudrost.


zagorski 09-12-08 19:42

Quote:

Originally Posted by Miriam (Post 524683)
Tema je ista kao i "Znakovi pored puta"

U pravu si, ali neka ostane i ova tema. Vremenom će i ona dobiti neku specifičnost...

pehar 09-12-08 22:01

"Ne volim da te cujem da tako govoris. Pomisli na vece kada si, slomljen i ocajan, usred svojih patnji i usamljenosti, presekao moj put i postao mi drug! Sta mislis, zasto sam tada umela da te poznam i razumem?"
"Zasto, Hermina? Reci mi!"
"Zato sto sam ista kao i ti. Zato sto sam isto tako usamljena, zato sto isto kao i ti ne mogu da volim i da shvatim ozbiljno zivot i ljude. Uvek postoji nekolicina ljudi koji od zivota traze ono najvise i koji tesko mogu da se pomire sa gluposcu i gruboscu."

Stepski vuk-Herman Hese

pehar 09-12-08 22:21

Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav,i oni ne mogu da mi je vrate.Gledaju me hladno,sumnjicavo odmeravajuci opasnost koja im od mene preti i,zatvoreni svakako,zatvaraju se jos vise na prvu neocekivanu rec,na prvi nenaviknut pokret,ili odmah napadaju braneci se,jer vise vole da ubiju,nego da strahuju.

Tvrdjava-Mesa Selimovic

tinky 10-12-08 14:05

Umijeće malih koraka

"Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.

Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.

Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.

Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.

Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".

Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.

Nauči me umijeću malih koraka."


Antoine de Saint-Exupéry

pehar 10-12-08 21:24

"Zasto ne bismo imali pravo da kritikujemo, da smatramo da su ljudi glupi i debili, pod izgovorom da smo ogorceni i zavidni. Ceo svet se ponasa kao da su svi jednaki, kao da smo svi bogati, obrazovani, mocni, beli, mladi, lepi, snazni, srecni, dobrog zdravlja, sa ogromnim kolima.... Ali to nije istina. Prema tome, imam pravo da grdim, da budem neraspolozena, da se ne smesim licemerno sve vreme, da iznosim svoje misljenje kada vidim da stvari nisu normalne i da su nepravedne, pa cak i da psujem ljude. Moje je pravo da gundjam!"


Marten Paz-Kako sam postao glup

pehar 12-12-08 00:15

"Svaka je filozofija tuzna. Ako govorite duze o sreci vi cete se naposletku osecati pomalo nesrecnim.Nema nijedne velike istine covekove o kojoj se sme do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao :ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve sto je duboko, izgleda na dnu tamno; i ni u jedan se ponor ne
daje dugo gledati bez vrtoglavice i uzasa."

Jovan Duchic "Blago cara Radovana"

Temis 12-12-08 16:00

““Dosta je”govorio sam sam sebi dok su me noge,koracajuci lijeno po strmoj padini planine,nosile dolje,prema mirnom potocicu;”Dosta je”,ponavljao sam udisuci smolasti miris borova gaja koji je postao narocito jak i prodoran od svjezine veceri koja se spustala;”Dosta je”,rekoh jos jednom posto sam sjeo na humak obrastao mahovinom upravo nad potokom i zagledao se u njegove tamne i spore valove iznad kojih je gusti trschak dizao svoje blijedozelene stabiljke…

“Dosta je” trebam da se ostavim tumaranja i zanosenja,treba da se obuzdam;vrijeme je da stisnem glavu sa obje ruke i naredim srcu da cuti.Necu vise da se predajem slatkom blazenstvu nejasnih,ali zanosnih osjecaja,necu vise da letim za svakim novim oblikom ljepote,necu vise da hvatam svaki treptaj njenih finih i jakih krila…
Sta imam od toga sto se upravo sada vecernje rumenilo sve sire i sve crvenije razlijeva nebom,kao da ga raspaljuje neka strast koja sve pobjedjuje?Sta imam od toga sto je na dva koraka od mene,usred vecernje tisine,sjaja i miline,odjednom zapjevao u rosnoj dubini nepokretna zbuna slavuj,tako carobnim glasom kao da prije njega nije na svijetu bilo slavuja,pa on prvi zapjevao prvu pjesmu o prvoj ljubavi?....Sve je to vec bilo,bilo i ponavljalo se i ponavlja se tisucu puta,pa kad pomislis d ace se sve to nastaviti tako kroz cijelu vjecnost-kao po naredbi,po zakonu-bude ti cak krivo!Da…bude ti krivo!…”



I.Turgenjev

Temis 12-12-08 16:02

Jelda je u Avganistanu prva noc mjeseca dzadija,prva noc zime i najduza noc u godini…Od Alija sam naucio predanja jelde,da se prokleti nocni leptiri bacaju na plamen sveca i da se vukovi penju na planine u potrazi za suncem…
Kad sam odrastao,u knjigama poezije citao sam da je jelda noc bez zvijezda u kojoj nesretni ljubavnici bdiju,trpe beskonacnu tamu i cekaju sunce da se digne i donese im voljene.Posto sam upoznao Soraju Taheri svaka noc u nedelji za mene je postala jelda…
Soraja…Jutarnje sunce moje jelde…


“Lovac na zmajeve”

Daci 14-12-08 13:21

FJODOR MIHAILOVIČ DOSTOJEVSKI

JADNI LJUDI

Kažu da kajanje olakšava dušu – naprotiv!

Uspomene, bile one radosne, ili gorke, uvek su mučne, barem je tako dok mene; ali i to mučenje je slatko. I kad je srcu teško, kad ga obuzmu bol, tegoba, tuga onda ga uspomene osvežavaju i oživljavaju kao što kapi rose u vlažno veče posle vrelog dana osvežavaju i oživljavaju jadni usahnuli cvet, spržen dnevnom jarom.

Ipak je prijatno s vremena na vreme odati sebi priznanje.

Književnost – to je slika, to jest u izvesnom smislu slika i ogledalo; izraz strasti, veoma prefinjena kritika, pouka s naravoučenijem i dokumenat.

Dešava se tako, živiš, a ne znaš da ti je pred nosom knjiga u kojoj je sav tvoj život izložen do pojedinosti.

Naš čovek ništa ne uradi dok mu ne zapretiš, svako gleda samo da se negde na spisku vodi, da, eto, kaže ja sam tu i tu, a od posla se podalje drži... Sklanja se ponekad čovek, sklanja, skriva se zbog nečeg za šta nije kriv; ponekad ni nos ne sme da pomoli – bilo gde, zato što se plaši spletke, zato što iz svega što postoji na svetu, iz svega će ti paskvilu napraviti i, eto, već sav građanski porodični život tvoj u književnost je ušao, sve je naštampano, pročitano, ismejano, pretreseno!

Ah, prijatelju moj, nesreća je zarazna bolest. Nesrećnik i jadnik moraju da se klone jedan drugoga da se ne bi još više zarazili.

Milly 14-12-08 14:25

"Autostoperski vodic kroz Galaksiju ima da izjavi nekoliko stvari u vezi sa peskirima.

Peshkir ,kaze on,jedna je od najkorisnijih stvari koje jedan autostoper moze da ima, Jednim dijelom zbog njegove prakticne vrijednosti- mozete da ga omotate oko sebe da biste se ugrijali dok idete jladnim mjesecima Dzaglan Bete ; mozete da lezite na njemu na blistavim pjeshchanim plazhama Santraginusa V i da udishete mirisna isparenja okeana; mozhete da se pokrijete njime i da spavate pod zvijezdama shto crveno blistaju nad pustinjskim svijetom Kakrafun; mozhete ga uporediti kao jedro za maleni splav kojim cete se spustiti niz laganu,mirnu rijeku Mot ; mozhete da ga navlazhite i koristite u borbi prsa u prsa ; da ga omotate oko usta da biste se sachuvali od otrovnih isparenja ili oko glave da izbjegnete pogled prozhdrljivih buljoustih zvijeri Traala ( to su tako ochajno glupe zhivotinje da misle da ne mogu da vas vide ako vi ne mozhete vidjeti njih - tupe kao cskija,ali vrlo,vrlo prozhdrljive ) ; u sluchaju nekakvih vanrednih okolnosti,mozhete mahati peshkirom kao signalnom zastavicom - i , (naravno,mozhete se snjime brisati ukoliko posle svega toga josh bude dovoljno chist).

:D:D:D

"Autostoperki Vodich Kroz Galaxiju"

Temis 17-12-08 00:39

"Vec odavno nisam bio ovako sam i slobodan;prazna je soba u kojoj sam zatvoren;dva lezaja za dva putnika koji bdi i nema ni ljubav da uljuljkuje ni snove da sniva…A medjutim koliko zivota osjecam u dubini svoje duse?Nikada,ni onda kad mi je najvatrenija krv strujala iz srca u zile,nisam govorio jezikom strasti sa onom snagom sa kojom bih to sad mogao da ucinim…
Dolazis li mi opet,u posjetu,carobno prividjenje moje mladosti?Da ti nije zao mene?Vidis li,izmenilo mi se samo lice;uvjek himerican,i sada me sazize vatra kojoj nema uzroka niti je ista podhranjuje…"

“Memoari sa one strane groba”




"Eh,dete moje…Ja sam samo stari jelen osedjeo usled mnogih zima;godine moje hoce da preteknu godine gavrana;pa ipak i pored tolikih dana sto su potisnuli moju glavu,i pored toliko zivotnog iskustva,jos nikad nisam sreo covjeka koga nisu obmanuli snovi o sreci,ni srce u kome ne postoji skrivena rana…"

“Atala”




R.Satobrijan

Temis 17-12-08 00:42

“Cesto uljuljkujem svoju uzavrelu krv da se smiri:nesto tako primamljivo,tako plaho kao sto je ovo srce nikad nisi video!Ali zar tebi dragi prijatelju treba to da kazem,tebi koji si toliko puta preneo teret gledajuci me kako prelazim iz tuge u raskalasnost,i iz slatke melanhonlije u kobnu strast.Mazim to svoje srdasce kao bolesno dijete;sve sto mu je volja dopusteno mu je.
Nemoj o tome dalje da pricas jer ima ljudi koji bi mi zamjerili…”


“Samo crne oci da joj vidim i vec mi je dobro…Ali ta praznina,ta uzasna praznina koju osjecam ovdje u grudima!-Mislim kad bi jedared mogao da je pritisnem na ovo srce,sva ta praznina bi se ispunila…”

“Stradanja mladog vertera”


J.V.Gete


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 05:54 sati.

Powered by vBulletin® Version 3.8.5
Copyright ©2000 - 2017, Jelsoft Enterprises Ltd.
MADEinMONTENEGRO.COM