CG kinematografija (ako se moze uopsgte izdvojiti iz bivse YU) nije bogata naslovima ali u odnosu na populaciju broj znacajnih filmiskih radnika i nije tako mali. Ovaj topic mozemo posvetiti najboljim djelima CG autora u svim segmentima filmske umjestnosti: igranom filmu, serijama, dokumentarcima, tv djelima, crtanim filmovima itd.

Da ne svedemo sve na pricu o Zivku Nikolicu koji je stvorio filmove koji su danas aktuelniji nego u doba kada su nastali ja bih ovdje izdvojio jos jedno ostvarenje koje sam gledao par puta a to je film "Zle pare". Sjajan film isto mozda danas mnogo aktuelniji nego prije deset-dvadeset godina. Pored toga podsjetimo se dva po meni najbolja Zivkova filma: Iskusavanje djavola i U ime naroda.

Dusko Vud Vukotic, mada formalno nije stvarao u CG, zasad nas jedini "oskarovac". Zasluzuje da mu se postuje biografija ovdje, pa ko uzmogne-ne bilo mu zapovijedjeno.

Naredjenje izvrsenje:
-------------------------------------
Dušan Vukotić

(Bileća, 7. 2. 1927. – Zagreb, 8. 7. 1998.) Redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist. Studirao arhitekturu u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata kao karikaturist djeluje u "kerempuhu" (gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo - prethistorijski ljudi, sjajnu anticipaciju kasnije stripovske i animacijske serije Obitelj Kremenko tandema Hanna/Barbera)., Suradjue takodjer u "Ježu", "Vjesniku", "Filmskoj kulturi" i dr. Prvi kontakt s crtanim filmom ostvaruje početkom 50-ih godina u zagrebačkom Duga filmu. Debitira crtićem Kako se rodio Kićo (1951, sa J. Sudarom) te kao radi glavni crtač i animator u Začaranom dvorcu u Dudincima (Fadil Hadžić 1952), u kojima pokušava stvoriti popularnog junaka (Kićo) duže aktualno satiričke crtane serije i na temeljima diznijevske antropomorfne figuracije sklopiti lokalno obojeni model crtane humoreske. U idućoj fazi (1954/55) sa N. Kostelcem i grupom suradnika realizira seriju (13) kratkih reklamnih crtića, u kojima istražuje elemente reducirane, moderno sažete animacije. Po osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, 1956. realizira prvi potpuno svoj projekt Nestašni robot, otvarajući seriju duhovitoga i lucidnog parodiranja najpoznatijih žanrovskih kino-modela. Slijede parodije vesterna (Cowboy Jimmy, 1957), filma strave (Veliki strah, 1958), gangsterskog filma (Koncert za mašinsku pušku, 1958) i ponovno znanstvene fantastike (Krava na mjesecu, 1959), zatim još crtane bajke (Čarobni zvuci, 1957, Abrakadabra, 1958), satira (Rep je ulaznica, 1959), te crtana ekranizacija nostalgičnoga čehovljevskog svijeta (Osvetnik, 1958). U tim djelima (surađujući s crtačima A. Marksom, B. Kolarom i Z. Grgićem, animatorima V. Jutrišom, V. Kostanjšekom, Grgićem i Kolarom, te scenografima Z. Bourekom, Z. Lončarićem, P. Štalterom, I. Voljevicom i K. Tompom) postavlja temelje svoje osobite crtane morfologije, čiji se model sastoji od bijele ili akvarelno tonirane plohe po kojoj se razigrava plošni, dinamični grafički ornament likova i dekora. Redukcija na osnovne izražajne elemente crtanog filma (ploha kao prava medijska realnost, plošno karikirani junaci, izražajnost pokreta, dekorativna funkcija boje i svođenje vanjske slikovitosti na strukturnu sintezu) pomažu mu u formulaciji vlastitoga modernog jezika crtanog filma, pa Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku još i danas vrijede za remek-djela ovog područja. Za sva spomenuta ostvarenja nagrađivan je na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima. Kao svjetskog majstora potvrđuju ga dometi čija vanjska virtuoznost i atraktivnost prenose gledalištu autorova razmišljanja o suštinskim konfliktima suvremenog svijeta i čovjekova opstanka: Piccolo (1959, nagrađen u Londonu, Beogradu, Oberhausenu (za ovaj festival Vukotić 1964. stvara špicu), Corku, Karlovym Varyma, Ciudad de Méxicu itd.), Surogat (1961, Oscar za najbolji crtani film – prvi put dodijeljen filmu izvan SAD, nagrade u Beogradu, Bergamu, Corku, San Franciscu, Oberhausenu itd.) i Igra (1962, nagrađen u Beogradu, Annecyju, Londonu, Oberhausenu, Mannheimu, Corku, Cannesu, Melbourneu, Pragu, Milanu, San Franciscu itd.). Tu Vukotićevu fazu najkraće i najpotpunije definira Vicko Raspor pišući o Surogatu: "To nisu gegovi, to je filozofija, čitav jedan nazor na svijet". Nastavljajući eksperimentalno prepletanje animiranih i igranofilmskih elemenata, realizira filmova Mrlja na savjesti (1968, nagrađen u Corku), Opera Cordis (1968, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Mamaji itd.), Ars gratia artis (1970, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Londonu itd.), Gubecziana (1974, nagrađen u Beogradu), Skakavac (1975) i dr. Zanimljive rezultate ostvaruje i cjelovečernjim igranim filmovima u rasponu od bajkovite metafore (Sedmi kontinent, 1966), preko aktualizacije ratne prošlosti (Akcija stadion, 1977), do znanstvene fantastike (Gosti iz galaksije, 1981), za koje je nagrađivan na festivalima u Puli, Trstu, Teheranu i dr. Predavao filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a bavio se i teorijom animacije. Svoj posljednji film napravio je 1993: Dobro došli na planet zemlju, pokazavši njime da je u dobroj formi. Vukotić je započeo pripreme za veliku češko-hrvatsku animirano-igranu koprodukciju koju nije stigao dovršiti. Umire od infarkta 8. srpnja 1998.



Režija:
dobro došli na planet zemlja (1993.) kratki animirani
gosti iz galaksije (1981.) cjelovečernji igrani
akcija stadion (1977.) cjelovečernji igrani
skakavac (1975.) animirani
gubecziana (1974.)
ars gratia artis (1969.) animirani
flight 54321 (1969.) animirani
rodilište (1969.) animirani
opera cordis (1968.) animirani
mrlja na savjesti (1967.) animirani
sedmi kontinent (1966.) cjelovečernji igrani
astromati (1963.) animirani
put k susjedu (film dušana vukotića) (1963.) animirani
igra (1962.) animirani
surogat (1961.) animirani
1001 crtež (1960.) animirani
krava na mjesecu (1959.) animirani
piccolo (1959.) animirani
rep je ulaznica (1959.) animirani
abra kadabra (1958.) animirani
koncert za mašinsku pušku (1958.) animirani
osvetnik (1958.) animirani
veliki strah (1958.) animirani
cowboy jimmy (1957.) animirani
čarobni zvuci (1957.) animirani
nestašni robot (1956.) animirani
začarani dvorac u dudincima (1952.) animirani
kako se rodio kićo (1951.) animirani



Scenarij:
dobro došli na planet zemlja (1993.) kratki animirani
gosti iz galaksije (1981.) cjelovečernji igrani
akcija stadion (1977.) cjelovečernji igrani
ars gratia artis (1969.) animirani
ples gorila (1968.) animirani
opera cordis (1968.) animirani
mrlja na savjesti (1967.) animirani
sedmi kontinent (1966.) cjelovečernji igrani
posjet iz svemira (1964.) animirani
put k susjedu (film dušana vukotića) (1963.) animirani
igra (1962.) animirani
lutkica (1961.) animirani
krotitelj (1961.) animirani
1001 crtež (1960.) animirani
svi crteži grada (1959.) animirani
krava na mjesecu (1959.) animirani
piccolo (1959.) animirani
rep je ulaznica (1959.) animirani
koncert za mašinsku pušku (1958.) animirani
osvetnik (1958.) animirani
veliki strah (1958.) animirani
kako se rodio kićo (1951.) animirani



-----------------------
Nedje sam procitao da je prvi ne-amerikanac koji je dobio oskara za animirani film.

Animirani film Surogat, za koji je Dušan Vukotić dobio Oskara, može se pogledati ovdje (http://www.youtube.com/watch?v=1qpexFfqX3M)

Momccadi-Bravo!!!

Prvi filmski dokument vezan za Crnu Goru nastao je samo godinu dana poslije rađanja kinematografije uopšte.

Kamerman Anri Le Ljer (Henrу Le Lieure) snimio je, oktobra 1896, dolazak u Rim crnogorskog knjaza Nikole I i njegove pratnje, povodom udadbe njegove kćeri za tadašnjeg prijestolonasljednika Italije. Ta storija ušla je u film braće Limijer (Lumieres Freres): „Matrimonio dei principi di Napoli a Roma", koji je prikazivan u Rimu krajem januara i početkom februara 1897.godine. Stranci su snimili i prve filmove u Crnoj Gori i o Crnoj Gori.

Istovremeno održali su i prve filmske projekcije u Crnoj Gori. Bilo je to u ljeto 1902. godine.

Prilikom proglašenja Crne Gore kraljevinom, 1910, na Cetinju su se našli snimatelji iz Rima, Beča, Budimpešte i Splita. Pored događaja za vrijeme svečanosti, snimili su više prizora o Crnoj Gori. Svi ti filmovi prikazivani su i na Cetinju, uglavnom u okviru Pateovog (Pathe) i Gomonovog (Gaumont) žurnala.

U toku prvog balkanskog rata, 1912, nekoliko inostranih filmskih kuća snimalo je filmske scene o borbama i pobjedama crnogorske vojske, posebno o opsadi i padu Skadra. Na osnovu tada snimljene filmske građe razna evropska filmska preduzeća stvorila su više filmskih žurnala o ovom tursko-crnogorskom ratu.

Isti je slučaj i sa prvim svjetskim ratom. I tada su strana filmska preduzeća snimala onovremenske ratne događaje u Crnoj Gori, a braća Pate (Pathe Freres) su to nastavili i poslije kapitulacije Crne Gore, u Francuskoj, gdje su snimili niz filmova o tamošnjem boravku kralja Nikole i drugih crnogorskih emigranata.

U doba austrougarske okupacije, od početka 1916. do pred kraj 1918, nekoliko bečkih filmskih producenata snimalo je u Crnoj Gori, pored ratnih reportaža, i druge vrste dokumentarnih filmova, u većini o ljepotama Crne Gore, njenim ljudima i zanimljivostima.

U dijelu Crne Gore koji se do 1918. nalazio pod austrougarskom okupacijom, razni putujući bioskopi prikazivali su filmove, često posjećujući i tada slobodni dio Crne Gore.

Prvi stalni kinematograf u Crnoj Gori otvoren je na Cetinju sredinom 1908. godine. Do 1914. još su otvoreni bioskopi u Kotoru i Nikšiću. Repertoar bioskopa sastojao se iz filmskih pregleda, dokumentarnih i igranih filmova iz tadašnje tekuće evropske kinematografije.

mene je najbolja scena kad bata zivojinovic kaze u 'cudo nevidjeno' kad ga pitaju
-'sto je ovo pope?'
a on odgovara
-'sto bi prost narod reko - dobra pi*ka!'
:D

mene je najbolja scena kad bata zivojinovic kaze u 'cudo nevidjeno' kad ga pitaju
-'sto je ovo pope?'
a on odgovara
-'sto bi prost narod reko - dobra pi*ka!'
:D

Svima je to milo!

Ovaj prvi pop nešto počne u stilu " je li ovo anđeo kojeg bog kažnjava ili sotona u ženskom obliku" a onda mu Makarije kaže ono što nam je svima milo :D Ko želi da opet pogleda neka klikne na sliku...

http://img3.imagebanana.com/img/jhfs5dvm/captured.jpg (http://www.youtube.com/watch?v=LLxuiMQuBKg&feature=related)