Ako se sjetimo vremena "nenarodnog totalitarnog" rezima komunisticke Jugoslavije i cinjenice da je u tome vremenu "indoktrinacije" vecina bila zadovoljna, da li na osnovu poredjenja sa danasnjim stanjem razvoja drustva i nazovi-slobode pojedinca mozemo zakljuciti da previse slobode i informacija o nedokucivim zudnjama cini ljude nezadovoljnim, a samim tim i nesretnim?

ja bih se djelimično složio,
jer ipak permanentna degolistika primjenjena kako na pojedincima kao individuama tako i na kolektivu kao horizontalno percepiranoj shemi u periodu između 1958.-e i 1963.-e potiče aspiracije koje su konsekventno dualističkim metodama konspirativnih emulzivnih društvenih elitista nastupale umjesto opstenecivilizatornih momenata koji su bili kako na stanovištima perspektive denunciranja hipokrizije, tako i krize elementarnih door u suplementarnim uslovima.

Da bi bio slobodan, čovjek prvo mora dati drugima slobodu. Osloboditi ih (porodicu, prijatelje, druge ljude, stvari...) svoje ljubomore, sebičnosti, pohlepe, zavisti, želje za posjedovanjem, za dominacijom... Tek tada i on sam može biti slobodan. I srećan. Kad sve što sada traži od drugih, pronađe u sebi.

Ako se sjetimo vremena "nenarodnog totalitarnog" rezima komunisticke Jugoslavije i cinjenice da je u tome vremenu "indoktrinacije" vecina bila zadovoljna, da li na osnovu poredjenja sa danasnjim stanjem razvoja drustva i nazovi-slobode pojedinca mozemo zakljuciti da previse slobode i informacija o nedokucivim zudnjama cini ljude nezadovoljnim, a samim tim i nesretnim?

čovjek moze da živi u slobodnom društvu kao neslobodno biće, tj. kao rob svojih nekontrolisanih nagona i poroka, dok takodje ljudi koji su izabrali da žive po zakonitostima duhovne svijesti u stanju su da postignu izvanredan stepen unutrašnje ljepote, mira, sklada i slobode..ukoliko čovjek pokušava da izmjeni svoju okolinu da bi postigao unutrašnji sklad i harmoniju, njegov trud će uvijek biti uzaludan i uspjeh kratkotrajan, pošto se pravi nesklad uvijek nalazi u samom čovjeku i zbog toga jedino u samom čovjeku može i da se uskladi..
iako vanjske okolnosti utiču na unutrašnji život čovjeka, one nisu presudan faktor u pravoj ljudskoj slobodi.. ona se nikada ne može postići izvan sebe, koliko u samom sebi..

"Da bi se svijet mogao opažati drugačije, potrebno je da naučimo da upravljamo našom sviješću i da shvatimo da mi možemo da biramo misli koje ćemo imati u njoj. Disciplinovana svijest je slobodna svijest, a naš cilj je sloboda."

Dr.Gerald G. Jampolsky: "Zbogom krivici"

"Da bi se svijet mogao opažati drugačije, potrebno je da naučimo da upravljamo našom sviješću i da shvatimo da mi možemo da biramo misli koje ćemo imati u njoj. Disciplinovana svijest je slobodna svijest, a naš cilj je sloboda."

Dr.Gerald G. Jampolsky: "Zbogom krivici"


Lijepa misao :) mislim da delimicno daje odgovor na simmovo pitanje. Sto se razvoja naseg drustva tice ovaj je period je neminovan da bi se doslo do jednog visocijeg nivoa svjesti pojedinaca. Ne zadovoljstvo tjera covjeka na promjene, tako da moze biti i pozitivno ;)