manjak vjere u sebe ljudi bezuspješno pokušavaju da nadoknade na različite načine..neki se zaklanjaju iza bučne nadmenosti..neki pokušavaju da iznude tuđe divljenje kako bi nečim spolja poduprli poljuljano samopouzdanje..mnogi očekuju da će im uspjeh, karijera, slava ili novac obnoviti vjeru u sebe..neki se tome nadaju od ljubavi..ima i onih koji od sebe potpuno dižu ruke, proglasivši sebe beznadežnim slučajevima.. sve je to zaludno i jalovo rasipanje energije..pokušaji da se nečim spolja podigne samopoudanje ne uspjevaju jer ne mogu uspjeti..sama nam to riječ uostalom i kaže – uzdati se moramo u sebe..zato je samopouzdanje neraskidivo povezano sa samospoznajom..da bi se čovjek uzdao u sebe, mora najpre sebe poznavati.. mora znati svoje mogućnosti i ograničenja, svoje vrline i svoje mane, svoje prednosti i svoje nedostatke..ali treba prvo naučiti kako da voli sebe..a za to je potrebno da posjeduje iskrenost i hrabrost da bi vidio sebe onakvim kakav zaista jeste..prvo treba skinuti masku.. maska je najplići sloj naše svijesti, jer se pomoću nje pretvaramo da smo nešto što nismo i na taj način gradimo lažno samopouzdanje..uslijed kontradiktarnosti lažne predstave o nama samima i onoga što zaista jesmo, postajemo sve zbunjeniji i u sukobu smo, osim sa sobom, i sa spoljašnjim svetom..
kako vi stojite sa samopouzdanjem?

hm dobra tema..
samopouzdanje..ne nosim ga od kuce..to je uvek problem...moji ga nisu imali ..ili je bilo na laznim temeljima..moj otac koji je mislio da je "veliki" i moja majka koja je mislila da je "mala"...zapravo je obrnuto...ja koja sam se trazila svih ovih godina...to i sad radim svakog dana...mislim da sam sad zadovoljna, zapravo da cu tek biti...jer je moja svest veca i sadrzajnija, poprima oblik, nije neka bezlicna masa u kojoj se gubim..
sad kuca moga zivota dobija prozore i vrata...sada se gradim...
jedna od stepenica je samopouzdanje, ne valja kada ga nemamo, ne valja kada ga imamo previse...umerenost kao i u svemu najbolja je...
da li ga imam...da, ali je vece u toliko sto nije zasnovano na fizickim momentima nego na nekoj drugoj snazi...mentalnoj...iskustvu..

Moje lično mišljenje je da se samopouzdanje stiče još u detinjstvu. Pre svega je potrebno odobravanje i ljubav od strane roditelja, da bi dete steklo sliku o sebi i o svojim vrednostima. A isto tako mislim da i u zrelijim godinama može da se stekne samopouzdanje ako pored sebe imate osobu koja će vas ljubavlju i verom u vas ubediti da i vi nešto vredite. Dešava se da neko promenom svog fizičkog izgleda raznim korekcijama može da povrati samopouzdanje, ali samo u slučaju da je samopouzdanje postojalo. Ja stojim dobro sa samopouzdanjem zahvaljujući roditeljima, prvenstveno majci. :)

slazem se da roditelji mogu da odigraju znacajnu ulogu u gradjenju ove jako vazne osobine. i u mom slucaju roditelji su dali dobru osnovu. gradila sam je sama.
kazu da ga imam i previse. ja se ne slazem. ako je osoba realna, a smatram da ja jesam, onda umije da procijeni da li samopouzdanje prevazilazi njene mogucnosti. u stvari je tu je najbitnije objektivno procijeniti sopstvene mogucnosti, sto je vec gore pomenuto, a zatim raditi na samopuozdanju. doduse, cini mi se da neko ko dobro procijeni koliko moze i nema potrebu da radi na samopouzdanju, jer ga vec ima ... to mi, nekako, dodje ruku pod ruku.

ako je osoba realna i dobro poznaje sebe i svoje mogućnosti ja mislim da ne može da prekorači tu neku granicu..ali ukoliko ne uspijevamo da se pomirimo sa svojim ograničenjima,tj.sa svojim mogućnostima još više ćemo srozati sebe..
uzdati se u sebe, znači sebe poznavati i sebe prihvatiti onakve kakvi jesmo a ne sebe uvjeriti da sve možemo..ovo je kobna zamka koja uništava umesto da gradi samopouzdanje..

u totalnom deficitu sam sa dotichnom 'osobinom'...Ista nikad nije bila u mom vlasnishtvu...jedina 'sreca u nesreci' je ta shto sam nauchila da se nosim i pomirila se sa tim da ga ne posjedujem...Roditelji - njihova ljubav i pazhnja nemaju veze sa tim...Sve je do samog chovjeka - jedinke...

slazem se da roditelji mogu da odigraju znacajnu ulogu u gradjenju ove jako vazne osobine. i u mom slucaju roditelji su dali dobru osnovu. gradila sam je sama.
kazu da ga imam i previse. ja se ne slazem. ako je osoba realna, a smatram da ja jesam, onda umije da procijeni da li samopouzdanje prevazilazi njene mogucnosti. u stvari je tu je najbitnije objektivno procijeniti sopstvene mogucnosti, sto je vec gore pomenuto, a zatim raditi na samopuozdanju. doduse, cini mi se da neko ko dobro procijeni koliko moze i nema potrebu da radi na samopouzdanju, jer ga vec ima ... to mi, nekako, dodje ruku pod ruku.

tu smo nedje s misljenjem i nivoom samopouzdanja :)

Imam i previse samopouzdanja....:D hehe....svjesna sam svojih kvaliteta, svog lijepog izgleda, inteligencije, pa cak i svojih mana i vrlina....znaci upoznala sam samu sebe i prvenestveno volim sebe,pa onda druge....pokusavam iz dana u dan da popravim neke stvari u ponasanju i karakteru....jer je najteze postati i biti covjek..tezim da se vremenom izgradim u sto boljeg covjeka...a moji roditelji su takodjer zadovoljni sa sobom i ponosni na svoju djecu...tako da to samopozadnje mi uopste ne fali, cak ga imam viska:P

Meni je samopouzdanje 'poljuljano' kad god se nadjem u centru paznje. Sledim se, ne mogu da izustim nista od onoga sto sam htjela, dlanovi pocnu da mi se znoje, imam tremu...

Sad mi to stvarno izgleda smijesno, i znam da je ustvari glupo, ali jos uvijek nijesam nasla nacin da se izborim sa tim. Valjda ce i to doci vremenom:)

ja sam jedna veoma samopouzdana osoba

"Samopouzdanje je neraskidivo povezano sa samospoznajom. Da bi se čovjek uzdao u sebe, mora najprije sebe poznavati. Mora znati svoje mogućnosti i ograničenja, svoje vrline i svoje mane, svoje prednosti i svoje nedostatke."

I kako neko reče: "Što smo manje skloni samozavaravanju, to imamo manje razloga da se bojimo susreta sa bićem kakvo zaista jesmo."

Ja lično sam svjesna, znam koliko vrijedim i koliko mogu da pružim i tome i strepim.... nisam narcisoidna ali pretendujem na to.....:wacko:

"Samopouzdanje je neraskidivo povezano sa samospoznajom. Da bi se čovjek uzdao u sebe, mora najprije sebe poznavati. Mora znati svoje mogućnosti i ograničenja, svoje vrline i svoje mane, svoje prednosti i svoje nedostatke."


jako lijepo rečeno Dadad

Na zalost nemam samopouzdanje ni 5%, posebno kada sam u drustvu, tad sam izgubljen..
Zato vezbam astralnu projekciu, da bih se nalazio sa bicima na sferama gde su zakoni malko drugaciji.. ;)

Tacno znam da su za to krivi roditelji i tacno na koji nacin, ali nema svrhe nekog kriviti, sto je uradjeno- je.
A ima to i svoje dobre kvalitete, jako prokletstvo jednog daje jos vece blagostanje drugog. :)

ponekad imam tremu...

"..... nisam narcisoidna ali pretendujem na to.....:wacko:

hihihi e ovo mi se svidja :icecream:

Mislim da se samopouzdanje stice u najranijem djetinjstvu i da su roditelji ti koji najvise uticu na to.Neko ga ima vise, neko manje, ali u svakom slucaju na tome se moze raditi., Oni koji ga nemaju toga su svjesni, a sta mislite sta je sa ovima koji ga imaju i previse??

Mislim da se samopouzdanje stice u najranijem djetinjstvu i da su roditelji ti koji najvise uticu na to.Neko ga ima vise, neko manje, ali u svakom slucaju na tome se moze raditi., Oni koji ga nemaju toga su svjesni, a sta mislite sta je sa ovima koji ga imaju i previse??

ne znam..volim da mislim da oni toga nisu svjesni..:D
samopouzdanje je jako bitan faktor našeg života ali ako neko ima previše samopouzdanja može postati ohol i umišljen, prevelikog ega..:toobad:
previše samopouzdanja nije rezultat potpunog poznavanja i vjerovanje u sebe i svoje mogućnosti..to je prije rezultat pogrešnih i zasljepljujućih savjeta..do njih najčešće dolazi zbog preambicioznih roditelja koji nastojeći da pomognu ne uzimaju u obzir stvarne sposobnosti i mogućnosti svoga djeteta..

Na zalost nemam samopouzdanje ni 5%, posebno kada sam u drustvu, tad sam izgubljen..
Zato vezbam astralnu projekciu, da bih se nalazio sa bicima na sferama gde su zakoni malko drugaciji.. ;)

Tacno znam da su za to krivi roditelji i tacno na koji nacin, ali nema svrhe nekog kriviti, sto je uradjeno- je.
A ima to i svoje dobre kvalitete, jako prokletstvo jednog daje jos vece blagostanje drugog. :)


"Ako misliš da si poražen, jesi;
Ako misliš da ne smeš, i ne smeš;
Želiš li pobedu, a misliš da ne možeš,
Gotovo je sigurno da je i nećeš.
Misliš li da ćeš izgubiti, izgubljen si;
Jer saznajemo stalno, noću i danju,
Uspeh počinje od čovekove volje;
Sve je u duševnom stanju.
Životne bitke ne dobija uvek
Čovek brži ili deblje kože,
Već pre ili posle pobednik bude,
Čovek koji misli da MOŽE."

Slazem se, i znam da je tako. :)

Zato mislim da je inspiracija vazna, i potrebna svakodnevno.
Pozitivna energija i volja, pokrenuta znanjem, koje je obilno u svetim spisima,
i mnogim inspirativnim knjigama. :)

Slazem se, i znam da je tako. :)

Zato mislim da je inspiracija vazna, i potrebna svakodnevno.
Pozitivna energija i volja, pokrenuta znanjem, koje je obilno u svetim spisima,
i mnogim inspirativnim knjigama. :)


da..ali po mom mišljenju najvažnije je da upoznaš sebe..i da postepeno mjenjaš ono što ti se kod sebe ne dopada..jer bit života je vječna promjena.. sve je podložno promijeni, pa tako možemo mijenjati i sebe..ali samo svjesnost o sebi, o tome koliko ne volimo niti ne poštujemo sebe će omogućiti da to počnemo mijenjati.. često su ljudi koji nemaju dovoljno samopouzdanja stidljivi, nesigurni i boje se da ne budu odbačeni ili kritikovani.. najgore je imati osjećaj manje vrijednosti i često osjećaj neke krivice bez nekog posebnog razloga.. a to su sve pokazatelji koliko ne volimo i ne poštujemo sebe..
nauči da voliš i poštuješ sebe jer će i drugi tada da te gledaju drugačije..možda zvuči kao nešto što si već hiljadu puta čuo,ali istina je vjeruj mi.. :)
i uvijek nagradi sebe za svaki, pa i za najmanji uspjeh i ostvarenje zadataka koje si sebi zadao.. upravo je u samo-nagrađivanju i samomotivaciji ključ podizanja vlastitog samopouzdanja..

ne znam..volim da mislim da oni toga nisu svjesni..:D
samopouzdanje je jako bitan faktor našeg života ali ako neko ima previše samopouzdanja može postati ohol i umišljen, prevelikog ega..:toobad:
previše samopouzdanja nije rezultat potpunog poznavanja i vjerovanje u sebe i svoje mogućnosti..to je prije rezultat pogrešnih i zasljepljujućih savjeta..do njih najčešće dolazi zbog preambicioznih roditelja koji nastojeći da pomognu ne uzimaju u obzir stvarne sposobnosti i mogućnosti svoga djeteta..

Samopouzdanje nema veze sa ohološću (po meni).., to su dvije različite stvari.., jedno ne vodi drugom...

Čovjek pun samopouzdanja može biti i skroman.., krotak... Samopouzdanje je u nama.., to je sigurnost u sopstveno JA.., pokazatelj poznavanja sopstvenog bića... Možemo ga pokazivati ili ne.., ali nikako kao oholost.., koje se graniči sa bezobrazlukom...

Možda kasnije navedem i primjere... Ono kako vidim cijelu ovu priču (veoma zanimljivu) u nekolicini zadnjih postova..., rekao bih da ste prešli na temu o ''drskosti'' o ''imanju petlje''.., što može i da ima i da nema veze sa samopouzdanjem... :)

ja sam rekla da može..ali i ne mora..opet sve zavisi od čovjeka..
čovjek pun samopouzdanja može biti skroman, i kako ti kažeš krotak, ali samo ako je istinski spoznao sebe.. mislim da je srž problema oholih ljudi baš u tome što ne poznaju sebe dovoljno.. ako smo realni prema sebi i svojim mogućnostima ne možemo biti ni preponosni ni oholi.. normalno je imati svoje dostojanstvo i ponositi se onim što jesmo..jedino kada idemo iznad toga, iz nepoznavanja dovoljno sebe upadamo u štetan ponos i nadmenost..ili oholost..
za sve u životu "treba imati petlju" ali to nema veze sa drskošću..

ja mislim da je moderno doba preko medija donijelo izmedju ostalog i imperativ postavljanja najkarakteristika svakog cojeka samom sebi. i mislim da tu lezi uzrok nekih frustracija koje moderan cojek danas u svijetu il kod nas svejedno ima. u te naj ili super karakteristike bih ubrojao i vrlo visoko samopouzdanje. a pitanje je da li cojek mora da bude uvijek siguran u sebe, pun samopouzdanja... zar nije prirodno da cojek ponekad bude i neodlucan i nesiguran u sebe, da, ponekad posumnja u svoje potecijale i kapacitete? jednostavno, u taj niceovski model natcojeka koji se permanentno plasira modernom cojeku - ne vjerujem. smatram da smo svi ljudska bica sa svim vrlinama i manama, slabostima i prednostima, i da je to osnovno sto cojek mora prvo da svati o sebi. put ka savrsenstvu je jednostavno, po meni, slijepa ulica.

ja mislim da je moderno doba preko medija donijelo izmedju ostalog i imperativ postavljanja najkarakteristika svakog cojeka samom sebi. i mislim da tu lezi uzrok nekih frustracija koje moderan cojek danas u svijetu il kod nas svejedno ima. u te naj ili super karakteristike bih ubrojao i vrlo visoko samopouzdanje. a pitanje je da li cojek mora da bude uvijek siguran u sebe, pun samopouzdanja... zar nije prirodno da cojek ponekad bude i neodlucan i nesiguran u sebe, da, ponekad posumnja u svoje potecijale i kapacitete? jednostavno, u taj niceovski model natcojeka koji se permanentno plasira modernom cojeku - ne vjerujem. smatram da smo svi ljudska bica sa svim vrlinama i manama, slabostima i prednostima, i da je to osnovno sto cojek mora prvo da svati o sebi. put ka savrsenstvu je jednostavno, po meni, slijepa ulica.

Wawy je cudo od pameti;)
:love54236:Wawy! Od njega sam svasta naucila:whistling2:, ahahahah

Samopouzdanje se gradi jedino Verom u Boga ..to je moje misljenje..nista autosugestija,nista raznorazne naucne metode..kada osvestimo Bozju smisao u nama tada cemo znati da smo uspeli..i tada cemo krociti uzdignute glave i bez straha..prepusteni vodjstvu...Strah je najvece zlo..
I ja sam bez samopouzdanja i sama dam odgovor na svoja pitanja ..jos samo da se razbudim i opametim konacno...

Samopouzdanje se gradi jedino Verom u Boga ..to je moje misljenje..nista autosugestija,nista raznorazne naucne metode..kada osvestimo Bozju smisao u nama tada cemo znati da smo uspeli..i tada cemo krociti uzdignute glave i bez straha..prepusteni vodjstvu...Strah je najvece zlo..
I ja sam bez samopouzdanja i sama dam odgovor na svoja pitanja ..jos samo da se razbudim i opametim konacno...

Šta je sa onima koji ne vjeruju u Boga...

ja sam rekla da može..ali i ne mora..opet sve zavisi od čovjeka..
čovjek pun samopouzdanja može biti skroman, i kako ti kažeš krotak, ali samo ako je istinski spoznao sebe.. mislim da je srž problema oholih ljudi baš u tome što ne poznaju sebe dovoljno.. ako smo realni prema sebi i svojim mogućnostima ne možemo biti ni preponosni ni oholi.. normalno je imati svoje dostojanstvo i ponositi se onim što jesmo..jedino kada idemo iznad toga, iz nepoznavanja dovoljno sebe upadamo u štetan ponos i nadmenost..ili oholost..
za sve u životu "treba imati petlju" ali to nema veze sa drskošću..

Nije samopouzdanje ono što pokazujemo već ono što je u nama... Ono što ispoljavamo prema vani.., prema svijetu.., to je nešto drugo... Ne možeš cijeniti prema nečijem stavu.., prepotentnom držanju ili npr. podignutoj bradi o njegovom samopouzdanju...

Ne možeš uprijeti pristom u nekoga i reći; ''Ti si pun samopouzdanja...'' ili ''Ti nemaš samopouzdanja....''.., to zna samo jedna osba...

Samopouzdanje se gradi jedino Verom u Boga ..to je moje misljenje..nista autosugestija,nista raznorazne naucne metode..kada osvestimo Bozju smisao u nama tada cemo znati da smo uspeli..i tada cemo krociti uzdignute glave i bez straha..prepusteni vodjstvu...Strah je najvece zlo..
I ja sam bez samopouzdanja i sama dam odgovor na svoja pitanja ..jos samo da se razbudim i opametim konacno...

Jedan od losijih postova na forumu u poslednje vrijeme.

Jedan od losijih postova na forumu u poslednje vrijeme.

Mozda...ali ja ne mislim tako...Uverena sam u ono sto pisem, inace ne pisem.
Mada,volela bih da cujem razlog takvog komentara..!
Poljubac!

Nije samopouzdanje ono što pokazujemo već ono što je u nama... Ono što ispoljavamo prema vani.., prema svijetu.., to je nešto drugo... Ne možeš cijeniti prema nečijem stavu.., prepotentnom držanju ili npr. podignutoj bradi o njegovom samopouzdanju...

Ne možeš uprijeti pristom u nekoga i reći; ''Ti si pun samopouzdanja...'' ili ''Ti nemaš samopouzdanja....''.., to zna samo jedna osba...

naravno..mnogi ljudi nose maske samopouzdanja i tako se i predstavljaju svijetu a u stvari su sasvim drugačiji..to je neki njihov način da prevazidju manjak samopouzdanja jer im je bitno kako ih ljudi prihvataju.. takva sam i ja bila.. ali to ne vodi ničemu..bar mene nije.. dok nisam upoznala i zavoljela sebe i naučila da poštujem sebe moje samopouzdanje je bilo ispod svakog minimuma..

ja inače ne upirem prstom ni u koga..to je ružno..:biggrin::biggrin:

Mozda...ali ja ne mislim tako...Uverena sam u ono sto pisem, inace ne pisem.
Mada,volela bih da cujem razlog takvog komentara..!
Poljubac!

Los je post jer ateiste dovodi u ravan intelektualno inferiornih ljudi. Prilicno diskriminisuci odnos prema nam koji ne vjerujemo u boga. Da me poznajes shvatila bi da ateista moze biti pun samopouzdanja.

ja sam ateista, i iskreno njen oodgovor, tj.njeno razmishljanje me uopshte nije (do)taklo..ima pravo na svoj stav, ona to tako dozhivljava,ja to poshtujem i ne vidim u chemu je problem..Ti i ja se ne slazhemo sa njom, ali daleko od toga da je ovaj njen post mene uvrijedio..Bozhe sachuvaj...Opet smatram da je samopouzdanje stvar same osobe..Niko i nishta nema konachan uticaj..svi ostali faktori mogu samo da 'pomognu' ili 'odmognu' u sticanju istog ;)

ja sam ateista, i iskreno njen oodgovor, tj.njeno razmishljanje me uopshte nije (do)taklo..ima pravo na svoj stav, ona to tako dozhivljava,ja to poshtujem i ne vidim u chemu je problem..Ti i ja se ne slazhemo sa njom, ali daleko od toga da je ovaj njen post mene uvrijedio..Bozhe sachuvaj...Opet smatram da je samopouzdanje stvar same osobe..Niko i nishta nema konachan uticaj..svi ostali faktori mogu samo da 'pomognu' ili 'odmognu' u sticanju istog ;)

Daleko od toga da sam uvrijedjen, ja sam sebe svjestan u potpunosti, samo mi se nikako ne svidja takvo razmisljanje.

ko ono reche '(raz)mishljenje je kao dupe, svako ima svoje' ;)..tj.svako ima pravo na svoj stav...

da steknem samopouzdanje meni je pomogala jedna osoba meni jako bliska..taj neko mi je pomogao sa svojim savjetima i u svakom trenutku sam znala da je uz mene ali sam ja sama našla svoj put..puno mi je značilo što sam znala da neko vjeruje u mene..to mi je davalo snagu..i to je bio moj način.. palomi daje snagu njena vjera u Boga i to je njen način..ja u tome ne vidim ništa loše..i daleko od toga da je ona htjela da uvrijedi ili povrijedi nekoga..samo je napisala ono što misli i ja to poštujem..

naravno..mnogi ljudi nose maske samopouzdanja i tako se i predstavljaju svijetu a u stvari su sasvim drugačiji..to je neki njihov način da prevazidju manjak samopouzdanja jer im je bitno kako ih ljudi prihvataju.. takva sam i ja bila.. ali to ne vodi ničemu..bar mene nije.. dok nisam upoznala i zavoljela sebe i naučila da poštujem sebe moje samopouzdanje je bilo ispod svakog minimuma..
ja inače ne upirem prstom ni u koga..to je ružno..:biggrin::biggrin:

Slažemo se Sekice..., ovako je mogao da se nastavi moj post...

Što se tiče.., ''podizanja maski..,'' najčešće je riječ o standardnoj formi prihvatanja od strane drugih... To je uglavnom vanjština.., estetika.., koja je tu da posluži svrsi jednako dobro kao i šminka ili odijelo...

da steknem samopouzdanje meni je pomogala jedna osoba meni jako bliska..taj neko mi je pomogao sa svojim savjetima i u svakom trenutku sam znala da je uz mene ali sam ja sama našla svoj put..puno mi je značilo što sam znala da neko vjeruje u mene..to mi je davalo snagu..i to je bio moj način.. palomi daje snagu njena vjera u Boga i to je njen način..ja u tome ne vidim ništa loše..i daleko od toga da je ona htjela da uvrijedi ili povrijedi nekoga..samo je napisala ono što misli i ja to poštujem..

Octavian-u nije sjela rečenica... ''Samopouzdanje se gradi jedino Verom u Boga''.., zato što je isključiva... Ja sam pročitao dovoljno njenih postova da shvatim šta je htjela reći (ništa neg.)..., ali drugima ovakve rečenične konstrukcije mogu biti teške... :)

Ovakva konstatacija moze biti shvacena na mnogo nacina, ali ima istinitosti u njoj. Svi vjerujemo u nesto, neki to nazivaju vjerom u Boga, a neki drugacije, ali istina je da pristustvo necega postoji. Oni koji sebe nazivaju ateistima vjerovatno ce i za to naci neko naucno objasnjenje ili kakav drugi termin. Istina je da se u nesto mora vjerovati i da je nemoguce zivjeti bez vjere. BIla to vjera u samog sebe, u ono sto vidimo, u svoje ciljeve, u srecu koja nas prati, ali svako vjeruje! Iz iskustva znam da je svako pozitivno misljenje produktivno i zaista pomaze. Nedostatak samopouzdanja uzrokuje i niz drugih, propratnih problema. Ako neko ne vjeruje u sebe , to znaci da sve u zivotu radi sa sumnjom, a samim tim njegova djela su vec djelimicno osudjena na propast, ma kakva ona bila.Nacinom razmisljanja sebi kreiramo zivot i privlacimo pozitivno ili negativno.

da steknem samopouzdanje meni je pomogala jedna osoba meni jako bliska..taj neko mi je pomogao sa svojim savjetima i u svakom trenutku sam znala da je uz mene ali sam ja sama našla svoj put..puno mi je značilo što sam znala da neko vjeruje u mene..to mi je davalo snagu..i to je bio moj način.. palomi daje snagu njena vjera u Boga i to je njen način..ja u tome ne vidim ništa loše..i daleko od toga da je ona htjela da uvrijedi ili povrijedi nekoga..samo je napisala ono što misli i ja to poštujem..

ni ja ne vidim nista lose u njenom nacinu sticanja samopouzdanja. Ali vidim nesto veoma lose u tvrdnji da je samo njen nacin pravi nacin. To je vrlo problematican stav. Znaci da ako ja radim nesto, svi trebaju da rade isto, i sve drugacije je pogresno? Ne postoje razliciti nacini da se stekne samopouzdanje? Ja ne bih imao nista protiv njenog stava da je napisala prosto "Samopouzdanje se gradi Verom u Boga". Problem je sto je napisala "Samopouzdanje se gradi jedino Verom u Boga". E upravo ova iskljucivost je mene odvratila od vjere, a vremenom vidim da nisam ni malo pogrijesio u svojoj odluci da vjeru imam samo u sebe i ljude oko mene, a ne u bilo sta natprirodno. A samopouzdanja mi ne fali ni malo :)

Ovakva konstatacija moze biti shvacena na mnogo nacina, ali ima istinitosti u njoj. Svi vjerujemo u nesto, neki to nazivaju vjerom u Boga, a neki drugacije, ali istina je da pristustvo necega postoji.

Prisustvo necega postoji? Ma daj, zezas? Najbolje da nista ne postoji, ne znam kako bismo onda objasnili ista na ovom svijetu. Ako si pod time pak mislio na neke natprirodne pojave, ne znam kako mozes tvrditi da postoji nesto sto se ne moze dokazati? Osnovna razlika izmedju ateista i vjernika nije u tome u sta vjeruju, vec u tome sto ateisti ne vjeruju u to nesto, a vjernici su sigurni da to nesto postoji. I ko je onda tu iskljuciv? Zasto ja nikad ne pokusavam da ikoga ubjedjujem da bog ne postoji, a mene cesto ubjedjuju da postoji? Ja svoje (ne)vjerovanje cuvam sa sebe, i to se zove tolerancija.

A poenta ove price jeste da osobe koje u tolikoj mjeri nijesu spremne da prihvate postojanje drugacijeg misljenja nikako ne mogu biti osobe pune samopouzdanja. Upravo se nesigurne osobe na taj nacin brane od drugacijeg, neprihvatanjem tog drugacijeg. Osoba sigurna u sebe i u ono sto vjeruje nece previse mariti za to u sta drugi vjeruju, zivjece svoj zivot, vjerovati u ono sta zeli, i prihvatiti da drugi mogu vjerovati u nesto drugacije.

Oni koji sebe nazivaju ateistima vjerovatno ce i za to naci neko naucno objasnjenje ili kakav drugi termin. Istina je da se u nesto mora vjerovati i da je nemoguce zivjeti bez vjere.

Zasto smatras da mi treba ikakvo naucno objasnjenje za to sto sam ateista? I zasto smatras da ateizam znaci nevjerovanje u bilo sta? Ateizam samo znaci odsustvo vjere u boga i natprirodne pojave, dok bi se ovo drugo prije moglo nazvati nihilizmom (od latinskog nihil, sto znaci nista)

eo, da se maknemo od religijskog aspekta ove teme, neka pitanja:

da li je totalno samopouzdanje neophodno?
da li je bolje biti apsolutno ubijedjen u svoje stavove i ciljeve, ili ih s vremena na vrijeme preispitivat?
da li je gledanje krajnosti samopouzdanje/nesigurnost pogresno, tj. da li je mozda bolje da cojek nadje neku ravnotezu izmedju njih i pravu mjeru izmedju to dvoje?

potvrdu za ovo nalazim u nekim licnostima iz istorije koje su raspolagale ogromnim samopuzdanjem, a bili su realno - loshi ljudi (staljin, hitler...) ili recimo ljudi koji su bili odlucni ljudi, ali i cesto preispitivali svoje stavove i misljenja (kenedi, dostojevski...).

Kratko:

da li je totalno samopouzdanje neophodno? - Ako pod totalnim samopouzdanjem mislis potpuno odsustvo ikakve sumnje u sebe i svoje stavove, onda ne.

da li je bolje biti apsolutno ubijedjen u svoje stavove i ciljeve, ili ih s vremena na vrijeme preispitivat? - Ne, svoje stavove ne treba preispitivati s vremena na vrijeme, vec to treba raditi svakog trenutka tokom zivota.

da li je gledanje krajnosti samopouzdanje/nesigurnost pogresno, tj. da li je mozda bolje da cojek nadje neku ravnotezu izmedju njih i pravu mjeru izmedju to dvoje? - Krajnost nije dobra ni u cemu

Prisustvo necega postoji? Ma daj, zezas? Najbolje da nista ne postoji, ne znam kako bismo onda objasnili ista na ovom svijetu. Ako si pod time pak mislio na neke natprirodne pojave, ne znam kako mozes tvrditi da postoji nesto sto se ne moze dokazati? Osnovna razlika izmedju ateista i vjernika nije u tome u sta vjeruju, vec u tome sto ateisti ne vjeruju u to nesto, a vjernici su sigurni da to nesto postoji. I ko je onda tu iskljuciv? Zasto ja nikad ne pokusavam da ikoga ubjedjujem da bog ne postoji, a mene cesto ubjedjuju da postoji? Ja svoje (ne)vjerovanje cuvam sa sebe, i to se zove tolerancija.

A poenta ove price jeste da osobe koje u tolikoj mjeri nijesu spremne da prihvate postojanje drugacijeg misljenja nikako ne mogu biti osobe pune samopouzdanja. Upravo se nesigurne osobe na taj nacin brane od drugacijeg, neprihvatanjem tog drugacijeg. Osoba sigurna u sebe i u ono sto vjeruje nece previse mariti za to u sta drugi vjeruju, zivjece svoj zivot, vjerovati u ono sta zeli, i prihvatiti da drugi mogu vjerovati u nesto drugacije.



Zasto smatras da mi treba ikakvo naucno objasnjenje za to sto sam ateista? I zasto smatras da ateizam znaci nevjerovanje u bilo sta? Ateizam samo znaci odsustvo vjere u boga i natprirodne pojave, dok bi se ovo drugo prije moglo nazvati nihilizmom (od latinskog nihil, sto znaci nista)


Ne vidim da sam igdje rekla da je ateizam nevjerovanje u bilo sta, ili mozda grijesim?? Nisam rekla ni da ti treba objasnjenje za to sto si ateista, vec da ti je potrebno naucno objasnjenje, odnosno neka konkretna potvrda da bi vjerovao u nesto - s obzirom da te potvrde nema ti ne vjerujes. Valjda je sad malo jasnije

S ovim bih se potpuno slozila

osobe koje u tolikoj mjeri nijesu spremne da prihvate postojanje drugacijeg misljenja nikako ne mogu biti osobe pune samopouzdanja. Upravo se nesigurne osobe na taj nacin brane od drugacijeg, neprihvatanjem tog drugacijeg. Osoba sigurna u sebe i u ono sto vjeruje nece previse mariti za to u sta drugi vjeruju, zivjece svoj zivot, vjerovati u ono sta zeli, i prihvatiti da drugi mogu vjerovati u nesto drugacije.

Prisustvo necega postoji? Ma daj, zezas? Najbolje da nista ne postoji, ne znam kako bismo onda objasnili ista na ovom svijetu. Ako si pod time pak mislio na neke natprirodne pojave, ne znam kako mozes tvrditi da postoji nesto sto se ne moze dokazati? Osnovna razlika izmedju ateista i vjernika nije u tome u sta vjeruju, vec u tome sto ateisti ne vjeruju u to nesto, a vjernici su sigurni da to nesto postoji. I ko je onda tu iskljuciv? Zasto ja nikad ne pokusavam da ikoga ubjedjujem da bog ne postoji, a mene cesto ubjedjuju da postoji? Ja svoje (ne)vjerovanje cuvam sa sebe, i to se zove tolerancija.

A poenta ove price jeste da osobe koje u tolikoj mjeri nijesu spremne da prihvate postojanje drugacijeg misljenja nikako ne mogu biti osobe pune samopouzdanja. Upravo se nesigurne osobe na taj nacin brane od drugacijeg, neprihvatanjem tog drugacijeg. Osoba sigurna u sebe i u ono sto vjeruje nece previse mariti za to u sta drugi vjeruju, zivjece svoj zivot, vjerovati u ono sta zeli, i prihvatiti da drugi mogu vjerovati u nesto drugacije.






Octaviancicu nemoj mnogo da se uzbudjavas...nisam mislila nista lose...mozda sam trebala reci "Verom u Boga" a ne "jedino"..mada ja zaista i mislim da je jedino..a da sam nekog ubedjivala..nisam..niti to radim ikada...ja samo iznosim svoje misljenje kao i ti svoje...i ne osudjujem nikoga jer sam do pre dve godine reagovala i razmisljala isto kao i ti..a isto tako mislim da ovo poslednje sto si rekao si lepo rekao..pa prema tome cemu ovolike tvoje replike i osude za moj post...ali eto i ovo je izazvalo mali trening za nase samopouzdanje...
Sve je to dobro i poucno i vrlo izgradjujuce..

Octaviancicu nemoj mnogo da se uzbudjavas

Ma kakvi, nema tu ni govora o uzbudjivanju, samo ti se cini :)

...nisam mislila nista lose...mozda sam trebala reci "Verom u Boga" a ne "jedino"..mada ja zaista i mislim da je jedino

Hm... mozda si trebala reci ovo prvo, iako mislis da je drugo ispravno? Zbog cega bi govorila ono sto ne mislis? Nema potrebe za tim, to bi bilo lose, trebalo bi da svi govorimo ono sto mislimo.

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/212017.jpg

ja sam ateista...Ti i ja se ne slazhemo sa njom, ali daleko od toga da je ovaj njen post mene uvrijedio..Bozhe sachuvaj...)

Ovo - Ja sam ateista - i ovo - Bože sačuvaj - ne idu zajedno. Ovo drugo je podsvjesno i, možda, istinitije???

..to mi je samo uzrechica...kao i 'Bozhe' ili 'Tako mi Boga'...koje pominjem u svakodnevnom govoru...a sluzhe chisto da upotpune prostor u rechenici - razgovoru...

..to mi je samo uzrechica...kao i 'Bozhe' ili 'Tako mi Boga'...koje pominjem u svakodnevnom govoru...a sluzhe chisto da upotpune prostor u rechenici - razgovoru...

Može li biti da nešto koristimo u svakodnevnom govoru a da nam ama baš n išta ne znači?

Može li biti da nešto koristimo u svakodnevnom govoru a da nam ama baš n išta ne znači?

moze, jer smo od malena uceni necemu sto smo kasnije svjesno odbacili. A kad od malena steknes neke slicne uzrecice, tesko ih se oslobadjas. I ja cesto pomenem boga usput, ali mi ne znaci to nista, jednostavna uzrecica. Isto kao sto su mi "ovaj", "znaci" ili "jebi ga" uzrecice, a nemaju neko posebno znacenje.

moze, jer smo od malena uceni necemu sto smo kasnije svjesno odbacili. A kad od malena steknes neke slicne uzrecice, tesko ih se oslobadjas. I ja cesto pomenem boga usput, ali mi ne znaci to nista, jednostavna uzrecica. Isto kao sto su mi "ovaj", "znaci" ili "jebi ga" uzrecice, a nemaju neko posebno znacenje.

Mislim da na nekom dubljem, podsvjesnom nivou, svaka riječ koju izgovorimo izražava neko naše osjećanje. Kada bi išli za njenim tragom, do samog njenog početka - emocija, misao, riječ - sigurno bi shvatili da ona nije obično ništa, da "nešto" uvijek nosi sa sobom.

mozhda samo poshtovanje..koje nekad umije da bude jache od poshtovanja 'vjernika' ;)...

Mislim da na nekom dubljem, podsvjesnom nivou, svaka riječ koju izgovorimo izražava neko naše osjećanje. Kada bi išli za njenim tragom, do samog njenog početka - emocija, misao, riječ - sigurno bi shvatili da ona nije obično ništa, da "nešto" uvijek nosi sa sobom.

@Paramanand, jesi siguran u ovo?...

Mislim da na nekom dubljem, podsvjesnom nivou, svaka riječ koju izgovorimo izražava neko naše osjećanje. Kada bi išli za njenim tragom, do samog njenog početka - emocija, misao, riječ - sigurno bi shvatili da ona nije obično ništa, da "nešto" uvijek nosi sa sobom.

aha, ajde ti sad pokusaj da provalis podsvjesno znacenje uzrecice "ovaj" koju izgovara makar svaka treca osoba?

mozhda samo poshtovanje..koje nekad umije da bude jache od poshtovanja 'vjernika' ;)...

Naravno, jer značenje je samo tvoje i samo ti možeš da ga odgonetneš. Jednoj istoj riječi ne dajemo svi isto značenje - istorija je puna dokaza da su sa imenom Boga u mislima i na usnama vršena i prava zvjerstva. A bilo je i onih koji su se deklarisali kao ateisti, a život im bio ispunjen humanizmom i plemenitošću.

apsolutno..ali imaj na umu da je to samo i jedino poshtovanje...a ne vjera i ljubav prema istom ;)

Naravno, jer značenje je samo tvoje i samo ti možeš da ga odgonetneš. Jednoj istoj riječi ne dajemo svi isto značenje - istorija je puna dokaza da su sa imenom Boga u mislima i na usnama vršena i prava zvjerstva. A bilo je i onih koji su se deklarisali kao ateisti, a život im bio ispunjen humanizmom i plemenitošću.

I sta tebi to govori?

@Paramanand, jesi siguran u ovo?...

Siguran, 100%. Riječi i služe za to - da iznesu naša unutrašnja osjećanja, naše misli. Čemu drugo?

Siguran, 100%. Riječi i služe za to - da iznesu naša unutrašnja osjećanja, naše misli. Čemu drugo?

pa neznam... palo mi nam da cojek ponekad samo tako lupeta ka maksim po diviziji... :D i da te rijechi onda i nemaju bas puno veze s nekim vishim smislom... :)

I sta tebi to govori?

Prvo, riječi ovaj i slične, najčešće služe da se premosti trenutna zbunjenost, trenutni nedostatak riječi, da se premosti period dekoncentracije do formiranja sljedeće misli itd.

Drugo, znači da riječ Bog za nekoga može biti sinonim za dobrotu, poštovanje, iskrenost, ljubav...kao karakterne osobine (a da uopšte ne mora vjerovati u postojanje Bića). Tako uzrečica Bože sačuvaj, može da znači Neka bude dobro, Neka ljubav pobijedi... Ali, u svakom slučaju, ima neko značenje, nije riječ u prazno bačena.

pa neznam... palo mi nam da cojek ponekad samo tako lupeta ka maksim po diviziji... :D i da te rijechi onda i nemaju bas puno veze s nekim vishim smislom... :)

Pa zar i tim lupetanjem ne iznosi svoje trenutno stanje duha, iskazuje trenutne emocije i misli koje vladaju njim?

Pa zar i tim lupetanjem ne iznosi svoje trenutno stanje duha, iskazuje trenutne emocije i misli koje vladaju njim?

e pa nema sanse da ti cojek moze doakat... :D

Mislim da na nekom dubljem, podsvjesnom nivou, svaka riječ koju izgovorimo izražava neko naše osjećanje. Kada bi išli za njenim tragom, do samog njenog početka - emocija, misao, riječ - sigurno bi shvatili da ona nije obično ništa, da "nešto" uvijek nosi sa sobom.

Ne.., riječ je sretsvo komunikacije koje po nekad ima i podsvjesno značenje (kad je orator u pitanju...)...

Ne.., riječ je sretsvo komunikacije koje po nekad ima i podsvjesno značenje (kad je orator u pitanju...)...

Čovjekom, biološki i psihološki, upravlja podsvijesno i nesvjesno, a svaki razgovor je način na koji nekome pokušavamo da predstavimo sebe, svoj unutrašnji svijet.

e pa nema sanse da ti cojek moze doakat... :D

Eh, ja mislio da samo lagano razmijenimo mišljenje o nečemu...

Čovjekom, biološki i psihološki, upravlja podsvijesno i nesvjesno, a svaki razgovor je način na koji nekome pokušavamo da predstavimo sebe, svoj unutrašnji svijet.

Nije svaki razgovor takav.., a ni riječi pojedinačno... Odbijam da prihavtim ovo ka pravilo...

Riječi u samo malom broju slučajeva prenose podsvjesni segment... Neke riječi o nama mogu reći mnogo.., a druge ništa... Npr. poštapalice.., ili ti ''jezički šund'' su takve riječi.., ili dijelovi rečenica koje se pojavlju u svakodnevno.., bez obzira na naše duhovno.., mentalno.., psihofizičko i misaono stanje...

Dobar dio riječi koje izgovorimo nemaju nikakvu težinu.... ...

Čovjekom, biološki i psihološki, upravlja podsvijesno i nesvjesno, a svaki razgovor je način na koji nekome pokušavamo da predstavimo sebe, svoj unutrašnji svijet.

pa cekaj... ti kolko svatam negiras ili umanjujes znacaj svjesnog u komunikaciji?

Nije svaki razgovor takav.., a ni riječi pojedinačno... Odbijam da prihavtim ovo ka pravilo...

Riječi u samo malom broju slučajeva prenose podsvjesni segment... Neke riječi o nama mogu reći mnogo.., a druge ništa... Npr. poštapalice.., ili ti ''jezički šund'' su takve riječi.., ili dijelovi rečenica koje se pojavlju u svakodnevno.., bez obzira na naše duhovno.., mentalno.., psihofizičko i misaono stanje...

Dobar dio riječi koje izgovorimo nemaju nikakvu težinu.... ...

Da, ali zar se mogu riječi pojaviti nezavisno od našeg unutrašnjeg stanja? Da ne bude zabune, riječ uvijek posmatram kao jedinstvo: emocija-misao-formulacija jezika i usana.
Zar te poštapalice i taj jezički šund ne govore ništa o unutrašnjem bogatstvu onoga ko ih koristi?

pa cekaj... ti kolko svatam negiras ili umanjujes znacaj svjesnog u komunikaciji?

Ono što čula registruju budi talas asocijacija koje izranjaju iz nesvjesnog/podsvjesnog i stvara određenu emociju/mentalnu sliku koju zatim riječima pokušavamo da iznesemo van.

Ono što čula registruju budi talas asocijacija koje izranjaju iz nesvjesnog/podsvjesnog i stvara određenu emociju/mentalnu sliku koju zatim riječima pokušavamo da iznesemo van.

aha znaci negiras postojanje svjesnog u komunikaciji i uopste u izrazavanju? jesam dobro svatio ovaj citat, cisto da znam na cem da repliciram...

aha znaci negiras postojanje svjesnog u komunikaciji i uopste u izrazavanju? jesam dobro svatio ovaj citat, cisto da znam na cem da repliciram...

Svjesnost, u pravom smislu te riječi, postoji samo onda kada ne postoji podijeljenost na nesvjesno/podsvjesno/svjesno/nadsvjesno, kada postoji samo Jedno. U svakom trenutku, dokle god postoji ta podjela, to jest neznanje samog sebe, svijest je uslovljena nesvjesnim i podsvjesnim, ne postoji puna svijest Sebe.
Srce, mozak, krvotok, pluća, organi za varenje... rade svakog sekunda, a mi svjesno time ne upravljamo.

Svjesnost, u pravom smislu te riječi, postoji samo onda kada ne postoji podijeljenost na nesvjesno/podsvjesno/svjesno/nadsvjesno, kada postoji samo Jedno. U svakom trenutku, dokle god postoji ta podjela, to jest neznanje samog sebe, svijest je uslovljena nesvjesnim i podsvjesnim, ne postoji puna svijest Sebe.
Srce, mozak, krvotok, pluća, organi za varenje... rade svakog sekunda, a mi svjesno time ne upravljamo.

slusala sam slicno predavanje od jednog ateiste koji se bavi mentalnim aikidom.....ja sam licno ateista, ali spominjem boga kao uzrecicu, a znam i da ga opsujem.....

Srce, mozak, krvotok, pluća, organi za varenje... rade svakog sekunda, a mi svjesno time ne upravljamo.

da, ali to nema veze s ovim sto te pitam.
al ako ne postoji svjesna komunikacija, to jest komunikacija na svjesnom nivou, da li smo mi onda mozda samo trenuci u vremenu ovjencani cudima neprolazne nekonsekventnosti?

Da, ali zar se mogu riječi pojaviti nezavisno od našeg unutrašnjeg stanja? Da ne bude zabune, riječ uvijek posmatram kao jedinstvo: emocija-misao-formulacija jezika i usana.

Naravno da mogu.., naročito kad je u pitanju prenošenje informacija...

Je l' možeš da čitaš na glas knjigu a da ne razmišljaš o njoj.., već da se skoncentrišeš na sam izgovor... Naravno da možeš.., ali tada teško da možeš podsvjesno da prenosiš informacije u spoljašnji svijet.., a riječi koje koje koristiš nikako ne mogu da odražavaju dijelove tvoje ličnosti...

Evo pr. Riječ ’’pa’’ kod svakog od nas ima gotovo identično značenje.., tačnije nema značenja...;)

Izgovara se kao nesvjesna riječ-pauza, iz potrebe da njome dobije u vremenu, odn. govornici se služe njome da zadobije tzv. psihička sekunda pre započinjanja odgovora.


Zar te poštapalice i taj jezički šund ne govore ništa o unutrašnjem bogatstvu onoga ko ih koristi?

Mogu da govore a i ne moraju... Boja tona.., intonacija i gestikaulacija lica i tijela mnogo više govore o nama nego pojedine riječi...

da, ali to nema veze s ovim sto te pitam.
al ako ne postoji svjesna komunikacija, to jest komunikacija na svjesnom nivou, da li smo mi onda mozda samo trenuci u vremenu ovjencani cudima neprolazne nekonsekventnosti?

Vrtimo se u krug. Čovjek nema čistu svijest, ponavljam to, ni u spiritualnom ni u psihološkom smislu. Čistu svijest u smislu u kojem hoćeš potpuno izolovanu podsvijest. Nesvjesno i podsvjesno uopravljaju nama. Svaka naša odluka počiva na "proizvodu" našeg mentalnog sklopa, a njega u najvećoj mjeri sačinjavaju nesvjesno i podsvjesno. Oni jesu dio svijesti, ali nijesu nezavisni od nje, oni je kreiraju.

Svaka naša odluka počiva na "proizvodu" našeg mentalnog sklopa, a njega u najvećoj mjeri sačinjavaju nesvjesno i podsvjesno. Oni jesu dio svijesti, ali nijesu nezavisni od nje, oni je kreiraju.


ali, zar ti nije palo na pamet da cojek moze svjesno da formira svjesnu misao i da je pretoci u svjesnu rijec? i da bude svjestan nje.
jer, sada si @paramanandat promijenio svoju tezu s pocetka, koja je glasila da se cojekova komuinikacija odvija nesvjesno i podsvjesno - iskljucivo, a sada je svjesno u kombinaciji sa ovo dvoje?
jesi ti to promijenio misljenje u ove po sata? :)

Naravno da mogu.., naročito kad je u pitanju prenošenje informacija...

Je l' možeš da čitaš na glas knjigu a da ne razmišljaš o njoj.., već da se skoncentrišeš na sam izgovor... Naravno da možeš.., ali tada teško da možeš podsvjesno da prenosiš informacije u spoljašnji svijet.., a riječi koje koje koristiš nikako ne mogu da odražavaju dijelove tvoje ličnosti...

Evo pr. Riječ ’’pa’’ kod svakog od nas ima gotovo identično značenje.., tačnije nema značenja...;)

Izgovara se kao nesvjesna riječ-pauza, iz potrebe da njome dobije u vremenu, odn. govornici se služe njome da zadobije tzv. psihička sekunda pre započinjanja odgovora.




Mogu da govore a i ne moraju... Boja tona.., intonacija i gestikaulacija lica i tijela mnogo više govore o nama nego pojedine riječi...


Ali ni od milijardu ljudi neće dvojica na isti način primiti ili prenijeti neku informaciju. Ne postoje dva ista čovjeka, dva ista mentalna sklopa, dva ista pogleda na svijet... Riječ koju mi ti kazuješ sa jednim, tvojim značenjem, ulazi u mene sa sasvim drugim, mojim značenjem. Tvoj unutrašnji svijet mi je prenosi, moj unutrašnji svijet je prima.

Sam kažeš da ta riječ "pa"koja nema značenje, u stvari ga ima...("potreba da se njpme dobije na vremenu...")

ali, zar ti nije palo na pamet da cojek moze svjesno da formira svjesnu misao i da je pretoci u svjesnu rijec? i da bude svjestan nje.
jer, sada si @paramanandat promijenio svoju tezu s pocetka, koja je glasila da se cojekova komuinikacija odvija nesvjesno i podsvjesno - iskljucivo, a sada je svjesno u kombinaciji sa ovo dvoje?
jesi ti to promijenio misljenje u ove po sata? :)

Ne, samo je ovo otišlo mnogo dalje nego što sam mislio, a nema veze sa temom.
Očigledno se ne razumijemo i svjesnost ne shvatamo na isti način. Tu je sav problem. Ti pojam svijest posmatraš potpuno odvojenim i nezavisnim od nesvjesnog i podsvjesnog, a ja smatram da je to nemoguće, da opet ne ponavljam ono što sam nekoliko puta napisao u prethodnim postovima.

slusala sam slicno predavanje od jednog ateiste koji se bavi mentalnim aikidom.....ja sam licno ateista, ali spominjem boga kao uzrecicu, a znam i da ga opsujem.....

To je ono do čega je došla i zvanična psihologija, mistici davno još...
Kada Ga psuješ? Kada ti nešto nije po volji pa Njega kriviš?

To je ono do čega je došla i zvanična psihologija, mistici davno još...
Kada Ga psuješ? Kada ti nešto nije po volji pa Njega kriviš?

jaoooooooooooooooooooooooooo zaboravi!! ne verujem u boga i kraj!!

jaoooooooooooooooooooooooooo zaboravi!! ne verujem u boga i kraj!!

Hej, ne ubjeđujem te ja da jesi vjernik. Niti mislim da te što nijesi vjernik u bilo kom smislu diskvalifikuje (mada to ne smatram ni razlogom za isticanje). Lična stvar svakog pojedinca u koju, po mom ubjeđenju, nema niko pravo da se miješa niti da bilo što nameće.

@paramanand, rekao si:

Originally Posted by Paramanand
Čovjekom, biološki i psihološki, upravlja podsvijesno i nesvjesno.

i jednostavno, kakvo god ti znacenje dao ovome, jednostavno mislim da nije tacno.

jer, valjda je cojek na prvom mjestu svjesno bice, ne?

@paramanand, rekao si:



i jednostavno, kakvo god ti znacenje dao ovome, jednostavno mislim da nije tacno.

jer, valjda je cojek na prvom mjestu svjesno bice, ne?

Kakav bi to bio život kada bi morao SVJESNO da kontrolišeš svoje disanje, rad srca, SVJESNO da upravljaš svakom žlijezdom pojedinačno (a ko im zna sve funkcije i koliko ih ima?), krvotokom, SVJESNO da raspodjeljuješ đe će što i u kom vremenskom intervalu ići od hrane koju pojedeš.... I sve to istovremeno. Kakav bi haos nastao u organizmu poslije samo dva minuta.

Ali ni od milijardu ljudi neće dvojica na isti način primiti ili prenijeti neku informaciju. Ne postoje dva ista čovjeka, dva ista mentalna sklopa, dva ista pogleda na svijet... Riječ koju mi ti kazuješ sa jednim, tvojim značenjem, ulazi u mene sa sasvim drugim, mojim značenjem. Tvoj unutrašnji svijet mi je prenosi, moj unutrašnji svijet je prima.

Sam kažeš da ta riječ "pa"koja nema značenje, u stvari ga ima...("potreba da se njpme dobije na vremenu...")

Naravno da neće prenjeti na isti načini jer nismo roboti... Čovjek prenosi emocije kroz izgovorene rečenice.., to je razumljivo.., gestikulacijom govorom.., na razne načine...

Ali ti si govorio o jezičkim konstrukcijam i riječima.., o imanju ili nemanju podsvjesnog značenja...

Vidiš kolega...

Riječi ili konstrukcije;

''pa''.., ''da vam kažem nešto''.., ''da kažem''.., ''Pa, ovako''.., ''ovaj''.., ''onaj''.., ''hmmm''...

... ..., većina ljudi upotrebljava iz navike ili usljed nedostatka misaonih formi... Te riječi ne nose podsvjesnu informaciju.., apriori... Jasno.., mogu govoriti o bogatstvu ili siromaštvu riječnika.., a i o emotivnom i duhovnom stanju po nekad.., a nekad i ne... :)


Riječ ''pa'' ne prenosi nikakvu podsvjesnu dimenziju... Ne može da opiše stanje.., ili dio stanja duha u datom trenutku... To je bitno...

Kakav bi to bio život kada bi morao SVJESNO da kontrolišeš svoje disanje, rad srca, SVJESNO da upravljaš svakom žlijezdom pojedinačno (a ko im zna sve funkcije i koliko ih ima?), krvotokom, SVJESNO da raspodjeljuješ đe će što i u kom vremenskom intervalu ići od hrane koju pojedeš.... I sve to istovremeno. Kakav bi haos nastao u organizmu poslije samo dva minuta.

e, sad mijesas funkcije u organizmu, i komunikaciju...

Naravno da neće prenjeti na isti načini jer nismo roboti... Čovjek prenosi emocije kroz izgovorene rečenice.., to je razumljivo.., gestikulacijom govorom.., na razne načine...

Ali ti si govorio o jezičkim konstrukcijam i riječima.., o imanju ili nemanju podsvjesnog značenja...

Vidiš kolega...

Riječi ili konstrukcije;

''pa''.., ''da vam kažem nešto''.., ''da kažem''.., ''Pa, ovako''.., ''ovaj''.., ''onaj''.., ''hmmm''...

... ..., većina ljudi upotrebljava iz navike ili usljed nedostatka misaonih formi... Te riječi ne nose podsvjesnu informaciju.., apriori... Jasno.., mogu govoriti o bogatstvu ili siromaštvu riječnika.., a i o emotivnom i duhovnom stanju po nekad.., a nekad i ne... :)


Riječ ''pa'' ne prenosi nikakvu podsvjesnu dimenziju... Ne može da opiše stanje.., ili dio stanja duha u datom trenutku... To je bitno...

Ali navike su uskladištene u podsvjesnom i odatle izranjaju i upravljaju nama. A samo to bogatstvo ili siromaštvo rječnika je knjiga podsvjesnog.

e, sad mijesas funkcije u organizmu, i komunikaciju...

Ne, samo pokušavam da ti objasnim u čemu se razlikuje moje i tvoje shvatanje svjesnog.

e, sad mijesas funkcije u organizmu, i komunikaciju...

Moram dodati još da je to odgovor na tvoju tezu da je čovjek u prvom redu svjesno biće

Ne, samo pokušavam da ti objasnim u čemu se razlikuje moje i tvoje shvatanje svjesnog.

ok, ocigledno da se ne razumijemo. ajmo konkretan primjer:
@paramanand, da li ti ovo sto pises trenutno pises svjesno?

ok, ocigledno da se ne razumijemo. ajmo konkretan primjer:
@paramanand, da li ti ovo sto pises trenutno pises svjesno?

Ha, ha, ha... Naravno. Ali, sve što trenutno pišem je proizvod mojih emocija i intelektualnog zaključivanja, a ti zaključci su proistekli iz svih onih nataloženih iskustava (bilo čulnih, bilo misaonih) koji se ko zna koliko vremena (da ne kažem života) nalaze u mojem podsvjesnom i nesvjesnom.

Ha, ha, ha... Naravno.

e to sam samo htio da cujem, da ovo svjesno pises... uplasio sam se kad si ono na pocetak bio reka da si baziran na nesvjesnom i potsvjesnom...

e to sam samo htio da cujem, da ovo svjesno pises... uplasio sam se kad si ono na pocetak bio reka da si baziran na nesvjesnom i potsvjesnom...

Wawy, Wawy... Izvlačiš iz konteksta, znaš to.

dobro, @paramanand, salim se malo... :) umorih se od ove dubokoumne rasprave... :)

e to sam samo htio da cujem, da ovo svjesno pises... uplasio sam se kad si ono na pocetak bio reka da si baziran na nesvjesnom i potsvjesnom...

dobro, @paramanand, salim se malo... :) umorih se od ove dubokoumne rasprave... :)


Možda će se od toga ljepše spavati. Svjesnim snom, naravno.:xmas143:

htjedoh ja nešto napisati o samopouzdanju..ali neka samo vi nastavite pa ću ja to sutra.. nije preša nikakva.. :D:D

htjedoh ja nešto napisati o samopouzdanju..ali neka samo vi nastavite pa ću ja to sutra.. nije preša nikakva.. :D:D

Ne, samo ti napiši. Mi smo se ionako udaljili od teme, a ja više nemam što dodati. Kako reče Wawy, pomalo smo se umorili.

Možda će se od toga ljepše spavati. Svjesnim snom, naravno.:xmas143:

uglavnom se vazda lijepo spava... :) sto i tebi zelim... poz...

htjedoh ja nešto napisati o samopouzdanju..ali neka samo vi nastavite pa ću ja to sutra.. nije preša nikakva..

terba da imas samopuzdanja da to sto si naumila napises nocas... :D

imam ja samopouzdanja ali umoriste me sa pričom pa odoh pravo u krevet..:)

laku noć spameri! :D:D

imam ja samopouzdanja ali umoriste me sa pričom pa odoh pravo u krevet..:)

laku noć spameri! :D:D

pa dobro je bar od price da se cojek umori ako ne od cega drugog... :D

laku noc... :)

istina nas oslobađa..istina o našem zanemarivanju sebe, o svim načinima na kojima svakodnevno vršimo izdaje samih sebe tako da ne brinemo o svom zdravlju,o svom duhovnom razvoju, tako da kažemo "da" i kad bismo rekli "ne", tako što ne "slušamo" onaj unutrašnji glas u nama koji nam pokušava reći ko smo i što istinski želimo.. pravog , istinskog samopouzdanja nema bez upoznavanja i prihvaćanja nas samih takvih kakvi jesmo.. samopouzdanje se stječe svaki dan, svaki trenutak, tako da sve više postajemo svjesni svih načina na koje sebe odbacujemo i u trenutku, kad krenemo po staroj šemi sebe okrivljavati ili se stidjeti sebe ili svoje osjećaje izraziti ili za sebe se izboriti, umjesto starog načina odnošenja prema sebi - odbacivanja, izaberemo prihvaćanje, podršku, zalaganje za sebe, poštovanje sebe..
put sticanja samopouzdanja je težak ali još je teži kad u svom životu imate osobu za koju sve što uradite ili kažete nije dobro..kad svaki vaš trud bude "nagradjen" podsmjehom i omalovažavanjem..kad iza svake slučajne pohvale stoji ono ali..!!?? kako se sa tim izboriti a ne povrijediti ni sebe ni druge!?

Definitivno sve polazi od svijesti o sebi koja porijeklo vodi iz roditeljskog doma. Kao i mnogo drugih stvari tako i samopouzdanje ako nema osnovu iz ranog djetinjstva s godinama se stiče sve teže.
Znam mnogo primjera ljudi bez nekih velikih kvaliteta kojima je u djetinjstvu usađena ideja da su "vrg" i da ovaj svijet zbog njih postoji i ti ljudi prosto "furaju" kroz život. Ima to sve svoje but šta da kažem no: I roditelji su ljudi, nekad ne shvate značaj tih stvari pa sve ide kako ide i to je to.

Samopouzdanje nije ključ uspješnog života.., možda jeste samo jedan dio...

U današnje vrijeme se do cilja dolazi preko ''leševa''...

Mislim da većina je smatra da čovjek koji ima samopouzadnja bezobrazan.., drzak.., ignorantan...

Furati kroz život je jedno a imaati samopouzdanje je drugo...