O yogi iz slobodne perspektive

Svi vi znate da yoga čini da se osećate opušteno, energično, zdravo, snažno, lako, poletno, inteligentno, entuzijastično – jednom rečju, dobro. Isto tako, znate da yoga menja vašu perspektivu, što znači da počinjete da vidite stvari drugačije, iz manje fiksirane tačke gledišta. Sve vi to znate (ili možda ne znate da znate), i mnogo mnogo više od toga. Ali, prvo, koliko vas iskreno veruje da je to moguće u VAŠEM slučaju? I drugo, koliko je vas smelo da krene otvorenog stava u susret izazovu koji yoga donosi? Onaj ko ne veruje, i nije otvoren na izazove nikada ne postavi sebi ovakva pitanja. U suprotnom, mogao bi da otkrije neke važne istine o sebi.

Ok, imati posla sa yogom uključuje rizik po vaš ego tj. samo-sliku koju ste stvorili o sebi. Sve to nešto dobroga što yoga nudi naravno ima svoju cenu. A cena je, ni manje ni više, nego rastanak (ili rat) sa egom - bar sa onim kroz koji ste do sad gledali i doživljavali sebe i svet. To je razlog zašto većina, koji se upute sa obale (sigurna i udobna zona) prema pučini zvanoj praksa yoge (ili procesu transformacije), odustanu još na prvoj krivini. Neko ne želi da se uveri da on nije to čega se pribojava – na primer, da je jedan slabić, kukavica, inferiorni nesposobnjaković, neznalica, plašljivko ili šta već neko podsvesno misli o sebi – jer, šta ako jeste?! Pita se. Šta ako je upravo to što ne želi ni da sluti o sebi? Kako bi pogledao sebi u oči tada? I kako bi nastavio da gaji sve te ’’sjajne i bajne’’ predstave, tj. slatke snove o sebi? Fino – tada bi eventualno otkrio pravog sebe, i oslobodio se iluzije, jednim udarcem.

Dobra vest je (na svu sreću) da ste bolji, sposobniji, inteligentniji nego što možete i da zamislite. Znajte, u vama se nalazi bezgranični rudnik čistog dvadesetčetverokaratnog zlata. Pitanje je ko ima smelosti da svesno i namerno (i uporno) to hoće? Ko je dovoljno otvoren da mu se ostvare, SADA I OVDE, njegovi najluđi snovi? Ako ste vi taj, kojim slučajem, onda slobodno zakucajte na kapiju na kojoj piše: ’’a sada yoga’’. Tako je rishi Patanjali, otac yoge, započeo svoje Yoga Sutre – Bibliju yoge.

Ako je yoga ono što vas interesuje, a ne samo kako da dođete do yogičkih blagodeti, verovatno ste se pitali šta je zapravo yoga? Koja je njena krajnja svrha? I kakve ona ima veze sa konkretnim životom?

Yoga je kada shvatite da shvatate celim svojim bićem, u živom mesu i kostima, da ste VEĆ bezuslovno i bezgranično slobodni u centru svog bica. Da ne treba ni prstom da mrdnete, da sve je onako kako treba da bude, i bolje od toga. Dok to ne shvatite, na žalost, ima toliko toga da se radi. Ko radi yogu? Shiva radi yogu – igrajući se.
Krajnja svrha yoge je upravo u samoj yogi, ili sama yoga. Jer kada jednom ostvarite ono što yoga istinski predstavlja, posle, ako vežbate, to je vežbanje radi same vežbe. Inače, jednostavno živite yogu i ne zamlaćujete se filozofijom.

Yoga pored ostalih vrednih stvari daje vašem životu uvek svežu, jasnu i slobodnu perspektivu. To je otvoren prostor na sve mogućnosti. Yoga vam pomaže da se otvorite prema životnim izazovima, da izađete napolje iz svoje čaure u susret svojoj ’sudbini’. Yoga afirmiše i razvija strpljenje, pažljivost, budnost, istrajnost, toleranciju, ljubav, saosećanje, bezbrižnost, radost, jednostavnost, individualnu slobodu, bogatstvo, i ostale dobre kvalitete -- a ne boji se (ne okreće glavu od) “negativnosti“. Pošto je yoga priključena na beskonačni izvor energije, uvek ćete imati dovoljno životne energije. Isto tako, pošto u yogi ovladavate pažnjom izbeći ćete jednu opasnu bolest, ili ludilo, dvadeset prvog veka zvanu: rasejanost i dezorjentisanost u prostoru i vremenu, ili jednostavno biti nesvestan. Na kraju, yoga vam pomaže da iznesete svoju suštinski dobru prirodu napolje u odnosu sa drugima. Yoga vas uči kako da se ispravno odnosite prema sebi i svom telu, drugima i svetu. Tako, priključeni na neiscrpni izvor životne sile, sa ovladanom pažnjom i dobrotom gde će vam biti kraj?!

Da biste eventualno iskusili ovo što pišem, kao prvo, morate to želeti više nego da nastavite da patite. Kada više ne budete imali interesa u patnji, tek tada ćete stvarno potražiti izlaz, reče Adyashanti. I drugo, da bi se promena desila i vi počeli da rastete morate da stvorite prostor i vreme za to, i to na redovnoj osnovi. Slično biljci kojoj, da bi rasla i menjala se, treba prostora i kultivisanje. Kultivisanje u našem slučaju bi bilo, na primer, redovna praksa yoge i primena osnovnih principa, ili istina o životu. Sada, mnogi ljudi bi hteli da od jednog poteza reše stvari, da sa jednim malim končićem dobiju gotov ispleten džemper. Jer, nemaju oni vremena, niti strpljenja, da čekaju prirodni tok razvoja stvari. Nije ni čudo što većina ljudi ne uspeva u životu. Njima fali, osim iskrene želje za promenom, energija, čvrsto rešena volja ili namera, strpljenje, budna pažnja i svesnost. Oni bi da vide i dožive promenu u svom životu, ali ne i da promenu pogled na stvari. Ne znaju da oni moraju biti promena koju žele da vide u svetu, kao što je rekao Mahatma Gandhi.


Kundalini Majstor Predrag Gnjatić Ph.D

Yoga je jedna od retkih nauka o čoveku koja opstaje zadnjih čak 7000 god, i opstaće za veke vekova, u to nema sumnje. Naročito danas, popularnost yogičke nauke je u takvoj jednoj ekspanziji u kakvoj nikada pre bila nije. Yogička mudrost koja je tako dugo sakupljana i prenošena sa kolena na koleno odigrava, izgleda mi, presudnu ulogu u oslobađanju današnjeg čoveka od njegovog ludila, posrnulosti, beznadežnosti i jedne ozbiljne degeneracije, da ne kažem propasti.
Pošto ovo Novo Doba ne podržava, niti će podržavati, način života na koji se do sad živeo (na žalost, većina ljudi još uvek živi tim starim načinom), hteli ne hteli, ljudi će morati da se promenu. Od istine niko pobeg'o nije, niti će, samo da znate.
Istina je da je savremeni čovek postao, doslovno, autsajder samom sebi. Toliko se udaljio od svog pravog sebe --- autentično stanje bića, ili ko smo mi stvarno --- da se ja pitam i pitam kako uopšte funkcioniše, i opstaje. On se do te mere drži onoga što mu njegov podsvesni um, čitaj "društvo u njemu", suflira da ništa drugo i ne vidi. To slepilo za istinu ga je dovelo, izgleda mi, do krajnjeg ćorsokaka, ili slepe ulice.
Sada, yoga je tu da, konačno, ispravi "krive drine" i da vrati jadnog posrnulog čoveka na pravi put. Ok, salim se naravno. To nije moguće, niti će ikada biti.
Dakle, i prema tome, yoga je tu (njen primarni zadatak je) da nam pomogne da budemo autentični i ispravni, da se vratimo korenima, tamo gde smo mi upravo mi onakvi kakvi zaista jesmo, slobodni, bez ikakvih maski, ograničenja, i patnji u harmoniju s celim univerzumom. To je kranja i jednina prava svrha yoge a ne skidanje kilograma i visokog krvnog pritiska, na primer, za šta yogu prodaju mnogi koji u njoj vide dobar unosan biznis.
Zahvaljujući autentičnim majstorima yoge koji otelotvoruju, od uvek i za uvek, samo srce yoga mudrosti, koji su živi primeri kako treba da se živi, svaka i malo inteligentna i ne prekoviše degenerisana osoba može danas ---"lako" --- doći do IZVORA i piti čistu izvorsku vodu zvanu: "konačno utoljavanje spiritualne, i svake druge, žeđi", u prevodu, radosno uživanje jednog izbalansiranog i integrisanog života. To, prosto i jednostavno dolaženje u balans, do cilja (holističkim pristupom kakav ima yoga) jeste jedan od glavnih razloga popularnosti yoge još od njezinih pra pra početaka, naročito danas kada nam je balans tako bolno neophodan.

Predrag Gnjatić, učitelj joge

Kada iščezne pojavni svet, ostaju drhtaji ljudske duše. Samo u retkim trenucima pojedinac se izdiže nad sobom i svojom situacijom, doživljava unutrašnji mir i jedinstvo sa svetom. A taj svet koji ga okružuje, kao i onaj koji je skriven duboko u njemu, je neobičan i tajanstven.
Jedini način da se živi u slozi sa životom na ovoj planeti koja srlja u propast jeste suočiti se sa stvarnošću onakvom kakva ona zaista jeste, sa svojim trenucima agonije i radosti. Sve ostalo je zabluda i samoobmana.
Ljubav, zdravlje, sreća i radost su u nama od samog našeg nastanka i čekaju da ih otkrijemo, prepoznamo i iskoristimo. Da bi postali ono za šta smo predodređeni prvo treba da pogledamo u sebe i poradimo na sebi, a tek onda da se okrenemo svetu koji nas okružuje.

komentar o knjizi Džon Holand MOĆ DUŠE
prevodilac Branislava Grubišić

„Ja“ ili Jastvo ili Sebstvo (Self) je samo jedno, ali se ono reflektira na „površini“ nižeg uma kao ego ili lažni ja, i vuče nas u sve moguće nevolje odvajajući nas od naše istinske prirode, istinskog Ja ili Boga.
Kako se ego prividno odvojio od svog izvora koji je Bog ili Čista Svjesnost, da bi preživio mora se služiti nebrojenim trikovima, i tako je svoju dijaboličnu strategiju razvio do neslućenih razmjera. Ego zna ako ga se obasja svjetlom istine, on je završio svoj lažni pjev, nestaje s lažnog prijestolja zauvijek, a sa njim i čitave vojske misli (briga, problema, strahova, zarobljavajućih koncepcija), koje su nas čitav život tiranizirale i zarobljavale doimajući se stvarnima i važnima.
Po definiciji, ego je onaj dio svijesti koji se poistovjećuje sa tijelom. Ego je u stvari prva i početna misao : „Ja sam ovo tijelo“, iza koje se nizaju u neprekidnoj koloni vojske i čete kako pozitivnih tako i negativnih misli. Misli su te koje nam robe mir uma i stvaraju sve vrste nemira, briga i problema. Mir uma se postiže u nedopuštanju svim tim kolonama besmislenih, beznačajnih, efemernih i ispraznih misli da slobodno skakuću po pozornici našeg svjesnog uma. Kako smo već rekli sve te kolone misli imaju jedan izvor, a on je u prvoj, početnoj misli, „ja sam ovo tijelo“, a to je po definiciji ego. Dakle uništenjem te prve, početne misli, na koju se nadovezuju beskrajne čete drugih misli, mi u stvari uništavamo „njegovo preuzvišeno veličanstvo, njegovu ekselenciju“, ego. Ispravnije bi bilo reći da ga u stvari ne uništavamo, jer on u stvarnosti i ne postoji kao takav entitet (fantom), kakvim nam se stalno prikazuje.
Ako ego kao takav u stvari i ne postoji, što onda to u nama postoji a zove se JA?
Dakle, konačno dolazimo do same srži problema....TKO...SAM...U STVARI... JA?


iz teksta: KAKO POSTIĆI DUBOKI DUŠEVNI MIR I TRAJNU SREĆU
Željko Štajduhar - Vijnana

Kad je joga u pitanju, pored joga prostirke na kojoj izvodimo pesmu tela i daha, potrebno je da pronađemo podršku u večnim životnim kvalitetima. Evo 7 izabranih kvaliteta koji su pravi prijatelji joge.

Interes i pažnja
Pravi interes u jogi uspostavlja se onda kada postanemo svesni činjenice da je sadašnji trenutak to tajno mesto u kome želimo da budemo više nego na bilo kom „drugom mestu“. Zašto?
Pa, zato što upravo iz sadašnjeg trenutka izviru bezgranične mogućnosti da vežbamo svoju slobodu izbora. Zato što u sada i ovde leži ispunjenje, uzbuđenje, mir, entuzijazam, neustrašivost, bezbrižnost, radoznalost i drugi sjajni kvaliteti. Zato što je to jedino mesto u kome imamo šansu da realizujemo ko i šta smo mi stvarno. Sada, da bismo taj interes održavali u neposrednoj realnosti, potrebno je da istreniramo pažnju da bude tamo gde nam je interes. Pošto je pažnja doslovno kao majmun koji skače sa grane na granu, na sve strane osim tamo gde bi trebalo da bude, sada i ovde, moramo se pozvati na drugog prijatelja. Da bismo eventualno ukrotili pažnju, drugi prijatelj nam je neophodan.
U suprotnom, bićemo rasejani, kao snop svetlosti bez fokusa, nemajući pri tom usmerenje i snagu.

Beskrajno strpljenje, nežnost i istrajnost
Zaista, ovo je jedna od prvih lekcija koju učimo u jogi. Naučiti da budemo strpljivi, nežni i istrajni na putu joge znači sigurno dočekati dobru žetvu u obliku sveopšteg blagostanja. Nažalost, većina ljudi nije dovoljno strpljiva, nežna i istrajna kako bi naučila tu važnu lekciju od koje zavisi ni manje ni više nego veliki uspeh.
Možemo da budemo izvrstan kapacitet i talenat, da imamo sve teoretsko znanje, ali ako nismo dovoljno strpljivi, nežni i istrajni, odustaćemo još na prvoj krivini, posle prvih poteškoća. Međutim, ako posedujemo kvalitete koji predstavljaju drugog prijatelja, bez obzira na našu moguću slabu startnu poziciju, ništa nas neće zaustaviti na putu progresa. Jedna kineska poslovica kaže: „Ako ste u žurbi, nećete nikada stići tamo kuda ste krenuli“. To je povodom strpljenja. A za istrajnost Buda kaže: „U konfrontaciji između toka i stene, tok uvek pobeđuje – ne kroz snagu, već kroz (strpljivu) istrajnost“.
Nežnost dobro ilustruje primer jezika. Jezik je nežan, ali žilav i snažan. Za ovog prijatelja važi ona narodna: „Klin se klinom izbija“. U našem kontekstu to znači – da bismo bili strpljivi, nežni i istrajni, treba da budemo strpljivi, nežni i istrajni. Disciplina budne pažnje neophodna je za to.

Akcija celim srcem
Ono što odlikuje akciju kod 99,9% ljudi, bez obzira o kakvoj se akciji radi, jeste polovičnost. To u narodu slovi kao „rad sa pola srca“. Radi se o nesvesnom, duboko ukorenjenom mentalnom obrascu koji rascepljuje našu pažnju tako da bivamo odvučeni na sto strana istovremeno, gubeći, pri tom, svesni dodir sa iskustvom sadašnjeg trenutka. Na taj način gubimo stvarnu moć neposrednog zapažanja i podesnog delovanja.
U novije vreme, biti na više strana u isto vreme postalo je opšta navika, gotovo popularno. Otud ovolika zbrka i konfuzija u ljudskim glavama i haos u međuljudskim odnosima. U jogi se podeljena pažnja sabira tako što je strpljivo i istrajno fokusiramo na jedan objekat kao što su disanje i fizičke senzacije ili osećaj disanja u telu. Ovako oduzimamo moć tim nesvesnim mentalnim navikama da deluju protiv naše svesne volje – da nas zarobljavaju.
Kada istreniramo pažnju da bude tamo gde mi izaberemo, možemo da delujemo celim srcem, nepodeljeni, a to nam donosi slobodu u akciji. Na taj način stvaramo uslove gde nam se otvaraju bezgranične mogućnosti da budemo kreativni i korisni kako za sebe tako i za druge.

Samopouzdanje
Samopouzdanje znači da imamo dovoljno poverenja u sopstvenu unutrašnju snagu da sledimo ono što osećamo da je prava stvar za nas. Na ovaj način razvija se vera u sebe. Ona dolazi kao nusprodukt iskustva svega onoga za čime tako duboko čeznemo. Međutim, sa druge strane, ako ostanemo gladni iskustva – ako uskratimo sebi sve to što od srca želimo – automatski gubimo i veru i pouzdanje u sebe. Tu se rađa odbrambeni ili reaktivni pristup prema životu.
Ono što posebno doprinosi samopouzdanju jeste razvoj senzitivnosti jer senzitivnost prirodno pobuđuje našu prijemčivost za ono što je u interesu našeg blagostanja. Posle jedne tačke, pouzdanje i vera u sebe postaje intimna vera u univerzum i njegovu bezgraničnu inteligenciju. Ovo predstavlja kvantni skok vere. Uzbuđenje koje prati takav skok vere bolje je od najboljeg. Pošto tada osećamo da nismo sami i izolovani, dobijamo neverovatan nagon za otvaranjem u odnosu na druge i sve drugo. Na tom stupnju započinje istinski razvoj ili sazrevanje. I na kraju, samopouzdanje i skok vere rađaju samopoštovanje.
A gde je samopoštovanje, tu je i samoljubav, tu je, samim tim, poštovanje i ljubav za sve drugo, a posebno za druga ljudska bića.

Zadovoljstvo
Većina nas misleći o zadovoljstvu obično misli na zadovoljenje čula. Pretpostavljamo i nadamo se da ćemo postići potpuno zadovoljstvo i sreću ako samo budemo udovoljili prohtevima čula. Naravno, to se nikada ne dešava, osim na trenutak, bez obzira na prirodu i kvalitet čulnog iskustva.
Jedan od razloga što se većina ljudi vezuje za mala trenutna zadovoljstva jesu hronični unutrašnji pritisak i tiha patnja. Što su pritisak i patnja veći, potreba da se nađe uteha u nekom prolaznom čulnom zadovoljstvu je snažnija. Zapamtite, nije problem (ili greh) u trenutnim zadovoljstvima, niti u patnji – to je sastavni deo života – već u činjenici da se vezujemo za njih.
Problem je u privrženosti za jedno i u averziji za drugo, ignorišući, pri tom,činjenicu da je sve tako nestalno i nesupstancijalno, kao beli oblak. Drevni jogiji su to vrlo uspešno rešili tako što su otkrili jednu sasvim drugu vrstu zadovoljstva (santosha na sanskritskom) koja ne stvara vezanost za promenjive stvari, a time ni psihološki bol. To zadovoljstvo je rezultat stabilizacije u centru suprotnih dešavanja. Pošto su dualnosti: lepo, ružno; zadovoljstvo, bol; toplo, hladno; gore, dole; ljubav, mržnja, itd. međuzavisne i konstantno se smenjuju, jedini način da ne budemo uhvaćeni u taj začarani točak ’’zle sreće’’ koji se večno okreće jeste da se centriramo u središtu „točka“.
Kako kaže jogi Amrit Desai: „Santosha je direktni rezultat ostajanja nepromenjivi svedok - to je to centriranje u središtu točka - za sva suprotna iskustva fenomenalnog sveta“. Drugi aspekt santoshae glasi: Jedino kada unapred prihvatimo „ono“ što će nam se desiti sutra, bez obzira što ne znamo šta je to, mi možemo da se opustimo i kompletno uživamo u sadašnjem trenutku, sa onim što trenutno imamo. Ako nemamo SADA stav prihvatanja „sutrašnjice“, to upravo znači da smo napeti i uplašeni u vezi sa pretpostavkom šta nas čeka sutra. U takvom stanju ne možemo da budemo zadovoljni, bez obzira šta trenutno imali. Zato, prihvatimo da ne znamo šta će nam se desiti sutra – uživajmo sada i ovde.

Ljubaznost prema drugima
Ljubaznost je kvalitet koji porađa jednu od najplemenitijih emocija – saosećanje. Saosećanje je istinski znak ljubavi jednih prema drugima. Tako, bez ljubaznosti nema saosećanja, bez saosećanja nema ljubavi, a bez ljubavi život je pakao, nažalost.
U jogi prvo etičko načelo, tj. najvažnije pravilo ponašanja, jeste nepovređivanje sebe i drugih (uključujući i sve drugo) u mislima, rečima i delima. U pozitivnom kontekstu, to je prosto ljubaznost i nežnost - pre svega prema svom telu, emocijama i umu i drugima. Jasno nam je da je ljubav na početku, u sredini i na kraju svega. Ljubav je razlog zašto smo živi. Konačno, mi smo ta ljubav. I ovde smo jedni radi drugih, u želji da se približimo jedni drugima, kako bismo prihvatili, potvrdili i postali svesni jedni drugih onakvi kakvi zaista jesmo. Setimo se Isusa koji je rekao: „Bog je ljubav“.
Kome ovo nije jasno, neka vežba, pre svega, primenu ljubavi na delu kroz ljubaznost i zahvalnost. Ako još vežba jogu, tada će joga da procveta i donese istinski plod – tj. fundamentalnu transformaciju kvaliteta tela, osećanja i uma i ekspanziju svesti.

Ujjaji disanje
Ključnu važnost koju disanje igra u joga praksi ne moramo da naglašavamo, to je svima dobro poznato. Međutim, disanje neće imati ni približno transformišuću moć, a time ni značaj, ako svesno ne pokrećemo telo u perfektnoj kordinaciji sa disanjem i ako ne dišemo u savršenoj sinhronizaciji sa kretanjem tela.
Najlakši način da naučimo pomenutu kordinaciju telo - disanje jeste sa ujjaji disanjem. To disanje je poznato kao „pobedničko disanje“. Njega karakteriše čuveni zvuk koji se stvara dok nežno i beznaporno provlačimo dah kroz zadnji zid grla (ovo je precizan opis tehnike ili šta treba da radimo da bismo disali ujjaji). Takva akcija produžava trajanje i udahu i izdahu u jednom finom ravnomernom ritmu, tako da i početnici ne moraju da čekaju uživanje blagodeti koje iz primene ujjaji disanja proističu. Drugo, po samom kvalitetu zvuka daha u stanju smo jasno i blagovremeno da prepoznamo šta se dešava unutar našeg tela i uma. Isto tako, taj neodoljivi zvuk prirodno privlači naš um, tako da ćemo imati znatno bolji fokus i svesnost.
Sve ovo zajedno čini nas dovoljno senzitivnim i sposobnim da slušamo i sledimo šta nam unutrašnja mudrost tela govori. Drugim rečima, bićemo u stanju da podesno odgovorimo na stvarne sopstvene potrebe, a ne potrebe ega. Jer, jedino tako možemo da se uskladimo sa unutrašnjim ritmovima i doživimo jedinstvo ili – jogu.

Predrag Gnjatić, učitelj joge

Neuvjetovana ljubav. - Mogu navesti jedan primjer takove čiste ljubavi koja nije emocija već prirodno stanje svijesti prosvijetljenog bića. Swami Narayanananda je takvu ljubav imao prema svim bićima, a pogotovo prema svojim učenicima koji su na putu da isto postignu to egzaltirano stanje svijesti. Ta ljubav kojom je on zračio je tako moćna sila, da se u njegovoj prisutnosti ego topi kao kockica leda na jakom podnevnom suncu. Ta ljubav ne čini ništa posebno. Sama njezina priroda je blaženstvo koje zrači na sve strane i može ga svatko tko želi doživjeti u njegovoj prisutnosti, kao što svatko tko se izloži zrakama podnevnog sunca osjeća njegovu toplinu. Neuvjetovana ljubav ne ovisi ni o čemu i ni o kome. Sunce ne ovisi o nama i baš mu je svejedno hoćemo li se mi ogrijati ili ne. Ono sija jer je to njegova priroda, kao što je neuvjetovana ljubav, priroda istinski pročišćenog i prosvijetljenog mudraca. Ta ljubav je tako moćna "čarolija", tako neodoljiv miomiris da mu je gotovo nemoguće odoljeti. Kada ju osjetimo, mi smo kao začarani jer duboko u sebi prepoznajemo da je ona nešto najdublje u nama što želimo realizirati, i zato kada ju prepoznamo u drugome, ona nas privlači poput najjačeg magneta. Najradije bi se stopili sa osobom koja tako zrači. Ta čežnja za stapanjem s takvom osobom koja zrači neuvjetovanu, univerzalnu ljubav, je u stvari čežnja da se stopimo sa vlastitim istinskim bićem čija suština, priroda je upravo ta čista ljubav.


Željko Štajduhar - Vijnana

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/ultimate.jpg
Nisargadatta Maharaj

"U svakome postoji san, ali sanjač je u svima isti, Jedno jedino Jastvo, koje se reflektira u svakome tijelu kao "JA JESAM. Ljubav je gledanje JEDNOTE pod vidom različitosti."
(Achintya bhed abheda).... NESHVATLJIVA JEDNOTA U RAZLIČITOSTI

Sidhasana Yoga je balansiran pristup procesu pročišćenja i razvoja tela, emocija i uma. Primarni fokus u ovoj yogi je na učenju da ispravno dišemo u perfektnoj sinhronizaciji sa telom i umom. Kada dišemo i pozicioniramo telo kako treba i kada um (budnu pažnju) smestimo u telo i disanje tada možemo lako da probudimo unutrašnju mudrost tela (inteligentnu životnu energiju) koja nepogrešivo zna šta nam u datom trenutku treba da bi postigli balans. Sada, stvar se ne završava na joga prostirci, ona se proširuje i na svakodnevnicu, u obliku sposobnosti primene yogičkih principa i svesnog življenja. Otud je Sidhasana Yoga put do ispunjenja života, gde je konačna sloboda moguća. Ispunjenje života se dešava kroz ispravno življenje (ili dharmu), a konačna sloboda kroz savršenu nevezanost (kaivalya na sanskritskom). Ispravnim življenjem otplaćujemo karmu, a nevezivanjem je prevazilazimo. I to je to. Kako jeste i kako treba da bude.
Tradicionalni koreni Sidhasana Yoge se nalaze u Hatha yogi, Tantri i Patanjalijevim Yoga Sutrama, ali sam pristup je rezultat mog ličnog iskustva, uključujući i iskustvo mojih studenata.
U Sidhasana Yogi se "igramo granicama" kao Joel Kramer i Erich Schiffmann, gajimo unutrašnji fokus kao Yogi Amrit Desai, razvijamo preciznost i pozicioniranje jednog Iyengar-a, imamo moćnu volju Yogi Bajan -a i dišemo, smeli smo i otvoreni kao Yogendra Rishi.
Cilj Sidhasana Yoga prakse je savladati stav, naučiti ispravno disanje i vratiti um u telo i srce kako bi joga mogla da se ostvari. To su vrata za življenje iz svog prirodnog neuslovljenog stanja. To je sloboda.


http://www.sidhasanayoga.com/index.htm

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/mahaprabuji.jpg
Bhagavan Šri Dip Narajan Mahaprabhuđi

Bhagavan Šri Dip Narajan Mahaprabhuđi, učenik Šri Devpuriđija, rodio se prosvjetljen kao inkarnacija ljubavi i mudrosti.
Živio je i podučavao u Rađastanu. Iako je živio vrlo skromno usred pustinje Thar, hiljade i hiljade ljudi iz cijele Indije dolazilo ga je vidjeti.
Jednostavnim i svima razumljivim riječima Šri Mahaprabhuđi je prenosio bit drevnoga i gotovo zaboravljenoga duhovnog naslijeđa Indije te univerzalne istine o ljudskom biću i životu samome.
Priče o njegovu božanskom životu sabrane su u životopisu "Lila Amrit".

Ovaj je svijet Šri Mahaprabhuđi napustio 1963. u dobi od 135 godina.

Himna Zori (Rg-veda 113,1)

Došla je ta svjetlost, najbolja od svih svjetlosti,
nastala je šireći se jasna i raznobojna,
prethodnica sunčanog božanstva,
i Noć je ustupila mjesto Zori.

Svijetla je došla bijela s bijelom mladunčadi,
a Crna joj je ustupila mjesto. Iz istog roda, besmrtne,
slijedeći jedna drugu obje prolaze nebom
i mijenjaju mu boju.

Zajednički je put obim sestrama i beskrajan.
Njim prolazi jedna za drugom po božanskom uputstvu
i ne susreću se, ne zastaju, Noć i Rumen dana,
ljepotice koje za istim teže, iako na izgled raznolike.

Zapažena je svijetla darovateljka svega što je izvrsno,
u svom nam je šarenilu otvorila vratnice, propustila s
ve živo i razgledala naše bogatstvo. Zora je probudila bića.

One koji savijeni leže na podu, bogate da uživaju,
neke da stiču, a neke da žrtvuju. Onima čiji je pogled skučen,
širok je vidik rasprostrla Zora i tako probudila sva bića,

neka za vlast, neka za čast, jednog da zapovijeda,
drugog da vrši nalog, i da motre raznovrsna stvorenja,
sva je bića probudila Zora.

Kći Neba je zapažena tamo kako ozaruje bjelorunu mladunčad.
O Zoro, dok tako raspoređuješ sve što je zemaljsko,
zasjaj sada i ovdje!

Najprije pohodi prebivališta onih koji su otišli, pa onih
koji će tek doći i koji su tu neprestano.
Svićući Zore podstiču živa bića, ali od mrtvih ne bude nijedno.

Kada si, Zoro, potpalila vatru, kad si najavila izlazak Sunca,
kad si probudila one koji treba da prinesu žrtvu,
kod bogova si učinila dobro djelo.

Kako će dugo ostati skupa one koje su već svanule
i one koje će tek svanuti? Za prijašnjim tuguje, no misleći dalje,
poput ostalih slijedi vlastitu sklonost.

Otišli su oni koji su zreli ranije Zore kako sviću,
smrtnici, a sada je i nama dano da je gledamo,
dok oni koji će je gledati ubuduće treba tek da dođu.

Udaljujuć neprijatelja, štiteći žrtvu, rođena u preodreden čas,
puna dobrote, dok iznosiš na vidjelo sav sklad sa srećnnn nadama
i dovodiš sobom obrok bogova, zasjaj nam sada, Zoro ponajbolja!

Oduvijek bez početka sviće božanska Zora,
pa je tako učinila i sada, izobilna. Svitat će i u budućim danima,
nepromjenjiva, besmrtna, slijedeći svoje biće.

Svojim je nakitom bljesnula na rubu neba božanstvena
i odstrla crnu opnu. Budeći dolazi Zora s riđim konjima
u dobro zapregnutim kolima.

Dovozeć hranjivo blago širi raznobojan sjaj, ona po kojoj sve prosijeva.
I tako svijetla sad biva posljednja od onih koje su svanule,
a prva od onih koje tek sviću i neće to nikad prestati.

Ustajte, duh je života došao k nama, otklonjena je
tama, a svjetlo se bliži. Utrla je put Suncu da dođe,
a mi smo stigli: tamo gdje se život nastavlja.

Kao trzajem uzde svećenik opušta glas, pjevač slavi ruj zore.
Zato ga ozari sada, obilata, a nama udari život i potomstvo.

Smrtniku koji prinosi žrtvu Zora sviće s blagom na paši i junacima u punom broju.
Neka i konji boga Vjetra pridonesu da bude tako uz obilje vrlina.
To neka postigne svećenik koji tijesti opojni nektar somu.

žrtvenika! Majko bogova, lice prabožanstva,
raspiri plamen ovog Uzdigni se ostvarujuć nagradu našoj odanosti
i djeluj blagotvorno medu našim ljudstvom, U u kojoj je sve najbolje!

Neka krasno djelo koje donosi Zora koristi prinosiocu žrtve i napora.
To nek nam udijele šest bogova: Pramajka Aditi,
Mitra i Varuna, svete vode Inda, bogovi Zemlja i Nebo.


Napomene:

1.
Zanimljiva je analogija ove himne s pjesničkom strukturom filosofskog eposa Parmenida, jednog od helenskih prvih filosofa, čija je osnovna ideja o apsolutnom identitetu bitka svih bića najblaža središnjoj koncepciji rane vedantinske filosofije, koju u Chandogya-upanišadi naučava Uddalaka Aruni.
U jednoj od novijih rekonstrukcija fragmenata Parmenidova eposa, H. Frankel [1] upozorava najprije na vrijednost tog pjesničkog okvira epske cjeline Parmeniđova filosofskog ispjeva, od kojeg čitalac gubi mnogo najboljega, najsvojstvenijaga i najživljega i u pogledu učenja tako dugo dok ne odluči da ga čita kao epski spjev vremena u kojem je nastao, a za tim ističe da Parmenidov epos opijeva isti klasični motiv kao i Pindarova šesta olimpijska pjesma -- motiv kola u kojima muze slijede svoj nebeski put.
I kod Parmenida na početku kćeri Sunca napuštaju dom Noći i usmjeruju svoja božanska kola mimo ljudskih puteva, vodeći pjesnika u carstvo svjetlosti, Putevi dana i noći prolaze kroz eterička vrata gdje vlada Dike, božica Ispravnosti (Ritam u Vedama). Ona vlada svijetom gdje se ;sve stvari nazivaju svjetlost i tama (usp. sattvam i tamah u sistemu; samkhyah) i drži ključeve snažnih okova bez početka i kraja kojima je osigurana granica njenog carstva. (Usp. Parmenidove fragmente 8 i 9.)
U Rg-vedi se mogu naći brojne usporedbe s elementima ove slike u himnama ciklusa posvećenih Sunčevim božanstvima. Jedan od takvih elemenata je realistička zornost kojom pjesnici hvalospjeva sunčanim kolima uvijek ponovno postavljaju pitanje, kako to da im ne izgori osovina. I to pitanje spominje Parmenid na početku svog spjeva. U kosmološkoj himni Rig-vede I, 164, 13, nalazimo slijedeći opis:
Na točku sa pet prečaka, koji tako kruži, postavljeni su sva bića
Osovina mu se ne zagrijeva, iako je velik teret;
oduvijek je uglavljeno nesalomivo kolo.

2.
Šest bogova, sinova pramajke Aditi, u posljednjoj strofi ove himne, odnose se na isti sunčani planetarni mitos koji se i u drugim rig-vedsklm himnama javlja u raznim varijantama.
Rigvedski bogovi se dijele u nebeske (Adityah, o kojima je ovdje riječ), u bogove podneblja, koji pretežno bogovi vjetra i oluje (Vayuh, Marut), i u zemaljske, među kojima je najvažniji Agnih, bog ognja i žrtvenih obreda. Zora (Ušah) se obično ubraja u božanstva podneblja, koja vladaju područjem između neba i zemlje i povezuju ih.
Broj planetarnih bogova je u raznim himnama promjenljiv i nestalan, a isto tako i njihova svojstva i funkcije. Postoji u toku razvoja rigvedske poezije i tendencija njihova zaokruženja na 12 božanstava koja treba da simibolizuju Zodijak.
Mitrah ("prijatelj", božansko oličenje Sunca, i Varunah (grčki Uranos) javljaju se obično skupa, prvi kao božanstvo dana, a drugi noći. Varunah kao božanstvo iskonskih voda i predkosmičke tame (haos) gdje se oblikuju klice uvijek novih svjetova i života, vjerojatno je najstarije božanstvo kosmogonije prapočela vode koja u svim indoevropskim mitologijama prethodi kosmologiji vatre i "mladih", Sunčevih božanstava, čiji vladar u Rg-vedi postaje uzurpator Indra (gromovnik, grčki Zeus).


Prijevod i tumacenje:
Cedomil Veljacic, "Odjek" (Sarajevo), 1978

Redovnim vežbanjem joge na neobjašnjiv način nestaje “glad” prema nekim stvarima koje konzumiramo da bismo popunili “praznine” koje se poput dubokih jama nalaze u nama. Postiže se stanje svesti u jogi poznato kao santoša - ispunjenost, samodovoljnost. To se odnosi ne samo na fizički osećaj gladi, već i na emotivni i psihički. Joga nam nudi šansu da nenasilnim putem menjamo navike, tj. one gube svoju magnetičnu i gravitacionu moć, jer se mi menjamo. Dolazi do postepene razgradnje ustaljenih navika i modela ponašanja, razmišljanja i osećanja, koje nas onemogućavaju da sagledamo celovitost života. Približavamo se sebi, svom pravom Sopstvu. Telo je kočija, čula su konji, razum su uzde, inteligencija je kočijaš i Sopstvo je putnik – stara je izreka Upanišada. (Katha-Upanišad veoma lepo opisuje svrhu joge). Put Hatha joge, fizičke joge, u bogatom filozofsko-praktičnom sistemu drevne Indije služi kao solidna osnova za duhovni razvoj.

Dragan Lončar, učitelj joge

Kažu da se čovek rađa i umire sam. Međutim, to nije tačno. Čovek se rađa s udahom i napušta telo s izdahom. Dah je saputnik naše duše. Disanje je prema tome, više od širenja i skupljanja pluća. Iza svakog daha stoji određena kodirana poruka.


Ako malo bolje osmotrite svoje disanje i pratite vazduh kako protiče kroz vaše nozdrve, primetićete da se disanje tokom dužeg vremena odvija aktivnije samo kroz jednu nozdrvu, mada izgleda da dah podjednako struji kroz obe nozdrve. Nakon nekog vremena prohodnost jedne nozdrve se ograničava a druga nozdrva se otvara. Aktivnost nozdrva se smenjuje svakih sat ili sat i dvadeset minuta. Ovaj ritam reguliše sve psihološke i fiziološke procese čoveka. Ako se on naruši, to je znak da u telu nešto ne funkcioniše kako treba. Naizmeničan ritam kretanja vazduha kroz nozdrve nije slučajan. On je zasnovan na energetskim ritmovima tela i aktivnostima moždanih hemisfera.

Jedna Svara teče kroz levu nozdrvu, druga kroz desnu a treća kroz obe podjednako. Fiziologija joge razlikuje tri glavna energetska kanala. Prvi je Ida - njegova temporalna aktivnost iskazuje se kroz otvorenost leve nozdrve, drugi je Pingala - njegova aktivnost iskazuje se kroz otvorenost desne nozdrve a treći je Sušumna - aktivan je kada su obe nozdrve podjednako otvorene. Ida energetski tok (nadi) zove se i Mesečev kanal - odnosi se na Um (Ćita) - (mentalno-emotivne aktivnosti), Pingala - poznat i kao Sunčev tok, predstavlja životnu snagu (prana) i Sušumna - u ljudskom telu korespondira sa kičmenim stubom, odnosi se na Dušu (Atma). Ćita upravlja nervima čulnih organa (gjanindrija), kao što su oči, uši, nos, jezik i koža. Prana upravlja akcionim organima (karmaindrija), šake, stopala, govor, reproduktivni i urinarno-ekskretorni organi. Atma - duša je tihi unutrašnji svedok koji sve to nadgleda.

Svara joga ukazuje na još jednu veoma važnu stvar - dužinu izdahnutog vazduha. Cilj je da dužina vazduha koji izdišemo bude što kraća. Jogiji su utvrdili dužinu izdahnutog vazduha za svaku aktivnost koju obavljamo, uzimajući u obzir godine starosti, težinu, visinu i sl. Kaže se da osoba slabije konstitucije projektuje izdah na veću udaljenost. Ako dužina vašeg izdaha dok ležite prelazi 8 inča (jedan inč je 2,54 cm), to je siguran znak da gubite veliku količinu energije. Što je manja dužina izdahnutog vazduha, više energije – Prane se zadržava u telu. Napominjemo da se u jogi udiše i izdiše kroz nos. Interesantno je da je do ovog otkrića došao i ruski lekar dr Butejko, koji je pomogao mnogim ljudima obolelim od astme, kada je zvanična medicina bila nemoćna. Njegov metod lečenja primenjuje se na klinikama u Rusiji, zapadnoj Evropi i Australiji.


iz teksta Svara Joga - nauka o kosmičkom ritmu
Autor: Dragan Lončar, učitelj joge

Posmatrajte talasanje listova na drvetu. Na osnovu tog talasanja možete pretpostaviti brzinu vetra, mada ne možete videti sam vetar. Na isti način, mi ne možemo videti pranu ili apanu, ili kretanje uma ili misli. Po rađa jogi, um je kao jezero, a misli su talasi (ili vriti na sanskritu, utisci). Rađa joga podrazumeva kontrolu, ili čak i zaustavljanje tih talasa misli. Na sanskritu se to kaže "Joga čita vriti niroda". ("Joga je umirivanje talasa uma")

Hata joga se pita "Kako zaustaviti to talasanje?" ili "Kako da onaj koji gleda vidi sopstvo?"

Kao što su talasi na jezeru nastali od vetra na jezeru, isto tako su talasi uma nastali od prane i apane. Ponekad se te energije kreću veoma brzo, ponekad lagano, pa će u skladu sa prirodom kretanja prane/apane, talasi misli biti intenzivni ili lagani. To zovemo misli rađasa, ili misli tamasa.
Talasi tamasa su lenji i pospani, jer oni oličavaju inertnost. To nije tiho, smireno stanje uma, ili aktivno stanje uma; to je inertno stanje uma u kome je on nesposoban da učini bilo šta. To je samo vegetiranje, kao u slučaju kamena ili sante leda. Talasi tamasa su veoma teški i spori, zaleđeni kao led, tako da ne možete da vidite svoj odraz čak i ako je površina naizgled veoma mirna. U tom stanju je nemoguće videti šta je ispod površine jezera.
Talasi rađasa su poput olujnog neba. Veoma dinamični, pokretački. Talasi se pojavljuju na jezeru, oni se pojavljuju i nestaju na uskovitlanoj površini uma.
Ali, u satvičkom stanju talasi postaju mirni; tu nema kretanja prane ili apane, jer se energija sprovodi u centralni energetski kanal, sušumnu. Kada su prisutni talasi, obično se prana i apana kreću kroz idu i pingalu, kanale koji se nalaze na levoj i desnoj strani tela. To je moguće jasno dokazati proverom vaših moždanih talasa.
Ponekad je desna hemisfera aktivnija; ponekad je aktivnija leva. Talasi iz leve hemisfere su uglavnom analitički, matematički, naučni, racionalni, itd. Generalno gledajući, to su talasi koje uglavnom upotrebljava zapadni um. To je razlog što ste vi na Zapadu napravili lepe gradove, automobile i kompleksnu tehnologiju - zato što vaša leva hemisfera uglavnom dominira nad desnom hemisferom. Čak i vaše religije naglašavaju levu, analitičku stranu. Kada hrišćanski monah ide u osamu, on se radije predaje kontemplaciji (razmišljanju) negoli meditaciji, pa i u judaizmu, uobičajeni pristup rabina religiji jeste analitički.
Talasi koji dolaze iz desne strane mozga su filozofski, posvećenički, emotivniji, mirniji po prirodi i zato ih upotrebljavamo uglavnom u inertnim situacijama ili u emotivnim stanjima. Bilo da nekoga volite ili mrzite, talasi se spuštaju na inertni nivo, nivo tamasa.
Cilj joge jeste da nijedna hemisfera ne vrši dominaciju nad drugom, da se stvori satvičko stanje. Zato mi meditiramo na mestima gde se odvija veoma malo aktivnosti - tamo gde je prisutno samo obično prirodno njihanje grana drveća na povetarcu ili povremeni cvrkut nekih ptica. Isto tako, u našim ašramima uzgajamo cveće. Sve to doprinosi smirivanju uma.
Osnovna praksa joge je da se kontroliše leva strana mozga upotrebom desne strane. Kada je levi mozak aktivan, funkcioniše ida i dah se kreće kroz desnu nosnicu. Kada funkcioniše desna strana mozga, otvorena je leva nosnica i funkcioniše pingala. Te smene se dešavaju na svakih sat i po do dva, pri čemu se smenjuju levo i desno. Ali, kada se energija ne kreće ni kroz levi ni kroz desni nadi, ona mora da ide kroz sušumnu i tada je energija uravnotežena.

iz: CILJ HATA JOGE - prevod Goran Sarvan

Svaki instruktor uči druge prema sopstvenom iskustvu,a kao rezultat toga nastaju brojne varijante joga učenja:Najčešće vrste joga vježbi na Zapadu danas su hata joga(joga vježbe i položaji),pranajama(tehnike disanja) i meditacija.Ostale vrste su mantra(ponavljanje svetih riječi ili fraza)đnana joga(učenje,samospoznaja),karma joga(nesebično služenje),bakti joga(pobožno vježbanje) i krije(vježbe pročišćenja).Tradicija direktnog prenošenja znanja sa učitelja na učenika zadržala se i danas.Joga je danas mnogo više prihvaćena nego u prošlosti,pogotovo otkad se o njoj štampaju knjige,piše u časopisima,prikazuje na televizoru,izdaju video kasete,..itd.Šta više razvijaju se vrlo različite tehnike i načini vježbanja i ponekad suprostavljene tačke gleišta o jogi.Tradicionalno sljedbenici joge bili su muškarci koji su se okretali jogi u svojim srednjim godinama pošto bi im djeca odrasla i njihova uloga glave porodice i odgovornost bili ispunjeni. Oni su učili pod direktnim uticajem gurua ili učitelja, koga su doživljavali kao otjelotvorenje božanstva. Oni su bili potpuno potčinjeni guruu i njegov autoritet nije dolazio u pitanje. Žene - učenici tragaju za sopstvenim unutrašnjim vrijednostima, sopstvenim kriterijumima, sopstvenim sposobnostima i kreativnošću. Uprkos nadmoćnom kulutrnom stereotipu ljepote i poželjnosti sposobnosti da se prihvati, oslobodi i raduje svome tijelu mora da se njeguje. U isto vrijeme muškarci ulažu veliki napor da se oslobode mačo stereotipa i tjelesnog oklopa koji ga prati. Umjesto da nastoji da se odvoji od svojih osjećanja i želja oni nalaze način da prihvate i izraze sebe bez žrtvovanja svoje muškosti i snage. Danas mnogi polaznici kurseva tragaju za fizičkim i fiziološkim izliječenjem. Joga na prom mjestu podrazumjeva cjelovitost, smirenost duha i uzajamno povezivanje. Širenje svijesti mora da ide ruku pod ruku sa mudrošću i razboritošču kako bi se novostečene spososbnosti koristile odgovorno i oprezno. Mnogi ljudi krenu na jogu da bi se razgibali, da bi naučili da se opuste, stekli staloženost, ili se prosto bavili nekim laganim vježbanjem. Mnogi koriste jogu kao dopunu fitnes programu ili da bi izliječili sportske povrede. Mudrost ovih vježbi, spojena sa sjasnim dostignućima koja je moderna nauka postigla kada je u pitanju očuvanje zdravlja i mladosti, omogućiće polaznicima da dizajniraju tijelo po svom ukusu. Ljepota joge je u tome što nisu potrebni raznorazni aparati, sprave i oprema da se to postigne. S obzirom da se tempo života neprekidno ubrzava i pritisak stalno raste mi očajnički tražimo nešto što će nas umiriti i staložiti, što će nam dati cjelovitost iscjeljenja. Joga danas pristupačna je ljudima koje ne zanimaju duhovne vrijednosti niti ih prihvataju. "Da li je joga religija?" odgovor je naravno da nije. Za nas joga je dinamičan sistem fizičkih vježbi i korisna filozofija koja se može primijeniti na svakodnevni život. Ukratko joga je način života i svako bez obzira na svoju religiju može iskusiti veliku dobrobit praktikujući jedan ili više aspekata joge. Svako od nas prilazi jogi u svoje vrijeme i na sopstveni način. Žnačaj joge i njeno mjesto u čovjekovom životu je jedinstveno i mijenja se s vremenom. Joga nije takmičarskog karaktera i mogu je vježbati svi, bez obzira na starosno doba i spremnost. Za vježbanje nije potrebna neka posebna oprema i vježbe se mogu izvoditi bilo gdje. Potpuno je nevažno tokom prvih par mjeseci koliko ste ukrućeni ili van forme ili koliko dobro radite vježbu. Ne treba biti obezhrabren ako nemate gipko tijelo poput atlete. Time ćete napraviti veliku grešku. To su dokazali stariji ljudi koji su bez obzira na svoje godine ili fizičko stanje počeli sa laganim istezanjem koje zahtijeva jako malo snage i napora. Zapamtite da: savitljivost dolazi sa vježbanjem a sigurno nije preduslov. Poboljšanja tjelesnog držanja oslobađa energiju, otklanja bolove, donosi spokojstvo i samopouzdanje. Kako se vaše drćanje mijenja, tako se i mijenja izgled vašeg tijela. Promjene u tijelu utiču i na tjelesni izgled, govor tijela, izgled i stav koji odajete.

AUTOR: Milena Dobrnjac

Nježni zeleni mirisni listovi bosiljka cijenjeni su uzduž i poprijeko kugle zemaljske što i ne čudi kada mu ime mu potiče od grčke riječi basilikon phuton što doslovno znači kraljevska biljka. U Italiji je simbol ljubavi, Egipćani su ga nudili na svojim oltarima, a u grkokatoličkoj se pravoslavnoj crkvi koristi pri spravljanju svete vodice.
U Indiji se bosiljak takođe povezuje s božanskim.
I dok se vrsta Ocimum basilicum uzgaja i koristi kao začin (u Indiji Ocimum kilimandscharicum), Octimum sanctum većina hinduskih domova smatra vrlo svetim i ne jede ga.
Kažu da se njime Indijci čak zaklinju na sudu.

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/tulasi.jpg

Smatra se da Sveti bosiljak štiti od nesreće i naći ćete ga u središtu i vrtovima svakog Višnuovog, Raminog ili Krišninog hrama u Indiji. Ondje se naziva Tulasi ili Tulsi.
Tulsi je Višnuova pratilja i svježi se vijenci spleteni od njena lišća svakodnevno nude njegovim božanstvima. Čak se smatra da je udana za Višnua, (priča) (http://www.puja.net/Pages/Yagyas/Journal/04Events/04Nov/TulsiVivaha.htm) te svake godine na datum njihova vjenčanja (Tulasi Vivaha - sredina oktobra) počinje sezona vjenčanja u Indiji.
Drži se da je područje prekriveno Tulsi biljkom (i sama biljka) vrlo povoljno za meditaciju.

Tulsi se u obliku božanstva, Vrinda Devi, obožava u indijskim hramovima.

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/DK-vrinda.gif


Bosiljak u ayurvedi
Bosiljak je jedan od najvažnijih sastojaka ayurvedske medicine. Ayurveda ga koristi kao antioksidant, njime liječi artritis, bronhitis, astmu, srčane probleme jer snižava krvni pritisak i razne infekcije mjehura i bubrega.
Takođe se smatra da smanjuje stres (uz promjenu životnog stila, naravno).
Bosiljak podiže imunitet tijela pa ga je dobro uzimati kod prehlade.
Kod kuvanja čaja u vrelu vodu ubacite i malo suvog ili svježeg bosiljka.
Kako bosiljak potpomaže probavu i pomaže kod probavnih smetnji, njegovo svježe ili suvo lišće pomiješajte s malo suvo prženog kumina, limunovog soka, papra, soli i ulja i prelijte preko povrća ili salate.

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/sculptures-07.jpg http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/180px-Agni_god_of_fire.jpg

U indijskim religijskim obredima svojstva vatre drže se svetima: pri kremiranju plamen, koji predstavlja sile stvaranja i preobrazbe, nudi ljudsko tijelo kao žrtvu i obilježava prelazak nejgove prane (životne sile) u smrt. Hindski bog vatre Agni, koji djeluje kao posrednik poruka između bogova i njihovih štovatelja, često je prikazivan s dvjema glavama.

http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/800px-Surya-Konarak.jpg
Još jedno božanstvo povezano sa svjetlom i toplinom vatre je Surya, sunce, važan još od ranog vedskog razdoblja. No možda je ipak najtrajniji bio prikaz Šive kao Nataraje ('gospodara plesa'). Vjerovalo se da njegov božanski ples stvara, održava i na kraju razara svemir, predstavljen vatrenim kotačem koji okružuje božanstvo.

Planine imaju osobito značenje u mnogim svjetskim kozmologijama, a u Indiji čak i obični brežuljci mogu biti sveti zbog priča povezanih s njima. Tako se npr. u pokrajini Tamil nekoliko brda veže uz uz priče o tamilskom dječaku bogu Muruganu, koji se poistovjećuje sa sinom boga Šive.
Najviši vrhunci, međutim, imaju posebno duhovno značenje. Jedan od njih je planina Kailas, dom Šive i njegove božanske obitelji. Duhovnoj privlačnosti planine još je više doprinosila njezina nepristupačnost i velika udaljenost u tajnovitom krajobrazu Himalaja, o čemu se pripovijeda u brojnim važnim pripovijestima. Tamo su se, na kraju epa Mahabharata, povukla junačka braća Pandava na svojem putu prema nebu, a ondje životom besmrtnika živi i bog-majmun, Hanuman.

Kako su najbliže točke na Zemlji do neba, za planine se često vjeruje kako su u samom središtu svijeta te predstavljaju poveznicu između bogova i ljudi.

Prema jednoj vedskoj priči, Brahma je oblikovao Zemlju kao sedam kružnih kontinenata. Kontinent u sredini plutao je na slanom moru, a njegovo kopno se veličanstveno uzdizalo do planine Meru, središta svemira. Bharatavarsa (sadašnja Indija) nalazila se prema jugu. Ispod površine Zemlje bilo je sedam slojeva pakla, a iznad zemlje uzdizalo se sedam nebeskih svodova koji su završavali domom savršenih duhova.
Iz podzemnog svijeta mrtvih vodila su dva puta: jedan za one što su postigli oslobođenje od ponovnog rođenja i što su slijedili sjeverni put Sunca do doma savršenstva. Ostali su pratili južni Sunčev put do zemlje, gdje su se ponovo rađale duše opterećene karmom (posljedica prošlih postupaka).

"U lotosovu cvijetu sa 16 latica, osam latica je razvijeno već na ranijem stepenu čovjekova razvoja u pradavnoj prošlosti. Razvoju tih latica čovjek nije doprinjeo ništa sam od sebe. Dobio ih je kao dar prirode, kad je još živio u stanju snova prigušene svijesti... Kasnije, kad se je svijest razbistrila, te su latice potamnile i prestale da djeluju. Ostalih osam čovjek može da razvije sam svjesnim vježbanjem. Tada čitav lotosov cvijet počne da sja i da se pokreće... Ali, kad se to školovanje izopači, lako se dešava da se aktiviraju samo one latice koje su već ranije bile razvijene (u donjoj polovici "cvijeta" -- C.V.). To se događa osobito kad se u njezi duha zanemari logičko, razumno razmišljanje. Zato je najvažnije da onaj ko se u tom smislu obrazuje bude razuman čovjek koji pazi na jasnoću mišljenja... Izopačena njega lotosova cvijeta ne izaziva samo iluzije i fantastične predodžbe u slučaju nastupa neke vrste vidovitosti, nego također dovodi do poremetnji i nestabilnosti u običnom životu. Tako se dešava da čovjek postane strašljiv, zavidan, tašt, naprasit, samovoljan itd., i ako ranije nije bio takav."

Rudolf Steiner:"Kako se stiču saznanja viših svjetova?"

Poreklo reči

Reč ’đotiš’ potiče iz drevnog jezika sanskrita koji je nekada davno bio jezik komunikacije na prostorima današnje Indije, a danas živi u svim savremenim jezicima kao njihova preteča. Dakle, ’đotiš’ je nastao spajanjem dve reči : ’đoti’ što znači ’svetlo’ i ’iša’ što znači ’bog’. Dakle, ova nauka predstavlja svetlo Gospoda.

Vedanga

Đotiš je vedska nauka i predstavlja jednu od šest Vedangi. Vede su najstariji spisi koji obuhvataju sve što je ikada postojalo i smatra se da predstavljaju sam Apsolut u svojoj biti. Šest Vedangi su udovi kojima se prilazi u razumevanju Veda. To su: Kalpa, Šikša, Vjakaran, Nirukta, Ćanda i Đotiš. Svaka od njih je relevantna nekom od organa spoznaje, a đotiš u tom smislu predstavlja oči Veda. Stoga možemo zaključiti da je đotiš ona nauka koja nam daje znanje da vidimo Vede. Njegova uzvišenost leži upravo u razotkrivanju tame neznanja i rasvetljavanju Bitka.

Grane đotiša

Ovo razumevanje Bitka se dešava na tri nivoa te imamo tri grane unutar đotiša a to su: Hora, Ganita i Samhita. Hora daje znanje koje nam omogućava tumačenje horoskopa, Ganita se bavi dešifrovanjem omena, tj. predznaka u prirodi, a Samhita matematičkim kalkulacijama u okvirima astronomije.

Horarna astrologija

Najpopularnija je svakako Hora koja se odnosi na tumačenje đanma kundalija ili stanja na nebu u određeno vreme rođenja koji nam je poznat kao natalna karta. Tačnim i preciznim tehnikama moguće je razotkriti prošlost, shvatiti sadašnjost i predvideti budućnost. Takođe, dobar đotiši raspolaže brojnim savetima i remedijalnim merama koje osobi pomažu da prevaziđe određene životne teskobe.



izvor (http://jatavedas.com/tarini/?page_id=30)

...........http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/saraswatibela.jpg

...........Sarasvati vandana mantra :

JA KUNDENDU TUŠARA HARADHAVALA, JA ŠUBHRAVASTRAVRITHAJA VINAVARA DANDAMANDITAKARA, JA ŠVETHA PADMASANAJA BRAHMAĆJUTA ŠANKARA PRABHRITIBHIR DEVAISADA VANDITHASA MAM PATU SARASVATI BHAGAVATI NIHŠEŠA ĐADJAPAHA

Neka me Boginja Sarasvati, koja je bela poput meseca boje jasmina, i čiji je beli venac poput svežih kapljica rose; koja je obučena u belo, na čijim prelepim rukama leži vina, a čiji je tron beli lotos; koja je okružena i poštovana od strane Bogova, zaštiti. Molim Te, otkloni iz mene letargiju,lenjost i neznanje.

Sarasvati je boginja učenosti, znanja, veštine i muzike. Sama reč znači ’ona koja teče’, a odnosi se na tok misli, reči, tonova. Nekada je Indijom tekla reka Sarasvati koja je bila puna pročišćavajuće snage i kreativnog potencijala. Sarasvati se prikazuje kako sedi na lotosu bele boje, obučena u beli sari, a njeno vozilo je labud ili paun. Lotos je simbol neposrednog iskustva i utemeljenosti u Apsolutu, dok je bela boja simbol čistog znanja i mira. Labud je jedinstvena životinja, jer jedina može da razdvoji mleko od vode i time predstavlja savršenu moć razlučivanja. Za razliku od Šri Lakšmi, Šri Sarasvati je jednostavnog izgleda bez mnogo ukrasa i nakita. Povezuju je i sa žutom bojom budući da u vreme festivala Vasant panćamija koji joj je posvećen cveta žuti cvet slačice. Ona ima četiri ruke koje predstavljaju četiri vida učenja: um, intelekt, budnost i ego, odnosno četiri Vede (Rig, Jađur, Sama i Atharva) koje joj je preneo Brahma. U rukama drži po jednu od sledećih stvari: knjigu, brojanicu (mala), posudu sa vodom (kamandula) i vinu (žičani muzički instrument). Knjiga predstavlja Vede i znanje, kristalna brojanica duhovne rituale i aktivnosti, kamandula moć pročišćenja, dok je vina osećaj za umetničko stvaralaštvo. Sarasvati nam daruje govor, mudrost, sposobnost učenja i pamćenja. Na dan Vasant panćamija u mesecu Maghi (februar-mart) deca započinju proces učenja pisanja i čitanja. Poznata kao boginja govora, Vakdevi, prisutna je svugde gde ima govora, a to je čini delom svake komunikacije, književnih dela, duhovnih obreda, izgovaranja mantri itd. Za lep i mudar govor se moli Sarasvati da sedne na jezik osobe.Sarasvati je ćerka Brahme koji ju je potom uzeo za svoju ženu. Pošto se okretao na sve četiri strane sveta kako bi ispratio njenu lepotu, izrasle su mu četiri glave. Međutim, budući da je namerno zakasnila na ceremoniju venčanja, nikada mu se nije ni predala kao žena. Za razliku od Lakšmi ona ne nudi bračnu sreću niti obilje materijalnog, njen dar je ’samo’ znanje, budući da je Brahma upravo preko Sarasvati dao Vede.

.........................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/patanjali_zz49.jpg


Mahariši Patanđali je rođen u Bharatavarši, Indija 250. p.n.e. Njegov otac je Angirasa, jedan od sedmorice mudraca, a majka Gonika. Patanđali vodi poreklo iz loze Hiranjagarbe i Kapile. Njegov guru je bila njegova majka Gonika.Njegovo ime znači ‘onaj koji je beskonačan’ i predstavlja otelotvorenje Anante, zmije na kojoj odmara Višnu. Patanđali se predstavlja sa telom zmije koje je spiralno uvije čineći time oslonac. ima četiri ruke, od kojih su prednje u stavu naklona ‘namaskar’, dok sa druge dve drži čakru (disk) i sankhu (školjka).


...............http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/patanjali_1.jpg


Rođenje Patanđalija

Patanđali je inkarnacija Anante ili Adišeše, zmije na kojoj leži Višnu. Jednog dana dok je odmarao Višnua je uznemirio ples Šive, budući da se usled tog plesa Adišeša uskomešao i doveo u pitanje stabilnost Višnuovog položaja. Kada ga je upitao šta se desilo, Adišeša je odgovorio Višnuu da mu se veoma dopada Šivin ples i da ga je pokušao naučiti kako bi ga izveo za Višnua. Višnu mu je zbog iskrenog odgovara i devocije obećao da će se roditi na Zemlji i dobiti priliku da podučava ljude plesu. Adišeša je odmah pitao ko će mu biti majka. U međuvremenu je jedna žena po imenu Gonika, koja je bila veliki poznavalac joge i predanik oca joge Šive, molila Boga Sunca, koje predstavlja prisutnost Šive na Zemlji, da joj podari sina kome bi mogla da prenese svo svoje znanje o jogi. Videvši je, Adišeša je znao da mu je ona suđena majka. Pošto je u molitvi ponudila vodu sa svojih dlanova, ugledala je na njima malenu zmiju koja je prerasla u ljudsko biće koje joj se poklonilo i zamolilo je da ga prihvati za svog sina. Tako je i bilo. Jedno od interpretacija njegovog imena je i ‘pata’ (pasti) na ‘dlanove’ (anđali).

Bio sam s Georgom Harrisonom kada se išao ispričati Maharishiju za događaje iz 1969. (Beatlesi su iznenada napustili Rishikesh 1969. kada je John optužio Maharishija za seksualno iskorištavanje). George Harisson je želio reći Maharishiju da je sve što je John rekao bila laž koju je izrekao pod utjecajem droge ili nečega drugoga. I tako smo otišli vidjeti Maharishija. Običaj je bio da mu se pokloni cvijet, crvena ruža koju bi on po odlasku vraćao blagoslovljenu. I tako smo otišli, dali mu ružu, sjeli i meditirali s njim oko petnaest minuta. Bili smo samo George, Maharishi i ja. Tada je George rekao: „Oprosti Maharishi". Maharishi ga je upitao: „Zašto?" „Zbog onoga što se dogodilo 1969.", odgovorio je George. Maharishi ga je upitao: „Što se dogodilo?" George je rekao: „Znaš ono što je John rekao..." „Da sjećam se nejasno da je John nešto rekao", Maharishi je odgovorio i nastavio: „No znaš da svi mi volimo Johna, svi mi." Na to je George rekao: „Naravno, vi znate da je on ubijen." Ovo je bilo dvadeset godina nakon ubojstva. Maharishi je rekao: „Da, i meni je bilo jako žao kada sam to čuo, no ta priča nije važna. Ispričaj Deepaku stvarno važnu priču koja se dogodila po vašem odlasku u Sjedinjene Američke Države." George mi je ispričao (ne znam da li je priča stvarno istinita, ali je sačuvana u analima Beatlesa) da su Beatlesi po dolasku u Sjedinjene Američke Države bili gosti u emisiji Eda Sullivana. Prema statistikama FBI-a tijekom tog sata koliko je trajala emisija nije bilo kriminala u SAD-u.
Maharishi se nasmijao: „Kada sam čuo da ova četiri dečka mogu zaustaviti kriminal svojom glazbom, znao sam da su anđeli poslani na zemlju. Tako da me ne brine ono što je John rekao. Bio je anđeo na zemlji.

..........http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/beatles.jpg

Tada je George zaplakao. Kada smo odlazili dobili smo nazad cvijet, a George je pogledao Maharishija i rekao: „Volim te Maharishi." Maharishi ga je pogledao i rekao: „I ja tebe." Bilo je vrlo dirljivo i lijepo. Nedugo nakon toga George se razbolio i umro. On je ispunio karmički dug vrlo dostojanstveno.


Deepak Choper