Svi znamo da je na ovim prostorima unazad nekih 10 godina skoro bilo nezamislivo i kritichki gledano na samu pomisao da mladi ljudi prije stupanja u brak zapochnu zajednichki zhivot, tj. najbolje upoznaju jedno drugo provodeci 24 h zajedno

Shta vi mislite koliko je to dobro?

Da li vam je bitan taj potpis na papiru? i zhelite li da ovjerite to poshto- poto...tj.da ste zvanichno nosilac titule suprug/a?

Lichno sam za obavezan zajednichki zhivot prije braka, pa pobogu i cipele se probaju prije no ih kupite, bez obzira koliko su lijepe, povoljne...
A shto se tiche vjenchanja, nijesam neki zagrizheni fanatik, iskreno papir mi nishta ne znaci, ali eto, njemu za ljubav - ukoliko bi insistirao bih vjezhbala njegov potpis ;)...Djeca bi nosila njegovo prezime, a u toj zajednici pa bila 'ovjerena' na papiru ili ne, najbitnije je da ne fali ljubavi, zdravog odnosa, povjerenja i mnogo smijeha :)

Da se proba tu se slazem ;). Ranije nije to toliko bilo bitno ali mislim da je danas mladjarija razmazena pa pojma nema sto znaci zajednicki zivot ili zivot van tatine i mamine pinjate.

Sto se tice vjencanja meni je taj cin pomalo smijesan bio kao i svi drugi obicajni rituali. Zeni je znacio nesto ali smo to odradili prilicno netrradicionalno. Da li se treba vjencati e to vec mislim da treba. Nije nase drustvo sazrelo jos uvijek. Kako ce ti to djeca u skoli objasnit a vec iz iskustva znam da mi je do sada barem 10 puta trebao vjencani list. Nema ambasade dje ti ne traze a cesto necesovi medjunarodni preveden na pet sest jezika. Dakle jos uvijek je prakticnije se potpisat nego nepotpisat.

ja sam za zivot prije braka(sto po meni podrazumijeva par mjeseci a ne par godina) cisto kao mali probni test, da se vidi kakve su navike, kakva je prava narav(jer svako moze lagati o sebi u onih par sati dnevno koliko je dovoljno poci na kafu ili do mora) ali nikada ne bih zivjela "dozivotno" u vanbrachnoj zajednici.
ne shvatam koji je problem potpisati taj prokleti papir i napraviti nekakvu malu proslavicu.
objasnjenje- sam taj "nevazni" potpis po meni oznacava neku ozbiljnost i ljudi koliko god da se masovno u danasnje vrijeme razvode, ipak se potrude prije nego sto napuste supruznika, sem toga sama ta svadba treba da pokupi rodbinu(s obije strane) da ih upozna i uvede u neki "zajednicki" zivot. takodje bih na taj nacin dala i primjer svojoj djeci da ne odobravam da sa svakim partnerom koji naleti tokom zivota odpocnu zajednicki zivot(kao zbog prikupljanja iskustava)...mislim da bi ljudi makar dostojanstvo sto im je ostalo mogli sacuvati :D

a znachi ti kad potpishesh taj papir znachi da ga jache volish je l?
Ja sam oduvijek mislila da kad ljubav i poshtovanje prestanu, tj. nestanu tu pomoci nema, a taj 'zvanichni' papir i eto zbog djece i naroda, samo vode u josh vecu agoniju i dusu...
zhivimo dok nam je lijepo, daj bozhe da dovijeka traje, ali kad krene, tj ako krene nizbrdo..nema ruzhnih rijechi, prepucavanja, vucanja po sudova, raznoraznih 'dokaza' i sl...popakujesh svoje stvari i odesh dostojanstveno, kao shto si i ushla...

Rodbina da me upozna i uvede u zajednichki zhivot?..pa ja pola svoje najblizhe ne poznajem, niti gledam..shto ce mi u tom bitnom trenutku, bez da me pochaste herpesom od silnog ljubljenja i chestitanja..od srca..aha...

Nisam protivnik zajedničkog života pre braka, ima to velikih prednosti, možda ne bi ni bilo ovoliko razvoda i nesrećnih brakova. Ali sam pristalica braka. Nije tu u pitanju samo prezime, mlade savremene žene danas često ostavljaju svoja porodična prezimena. Još mi nismo toliko evulirali da bi se kod nas gledalo blagonaklono prema vanbračnoj zajednici.
Opštinsko venčanje je čista formalnost, a Crkveno je već druga priča.

Misljah da si temu otvorila radi savjeta a ne da se popicis sa narodom.

Rekao sam ti to je ritual. Smijesan kao ono prebaci jabuku preko kuce ili nakonjce i slicne baljezgarije ali je papir dosta bitan i pojednostalvjuje stvari. Pokupis kumu i kuma par prijatelja i potpises to u neki restoran se to zalije i tacka. A ocete li se voljeti manje ili vise to nema veze. Shvati kao rodjendan neces biti pametnija ni ljepsa od njea vec se nadje neki povod da se izjede taj kolac.

A crkveno uffff to sto se tamo sveze uffff jooj.

Nabuko, jes ti pio kafu jutros, ako nijesi, reci brate, skuvacu ti je :)...Ja se ne kachim ni sa kim, a ako cesh vec da znash moj odgovr se ticao Amelinog posta i nekog njenog vidjenja, a ja sam samo dala moje sagledavanje istog :)..Naravno da me zanima vashe mishljenje, ja svoje znam, nijesam ga radi sebe otvorila :)
a shto se kolacha tiche..kod mene ih ima skoro svaki dan..i sa povodom i bez povoda..;)

Jeli nudiš samo kafu ili i da se ižjede nešto, ja samo o tome mislim...
Evo vica:
-Tata, tata, što je ona teta u bijelom?
-Ona se danas udaje i to je njen najsrećni dan u životu!
-Tata, tata, a što je čiko pored nje u crnom? :D

Ja cu se vjencati sa zenom samo zbog djece, da ih sjutra neko ne tretira kao vanbracnu. Ljubav dvoje ljudi je dovoljna da uredi medjusobne odnose, nikakav papir nece to poboljsati. Sve je u glavama ljudi, ako dvoje misle da bez papira to nije to - onda im ni papir nece pomoci. Doduse, mi smo jako primitivna sredina po tom pitanju, pa se takve stvari i misljenja odmah nabijaju na kolac

Slažem se da bi se taj "pripravnički" trebao odraditi na jedno pola godine da se kandidati upotpunosti upoznaju i onda potpisati ugovor na neodređeno tj. dok nas smrt ne rastavi!! :)

Pricha mi jedna prijateljica iz PV.
Ozhenio se njen brat prije 3 godine.
Prva brachna noc ..standardno... ali jutro !
Kad se probudio i vidjeo neshto chupavo sa podochnjacima pored sebe u aljine prepao se !
...o,da ... toga i dan danas ima..

Pozheljno je prije braka naviknut ochi na dragu osobu ujutru ,kao i probati suzhivot.
OVako kad se uzmu 2 ljudi ,nastaju problemi oko sitnica..navika..itd..

Ranije su bili ugovoreni brakovi,niko te nishta pitao nije .. nego cuti citav vijek i navikavaj se kako znas i umijesh.

Ja sam svakako za uvertiru u brak ,pa chak i kohabitaciju :)

mislim da je zajednica OK.
sada da li bracna ili vanbracna manje vise.

Evo dileme za razmisljanje: veoma volite drugu polovinu, sve funkcionise savrseno, mnogo obostranog postovanja, smijeha, uvazavanja, paznje, ali na probnom radu otkrijete da ima neke navike koje su vam odvratne, ali koje vas nikako ne ugrozavaju osim sto su vam odvratne?

Kako izvagati buducnost? :smokeing:

uzas....
Mogu expertizu o tome napisati,ali kako tako nesto nisam dozivjela ,tj, nisam bila u prilici da zivimo zajedno .. zapravo ne znam tacno kako bih se ponashala ..
Problem je jer navike se ne mozhe osloboditi od navika preko noci ..
Je li imao ko iskustva koje je simm opisao ?

Evo dileme za razmisljanje: veoma volite drugu polovinu, sve funkcionise savrseno, mnogo obostranog postovanja, smijeha, uvazavanja, paznje, ali na probnom radu otkrijete da ima neke navike koje su vam odvratne, ali koje vas nikako ne ugrozavaju osim sto su vam odvratne?

Kako izvagati buducnost? :smokeing:

treba biti svjesan da je draga osoba na njene 3 ona našla mojih 5 odvratnih osobina, i da sam vjerovatno veći bilmez nego što je ona i sanjala. kad svatimo da nismo princ i princeza nego seljo sa Zabjela i šminkerka iz Tološa, ne preostaje nam nišata drugo nego da se volimo do kraja života (vjerovatno muškog jer su žene nedoder:angry2:)

DEfinitivno DA.
lijepo je zivjet s nekim prije braka, jer onda upoznas tu osobu..
pa znate i sami, slazes se s momkom extra, onda odete na putovanje, pa u tix 10 dana vidis sve sto prije nisi..
ada tako je i s drugaricom, a ne momkom..
mislim da tek kad zivis sa nekim, mozes potpuno da ga upoznas..tako da jesam za zajednicki zivot prije braka :)

treba biti svjesan da je draga osoba na njene 3 ona našla mojih 5 odvratnih osobina, i da sam vjerovatno veći bilmez nego što je ona i sanjala. kad svatimo da nismo princ i princeza nego seljo sa Zabjela i šminkerka iz Tološa, ne preostaje nam nišata drugo nego da se volimo do kraja života (vjerovatno muškog jer su žene nedoder:angry2:)

Oko moje pametno...:yes513:
iliti prosto i jednostavno..sve se da 'korigovati'..a i na poneshto zazhmuriti..nadam se da smo dovoljno pametni da se svim silama potrudimo da te ruzhne ili kako ti reche odvratne navike suzbijemo..e , sad pitanje je koliko ce to biti (ne)uspjeshno...

Evo dileme za razmisljanje: veoma volite drugu polovinu, sve funkcionise savrseno, mnogo obostranog postovanja, smijeha, uvazavanja, paznje, ali na probnom radu otkrijete da ima neke navike koje su vam odvratne, ali koje vas nikako ne ugrozavaju osim sto su vam odvratne?

Kako izvagati buducnost? :smokeing:

Ovo si dobro rekao...mnogi skontaju lose navike ali iz zaljubljenosti ne razmisljaju o tome na vrijeme, vec se upustaju u nesto ozbiljnije, a kada popusti prvobitna strast onda dolazi faza 'kuku majci sto me ne pobaci' pa se mnogi pocnu peci na vatri vlastitih gresaka...i godine potrose nastojeci da nesto promijene...pa onda pocnu mijenjati sebe i tu se gubi svaki smisao te zajednice...

Najbolje je otvoriti oci na vrijeme...ali s obzirom na evidentno prisustvo patrijarhalnih i konzervativnih stavova, ili drugog ogranicavajuceg faktora, mnogi parovi nisu u prilici da steknu predbracno iskustvo kroz zajednicki zivot, vec ulaze u bracnu instituciju puni nade da je to ono pravo...a samo rijetki pronadju svoju istinsku srecu...ostali ili trpe ili se razvode....

[COLOR=#0000ff]Lichno sam za obavezan zajednichki zhivot prije braka, pa pobogu i cipele se probaju prije no ih kupite, bez obzira koliko su lijepe, povoljne...
A shto se tiche vjenchanja, nijesam neki zagrizheni fanatik, iskreno papir mi nishta ne znaci, ali eto, njemu za ljubav - ukoliko bi insistirao bih vjezhbala njegov potpis ...Djeca bi nosila njegovo prezime, a u toj zajednici pa bila 'ovjerena' na papiru ili ne, najbitnije je da ne fali ljubavi, zdravog odnosa, povjerenja i mnogo smijeha

lep post rosso.....i ja se slazem ...da sam barem bila pametnija i tako uradila pre stupanja u brak verovatno ne bih dozivljavala silne stresove tokom mog razvoda....to me je dobro opametilo tako da sam potpuno za zivot pre braka sa tim nekim doticnim !:)


pa ja pola svoje najblizhe ne poznajem, niti gledam..shto ce mi u tom bitnom trenutku, bez da me pochaste herpesom od silnog ljubljenja i chestitanja..od srca..aha...

neverovatno..ista prica i kod mene...rodbina...uhhh...sta to bese??:redface:..nisu se udostojili ni telefonom cestitati mi kad sam se udala i kad sam rodila cerku...ni dan danas je ni ne znaju kako izgleda...vec 13 godina izmisljaju opravdanja i razloge....:yuk:

nijesam ga radi sebe otvorila


svaka cast za temu rosso.....:mwah1:

Ovo si dobro rekao...mnogi skontaju lose navike ali iz zaljubljenosti ne razmisljaju o tome na vrijeme, vec se upustaju u nesto ozbiljnije, a kada popusti prvobitna strast onda dolazi faza 'kuku majci sto me ne pobaci' pa se mnogi pocnu peci na vatri vlastitih gresaka...i godine potrose nastojeci da nesto promijene...pa onda pocnu mijenjati sebe i tu se gubi svaki smisao te zajednice...
Najbolje je otvoriti oci na vrijeme...ali s obzirom na evidentno prisustvo patrijarhalnih i konzervativnih stavova, ili drugog ogranicavajuceg faktora, mnogi parovi nisu u prilici da steknu predbracno iskustvo kroz zajednicki zivot, vec ulaze u bracnu instituciju puni nade da je to ono pravo...a samo rijetki pronadju svoju istinsku srecu...ostali ili trpe ili se razvode....

tacno...slazem se...eto ja sam se razvela...upravo zbog tog konzervativnog faktora koje smo i ja moj bivsi muz imali od strane nasih roditelja usli smo u brak posle godinu i 3 meseca zabavljanja a da nismo ni probali ziveti pod istim krovom i so posoliti jedno drugom (sto se narodski kaze:cheezy:)bar 2 dana ...od silne zaljubljenosti s moje strane kao mlada nezrela i neiskusna devojka nisam ni obratila paznju na njegove mane...bio mi je san snova ..i naravno onaj pravi...ali vro brzo sam se suocila sa greskama....i da..pokusavala sam da se promenim...ali sam tonula sve dublje i dublje unistavajuci se psihicki i zdravstveno...bila sam iscrpljena... dok nisam shvatila da je jedan zivot i da ne treba u zivotu nista trpeti .....

Ako osoba nije prava, svakako slijedi razilaženje.. Ukoliko niste "potpisali" da se volite, pošteđeni ste papirologije i procedura. No, ko o tome još razmišlja kada je zaljubljen:loveletter:
U braku se ljudi možda više trude da sačuvaju ono što imaju. Meni je pojam braka nekako romantičan :)

Slatko je to kad si nechija 'zhenica', neko tvoj 'muzhic', al' zashto svi potenciraju da se ljudi koji su u braku vishe trude da sachuvaju to shto imaju od onih koji nijesu zvanichno 'ovjereni'...? Shta to mijenja?

definitivno vanbrachna zajednica...

Shta to mijenja?
Mijenjaju se odgovornosti i zakonski status. Iz vanbracne zajednice niko do sad nije platio alimentaciju, jer nije prepoznata kao de facto zajednica. A i potomstvu je komplikovanije.

Sem toga, nasljedstvo proslosti i neudatih tetaka igra vaznu ulogu u balkanskom mentalitetu.

. Iz vanbracne zajednice niko do sad nije platio alimentaciju, jer nije prepoznata kao de facto zajednica..

jest, @simm, kako da nije, ustvari zavisi od drzave do drzave kako je uredjeno, al u vecini se status bracne i vanbracne zajednice izjednacava kolko je meni poznato, jedino sto je teze dokazat ukoliko dodje do kakvog sporenja - postojanje zajednice u vanbracnom slucaju. u svemu ostalom je isto...

medjubracna zajednica :D

Ako se ljudi vole papir im nije nikakva garancija da će uspjeti. Ali sto se tiče djece bolje je biti u braku. Tako da glasam za brak. :hug432:

Pravo je pitanje što je uopće brak i kako ga tretirati. Na zapadu, posebice u Americi, sklapanje braka između muškarca i žene sve češće i češće podliježe sklapanju i pratećih predbračnih ugovora, iako bi se moglo reći da je i sam čin stupanja u brak čin sklapanja svojevrsnog sporazumnog i ugovornog odnosa. Dok se na našim prostorima balkanskim ljudi iščuđuju čemu nekakvi predbračni ugovori, u imućnijim zapadnim zajednicama to je sasvim normalno jer je pitanje predbračne i bračne stečevine, iliti imovine, iznimno značajno. Takvo postupanje temelji se na iznimno velikom broju rastava brakova. No, kako budemo napredovali kao društvo i stjecali imetak, tako će i na ovim prostorima obiteljima iz kojih ženici dolaze biti sve značajnije pitanje što će biti s imovinom. Jer je za očekivati da će i na našim prostorima porasti broj rastava. Drugim riječima, što je društvo, pa time i pojedinci, bogatije, što je veća količina imovine s kojom se ulazi u brak, time će se brak kao takov sve više i jasno iskazivati kao forma ugovornog odnosa. S obzirom da je u većini država bračna i vanbračna zajednica izjednačena, za očekivati je da vanbračna zajednica za one koje su si mislili pojednostaviti život i neće biti neko utočište. Kod odgovornih osoba s zamjetnim imetkom čak i formiranje vanbračne zajednice determinirati će se prethodnim ugovorima između partnera.
Dakle, kuda ide brak (a ne zaboravite i vanbračna zajednica dijeli sudbinu institucije braka)? Očito je da će doskora glavna stvar za zajednicu bilo koje vrste, pa nazivali to brakom ili nečim trećim, biti to da prvo trebat potražit vješta advokata pa tek onda milosrdnog popa. Ako advokat ostavi što para za platit popa.
Brak, pa time i vanbračnu zajednicu, crkvu ili dobro slavlje u restoranu, zamijeniti će advokatske kancelarije. I to je neminovnost. A do tada, oni koji vjeruju u brak neka raspištolje pa nek se vjenčavaju pred stotinama uzvanika, oni koji ne vjeruju u brak nek okupe prijatelje u restoranu i uz balalajku proglase svoju vanbračnu zajednicu. A najbolje će proći oni koji nemaju para ni za popa ni za odvjetnika, a još manje za restorane i slavlja. Njima preostaje samo ljubav i seks! Pa što bude! Dok i to ne podlegne pod neke propise i ugovore. Stila: dragi ja bi s tobom večeras vodila ljubav, ali prvo ajmo kod mog odvjetnika da nam napiše predseksualni ugovor! ;)

Njima je izgleda brak mashinerija za josh vece obogacivanje, ili 'osiguranje' da im niko nishta uzet' nece ako se razidju, niti ce 'bankrotirat'..Ja ne znam shto ce njima brak, shto onda ne otvore neku zajednichku firmu...Poshto imam utisak da tu svega ima, samo ljubavi ne...

Mijenjaju se odgovornosti i zakonski status. Iz vanbracne zajednice niko do sad nije platio alimentaciju, jer nije prepoznata kao de facto zajednica. A i potomstvu je komplikovanije.

Sem toga, nasljedstvo proslosti i neudatih tetaka igra vaznu ulogu u balkanskom mentalitetu.
silne alimentacije ovdje kod nas po 100 eura za koje te obavezhu da morash da dajesh, a to machku o rep..barem ove shto ja znam..ada toliko cu od socijalne pomoci primit'..ako cemo vec tako..
a shto je potomstvu komplikovanije? Stvarno se ne razumijem u te stvari.
Moja kuma je zhivjela sa chovjekom, dobili su dijete, prasichko :) nosi njegovo prezime, oni su se 'razishli' u medjuvremenu i ne vidim da ona, kao samohrana majka, igdje ima ikakvih 'problema' zbog djeteta iz takve zajednice po bilo kom pitanju...

Alimentacija treba da je proporcionalna primanjima, a ne po koeficijentu minimalne zarade, no smo mi praseca nacija, dje se prljavi ves trpa ispod stotinu tepiha, pa su nam i zakoni i pravda taman takvi.
jest, @simm, kako da nije, ustvari zavisi od drzave do drzave kako je uredjeno, al u vecini se status bracne i vanbracne zajednice izjednacava kolko je meni poznato, jedino sto je teze dokazat ukoliko dodje do kakvog sporenja - postojanje zajednice u vanbracnom slucaju. u svemu ostalom je isto...
Mislim na CG, ne na uredjene sisteme.

U mnogim zemljama postoji kategorija de facto partner, koja nosi iste odgovornosti kao i vjencani supruznik. U CG toga nema, jos uvijek.

Totalna sam pristalica kohabitacije il izvanbracne zajednice:D tako se upravo moze vidjeti i shvatiti dal odgovarate jedno drugom i dal bi to funkiconoranje..to je na neki nacin pripremanje za brak i mislim da bi trebao svako to iskusiti....Inace nemam nista protiv braka, al najlakse je potpisati papir u kojem se nekih stvari treba pridrzvati:D mada izvanbracna zajednica ima i mane i prednosti, kao npr.radanje djece....smatram da se treba brak sklapati prvenstveno zbog repoduktivne funkcije:D
Mada je bolje prije braka malo se pripremiti, jer ugl muskarci u brakovima odustaju, zele razvod, jer smatraju da nisu kadri da se nose s tim i da im je jos rano za to:S:S

Svi znamo da je na ovim prostorima unazad nekih 10 godina skoro bilo nezamislivo i kritichki gledano na samu pomisao da mladi ljudi prije stupanja u brak zapochnu zajednichki zhivot, tj. najbolje upoznaju jedno drugo provodeci 24 h zajedno

Shta vi mislite koliko je to dobro?

Da li vam je bitan taj potpis na papiru? i zhelite li da ovjerite to poshto- poto...tj.da ste zvanichno nosilac titule suprug/a?

Lichno sam za obavezan zajednichki zhivot prije braka, pa pobogu i cipele se probaju prije no ih kupite, bez obzira koliko su lijepe, povoljne...
A shto se tiche vjenchanja, nijesam neki zagrizheni fanatik, iskreno papir mi nishta ne znaci, ali eto, njemu za ljubav - ukoliko bi insistirao bih vjezhbala njegov potpis ;)...Djeca bi nosila njegovo prezime, a u toj zajednici pa bila 'ovjerena' na papiru ili ne, najbitnije je da ne fali ljubavi, zdravog odnosa, povjerenja i mnogo smijeha :)

Meni je svejedno, samo da se volimo. Mislim da ce i mojima svejedno bit, za par godina :notworthy:

ja sam za obimnu poligamnu vanbracnu zajednicu, haremskog tipa...

Meni je to svejedno,sa ili bez potpisa zajednicki zivot je isti, imas neke zajednicke planove i snove, vidjenje kakav zivot treba da vam bude :D ljubaf trt ! :D Kasnije ako dodje do razlaza jednako je tesko i bolno, medjutim zakonom bolje regulisano ako je to bila " zakonski ovjerena zajednica" :D
Sto se tice zajednickog zivota, odlucujemo se najcesce na to jer je to neka socijalna norma koju treba ispuniti, usadjena duboko u nasoj psihi :D mada mnogi i nisu za braka ipak se odluce na to.