andjela pizelli
29-06-08, 01:50
Karim Rašid
http://www.ekapija.com/dokumenti/karim_rasid_180108.gif
Superstar savremenog dizajna Karim Rašid ima 45 godina, egipatsko-britansko poreklo, detinjstvo vezano za London, školovanje za Kanadu i Italiju, kancelariju u Njujorku i poslovne projekte u 27 zemalja sveta, od kojih je jedna i Srbija.
Rašid je topao i neposredan, uvek u belom ili roze, voli tetovaže i ima ih nekoliko. Njegovi klijenti su Prada, Soni, Isei Mijake, Tomi Hilfiger i mnogi drugi, koji, moguće je, ne znaju da on najveći deo svog posla obavlja u avionu. Nekada je radio kao DJ, imao je kolekciju od 24.000 ploča, još od najranijeg detinjstva želeo je da bude ovo što jeste, alergičan je na preko 160 vrsta biljaka, ali ipak ima omiljenu — kaktus. Ne voli istoriju, voleo bi da ne mora da troši vreme na spavanje, a glavni moto mu je „Želim da promenim svet“. Upravo je to naziv jedne od njegovih monografija, a objavio je još i „Evolution“, kao i portfolio u izdanju „Chronicle booksa“ i „Digipop“, digitalno istraživanje o kompjuterskoj grafici.
Njegovi radovi nalaze se u stalnoj postavci 14 muzeja širom sveta. Više od 2.000 predmeta sa potpisom Karima Rašida nalazi se u proizvodnji. Osim niza nagrada iz oblasti dizajna, ovog proleća je dobio počasni doktorat na Corcoran College of Art & Design u Vašingtonu. Vanredni je profesor industrijskog dizajna već 10 godina i često je gostujući predavač na univerzitetima i konferencijama po celom svetu. Nema omiljeno mesto, on je građanin sveta.
Yellow Cab: Još kao dečak od četiri godine skicirali ste razne zgrade, ali ni tada niste svet uzimali zdravo za gotovo, već ste želeli da promenite ono što Vam se ne dopada. Čega se sećate iz tog perioda?
Karim Rašid: Moje najranije sećanje dopire do četvrte-pete godine. Moj otac je bio slikar, radio je za film i televiziju. Dok smo živeli u Londonu, pošto smo bili veoma siromašni, otac je radio kao noćni čuvar. Čim bi se vratio kući, spremio bi mi jaja za doručak, a onda bismo išli da crtamo. Skicirali smo crkve i razne druge zgrade. Sećam se da sam posmatrao građevine koje nas okružuju i osetio čudnu želju da promenim ono što mi se ne dopada. Čudan je to osećaj, jer kada ste dete, svet prihvatate onakav kakav jeste, bez nekog osećanja da možete da date doprinos ili nešto menjate.
Kada sam imao pet godina, otputovali smo iz Londona u Montreal brodom „Queen Elizabeth“. Na brodu je bilo organizovano takmičenje u crtanju za oko 300 dece i ja sam pobedio.
http://www.ekapija.com/dokumenti/karim_rasid_180108.gif
Superstar savremenog dizajna Karim Rašid ima 45 godina, egipatsko-britansko poreklo, detinjstvo vezano za London, školovanje za Kanadu i Italiju, kancelariju u Njujorku i poslovne projekte u 27 zemalja sveta, od kojih je jedna i Srbija.
Rašid je topao i neposredan, uvek u belom ili roze, voli tetovaže i ima ih nekoliko. Njegovi klijenti su Prada, Soni, Isei Mijake, Tomi Hilfiger i mnogi drugi, koji, moguće je, ne znaju da on najveći deo svog posla obavlja u avionu. Nekada je radio kao DJ, imao je kolekciju od 24.000 ploča, još od najranijeg detinjstva želeo je da bude ovo što jeste, alergičan je na preko 160 vrsta biljaka, ali ipak ima omiljenu — kaktus. Ne voli istoriju, voleo bi da ne mora da troši vreme na spavanje, a glavni moto mu je „Želim da promenim svet“. Upravo je to naziv jedne od njegovih monografija, a objavio je još i „Evolution“, kao i portfolio u izdanju „Chronicle booksa“ i „Digipop“, digitalno istraživanje o kompjuterskoj grafici.
Njegovi radovi nalaze se u stalnoj postavci 14 muzeja širom sveta. Više od 2.000 predmeta sa potpisom Karima Rašida nalazi se u proizvodnji. Osim niza nagrada iz oblasti dizajna, ovog proleća je dobio počasni doktorat na Corcoran College of Art & Design u Vašingtonu. Vanredni je profesor industrijskog dizajna već 10 godina i često je gostujući predavač na univerzitetima i konferencijama po celom svetu. Nema omiljeno mesto, on je građanin sveta.
Yellow Cab: Još kao dečak od četiri godine skicirali ste razne zgrade, ali ni tada niste svet uzimali zdravo za gotovo, već ste želeli da promenite ono što Vam se ne dopada. Čega se sećate iz tog perioda?
Karim Rašid: Moje najranije sećanje dopire do četvrte-pete godine. Moj otac je bio slikar, radio je za film i televiziju. Dok smo živeli u Londonu, pošto smo bili veoma siromašni, otac je radio kao noćni čuvar. Čim bi se vratio kući, spremio bi mi jaja za doručak, a onda bismo išli da crtamo. Skicirali smo crkve i razne druge zgrade. Sećam se da sam posmatrao građevine koje nas okružuju i osetio čudnu želju da promenim ono što mi se ne dopada. Čudan je to osećaj, jer kada ste dete, svet prihvatate onakav kakav jeste, bez nekog osećanja da možete da date doprinos ili nešto menjate.
Kada sam imao pet godina, otputovali smo iz Londona u Montreal brodom „Queen Elizabeth“. Na brodu je bilo organizovano takmičenje u crtanju za oko 300 dece i ja sam pobedio.