andjela pizelli
25-06-08, 22:56
Bilo da je u pitanju genetska dispozicija ili socijalni uticaji, tek činjenica je da je u Crnoj Gori (ili:medju Crnogorcima) likovnost gotovo intuitivan način izražavanja.
I prije 20. vijeka – naročito na primorju – slikarstvo je imalo svoju poziciju u crnogorskom društvu, medjutim, tek izmedju 2 svjetska rata crnogorsko slikarstvo postaje jedna zaokružena, mada nikad autarhična kategorija.
Naime, u tom periodu čitava generacija mladih crnogorskih slikara odlazi na školovanje u Beograd, a odatle u evropske kulturne centre – prije svega Pariz.
Medju njima najpoznatiji (ali nikako jedini) i za dalji razvoj crnogorskog slikarstva najznačajniji su Petar Lubarda i Milo Milunović.
Petar Lubarda (1907. – 1974.)
http://www.ciode.ca/susreti/SU-Petar%20Lubarda%20240.jpg
1925. godine započinje studije u umjetničkoj školi u Beogradu, a već 1926. godine odlazi u Pariz gdje povremeno učestvuje na grupnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu imao je 1929. godine u Rimu.
1937. godine učestvuje na medjunarodnoj izložbi u Parizu i osvaja Grand Prix, a 1940. na internacionalnoj u Hagu dobija prvu nagradu.
Na Lubardu ostavljaju traga godine provedene u koncentracionom logoru. Crna Gora mu je vječita inspiracija, no to nikada nije banalna vezanost za krv i tlo – već vrlo prepoznatljiva atmosfera i motiv ,što je kao omaž Lubardi, interpretirano, i u jednoj sceni filma "Prašina" Milča Mančevsog. Lubarda učestvuje u osnivanju prve umjetničke škole u Crnoj Gori, gdje je i jedan od prvih učitelja.
1951. godine otvara istorijsku izložbu u Beogradu, na kojoj raskida sa soc-realizmom.
http://www.heritage.cg.yu/muzealije/lubarda.jpg
Poslije uspjeha izložbe u Beogradu, otvara dvije samostalne izložbe u Parizu. Dobitnik je više internacionalnih nagrada: Internacionalna otkupna nagrada na II bijanalu u Sao Paolu 1953., prva nagrada na Bijanalu u Tokiju 1955, Nacionalna nagrada Guganhajm 1956, Herdevora nagrada u Beču 1973. godine.
Na studijskim usavršavanjima boravio je u Indiji, Francuskoj, Španiji, Italiji, Njemačkoj, Sovjetskom Savezu, Brazilu, Engleskoj, Belgiji, Siriji i Libanu.
I prije 20. vijeka – naročito na primorju – slikarstvo je imalo svoju poziciju u crnogorskom društvu, medjutim, tek izmedju 2 svjetska rata crnogorsko slikarstvo postaje jedna zaokružena, mada nikad autarhična kategorija.
Naime, u tom periodu čitava generacija mladih crnogorskih slikara odlazi na školovanje u Beograd, a odatle u evropske kulturne centre – prije svega Pariz.
Medju njima najpoznatiji (ali nikako jedini) i za dalji razvoj crnogorskog slikarstva najznačajniji su Petar Lubarda i Milo Milunović.
Petar Lubarda (1907. – 1974.)
http://www.ciode.ca/susreti/SU-Petar%20Lubarda%20240.jpg
1925. godine započinje studije u umjetničkoj školi u Beogradu, a već 1926. godine odlazi u Pariz gdje povremeno učestvuje na grupnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu imao je 1929. godine u Rimu.
1937. godine učestvuje na medjunarodnoj izložbi u Parizu i osvaja Grand Prix, a 1940. na internacionalnoj u Hagu dobija prvu nagradu.
Na Lubardu ostavljaju traga godine provedene u koncentracionom logoru. Crna Gora mu je vječita inspiracija, no to nikada nije banalna vezanost za krv i tlo – već vrlo prepoznatljiva atmosfera i motiv ,što je kao omaž Lubardi, interpretirano, i u jednoj sceni filma "Prašina" Milča Mančevsog. Lubarda učestvuje u osnivanju prve umjetničke škole u Crnoj Gori, gdje je i jedan od prvih učitelja.
1951. godine otvara istorijsku izložbu u Beogradu, na kojoj raskida sa soc-realizmom.
http://www.heritage.cg.yu/muzealije/lubarda.jpg
Poslije uspjeha izložbe u Beogradu, otvara dvije samostalne izložbe u Parizu. Dobitnik je više internacionalnih nagrada: Internacionalna otkupna nagrada na II bijanalu u Sao Paolu 1953., prva nagrada na Bijanalu u Tokiju 1955, Nacionalna nagrada Guganhajm 1956, Herdevora nagrada u Beču 1973. godine.
Na studijskim usavršavanjima boravio je u Indiji, Francuskoj, Španiji, Italiji, Njemačkoj, Sovjetskom Savezu, Brazilu, Engleskoj, Belgiji, Siriji i Libanu.