Jeste li primjetili koliko mnogo ima osoba koje pojma nemaju ko su i shta su, ili bi htjeli da su ono shto nisu, te pochinju da grchevito dokazuju neshto nerealno?!
U svakom sluchaju radi se o nechemu shto predstvalja psihichki problem uzrokovan drugim problemima ili preprekama na "putu"...
Ovo je vrlo chesta pojava kod onih koji zive u inostranstvu a kao slab ili promjenjiv karakter, prihvate manire novog okruzenja, ali ne mogu da se oslobode svog porijekla i dotadashnjih svih manira, iako bi zeljeli i onda se javi konflikt...
Na ovom forumimu se moze primijetiti veliki broj onih koji govore mimo svake pameti i realnosti protiv svoje nacije, da bi se drugima dopali...
Mislim da bi ovdje veliku ulogu trebalo da ima prvenstveno porodichno, pa i ostale vrte vaspitanja, jer je krizi identiteta i uzrok i posljedica nesigurnost.

Interesantna tema, samo mi se ne svidja sto si akcenat stavio na nacionalni identitet. Ima puno toga sto identifikuje jednu osobu. Sto se tice bas nacionalnog identiteta, necu uopste ulaziti u tu pricu jer ako kazem sta mislim o tome poklasmo se u ovaj momenat :) Ljudi po tom pitanju tesko prihvataju drugacije misljenje, pa takvu raspravu prepustam drugima.

Ipak, smatram da je kriza identita svaka situacija u kojoj osoba ne moze na vrlo jednostavan nacin (recimo u 5-6 recenica) da identifikuje sebe kao osobu, svoje zanimanje, vrijednosti koje postuje i status u drustvu. A mislim da ih ima dosta koji to ne mogu. Puno je onih koji danas zive bez konkretnog cilja u zivotu, bez spoznaje o svijetu koji ih okruzuje

Interesantna tema, samo mi se ne svidja sto si akcenat stavio na nacionalni identitet. Ima puno toga sto identifikuje jednu osobu. Sto se tice bas nacionalnog identiteta, necu uopste ulaziti u tu pricu jer ako kazem sta mislim o tome poklasmo se u ovaj momenat :) Ljudi po tom pitanju tesko prihvataju drugacije misljenje, pa takvu raspravu prepustam drugima.

Ipak, smatram da je kriza identita svaka situacija u kojoj osoba ne moze na vrlo jednostavan nacin (recimo u 5-6 recenica) da identifikuje sebe kao osobu, svoje zanimanje, vrijednosti koje postuje i status u drustvu. A mislim da ih ima dosta koji to ne mogu. Puno je onih koji danas zive bez konkretnog cilja u zivotu, bez spoznaje o svijetu koji ih okruzuje

Vrlo dobro 4+ :D

Salim se, fino si to sve rekao, a pogotovo mi se svidja taj zadnji dio. Ljudi besciljno lutaju kroz svoj zivot. Ne razmisljaju ni u jednom trenutku sto je sledece, zasto, kako...

Doduse, kriza identiteta podrazumijeva nesto drugo. Ljudi nezadovoljni svojim trenutnim statusom pokusavaju da budu ono sto oni nijesu. Pokusavaju da izgrade svoj ego time sto ce sebe prikazati vecima, boljima, a cesto i drugacijima ( u smislu izgleda, posla, statusa..) nego sto to jesu.

Zivi prirodno, voli sve oko sebe, trudi se vise, istici se manje...

po meni je to kriza identiteta u oba slucaja, samo sto je varijanta u kojoj neko sebe predstavlja drugacijim mnogo gora, jer obmanjuje okolinu, i vrlo cesto moze trajno da ugrozi svoj status.
Dosta ljudi ima koji se, nasuprot ovome, potpuno povuku u sebe, i komunikaciju sa okruzenjem svedu na minimum, vjerovatno zbog osjecaja stida ili neceg slicnog

Znas kako, osoba koja nema cilj u zivotu prakticno nema ni izgradjen identitet. To je osoba koja prihvata "identitet" (tj epitete) koje joj lijepi okolina... i onda moze jedino da bjezi od takvog identiteta. :)

Ova se tema moze analizirati mnogo dublje i detaljnije od ovoga sto smo do sad uradili. Ja sam pokusao da dam neke osnovne momente (mog vidjenja), a sad cu probati malo dalje da odem.

Kriza identiteta je sasvim normalno stanje. Nije normalno ako to stanje dugo potraje.
Evo zasto mislim da je nekad normalno: smatram da svako od nas nekad ima neki period kad ima takvu krizu, recimo nakon zavrsenih nekih poglavlja u zivotu. Vjerujem da vecina studenata ima kratkotrajnu krizu identiteta nakon zavrsetka studija, jer se tada suocavaju sa velikom neizvjesnoscu i rizikom, pogotovo u sistemu kakav je nas. No, to vrlo brzo prodje, i ne ostavlja posledice.
Zatim tinejdzeri koji vecinom u pubertetu zalaze u takve krize, koje su po meni cak i dobre, jer ih na neki nacin "gura" ka neprestanom razmisljanju i analiziranju samog sebe, samim tim i sazrijevanju.
Pretpostavljam da ovakva kriza hvata i starije ljude, nakon nekih razdoblja i dogadjaja koja mijenjaju njihov zivot iz krijena (odlazak u penziju: sta cu sad, nemam sta da radim, odjednom je potreban novi cilj prema kome cu da se vodim). Ili famozna "kriza srednjih godina".

Slozili smo se da je postavljanje ciljeva kljuc za sopstvenu identifikaciju. Sta se desava kad covjek ispuni svoje kljucne ciljeve? Nastupa li tada svojevrsna kriza identiteta sve dok ne odredimo novi cilj? Recimo, moji roditelji su vaspitanje i odgoj djece imali cijeli zivot kao primarni cilj (uz to je stari prilicno gurao i karijeru). Nakon sto sam se ja osamostalio, sestre udale, oni su se suocili sa nekom vrstom krize identiteta, jer odjednom je njihov glavni cilj bio ispunjen. Nekako su u isto vrijeme posli u penziju, pa su morali ponovo "da se traze", ali nije dugo trajalo.

Mislim da su ovakve krize najopasnije u razdoblju od 18-25 godina, jer je to vrijeme kad se kreira zivot, kad se donose prave odluke. Kod djece je to skroz bezopasno, jer ih ne dozivljavaju previse ozbiljno, dok se stariji zbog velikog zivotnog iskustva mnogo lakse suocavaju sa tim.

Ova se tema moze analizirati mnogo dublje i detaljnije od ovoga sto smo do sad uradili. Ja sam pokusao da dam neke osnovne momente (mog vidjenja), a sad cu probati malo dalje da odem.

Kriza identiteta je sasvim normalno stanje. Nije normalno ako to stanje dugo potraje.
Evo zasto mislim da je nekad normalno: smatram da svako od nas nekad ima neki period kad ima takvu krizu, recimo nakon zavrsenih nekih poglavlja u zivotu. Vjerujem da vecina studenata ima kratkotrajnu krizu identiteta nakon zavrsetka studija, jer se tada suocavaju sa velikom neizvjesnoscu i rizikom, pogotovo u sistemu kakav je nas. No, to vrlo brzo prodje, i ne ostavlja posledice.
Zatim tinejdzeri koji vecinom u pubertetu zalaze u takve krize, koje su po meni cak i dobre, jer ih na neki nacin "gura" ka neprestanom razmisljanju i analiziranju samog sebe, samim tim i sazrijevanju.
Pretpostavljam da ovakva kriza hvata i starije ljude, nakon nekih razdoblja i dogadjaja koja mijenjaju njihov zivot iz krijena (odlazak u penziju: sta cu sad, nemam sta da radim, odjednom je potreban novi cilj prema kome cu da se vodim). Ili famozna "kriza srednjih godina".

Slozili smo se da je postavljanje ciljeva kljuc za sopstvenu identifikaciju. Sta se desava kad covjek ispuni svoje kljucne ciljeve? Nastupa li tada svojevrsna kriza identiteta sve dok ne odredimo novi cilj? Recimo, moji roditelji su vaspitanje i odgoj djece imali cijeli zivot kao primarni cilj (uz to je stari prilicno gurao i karijeru). Nakon sto sam se ja osamostalio, sestre udale, oni su se suocili sa nekom vrstom krize identiteta, jer odjednom je njihov glavni cilj bio ispunjen. Nekako su u isto vrijeme posli u penziju, pa su morali ponovo "da se traze", ali nije dugo trajalo.

Mislim da su ovakve krize najopasnije u razdoblju od 18-25 godina, jer je to vrijeme kad se kreira zivot, kad se donose prave odluke. Kod djece je to skroz bezopasno, jer ih ne dozivljavaju previse ozbiljno, dok se stariji zbog velikog zivotnog iskustva mnogo lakse suocavaju sa tim.
Nema one generacije kao npr. ja... pa kad neshto skrivim otac me poshalje u shumu da odlomim sebi jedan dobar prut pa me naudara ili uchitelj u shkoli tuche batinom...
E, to su djeca koja kasnije budu zilava i koja imaju svoj identitet.

mislis da se identitet gradi batinama???

@Barabo, identitet se ne gradi batinama, nego razgovorom...ako je zdrava porodica i ako se roditelji bave detetom, dete nece imati problema da pronadje sebe

kakve crne batine, to je varvarstvo... Sjetite se one sirote djevojke iz Tuzi sto se nedavno objesila jer nije smjela da kaze roditeljima za problem u skoli. Ona je sigurno bila vaspitavana slicnim metodama, i na kraju je svoj izgubljeni identitet platila svojom glavom...
Ja sam od one djece koja nikad nisu dobila batine, i ne vidim da mi nesto fali, niti da imam problema sa vlastitim identitetom.

Dosta da krenemo od ovog' foruma, pa da vidimo kako je ko izgradjen i kol'ku krizu identiteta imaju...
Od onakvih ljepih nickova kao shto je NJEGOS... KOLASHINAC... ili recimo DJETIC SA LOVCENA...
Ono savi nick da neznash jel zensko il mushko... mozda grijeshim, neznam :wacko:

Dosta da krenemo od ovog' foruma, pa da vidimo kako je ko izgradjen i kol'ku krizu identiteta imaju...
Od onakvih ljepih nickova kao shto je NJEGOS... KOLASHINAC... ili recimo DJETIC SA LOVCENA...
Ono savi nick da neznash jel zensko il mushko... mozda grijeshim, neznam :wacko:

zasto mislis da je od ovih nickova bolji tvoj avatar na kome pise "100 % Srbin"? A ni nick ti bas ne odise lucidnoscu ni prefinjenim identitetskim obiljezjem

Ovo objaviše Vijesti jutros i sjetih se ove teme.
Mislim da je poželjniji i korisniji ovaj pravac u raspravi nego da se bavimo šta je ko i od koga je ;)
Važno je kakav je!

Moberi imaju krizu ličnosti
ZLOSTAVLJAČI NA POSLU ČESTO SU MANJE SPOSOBNE, ALI MOĆNE OSOBE

Psiholozi tvrde da su zlostavljači - moberi osobe s poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu žrtve. Mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svog života (najčešće privatnog, u braku ili porodici) formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Često se zlostavljači, zapravo, osjećaju podređeno (iza svake prepotencije stoji neka impotencija). Nerijetko to čine iz straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati žrtva. Neki zlostavljaju i svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine kad se osjećaju ugroženo ili u situacijama kad postoji, npr. višak radne snage. U kriznim vremenima nekih firmi “žrtveno jagnje” se bira zbog unutrašnjih problema i napetosti, pa na njemu svi sami sebi dokazuju da su snažniji i sposobniji.
Ko su i šta su moberi?
Karakteristike mobera (onih koji vrše teror), najčešće pripadaju karakterološkom sklopu poremećaja ličnosti. Fenomenološki, mogu se podijeliti u četiri najčešće kategorije:
1.Željan pažnje
- pretjerano su ljubazni i tako teže održavanju što boljih odnosa sa autoritetima
- selektivno su ljubazni prema saradnicima, posebno prema potencijalnoj žrtvi sa oštrom granicom da/ne
- često izvodi ”jadan ja” i ”posipanje pepelom” dramu
- ako ga neko izaziva sa ponašanjem, predstavlja se kao žrtva
- ako ga pozovu na odgovornost, konfabulira i krivicu svaljuje na druge
- uvijek želi da bude u centru zbivanja.
2.Imitator
- nijesu profesionalno kvalifikovani, ali tvrde da jesu jer se nalaze u blizini profesionalaca
- često glume profesiju kojom žele da se bave i zahtjevni su u pogledu priznavanja zasluga
- manipulativni, ali nekritični, tako da se lako mogu isprovocirati
- često prijete saradnicima, glume odanost nadređenima, ali ih lako i odbacuju nakon što im više nijesu od koristi.
3.Guru
- uspješni na uskom polju svoje stručnosti, od saradnika priznati kao takvi, egocentrični, zlostavljaju sve one za koje procijene da mogu da ih ugroze
- emotivno hladni
- pretjerano uredni i organizovani
- svoje greške pripisuju drugima
- uglavnom muškarci.
4. Psihopata
- agresivni i arogantni prema žrtvama, prema ostalima ljubazni, ali hladni i proračunati
- dobri glumci, za njih zakoni i moralne norme ne predstavljaju nikakvu vrijednost
- često u centru zbivanja neke kriminalne aktivnosti
- oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve
- ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivicu.
Značajno je pomenuti i fenomen reaktivnog mobinga, tj. situacija kada dugogodišnja žrtva u izmijenjenim okolnostima unutar radne sredine i sama postaje mober. Često je u pitanju politički revanšizam.

Meni se cini da je mnogo vise onih koji drugima uskracuju pravo da govore u prilog svoje nacije, no onih koji govore protiv svoje nacije, i pri tome izvode frojdovske zakljucke o nekakvim mentalnim poremecajima i nesnalazenjima.

Postenije bi im bilo da kao onaj Njegosev majmun cuteci stanu pred zrcalo, no sto prosipaju fasisticke klice zamotane u vaspitno-obrazovne brige.

Mislim na te neke, koji to rade.

interesantan tekst, ali samo to. Za nase dnevne novine cesto pisu ljudi "sumnjivih" kvalifikacija, pa tako i ovdje procitah stvari koje su notorne izmisljotine i pokazuju da autor bas i ne zna o cemu pise. Sve mi se svidjelo do ovog dijela "Guru". Pa mogu reci da nisam odavno procitao 6 redova teksta u kojima je "strucnjak" pokazao toliko neznanja o onome sto pise. Mislim da bi bolji odgovor dobio da se malo posluzio Google-om.
Uzecu samo jedan primjer - Isak Adizes, po mnogima najveci guru menadzmenta u svijetu danas (a vjerovatno i ikad). Imao sam srecu da ga upoznam i da razgovaram sa njim, i mogu reci da nisam odavno upoznao osobu koja sa toliko strasti i energije prilazi svom poslu, cak i u dobi kad bi vecina razmisljala o penziji.
Osnovna osobina svakog gurua je snazno motivisanje saradnika i bezrezervna podrska i prenosenje znanja na njih. Da bi neko bio guru u necemu, on mora imati izuzetno razvijenu mrezu ljudi koji ga okruzuju i koji mu omogucavaju da siri svoj uticaj. To se ne izgradjuje maltretiranjem i zlostavljanjem saradnika.

Dosta da krenemo od ovog' foruma, pa da vidimo kako je ko izgradjen i kol'ku krizu identiteta imaju...
Od onakvih ljepih nickova kao shto je NJEGOS... KOLASHINAC... ili recimo DJETIC SA LOVCENA...
Ono savi nick da neznash jel zensko il mushko... mozda grijeshim, neznam :wacko:

Hmmm... Zanimljiva tema, rekao bih prije svega zbog namjere iz koje je pokrenuta.
Zašto ulaziti u kvalifikovanje osoba s kojima se putem neta ''družiš'' samo par dana? Mislim, ne pomisli da mi smeta, čak mi je i zanimljivo,nego me jednotavno zanima tvoja verzija odgovora.

1.Željan pažnje
- pretjerano su ljubazni i tako teže održavanju što boljih odnosa sa autoritetima
- selektivno su ljubazni prema saradnicima, posebno prema potencijalnoj žrtvi sa oštrom granicom da/ne
- često izvodi ”jadan ja” i ”posipanje pepelom” dramu
- ako ga neko izaziva sa ponašanjem, predstavlja se kao žrtva
- ako ga pozovu na odgovornost, konfabulira i krivicu svaljuje na druge
- uvijek želi da bude u centru zbivanja.
otpuno tačno i odnosi se na veliku većinu ljudi. Najsveobuhvatnija kategorizacija, najmanje definisana zbog sveobuhvatnosti, logično.


2.Imitator
- nijesu profesionalno kvalifikovani, ali tvrde da jesu jer se nalaze u blizini profesionalaca
- često glume profesiju kojom žele da se bave i zahtjevni su u pogledu priznavanja zasluga
- manipulativni, ali nekritični, tako da se lako mogu isprovocirati
- često prijete saradnicima, glume odanost nadređenima, ali ih lako i odbacuju nakon što im više nijesu od koristi.
Ovo je vrlo opasan tip, veoma često se sreće kod nas, vjerovali ili ne ali iz razloga što se trenutno nalazimo u tranziciji kompletnog društvenog sistema, pa kao takvi (pogotovo CG) imamo jako malo stručnog i obrazovanog kadra. Na sreću, ovakvi ljudi su limit sami sebi u ogromnom procentu slučajeva.


3.Guru
- uspješni na uskom polju svoje stručnosti, od saradnika priznati kao takvi, egocentrični, zlostavljaju sve one za koje procijene da mogu da ih ugroze
- emotivno hladni
- pretjerano uredni i organizovani
- svoje greške pripisuju drugima
- uglavnom muškarci.
Perfektno rečeno, ali bih rekao da je pogrešno definisan naziv za ovaj tip. Pretpostavljam da je autor mislio na to kako ovi tipovi sami sebe posmatraju.



4. Psihopata
- agresivni i arogantni prema žrtvama, prema ostalima ljubazni, ali hladni i proračunati
- dobri glumci, za njih zakoni i moralne norme ne predstavljaju nikakvu vrijednost
- često u centru zbivanja neke kriminalne aktivnosti
- oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve
- ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivicu.
Značajno je pomenuti i fenomen reaktivnog mobinga, tj. situacija kada dugogodišnja žrtva u izmijenjenim okolnostima unutar radne sredine i sama postaje mober. Često je u pitanju politički revanšizam.

Nema potrebe komentarisati.
Kao i većina novinskih članaka na ovu ili slične teme, i ovdje je u pitanju instant znanje, pa kao takvo se ne može baš ozbiljno uzeti u obzir. Taman koliko se iz karte grada može naučiti istorija.

kriza identiteta nastupa onda,bar ja tako mislim, kad čovjek ne zna šta hoće i kad dopušta da mu okolina svojim pravilima kroji način razmišljanja i djelovanja.. uglavnom krizu indetiteta doživljavaju mladi ljudi na nekim životnim prekretnicama kad nastaje privremena kriza identiteta, ali i ne mora..ali kad se radi o već formiranim pojedincima, a koji ne posjeduju svijest o tome zašto žive i ko su, onda su to već opasnija stanja, koja mogu voditi u duboku depresiju i nezadovoljstvo sobom i svojim životom..takve osobe žive u raskolu izmedju potrebe da udovolje sredini i da budu svoji.. identitet bi trebao izvirati iz samospoznaje i zbog toga gubitak identiteta može govoriti o osobama, koje su propustile upoznati svoje istinsko JA, koje nisu otkrile svoje duboke želje i potrebe..takve osobe treba da se odlijepe od tudjih očekivanja i formiraju svoja pravila.. da se snagom volje odupru duhovnoj lijenosti i potraže dublji smisao u sebi samima..

Perfektno rečeno, ali bih rekao da je pogrešno definisan naziv za ovaj tip. Pretpostavljam da je autor mislio na to kako ovi tipovi sami sebe posmatraju.
Nema potrebe komentarisati.
Kao i većina novinskih članaka na ovu ili slične teme, i ovdje je u pitanju instant znanje, pa kao takvo se ne može baš ozbiljno uzeti u obzir. Taman koliko se iz karte grada može naučiti istorija.

Ovo je ok, samo sto ja ne znam kako to definisati. Ovo je sve osim Guru.
Nije prvi put da instant strucnjaci pisu za nase dnevnike, i nazalost nastavice se. Bolje bi bilo da prevedu neke strane tekstove ljudi koji znaju sta pricaju nego ovo sto rade.

interesantan tekst, ali samo to. Za nase dnevne novine cesto pisu ljudi "sumnjivih" kvalifikacija, pa tako i ovdje procitah stvari koje su notorne izmisljotine i pokazuju da autor bas i ne zna o cemu pise. Sve mi se svidjelo do ovog dijela "Guru". Pa mogu reci da nisam odavno procitao 6 redova teksta u kojima je "strucnjak" pokazao toliko neznanja o onome sto pise. Mislim da bi bolji odgovor dobio da se malo posluzio Google-om.
Uzecu samo jedan primjer - Isak Adizes, po mnogima najveci guru menadzmenta u svijetu danas (a vjerovatno i ikad). Imao sam srecu da ga upoznam i da razgovaram sa njim, i mogu reci da nisam odavno upoznao osobu koja sa toliko strasti i energije prilazi svom poslu, cak i u dobi kad bi vecina razmisljala o penziji.
Osnovna osobina svakog gurua je snazno motivisanje saradnika i bezrezervna podrska i prenosenje znanja na njih. Da bi neko bio guru u necemu, on mora imati izuzetno razvijenu mrezu ljudi koji ga okruzuju i koji mu omogucavaju da siri svoj uticaj. To se ne izgradjuje maltretiranjem i zlostavljanjem saradnika.

@octavian, čini mi se da je ođe samo uslovno upotrijebljen termin 'guru', a ne u svom pravom ekonomskom značenju, tako da onda i taj dio teksta ima dosta smisla. a naravno da u svo pravom značenju nema smisla... :)
al mi se čini da je tekst pisan u kratkoj formi, pa je možda nedorečen zbog toga, ali u svakom slučaju je prilično istinit.
jedna fina parodija na mobing je jednim dijelom prikazana i u humorističkoj seriji 'ofis' ko je gledao...

@octavian, čini mi se da je ođe samo uslovno upotrijebljen termin 'guru', a ne u svom pravom ekonomskom značenju, tako da onda i taj dio teksta ima dosta smisla. a naravno da u svo pravom značenju nema smisla... :)
al mi se čini da je tekst pisan u kratkoj formi, pa je možda nedorečen zbog toga, ali u svakom slučaju je prilično istinit.
jedna fina parodija na mobing je jednim dijelom prikazana i u humorističkoj seriji 'ofis' ko je gledao...

mislis u svom pravom duhovnom znacenju :)

rijec guru u pravodu znaci onaj koji rastjeruje tamu! u mnogim slucajevima se ta rijec koristi kao nekakav predvodnik, sveznalica...

pitanje je samo ko iz kakvih pobuda manipulise drugima..je li stvarno u pitanju kriza identiteta ili je u pitanju licnost koja je kao takva formirana...

zasto mislis da je od ovih nickova bolji tvoj avatar na kome pise "100 % Srbin"? A ni nick ti bas ne odise lucidnoscu ni prefinjenim identitetskim obiljezjem

:photo:

slazem se

:photo:

slazem se


Pazi ti da te propuh ne uvati :tongue2:

:bye1:..

:bye1:..

Pridruzujem se iskrenim cestitkama :D

Svaki čovjek ima dva identiteta - jedan je onaj kakvim on vidi sebe, a drugi je onaj kakvim ga drugi vide. Viđeti sebe očima drugih može da bude bolno, ali u nekim trenucima i potrebno. Ponekad i u očima drugih možemo viđeti dosta istinite sopstvene karakterne crte.
Mi pokazujemo svoje lice drugima, ali ono lice koje se dopada njima, dok pravo lice čuvamo za sebe - jedno je javna ličnost, a drugo privatna osoba. Društvu se pokazuje maska, a ne pravo lice, u strahu da se ne bude odbačen. Ali onaj ko stalno nosi masku, ne može da je se oslobodi - ona vremenom postaje njegovo lice. U javnom životu više mu je stalo šta će drugi o njemu misliti, nego što mu je stalo do sebe kakav stvarno jeste. Čovjek najvećim dijelom svog života živi životom drugih; rijetki su trenuci kad je sam sa sobom, oslobođen od spoljašnjih prinuda, samo svoj. Neko nikada ne dođe do sebe, maska je jedino što ima i postoji.