kako se osjecate kad vidite neku loshu ili dobru stvar i kako one reaguju na vas...da li ako vidite neshto fino, jednostavno se ozarite ili ako vidite neshto shto ne valja da vas crnjak uhvati...


ja npr posle ovoga spota - mrtav nasmijan....ustao sam se pushtio ga i pocheo da igram kroz kucu a nisam ni progledao...tako pozitivno djeluje da je to nenormalno :)

http://www.youtube.com/watch?v=Mat9ORRMwNQ


shto se ruznih stvari tiche razvio sam neku vrstu odbojnosti i kompletnog ignorisanja i samo bash bash za*ebane stvari mogu da me dovedu do "mrtvog" stanja.jednostavno sam nauchio da sve sagledam sa svijetle strane pa chak i kad je u nekoj situaciji skoro i nema.

Kako ovako zanimljivu temu niko nije 'ovjerio'...
Prirodno je da reagujem na bilo kakvu negativnu ili pozitivnu stvar, da me nishta ne dotiche zapitala bih se je li neshto nije u redu sa mnom...Druga je stvar koliko pokazujem i na koji nachin reagujem, poshto ne zhelim sa pojedinima da podijelim emocije u tom trenutku...Poshto sam strahsno impulsivna po prirodi, to mi se nekoliko puta obilo o glavu, pokushavam da se maksimalno iskonotrolishem i u napadimaa bijesa, smijeha, zadovoljstva, ali opet shvatam na kraju da je to moja izvjeshtachena reakcija i da to nijesam ja.
Konkretan primjer, kuma je prije 4 godine objavila da se vjerila i onako sva presrecna , pruzhila mi i pokazala mi prsten na ruci, ja sam ga samo uzela pogledala i rekla onim tihim glasom : 'aha, pa je l..e super' bez ikakvog osmijeha, uzbudjenja, podvriska..Svako bi pomislio da sam bezochna, mozhda ljubomorna, ali ona ne, jer me zna..Ja jednostavno ne umijem da se ponasham u tim, po meni stereotipnim situacijama, a samim tim i da izrazim ono shto osjecam - a glupo je reci da sam bila presrecna i stvarno mi je bilo mnogo drago zbog njene vjeridbe, ali eto moje ponashanje nije tako pokazalo, vec suprotno...
Jedino gdje ne mogu da sakrijem osjecanje u datom momentu, ono naprosto 'izleti' iz mene, je, ne daj bozhe, smrtni sluchaj, kao i nechije rodjenje :) i vijest da je neka zhenska osoba koju poznajem u drugom stanju...To su dva sluchaja gdje reagujem 'normalno'...
Shto se ostalih sluchajeva tiche, nepredvidljiva sam...totalno...

Konacno da vidim jos neku curu da djuska kada je sama kuci.imam takve epizode i ja.Radujem se kada vidim neku dobru stvar.Kada je losa stvar jos uvek pronalazim put da je pogledam sa pozitivne strane.

Zapravo dosta utice i u kakvom sam raspolozenju,narocito da li me umor savladao,definitivno tada ne mogu ni da funkcionisem

Pokusavam da ne reagujem 'burno'...ali ne uspijevam...nazalost...neke sitnice me dovode do ludila...ali isto tako radujem se svemu i svacemu,i najmanji razlog mi je dovoljan da totalno otkacim...