Algol
09-06-08, 19:15
ROMANTIZAM U MUZICI
U razvoju muzičke kulture XIX vijek predstavlja jedno od najbogatijih razdoblja. To bogastvo ogleda se u stvaranju novih izražajnih sredstava,u sadržaju i obliku. Romantizam je dao krupna ostvarenja na području opere,simfonijske,kamerne i koncertne muzike,muzike za klavir i solo pjesme,a takođe i velike majstore,kompozitore i izvođače. Donio je tješnju vezu između širokih slojeva naroda i muzike kao umjetnosti. Krug ljubitelja muzike i građanskih slojeva postajao je sve širi. Osnivaju se muzička udruženja, kompozitori se oslobađaju obaveza prema feudalcima i počinju da djeluju samostalno. Umjetničko stvaranje postaje subjektivno. Umjetnik je razočaran u stvarnost,povlači se u sebe i svoja osjećanja i nastoji da oživi srednji vijek. Svoje junake nalazi u srednjevijekovnim fantastičnim likovima. Težeći da drugačije živi, romantičar se interesuje za folklor. Samoća ga goni u prirodu,gdje zapaža nove momente koji potvrđuju njegovo duševno stanje. Za kompozitore romantičare značajno je to da su stvorili male forme, koje su odraz njihove nestalnosti i trenutnih duševnih stanja. Sklonost ka malim formama stvorila je najprije klavirsku minijaturu i solo pjesmu.
Naravno, nisu samo to oblici romantizma. U romantizmu će nastati i programska muzika ( Berlioz i List ), a centralni oblik će biti simfonijska poema. Izraz ’’programska muzika’’ označava kompozicije koje opisuju neka vanmuzička dešavanja, pri čemu ’’program’’ predstavlja onaj vanmuzički doživljaj koji se želi dočarati- muzika govori nešto izvan sebe same. Devetnaesti vijek će donijeti i reformu opere (Vagner). Nemoguće je da se ne pomene i romantičarska melodija:ona dobija veći obim, slobodniji tok, novu ritmičku podlogu i obilno koristi hromatiku. Javlja se težnja za novim orkestarskim bojama, povećanim orkestrom i usavršavanjem tehnike limenih instrumenata. Devetnaesti vijek mijenja sliku evropske muzike. Mnogi narodi koji su svoju muzičku kulturu gradili pod uticajem italijanske, francuske i njemačke muzike nastoje sada da njihovi kompozitori u svoja djela unose njihov folklor i stvaraju orginalna djela.
Kompozitori tog doba inspiraciju za svoja djela često pronalaze u svaralaštvu značajnih književnika (Lamartinea, Hugoa, Byrona, Goethea, Schillera i dr.).
Najznačajniji predstavnici evropske muzičke romantike bili su:
- Franz Schubert (1797 -1828.), kompozitor solo pjesama, klavirskih minijatura i simfonija.
- Carl Maria Weber (1786 -1826.) pisac klavirskih kompozicija, poznate opere Strijelac vilenjak s tematikom iz narodne legende.
- Felix Mendelssohn (1809 -1847.), autor klavirskih i orkestarskih kompozicija, a jedan od najistaknutijih propagatora Bahove muzike.
- Robert Schumann (1816.-1856.), autor simfonijskih etida te pjevnih, sentimentalnih solo pjesama.
-Fryderyk Chopin (1810.-1849.) , koji je velik dio svog života proveo u Parizu, pisao je virtuozne klavirske kompozicije, pronalazeći posve nove stvaralačke forme.
Simfonijskim poemama kao autori istakli su se:
-Hector Berlioz (1803-1869.) čuveni inovator na polju orkestarske muzike
-Franz Liszt (1811.-1886.) koji je bio i pijanista, kompozitor i dirigent: nadovezujući se na Berlioza, on još više usavršava simfonijsku muziku.
Od slovenskih kompozitora treba spomenuti:
Mihaila Ivanoviča Glinku (1804 ¬1857.), koji je u svojim kompozicijama povezivao rusku i evropsku muzičku tradiciju, a napisao je i poznate opere Rusmil i Ludmila te Ivan Susanjin.
Bedricha Smetanu i Antonina Leopolda Dvoržaka u Češkoj (1825 -1884.), prvi autor poznatog ciklusa simfonijskih pjesama Moja domovina, zatim opere Prodana nevjesta s obilnim korišćenjem melodike narodne pjesme, a drugi čuvene Simfonije broj 9 – ‘’Iz Novoga svijeta’’.
Johannes Brahms (1833 -1897) U Bramsovom opusu nalaze se sve glavne instrumentalne i vokalne vrste, izuzevši opere. Često se inspirisao narodnom muzikom, a naročito se istaknuo na području kamerne muzike i solo pjesama. Četiri simfonije, dva klavirska koncerta, Rapsodija za alt, violinski koncert u D-dur - u, dvorski koncert za violinu i violončelo u A-mol - u, Njemački rekvijem, i brojne solo pjesme samo su dio najvažnijeg Bramsovog opusa, uz kamerna djela te crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo.Poznate su njegove ''Madjarske igre''.
U muzičkom stvaralaštvu Rusije Glinku slijede, članovi tzv.’’Ruske petorice’’:
Aleksandar Porfirovič Borodin (1833.-1881 .) sa operom Knez lgor i simfonijskim pjesmama sa sadržajima iz narodne predaje.
Modest Petrovič Musorgski (1 839- 1881) poznat u cijelom svijetu po operi Boris Godunov i Soročinski sajam.
Nikolaj Rimski Korsakov (1844.-1908.), pisac opera, od kojih mu je najpoznatija Sadko, sa tematikom iz ruske narodne epske poezije
I druga, zapadnjačka struja u Rusiji čiji je predstavnik Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893./, jedan od najboljih svjetskih kompozitora simfonijske muzike i autor poznate opere Pikova dama - napisane prema Puškinu.
Tu su i veličanstveni operski opusi dvojice velikana:
Giussepea Verdija (1813 -1901) - Rigoletto, Trubadur, Traviata, Aida, te ništa manje značajno opersko djelo Richarda Wagnera (1813 -1883:) sa operama: Tristan i Izolda, Tanhojzer, Majstori pjevači i dr. možemo reći da je cjelokupna muzička umjetnost u razdoblju romantizma došla do takvog zamaha da ni prije ni poslije te epohe nije bilo toliko značajnih kompozitora i umjetničkih ostvarenja u svim muzičkim žanrovima.
U razvoju muzičke kulture XIX vijek predstavlja jedno od najbogatijih razdoblja. To bogastvo ogleda se u stvaranju novih izražajnih sredstava,u sadržaju i obliku. Romantizam je dao krupna ostvarenja na području opere,simfonijske,kamerne i koncertne muzike,muzike za klavir i solo pjesme,a takođe i velike majstore,kompozitore i izvođače. Donio je tješnju vezu između širokih slojeva naroda i muzike kao umjetnosti. Krug ljubitelja muzike i građanskih slojeva postajao je sve širi. Osnivaju se muzička udruženja, kompozitori se oslobađaju obaveza prema feudalcima i počinju da djeluju samostalno. Umjetničko stvaranje postaje subjektivno. Umjetnik je razočaran u stvarnost,povlači se u sebe i svoja osjećanja i nastoji da oživi srednji vijek. Svoje junake nalazi u srednjevijekovnim fantastičnim likovima. Težeći da drugačije živi, romantičar se interesuje za folklor. Samoća ga goni u prirodu,gdje zapaža nove momente koji potvrđuju njegovo duševno stanje. Za kompozitore romantičare značajno je to da su stvorili male forme, koje su odraz njihove nestalnosti i trenutnih duševnih stanja. Sklonost ka malim formama stvorila je najprije klavirsku minijaturu i solo pjesmu.
Naravno, nisu samo to oblici romantizma. U romantizmu će nastati i programska muzika ( Berlioz i List ), a centralni oblik će biti simfonijska poema. Izraz ’’programska muzika’’ označava kompozicije koje opisuju neka vanmuzička dešavanja, pri čemu ’’program’’ predstavlja onaj vanmuzički doživljaj koji se želi dočarati- muzika govori nešto izvan sebe same. Devetnaesti vijek će donijeti i reformu opere (Vagner). Nemoguće je da se ne pomene i romantičarska melodija:ona dobija veći obim, slobodniji tok, novu ritmičku podlogu i obilno koristi hromatiku. Javlja se težnja za novim orkestarskim bojama, povećanim orkestrom i usavršavanjem tehnike limenih instrumenata. Devetnaesti vijek mijenja sliku evropske muzike. Mnogi narodi koji su svoju muzičku kulturu gradili pod uticajem italijanske, francuske i njemačke muzike nastoje sada da njihovi kompozitori u svoja djela unose njihov folklor i stvaraju orginalna djela.
Kompozitori tog doba inspiraciju za svoja djela često pronalaze u svaralaštvu značajnih književnika (Lamartinea, Hugoa, Byrona, Goethea, Schillera i dr.).
Najznačajniji predstavnici evropske muzičke romantike bili su:
- Franz Schubert (1797 -1828.), kompozitor solo pjesama, klavirskih minijatura i simfonija.
- Carl Maria Weber (1786 -1826.) pisac klavirskih kompozicija, poznate opere Strijelac vilenjak s tematikom iz narodne legende.
- Felix Mendelssohn (1809 -1847.), autor klavirskih i orkestarskih kompozicija, a jedan od najistaknutijih propagatora Bahove muzike.
- Robert Schumann (1816.-1856.), autor simfonijskih etida te pjevnih, sentimentalnih solo pjesama.
-Fryderyk Chopin (1810.-1849.) , koji je velik dio svog života proveo u Parizu, pisao je virtuozne klavirske kompozicije, pronalazeći posve nove stvaralačke forme.
Simfonijskim poemama kao autori istakli su se:
-Hector Berlioz (1803-1869.) čuveni inovator na polju orkestarske muzike
-Franz Liszt (1811.-1886.) koji je bio i pijanista, kompozitor i dirigent: nadovezujući se na Berlioza, on još više usavršava simfonijsku muziku.
Od slovenskih kompozitora treba spomenuti:
Mihaila Ivanoviča Glinku (1804 ¬1857.), koji je u svojim kompozicijama povezivao rusku i evropsku muzičku tradiciju, a napisao je i poznate opere Rusmil i Ludmila te Ivan Susanjin.
Bedricha Smetanu i Antonina Leopolda Dvoržaka u Češkoj (1825 -1884.), prvi autor poznatog ciklusa simfonijskih pjesama Moja domovina, zatim opere Prodana nevjesta s obilnim korišćenjem melodike narodne pjesme, a drugi čuvene Simfonije broj 9 – ‘’Iz Novoga svijeta’’.
Johannes Brahms (1833 -1897) U Bramsovom opusu nalaze se sve glavne instrumentalne i vokalne vrste, izuzevši opere. Često se inspirisao narodnom muzikom, a naročito se istaknuo na području kamerne muzike i solo pjesama. Četiri simfonije, dva klavirska koncerta, Rapsodija za alt, violinski koncert u D-dur - u, dvorski koncert za violinu i violončelo u A-mol - u, Njemački rekvijem, i brojne solo pjesme samo su dio najvažnijeg Bramsovog opusa, uz kamerna djela te crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo.Poznate su njegove ''Madjarske igre''.
U muzičkom stvaralaštvu Rusije Glinku slijede, članovi tzv.’’Ruske petorice’’:
Aleksandar Porfirovič Borodin (1833.-1881 .) sa operom Knez lgor i simfonijskim pjesmama sa sadržajima iz narodne predaje.
Modest Petrovič Musorgski (1 839- 1881) poznat u cijelom svijetu po operi Boris Godunov i Soročinski sajam.
Nikolaj Rimski Korsakov (1844.-1908.), pisac opera, od kojih mu je najpoznatija Sadko, sa tematikom iz ruske narodne epske poezije
I druga, zapadnjačka struja u Rusiji čiji je predstavnik Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893./, jedan od najboljih svjetskih kompozitora simfonijske muzike i autor poznate opere Pikova dama - napisane prema Puškinu.
Tu su i veličanstveni operski opusi dvojice velikana:
Giussepea Verdija (1813 -1901) - Rigoletto, Trubadur, Traviata, Aida, te ništa manje značajno opersko djelo Richarda Wagnera (1813 -1883:) sa operama: Tristan i Izolda, Tanhojzer, Majstori pjevači i dr. možemo reći da je cjelokupna muzička umjetnost u razdoblju romantizma došla do takvog zamaha da ni prije ni poslije te epohe nije bilo toliko značajnih kompozitora i umjetničkih ostvarenja u svim muzičkim žanrovima.