Algol
04-06-08, 13:12
Feliks Mendelson (1809-1847) -pripada romanticarima koji su izuzetno njegovali klavirsku muziku, a poznat je i po tome sto je proslavio Bahovu muziku, dosta godina posle njegove smrti. Zivio je u bogatoj porodici, sto mu je omogucilo da se bavi muzikom, koja nije donosila narocite prihode. Njegova otac bio je bankar i protivio se njegovom odabiru poziva, ali kada je poceo da nize uspjehe, stari Mendelson je prihvatio sinovljev izbor.
Mendelson je bio jedan od rijetkih kompozitora koji su za zivota postigli slavu i obogatili se. Njegov Koncert za klavir i orkestar br. 1 u g-molu, na primjer, bio je takav hit, da je, u jednom trenutku, bio najvise izvodjeni koncert za klavir koji je ikada napisan. Kompozitor Hektor Berlioz prepricavao je anegdotu o klaviru na Pariskom konzervatorijumu. Taj specijalni klavir bio je toliko naviknut na svirace Mendelsonovog koncerta, da je nastavljao da svira tu muziku cak i kada niko nije dodirivao njegove dirke! Lokalni stimer je pokusavao sve sto je u njegovoj moci da zaustavi svirace klavira – prskao ga je svetom vodicom, izbacivao klavir kroz prozor, sjeckao dirke sjekirom. Medjutim, klavir i dalje nije prestajao.Na kraju je preostale komade klavira bacio je u vatru – i koncert je najzad utihnuo.
Mendelson je dirigovao orkestrom u Lajpcigu u Njemackoj, gdje je Bah, jedan vijek prije toga, napisao svoja remek-djela. Mendelson je, u stvari, odigrao glavnu ulogu u popularizovanju Bahove muzike. Mnoge od njegovih kompozicija trunule su posle njegove smrti u ostavama (ili su bile bacene).
Feliks Mendelson je pronasao i izveo Bahovu monumentalnu Pasiju po Mateju, prvi put posle Bahove smrti. Od tog trenutka, Bah je postao postovan, cijenjen i voljen u cijelom svijetu.
Mendelson je pokusavao da nastavi tradiciju Baha i Hendla komponujuci oratorijume, kakvi su Ilija (Elijah) i Himna pohvalnica. Medjutim, Mendelsonove simfonije jos su cuvenije od njegovih oratorijuma. Cetvrta simfonija, Italijanska, zaista je sjajna. U njoj je Mendelson uhvatio prozracnu, praznicnu atmosferu koju je dozivio na odmoru u Italiji.
Kada je doslo vrijeme da diriguje prvo izvodjenje Pasije po Mateju, Feliks Mendelson je dosao do dirigentskog podijuma i otvorio na stalku za note ogromnu partituru. Pojavio se samo jos jedan mali problem. Dok se publika smijestala na svoja mjesta, Feliks je otkrio da ima pogresnu partituru (note)! Knjiga je izgledala isto kao prava Bahova kompozicija – jednako debela,
iste kozne korice – medjutim, bila je to potpuno druga kompozicija, drugog kompozitora.Bez obzira na to, Mendelson je podigao dirigentsku palicu i poceo da diriguje Bahovo djelo, okrenuvsi note pogresne partiture s vremena na vrijeme, kako ne bi uzbunio muzicare. Uspio je da diriguje cijelu Bahovu Pasiju (koja traje vise od dva sata) po sjecanju, bez primjetnih gresaka.
Mendelson je bio jedan od rijetkih kompozitora koji su za zivota postigli slavu i obogatili se. Njegov Koncert za klavir i orkestar br. 1 u g-molu, na primjer, bio je takav hit, da je, u jednom trenutku, bio najvise izvodjeni koncert za klavir koji je ikada napisan. Kompozitor Hektor Berlioz prepricavao je anegdotu o klaviru na Pariskom konzervatorijumu. Taj specijalni klavir bio je toliko naviknut na svirace Mendelsonovog koncerta, da je nastavljao da svira tu muziku cak i kada niko nije dodirivao njegove dirke! Lokalni stimer je pokusavao sve sto je u njegovoj moci da zaustavi svirace klavira – prskao ga je svetom vodicom, izbacivao klavir kroz prozor, sjeckao dirke sjekirom. Medjutim, klavir i dalje nije prestajao.Na kraju je preostale komade klavira bacio je u vatru – i koncert je najzad utihnuo.
Mendelson je dirigovao orkestrom u Lajpcigu u Njemackoj, gdje je Bah, jedan vijek prije toga, napisao svoja remek-djela. Mendelson je, u stvari, odigrao glavnu ulogu u popularizovanju Bahove muzike. Mnoge od njegovih kompozicija trunule su posle njegove smrti u ostavama (ili su bile bacene).
Feliks Mendelson je pronasao i izveo Bahovu monumentalnu Pasiju po Mateju, prvi put posle Bahove smrti. Od tog trenutka, Bah je postao postovan, cijenjen i voljen u cijelom svijetu.
Mendelson je pokusavao da nastavi tradiciju Baha i Hendla komponujuci oratorijume, kakvi su Ilija (Elijah) i Himna pohvalnica. Medjutim, Mendelsonove simfonije jos su cuvenije od njegovih oratorijuma. Cetvrta simfonija, Italijanska, zaista je sjajna. U njoj je Mendelson uhvatio prozracnu, praznicnu atmosferu koju je dozivio na odmoru u Italiji.
Kada je doslo vrijeme da diriguje prvo izvodjenje Pasije po Mateju, Feliks Mendelson je dosao do dirigentskog podijuma i otvorio na stalku za note ogromnu partituru. Pojavio se samo jos jedan mali problem. Dok se publika smijestala na svoja mjesta, Feliks je otkrio da ima pogresnu partituru (note)! Knjiga je izgledala isto kao prava Bahova kompozicija – jednako debela,
iste kozne korice – medjutim, bila je to potpuno druga kompozicija, drugog kompozitora.Bez obzira na to, Mendelson je podigao dirigentsku palicu i poceo da diriguje Bahovo djelo, okrenuvsi note pogresne partiture s vremena na vrijeme, kako ne bi uzbunio muzicare. Uspio je da diriguje cijelu Bahovu Pasiju (koja traje vise od dva sata) po sjecanju, bez primjetnih gresaka.