Dva prevoda na naš jezik:

http://www.4shared.com/account/file/35040620/4e7612c1/Danijel_Turina_-_Yoga_Sutra.html

http://www.4shared.com/account/file/35017133/9e1cd376/Izreke_o_jogi.html

Lijepo. Mogao si samo nesto o njima napisati posto si dovoljno kompetentan :)

Neka govore same za sebe:

II/35: ahimsa-pratishayam tat-samnidhau vaira-tyagah
Onaj tko je utvrden u nenasilju stvara ozracje mira i svi koji dolaze u njegovu blizinu prestaju se ponašati neprijateljski.

II/36: satya-pratisthayam virya-labhah
Rijeci utemeljenoga u istini posjeduju moc ostvarenja.

II/37: asteya-pratišthayam sarva-ratna-upasthanam
Utemeljenome u neposezanju za tuđim dobrom dolaze spontano sva blaga i bogatstva.

II/38: brahmacarya-pratišthayam virya-labhah
Utemeljenome u sublimaciji vlastite čulnosti muževna snaga nadolazi.

Najbolji opis asana koji sam sreo:

II/46: sthirasukhamasanam.
Asana mora biti stabilna i ugodna.

II/47: prayatnašaithilyanantyasamapattibhyam.
Tek kada je svaki napor iščezao i javio se osećaj sjedinjenosti sa bezgraničnim može biti govora o asanama.

II, 48: tato dvamdvanabhighatah.
Iz te opuštenosti sledi izbavljenje od ometajućih parova suprotnosti.

Tamo gdje ne doseže intelekt:

...........

III, l: dešabandhašcittasya dharana.
Fiksiranje [celokupne] ≫moći očitavanja≪ (citta) na [isključivo] jedno mesto [predstavlja] - ≫zadržanost≪ (dharana).

U momentu kada se uspostavlja pomenuto fiksiranje ili lociranje moći očitavanja, celokupna s-vesnost se koncentriše ≫bez ostatka≪ na samo jedno izabrano mesto. Kako tog momenta više nikakva duševna energija ne preostaje, kako se životno tog momenta pretvorilo u spoznajno, u ≫očitavajuće≪ - može se reći da se tog momenta gnoseološki, psihološki ili ≫estetski≪ i ontološki plan zapravo stapaju u jedan jedini. Biće, bez ostatka angažovano u aktu zrenja, živi svoj zor kao samog sebe. U ovim momentima (a upravo njima se joga i bavi) pojmovi kao što su duh, duša, moć ili organ svesnosti, energija životnog, budnost ili očitavajiića moć gotovo su potpuno nerazlučivi. Kao što ćemo videti dalje u YS - termini kao što su citta, buddhi, manas, daršanašakti upotrebljavaju se često kao sinonimi. Kao primere za mesto, oblast (deša), na kome ili u kome se vrši ≫mobilizacija≪ psihičke energije komentari navode oblast oko pupka, oko srca, u unutrašnjosti glave iznad nepca (oblast u kome se nalazi tzv. ≫okean svetlosti≪), vrh nosa, vrh jezika ili neko drugo mesto na telu ili u telu. Osim ovih manje-više ≫internih oblasti≪, komentari (svakako u skladu sa vrlo starom praksom) ukazuju i na transcendirajuće, spoljne regione ili oblike u čije vinenje ili predstavljanje jogin može uspešno da smešta, vezuje i kanališe svoju očitavajuću energiju... Bez ove unutrašnje ili spoljašnje podrške - ≫zadržanost≪ (dharana) pažnje nije moguća, kaže Vacaspatimišra.

III, 2: tatra pratyayaikatanata dhyanam.
Kada se u ovoj [≫zadržanosti≪] uspostavi ≫neprekinutost poistovećenosti≪ (ekatanata) sa [izabranim, značenjskim] poticajem (pratyaya) [to se, tehničkim terminom, naziva] ≫kontemplacija≪ (dhyana).

Tamo gde dharana predstavlja prvi korak, dhyana predstavlja drugi: održavati prvobitnu mobilisanost neprekinutom, pretvoriti unificirajući poticaj u permanentni tok u kome disperzija nije više moguća. Rastrešenost ili disperzija koja karakteriše uobičajena stanja znači ne ostajati veran poticaju koji smo izabrali i paralelno uvoditi druge izvore pažnje ne stižući nikada da, do kraja angažujući spoznajne moći, domislimo ili spazimo predmete ili totalitete ka kojima nas poticaji vode i čiju istinu tražimo. Istina je, ne zaboravimo, u kontekstima i tekstovima kao što je ovaj uvek shvaćena kao poistovećenje sa realnim ili transcendentnim (što se, inače, poklapa u slučaju većine sistema indijske misli). Naći stanje u kome se autentično biva (autentično ovde znači u skladu sa najdubljim tendencijama i poticajima, u skladu sa suštinskim modusom - svarupa) jeste cilj. O tome na koji način je dhyana put ka tom cilju govorićemo povodom sledećih aforizama.

III, 3: tadevarthamatranirbhasam svarupašunyamiva samadhih.
Kada kontemplacija tako reći nestaje u obliku koji joj je specifičan (svarupa) [naime, kada ova predstavlja napor subjekta da sledi značenje koje zrači iz objekta] i samo ovo zračenje smisla (arthamatranirbhasa) preostaje [to se naziva tehničkim terminom] ≫sjedinjenost≪ (samadhi).

Na ovom mestu u ovoj sjedinjenosti ili usredsrenenosti prestaje dualitet koji volja ili želja nužno povlači za sobom. Ne postoji više jogin (=subjekt) koji želi i nastoji da uspostavi jednoliki fluks svoje pažnje u pravcu objekta, niti objekt nasuprot nečemu što je subjekt, nego postoji isijavanje, pojava (nirbhasa) samog značenja (=značaja). U potpunoj i trajnoj zaokupljenosti konstituišućim poticajem (pratyaya) - bez koga nema ni značenja ni značaja - jogin dostiže najviši nivo tzv. ≫pojmovne sjedinjenosti≪ (samprajnatasamadhi)26 koja predstavlja prvi nivo poslednjeg člana ≫osmočlanog sistema joge≪.

III, 4: trayam ekatra samyamah.
Ova tri [poslednja ≫člana≪] uzeta zajedno [nazivaju se tehničkim terminom] ≫[vrhunska] spregnutost≪ (samyama).

U celini koja u tehničkoj terminologiji (tantriki paribhaša) nosi ime samyama, a koju sam, vodeći računa i o izvedenom tradicionalnom i o doslovnom značenju, preveo sa ≫konačna ili vrhunska spregnutost≪ - dharana, dhyana i samadhi nalaze svoj raison d'etre. U sistemu kakav je jogistički, ova je ≫vrhunska spregnutost≪ na ontološkom i na psihološkom planu shvaćena kao neophodni uslov za realizovanje istine - bilo da se ova shvati kao poistovećivanje sa smislom koji zrači iz objekata i totaliteta, ili pak kao saobraženje sa vlastitom prirodom (svarupa) (koja je, kako kaže sam početak Yogasutri, u moći čistog vinenja, u nepomućenom ≫o-s-vešćavanju≪).

III, 5: tajayatprajnalokah.
[Tek] dostizanjem ove [spregnutosti javlja se] - svetlost Spoznaje.

Samyama sa svoje tri komponente ipak nije još Spoznaja (prajna). Dharana, dhyana i samddhi su pogodne forme ili, tačnije, stanja u kojima se trancendirajuća subjektivnost (puruša) susreće sa samom sobom i gde se dogana spoznaja (prajna) i sudbonosno razaznavanje (viveka) – o kojem je ranije bilo reči, cf. I, 48, II, 28... Smisao ovog i sledećeg aforizma leži u isticanju ove razlike.

III, 6: tasya bhumišu viniyogah.
Pristizanje ove [svetlosti zbiva se] u etapama.

Iz svega navedenog jasno je kako je kljuc uspjeha u sanyami ovladavanje nižim tijelima i
postignuce savršene moci fokusa duha. Ako pokušamo takvo što izvesti odjednom i prenaglo,
zbog nemira duha postici cemo tek stanje zamišljanja predmeta, odnosno formiranje samskara
u astralnom tijelu, cime cemo se dodatno udaljiti od istinske spoznaje. Ako, pak, neumorno
vježbamo smirenje i kontrolu duha, gdje kontrolu nipošto ne treba shvatiti kao voljni napor,
nego kao usmjerenje svijesti ka stanju mira i unutarnjeg sklada, moci cemo postupno
prepoznavati sve dublje stupnjeve zadubljenja narav predmeta. Oni kojima se previše žuri
najcešce brzo odustaju, buduci da sama žurba predstavlja simptom duhovnog nemira, odnosno
neuspjeha. Uspjeh u dharani postiže se odbacivanjem cilja i koncepta postignuca. Kad
odbacimo te uzroke uznemirenja, možemo poceti uživati u sadašnjem trenutku, bez potrebe za
buducnošcu i bez sjecanja na prošlost. Tada se iz duha gubi pokretacka snaga koja predstavlja
pogonsko gorivo misaonih okretaja (citta vrtti), i duh boravi u stanju sabrane moci. Duh tada
prestaje stvarati, i pušta da mu stvari kazuju o sebi. Slušajuci, on spoznaje njihovu istinsku
narav. Spoznaja te naravi ne razlikuje se od same naravi. Promjena misli o predmetu znaci
promjenu predmeta.

III/19: pratyayasya para-citta-dnanam
Sanyamom na misao stjece se znanje o duhovnom sadržaju drugih.

III/20: na cat tat sa-alambanam tasya avišayi-bhutatvat
No znanje o uzroku misli se ne stjece jer to nije predmet (sanyame).
...
III/33: pratibhadva sarvam
(Sanyamom) na intuiciju stjece se sveopca spoznaja.
...
III/52: kšana-tatkramayog sanyamad vivekadam dnanam
Primjenom sanyame na trenutak i slijed trenutaka stjece se diskriminativno znanje.