Iako je postavljeni cilj nash najveci pokretach primjetila sam da sve vishe omladine nema postavljen pravi cilj. Zavrshavaju shkolu i ne razmishljaju za shta bi to moglo koristiti.
Prichaju o svakakvim "glupostima" i zive samo u sadashnjosti. Niko nema viziju shta zeli biti ili kakav ce mu zivot biti kada odleti iz gnijezda i zapochne svoj prvi samostalni let.

Da li Vi uvijek imate postavljen neki cilj koga tezite da ostvarite?
Da li mozete slobodno da se krecete u prostoru ne razmishljajuci o sljedecem danu? Shta je prouzrokovalo ovakvo ponashanje kod djece po vashem mishljenju?

Prichaju o svakakvim "glupostima" i zive samo u sadashnjosti. Niko nema viziju shta zeli biti ili kakav ce mu zivot biti kada odleti iz gnijezda i zapochne svoj prvi samostalni let.

Ali ipak, lijepo je kad živiš u sadašnjosti, a ne u budućnosti. Lijepo je kad imaš zacrtan cilj kome težiš :) a da taj cilj ne ugrožava tvoj život u sadašnjosti.

A sam život u sadašnjosti, po mom mišljenju, podrazumijeva sve one sitnice koje naš život znače :) Osmijeh, pogled, bilo kakav gest, riječ...:)

Prichaju o svakakvim "glupostima" i zive samo u sadashnjosti.

Jedno je zivjeti u sadashnjosti i imati postavljen cilj chijem ostvarenju tezish,a drugo zivjeti samo u sadashnjosti i bez predstave srljati u nepoznato.

ima jedan odlican stih jedne muzicke grupe(bljade i slowy ce odma pogodit koje... :D) koji kaze vezano za ovu temu:
'neznam sto zelim, ali znam kako to da postignem'...
ako zanemarimo da je ovo aforizam provucen kroz rok matricu kao kvaziparola, moze se vrlo lako zakljucit iz svakodnevice da se masa ljudi ponasa po tom principu - kako bez cilja i bez nekog zacrtanog zadatka prolaziti kroz razne poslove i desavanja. mislim da je ovo neracionalno, i da ipak cojek treba da sebi postavi odredjene ciljeve, ali ne i da potpuno sebe podredi tome i da samo ceka na postignuce tog cilja, jer, jednom davno, jedan pametan cojek rece: 'sreca je lepa samo dok se ceka'... (a rambo amadeus valjda dodade: 'na livadi cveta dva'...:D)

treba imati vjeru u sebe i postaviti ciljeve jer bez cilja, bez nečega čemu težimo potpuno stagniramo zaglavljeni u rutini i jednoličnosti života.. treba biti zadovoljan onim što imaš ali uvijek težiti nečem boljem.. a granice postoje samo one koje krojimo u svojoj glavi.. jer ništa nije nemoguće sem onog što sebi kažemo da je nemoguće.. tako da vjerujem da nedostižni ciljevi ne postoje, postoje ciljevi koji se odma realizuju i oni dugoročni za koje se treba malo više pomučiti..

uporni stizu uvek do cilja:yes513: