Jedna moja poznanica iz Splita mi je pokusala objasniti sto znaci splitski termin Fjaka, ali je nisam skontao (ili sam zaboravio). Moze pojasnjenje?
:)

fiacca (tal.) = fjaka (reg. dalm) - Je izraz za letargično.., uspavano.., lijeno stanje.., mlohavost.., nevoljkost...

Čest dalmatinski izraz s kojim najčešće opisuju vrijeme bez vjetra... Inače fjaka za opis ''raspoloženje'' se koristi samo donekle.., češće u prenosnom značenju. :)

Fiacca je lokal u Kotoru : )))

...ozloglasheni :D

ma ima neka splitska definicija...

sto ozloglasen? meni je to bas lijpo mjesto :)

Bila sam mala /nedovoljno mlada za izlaske kad je Fiacca bila aktuelna :)
Taamo se okupljala posebna klapa ljudi,skloni uzhivanju razno raznih psihoaktivnih supstanci,tako da sam je svojedobno izbjegavala :D
Svakako,bolji je Scorpio,nego to nema veze sa ovom temom....

Fiacca mozhe biti i sparina..Batachic je dao vishe tumachenja,koja su tachna..

Mene zanima u kom je kontextu tvoja prijateljica spomenula fiaccu..?

...

ma ima neka splitska definicija...



U Splitu imaš moto-klub koji se zove "Fjaka"...na zidu tog moto-kluba visi ploča sa definicijom fjake

"To je stanje duha i tijela za koje Indijci, da bi ga doživili, moraju cili život gladovat i meditirat, a Dalmatincima je to Bogom dano".

a to bi ti se moglo prevest kao stanje uma dalmatinca uzrokovana potrebom za ničim

:wink3:

Koke, svaka ti dala :)

da nebi netko pomislio da je u Splitu uvik fjaka

evo malo zbivanja, najnovijih...bilo je predivno virujte mi

26.07.2008.


Noć Dioklecijana: Mamma mia, che spectacolo!


S prvim glazbenim taktovima noćne turističke atrakcije “Dani Dioklecijana” zavladao je pravi antički tulum po ulicama careve palače koji je potrajao do rane zore. Splićani i furešti u bijelim togama, uz glazbu, vino i obilje spize, kotrljali su se kalama staroga grada.

http://img32.picoodle.com/img/img32/4/7/28/f_nocdioklecim_0fc45da.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_0fc45da.jpg&srv=img32)

- Mamma mia, che spectacolo – uzbuđeno će Giancarlo iz Verone dok je promatrao marš 25 carskih pretorijanca iz rimske grupe “Storico Romano”, glasovitog udruženja koje u Rimu ima gladijatorsku školu i njeguje tradicije davno nestalog carstva.

http://img33.picoodle.com/img/img33/4/7/28/f_nocdioklecim_f2c1e4c.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_f2c1e4c.jpg&srv=img33)

- Vjerovali ili ne, eto baš u Splitu po prvi puta uživam u spektaklu vojnika “Storico Romano”. U ovom drevnom prostoru Peristila kao da se otvorio prozor u našu slavnu prošlost koja spaja dvije jadranske obale – kazat će nam Giancarlo koji nije skidao pogled sa Dioklecijanovih vojnika, ali ni sa jedne obilate plavojke čije je poprsje nestašno skakutalo pod gotovo prozirnom togom.

http://img33.picoodle.com/img/img33/4/7/28/f_nocdioklecim_4fd5564.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_4fd5564.jpg&srv=img33)

Nakon obilaska svoje palače u kočiji, car Diokelcijan, kojeg je i ove godine utjelovio glumac Čedo Martinić, na carskom trgu Peristilu obratio se svojim 'podanicima’.
http://img26.picoodle.com/img/img26/4/7/28/f_nocdioklecim_92508f5.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_92508f5.jpg&srv=img26)

- Prije 1700 godina podigao sam palaču za svoje umirovljeničke dane nakon godina vladanja i pobjeda na Orijentu gdje sam nekoliko puta pobjedio Perzijance, Egipčane i mnoge druge znane i neznane. Turisti dragi, koji pohodite moju palaču, prepustite maestralu da vam miluje lice, suncu i obilju dobre spize. Čuvajte mi Dalmaciju i neću da čujem ništa kontra Splita – poručio je Dioklecijan pored vrata Vestibula.

Umjesto očekivanog gradonačelnika Ivana Kureta, okupljene građane pozdravio je dogradonačelnik Božidar Čapalija koji je udruzi “Storico Romano” poklonio odljev reljefa glave Dioklecijana.



Najveća atrakcija noći bili su svakako pretorijanci XI. Legije koja se pod Dioklecijanom borila po vrletima Bliskog Istoka.

A di je bija Kuret?
Dok je Dioklecijan, u društvu ostalih careva tetrarhije, pomno promatrao okupljeni puk, pretorijanci su, po carevoj naredbi, izveli nekoliko borbenih formacija i demonstrirali umijeće mačevanja. Uz glazbenu pozadinu, pod arkadama Peristila bljeskali su mačevi i sjajni oklopi. Kao da se Koloseum na trenutak doselio u Split.



- Mama, kupi mi jednog ovakvog – doletilo je iz publike najmlađih gledatelja vidno fasciniranih ratnicima iz prošlosti.

Premda je atraktivnost ovogodišnjeg izdanja Dioklecijanova ukazanja pobrao sve pohvale, jednu kritiku ipak moramo uputiti.

Naime, program se odvijao samo na hrvatskom jeziku, premda je na Peristilu bilo na desetine svjetskih nacija koje su, bez sumnje željele razumjeti što se govori i ponešto naučiti o povijesti Splita, koji je nekad bio centar Rimskog carstva.

- Ništa ne razumijem što se govori i o čemu se radi. Znam za cara Dioklecijana, ali ništa više od toga. Šteta što nema prijevoda – kazao nam je Tom Biderman iz Brightona.

Bilo kako bilo, nakon što se car tiho povukao u svoje odaje okupljeni podanici prepustili su se ritmu latino i tango muzike.



Gladijatori
Svojim raskošnim oklopima i mačevima, članovi povijesne grupe “Storico Romana” vjerno dočaravaju izgled XI. Legije cara Klaudija. Njihova oprema, može se čuti, koristi se i za potrebe snimanja filmskih spektakla, a jedan od njih bio je i holiwodski blockbuster “Gladijator”.

http://img26.picoodle.com/img/img26/4/7/28/f_nocdioklecim_1afc2eb.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_1afc2eb.jpg&srv=img26)

Izvanredan clanak koke,a izgleda i festa.E to stvarno treba gledati.

Izvanredan clanak koke,a izgleda i festa.E to stvarno treba gledati.

evo još malo slika...kažem vam bilo je super, iz godine u godinu sve bolje...

http://img28.picoodle.com/img/img28/4/7/28/f_dioklecijanm_b0827af.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_dioklecijanm_b0827af.jpg&srv=img28)

http://img29.picoodle.com/img/img29/4/7/28/f_dioklecijanm_03b79b8.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_dioklecijanm_03b79b8.jpg&srv=img29)

http://img26.picoodle.com/img/img26/4/7/28/f_nocdioklecim_b320872.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_b320872.jpg&srv=img26)

http://img34.picoodle.com/img/img34/4/7/28/f_dioklecijanm_c75d9c4.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_dioklecijanm_c75d9c4.jpg&srv=img34)

http://img29.picoodle.com/img/img29/4/7/28/f_nocdioklecim_97e806f.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_97e806f.jpg&srv=img29)

http://img28.picoodle.com/img/img28/4/7/28/f_nocdioklecim_1d633f2.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_1d633f2.jpg&srv=img28)

http://img33.picoodle.com/img/img33/4/7/28/f_nocdioklecim_099bf51.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_099bf51.jpg&srv=img33)

http://img27.picoodle.com/img/img27/4/7/28/f_nocdioklecim_eda3592.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_eda3592.jpg&srv=img27)

http://img28.picoodle.com/img/img28/4/7/28/f_nocdioklecim_74eeba7.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_74eeba7.jpg&srv=img28)

http://img26.picoodle.com/img/img26/4/7/28/f_nocdioklecim_6706108.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_6706108.jpg&srv=img26)

http://img37.picoodle.com/img/img37/4/7/28/f_nocdioklecim_083c943.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_083c943.jpg&srv=img37)

ja u ova dva pošljednja posta ništa ne viđu http://www.cosgan.de/images/smilie/konfus/a015.gif

http://img37.picoodle.com/img/img37/4/7/28/f_nocdioklecim_083c943.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/4/7/28/f_nocdioklecim_083c943.jpg&srv=img37)

Ovdje ni naznake fjake nema... Lijepe.., slatke.., razdragane mačkice... :xmas143:

ja u ova dva pošljednja posta ništa ne viđu http://www.cosgan.de/images/smilie/konfus/a015.gif

Do pretraživača ili firewall-a ti je...:o

Do pretraživača ili firewall-a ti je...:o

Probao sam sva tri pretraživača koja imam i ni na jednom se ne vidi. Vjerovatno je firewall...:toobad:

s kobnim posljedicama tinejdžerskih veselica najbolje su upoznati na hitnom prijemu splitskog KBc-a

Alkoholna koma: na ispumpavanju želuca završilo 60 maloljetnika




Nakon noćne patrole po splitskim plažama, roditelji su ostali šokirani, tinejdžeri su se primirili nekoliko dana, krenula je žustra rasprava na portalu “Slobodne”, a već idućeg vikenda - isti prizor, tisuće maloljetnika s bocom u potrazi za zabavom.

Da je situacija uistinu alarmantna, upozoravaju i liječnici splitskoga KBC-a koji svakog vikenda zaprime barem jednog “veseljaka” koji nije znao granicu. U 2007. godini čak 59 maloljetnika je završilo na hitnom prijemu zbog alkoholne intoksikacije, a u deset posto slučajeva pronađena su i druga opojna sredstva, najčešće kanabis i ecstasy.

- Bolnički slučajevi predstavljaju vrh sante leda onoga što se svakodnevno događa. Napravili smo statističke podatke za prošlu godinu i došli do zaključka da više od dvije trećine zaprimljenih pacijenata nije imalo razlog za opijanje, dok je tek 20-ak posto njih kao razlog navelo rođendan, kraj školske godine ili slučajno opijanje male djece, koje je zabilježeno u neznatnom broju slučajeva. Također smo došli do podatka da je čak 80 posto maloljetnika završilo u bolnici tijekom vikenda i praznika - zabrinut je prof. dr. sc. Marijan Saraga, zamjenik v.d. predstojnika Klinike za dječje bolesti u splitskom KBC-u.

Policija čini što može
Prema iskustvima pedijatara, djeca dolaze u vrlo teškom stanju, često u nesvijesti i većinom moraju biti na intenzivnoj njezi gdje ostaju dva do tri dana, ovisno o brzini oporavka. Roditelji različito reagiraju, najčešće su šokirani ili traže krivca u prijateljima svog djeteta.


Međutim, zabrinjavaju oni koji brutalno opijanje shvaćaju kao normalan tijek razvoja djeteta. Stipe Jagmić, pročelnik Ureda za maloljetničku delinkvenciju PU splitsko-dalmatinske, također smatra da su roditelji vrlo važan faktor u prevenciji opijanja jer oni najviše mogu utjecati na svoju djecu.

- Policija ima tisuće obveza, a mi činimo sve u okvirima naših mogućnosti. Jednom mjesečno organiziramo posebne patrole po plažama, ali rijetko podnesemo prekršajne prijave protiv roditelja, većinom ih upozorimo i obavijestimo Centar za socijalnu skrb. Uostalom, ovo nije problem samo policije, nego cijelog društva - ističe Jagmić dodajući kako je bilo i skandala izazvanih “običnim” opijanjem, poput onih koji su kao epilog imali silovanje alkoholizirane maloljetnice.

Slaba utjeha je kaznena prijava protiv - nepoznatog počinitelja.

zanimljivi su bili komentari roditelja, na ovaj tekst,koji je izaša u Slobodnoj Dalmaciji...u stilu, pa dica nemaju sa čim prekratit lito ?!?!


za majku milu,takovo nešto reć za grad iz kojeg su na olimpijadu u Kinu poslani najbolji sportaši, dvi trećine olimpijskog tima iz HR čine Splićani, Pa Split je najsportskiji grad Hrvatske, nema sporta koji se u Splitu ne trenira...
sramota za roditelje koji uopće dopuštaju maloljetnicima noćne izlaske na Baće, sramota za trgovce koji su uprkos zabrani prodavanja alkohola maloljetnicima, isti prodali....sramota za svih!!!

Split: 12-godišnjak ubo prodavačicu u trbuh

U utorak oko 18.45 sati u minimarket “Bajadera” ušao je 12-godišnjak, kupio čokoladu za pet kuna, a zatim je iz džepa izvadio nož i zamahnuo prema prodavačici Senki J. (33) kojoj je pritom zadao manju reznu ranu po trbuhu.

- Ušao je u dućan i stao pokraj police sa slatkišima. Stala sam do njega, a kada je izabrao što će kupiti, otpratila sam ga do blagajne. Jednom rukom mi je dao pet kuna, a kada sam se okrenula prema blagajni, iz džepa je izvadio nož i krenuo prema meni. Srećom sam se odmaknula jer bi inače rana bila dublja – ispričala je prodavačica.




sve bolje od boljega

prvi vikend feragosta :giveup:

Split: kolona do Firula, ludilo u trajektnoj luci, na autobusnom, željezničkom...

Tko je u subotu, prvog dana špice turističke sezone, odlučio putovati bilo kojim prijevoznim sredstvom iz Splita, morao se oboružati strpljivošću - od trajektne luke, preko autobusnog i željezničkog kolodvora redale su se kolone, što vozila, što napaćenih ljudi koji su natrpani pustom prtljagom čekali na blagajnama da kupe karte ne bi li se što prije dočepali svojih dugoočekivanih odredišta.

Neviđene gužve vladale su na svakom kantunu terminala, a probiti se kroz tu masu bio je pravi pothvat.


Trajektna luka prvog je dana vikenda zbog dobro nam znanog feragosta, nakratko postala talijanska kolonija, s obzirom da se iz susjedne nam države ukrcalo ukupno 3.170 putnika i 575 vozila na svim brodskim linijama, dio kojih je otišao za Starigrad.

Najviše putnika dovezao je “Jadrolinijin” trajekt “Dubrovnik” - 1300 i 260 vozila, dok je “SNAV” u popodnevnim satima iz Ancone i Pescare iskrcao 950 ljudi i 162 vozila, a “Blue lineovi” trajekti “Ancona” i “Split 1700” tijekom subote dopremili su ukupno 920 putnika i 153 vozila.

- Očekuje se da će do kraja dana :helpsmilie:kroz luku proći više od 30 tisuća putnika i oko pet tisuća vozila u oba smjera, a ponajviše će ih se uputiti za Supetar i Starigrad. Možemo kazati da je ovo prava špica sezone i moja je procjena da će se iz Italije tijekom vikenda tražiti karta više. Početak osmog mjeseca se itekako osjeća, ovo je prva velika smjena gostiju, ali većih problema u luci nije bilo. Imali smo tijekom prijepodneva tek dva dodatna isplovljavanja i to za Vis u 9.45 i za Supetar u 13.15 sati - kazuje nam neumorni Ante Mrvica, koordinator plovnog područja “Jadrolinije” od Splita do Dubrovnika.

Napomenimo i to kako po prvi put u protekle dvije godine za “Jadrolinijin” katamaran koji plovi za Vis u petak nije bilo mjesta, već su u 9.30 ujutro planule karte za Hvar, a ništa bolje nije bilo ni na brzobrodskoj liniji Split - Hvar - Vela Luka - Ubli, gdje karata nije bilo već u 10 sati.

Ne zaboravimo na kraju spomenuti kako su i mnogi domaći vikendaši zgodno spojili ovaj vikend s Danom zahvalnosti koji pada u utorak, stoga ne čudi slika Zvonimirove ulice u kojoj se povremeno tijekom jutarnjih sati stvarala kolona vozila sve do Firula.



Bobiji punih ruku posla
Mladi bobiji su također jučer imali pune ruke posla, odgovarajući na pitanja i regulirajući promet na potezu od Pazara do luke.
- Ovo jutros je prava ludnica! Svi koji se zaustave pitaju skoro uvijek iste stvari - gdje se prodaju karte za trajekt i katamaran, gdje se ukrcavaju na trajekt i u koju uru polazi - veli nam 19-godišnja Matea Bojčić.

I autobusni krcat
Autobusni kolodvor jučer je bio pun k'o šipak, s obzirom da su zbog ogromnih gužvi autobusi na svim linijama kasnili.
Na šaletru informacija doznali smo kako su prilazi Splitu bili pod opsadom vozila, gdje su mnogi autobusi ostali zarobljeni, dok je kolona vozila na Dupcima, preko kojeg se sa čvora autoceste Šestanovac spuštaju na Jadransku magistralu, bila duga 15 kilometara, što je dužina cijele te dionice.

I željeznički bilježi rekord
Splitski željeznički kolodvor bilježi rekordne gužve u ovom vikendu špice sezone. Jučer su iz Praga i Beograda stigla dva puna vlaka s po 200 putnika, dok je nagibni vlak za Zagreb bio rasprodan dva dana unaprijed. Jedinu šansu za redovni ukrcaj imaju putnici koji za metropolu hvataju noćni vlak, gdje se za dva planirana polaska u 21.25 i 22 sata još moglo naći koje slobodno mjesto.

'Hvala Bogu'
Na šalteru “Blue linea”, gdje se prodaju karte za Anconu, svjedočili smo pravoj maloj drami, kad se pred djelatnicu pojavila uplakana Talijanka, kojoj je greškom otiskana karta za polazak prema Anconi petak, umjesto za subotu. Sirota žena već je pomislila kako joj je propao povratak u domovinu, no na šalteru su joj odmah promijenili datum na karti i problema za partencu više nije bilo. Naša gošća tu je vijest dočekala s pravim olakšanjem, te je od sreće sklopila ruke prema nebu i zahvalila Bogu na sretnom udesu.



Rekord splitskog aerodroma
Splitska zračna luka u Resniku ovog vikenda bilježi svoj apsolutni rekord - u subotu je na pisti 90 velikih komercijalnih zrakoplova i 15 malih privatnih zrakoplova, što znači više od 20 tisuća putnika u jednom danu , što je rekord svih rekorda.
Unatoč takvoj sve službe, od pogranične policije pa do liječničkog tima, uigrano obavljaju svoj posao te nikakvih problema nema.
Inače je mjesec srpanj donio povećanje od 2,7 posto putnika u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Kroz zračnu luku je prošlo 211.030 putnika. Zanimljivo je da je zrakoplova bilo za 5% manje , ali su odlični rezultati posljedica puno bolje popunjenosti, ali i većeg kapacitetima zrakoplova koji dolaze.
Na kraju napomenimo kako je za prvih sedam mjeseci zabilježeno 655. 829 putnika, od čega 553.154 sa međunarodnih letova, a što čini 84% ukupnog broja putnika. Povećanje broja putnika u odnosu na prošlu godinu u prvih sedam mjeseci iznosi 5,2%.

drugi vikend feragosta

Sezona na vrhuncu: još više putnika prema otocima


Nije Peking, nego splitska gradska luka u drugom tjednu kolovoza, kojoj se
dogodio masovni turizam: Talijani su stigli, putnici se broje u desecima
tisuća, sunce pržii po koloni automobila i mladim bobijima, a prometno
čvorište luka - uglavnom je prohodna, dok se kolona automobila stvara duž Zvonimirove ulice.

Jadrolinijin koordinator plovnog područja Split, ing. Ante Mrvica, ljetna
alfa i omega svih morskih tranzitnih informacija, procjenjuje da još
uvijek više putnika plovi prema otocima, nego li ih se vraća, jer je u
subotu iz Splita otplovilo 15 tisuća ljudi i 3 tisuće osobnih vozila, a sa
otoka ih se vratilo 10 tisuća kupača s odmora, u oko 2 tisuće automobila.
Iz Pescare i Ancone, u subotu je stiglo 1,9 tisuća osoba i 350 vozila.

Ne fali ni Nijemaca
- Talijana je najviše, ima i dosta Nijemaca. Slovenci gnjave, kao ne znaju hrvatski, a ja njih, eto, sve razumijem. Ali dobro, samo da nije ovako vruće – govori Luka (18) “bobi” s tri godine iskustva, odnosno “kapo od svih bobija”.

Njegove kolegice Antonella (17) i Tina (17) kažu da turistima odgovaraju na sve moguće informacije, čak i o karticama za mobitele.

U dugom redu za karte za trajekt do Supetra zatičemo Iona (28) i Pelaqiosa (29), Grke iz Atene. Kažu da su došli u Split prije dva dana iz Dubrovnika, danas idu vidjeti Zlatni rat, a njihova “balkanska turneja” nastavit će se sljedećeg tjedna posjetima Zagrebu i Beogradu. Oboje su računovođe, Dalmacijom su oduševljeni i imaju samo dvije zamjerke.

- Djevojke su vam prelijepe ali... teške. I kava koju nazivate “turskom”, zapravo je “grčka”, ha-ha, šale se Ion i Paleqios.


P. Dorić

Izvanredni samo za Supetar
Najviše brodova isplovilo je za Brač i Hvar te za Korčulu. Zbog velikog zanimanja za Brač isplovio je i dodatni trajekt prema Supetru. Broj gostiju iz susjedne nam Italije i dalje je znatno povećan, a osim njih, najviše ima Nijemaca, Francuza i Austrijanaca, dok se može primijetiti velik pad dolazaka gostiju iz Češke i Slovačke, koji očito ne vole dolaziti na odmor kad je najveća gužva.

M.DO.




Na Dupcima za 12 km puta - dva sata vožnje
Ovoga vikenda motorizirana kolona koja se preko Zadvarja i Gornjih Brela s autoceste spuštala na magistralu na momente je bila duga i do 10 km.
U subotu ujutro je, unatoč bobijima koji su dežurali na ulasku na magistralu u Dupcima, dolazilo do zastoja pa je za 12 km puta od autoceste do magistrale trebalo potrošiti više do dva sata.
Dodatnu gužvu stvarili su i malobrojni šleperi koji su se, unatoč zabrani, s autoceste spuštali na magistralu.

10.08. Nedjelja
Stadion Poljud
21.00h - Koncert
IRON MAIDEN

U sklopu svoje velike svjetske turneje "Somewhere Back in Time Tour '08" Maideni će u nedjelju, 10. kolovoza nastupiti na Poljudu. Turneja ‘SOMEWHERE BACK IN TIME – WORLD TOUR 08’, ponovno će podsjetiti na povijest benda fokusiranjem na 80te u izboru pjesama i izgledu scene.

zbog užasnih gužvi u Splitu ovoga lita,za nevirovat je da se iznajmljuju i stanovi u zgradama i to po nevjerovatno niskim cijenama


Splitski apartmani jeftini za strance

Turizmom se bave i u manje atraktivnim kvartovima, poput Plokita, u kojima se najam stana za četiri osobe naplaćuje 65 eura po noći. Ovakve su cijene formirane još prije pet godina, a umjesto da rastu, čak i padaju

- Soba u Splitu, u širem centru, za jednu noć po osobi košta 150 kuna, a za apartman je potrebno izdvojiti od 250 do 350 kuna, tvrdi predsjednik Udruge iznajmljivača u privatnom sektoru Danijell Nikolla.

- Ovakve cijene su se formirale još prije pet godina te se događa da čak i padaju. Oko 20 eura je prosječna cijena koju gost mora platiti po danu boravka u našem gradu, rekao je Nikolla, istaknuvši da te cijene treba ipak malo korigirati. Tragom informacije o cijenama smještaja, malo smo istražili ponudu u Splitu i otkrili da su one za špicu sezone najviše u blizini Rive, gdje se, primjerice, apartman za pet osoba može iznajmiti za 150 eura, odnosno 30 eura po osobi, dok je cijena za četiri osobe 135 eura.

U Getu, Radunici i na Žnjanu stan za četiri osobe se nudi za oko 100 eura, a u Varošu za 80 ili 90. Na lokaciji u blizini Pazara isti broj ljudi će morati izdvojiti 80 eura. Iznajmljivanja se ne libe ni vlasnici stanova u nešto manje atraktivnim kvartovima, primjerice, na Plokitama, gdje apartman za četiri osobe košta 65 eura, a nije rijetkost naići ni na apartmane u stambenim zgradama.

Od dodatnih sadržaja, svojevrstan standard je postalo korištenje klima-uređaja te televizija sa satelitskim programima. Gostima su važne i ostale sitnice, poput toga imaju li u smještajnoj jedinici fen ili peglu. U Udruzi “Spalato” tvrde i da iznajmljivači sami paze da standard u smještajnim jedinicama bude na zavidnom nivou, jer je svima u interesu da se gost vrati i prijateljima prenese pozitivna iskustva po povratku u domovinu.

- Svakom iznajmljivaču je u cilju i duži boravak gostiju u našem gradu. Uz prikladan smještaj, uvijek smo na raspolaganju i što se tiče informacija i preporuka koje gost traži, o mjestima za zabavu, izlete, ustvrdio je Nikolla. Sudeći prema iskustvima iznajmljivača, gosti iznimno cijene ako je apartman smješten u mirnom okruženju, ako ima terasu i pogled na more.

- Gost prepoznaje kvalitetu. Apartman koji iznajmljujem nalazi se u kući staroj 250 godina. Pri uređenju smo pazili na sitnice, primjerice kako je fugiran kameni zid. Kada su susjedi vidjeli što sve nudim, rekli su mi da sam luda, no nisam odustala od svoje ideje. Goste dočekam s prošekom i smokvama, a u stanu mogu naći i brošure o Splitu, rekla nam je iznajmljivačica u Varošu, koja tvrdi da se posao ne gradi preko noći, već je to dugogodišnji trud.

na velu gospu

Splite moj od 10.001 ruže


Spektakularni performans pripremio je poznati vodički turistički vizionar i ugostitelj Šime Pelajić Brunac, u sklopu svog “Rallyja ruža” Vodice – Dubrovnik, pod sloganom “12.001 ruža za Dubrovnik”, koji će krenuti s vodičkoga Trga hrvatskih mučenika, točno u ponoć, na blagdan Velike Gospe.

Naime, karavana Šiminih oldtimera, predvođena njegovim legendarnim motociklom “harleyjem davidsonom”, zaustavit će se 16. kolovoza u Splitu. Na splitskoj Rivi, oko devet sati, najavio je Pelajić, od deset tisuća i jedne ruže bit će satkan natpis SPLITE MOJ.

- Tijekom ovog performansa našim Splićanima i njihovim gostima podijelit ćemo 3001 ružu. Ovom prigodom pozivam splitske none da nam se pridruže sa svojom unučadi, jer će uz hostese, ruže darivati i moj uvijek zanimljiv i otkačen papagaj Bepo – kaže popularni Vodičanin. Ovim rallyjem, koji će imati veliku završnicu s podjelom ruža na dubrovačkom Stradunu, dodao je Pelajić, obilježavamo 12. obljetnicu kultne akcije “Cvijeće, turizam, Hrvatska”.

Njegov je temeljni cilj da preko Splita, Makarske i Dubrovnika cijelom svijetu još jednom pošaljemo hrvatsku poruku ljubavi i mira. Podsjetimo kako je lani u ovo isto vrijeme Brunac s ekipom napravio istinski podvig rallyjem ruža Vodice – Pariz, tijekom kojeg je uz iste poruke ljubavi i mira, po ljetovalištima Azurne obale, sa završetkom na Elizejskim poljanama u Parizu, podijelio 10.001 ružu. Pokrovitelji rallyja Vodice – Dubrovnik su Ministarstvo turizma, Grad Vodice i Turistička zajednica grada Vodica.

Srušite i svetoga Duju!
Bilo je to vrime kad smo se ljubavi i životu učili na litnjin plesnjacima. Vinalko, Turistička palača, Zvončac, Bastion, Studentski klub, Šore... A onda su došli disko klubovi.

Za poć u kultnu Arkadu u Strožancu nije svaki dan bilo love, ostali su nan spliski diskači Zenta, Semafor, i - Badi! Badi nan je nekako bija najdraži, u njemu je bija najveći šušur, i nenadmašni Cifi. Koliko se samo ljubavi i brakova rodilo u Badija...

A onda smo se poženili i poudali, spliska mladost uživala je na iston mistu u disko klubu Šekspir. A onda, prije par godina stari splitski roker Slobo Dorić, na iston mistu di je bija Badi i Šekspir, otvorija je klub O’Hara.

I dositija se da njegov klub bude misto u kojen će uživat i stari i mladi. Stari svakog utorka na Večerima Radio Luksemburga, a mladi svaki drugi dan u šetemani...

A sad, ima bit, O’Hara će se srušit i tu će niknit otel koji će financirat vaterpoliste i plivače POŠK. Ma bravo! Tako i triba!

Sad mi je palo napamet ništo šta bi moglo spasit cili Split. Neka sruše kampanel svetog Duje, neka na to misto dođe veliki poslovni toranj, ma šta jedan, neka izgrade dva poslovna tornja, spliske blizance. Pa da se od toga financira cili spliski sport.

Neka poslin sruše Peristil, neka tu izgrade veliki otel, neka ostave samo onu sfingu da stoji isprid recepcije novoga otela, i neka ti otel financira cilu splisku kulturu.

A onda neka na Pjaci naprave veliki stambeni kvart sa podzemnim garažama i neka ti novi objekt financira splisku znanost...
Bidni Splite, šta si dočeka...

Dekicu pod guzu: noći filma na Zvončacu


Splitski park Zvončac će od sredine kolovoza još jednom postati sjedište organiziranih piknika, obiteljske zabave i revije filmskih hitova na otvorenom koji će se u trajanju od mjesec dana održavati svakog petka s početkom u kasnim popodnevnim satima pod nazivom “Noći filma na Zvončacu“.

Tako će, drugu godinu zaredom, splitska udruga za promicanje kvalitete življenja, osmišljavanje slobodnog vremena, ekologiju i kulturu Animi, ponuditi atraktivne a besplatne sadržaje svim, obiteljske zabave željnim građanima i turistima.

- Pet petaka zaredom od sedam navečer pa do kasnijih večernjih sati pretvorit ćemo Zvončac u atraktivno okupljalište. Pozivamo sve zainteresirane neka nam se pridruže, po želji donesu dekice i piknik košare i dođu na livadu. Mi ćemo im osigurati rekvizite za zabavu, društvene igre i animatore, a kad padne mrak i projekciju nekog od filmskih hitova ili crtića na kino-platnu - najavljuje Saša Varmuža, organizator i direktor Animi, uz napomenu da su, u skladu sa politikom udruge, “Noći filma na Zvončacu“ potpuno besplatne.

- Ne naplaćuje se ulaz, a ove godine smo osigurali i besplatne kokice uz filmove. Bilo bi lijepo kada bi mogli uz sponzorsku pomoć osigurati i besplatno piće, ali i za sada smo uvjereni da će posjetitelji biti zadovoljni našom ponudom“-tvrdi Varmuža koji je obiteljski petak na Zvončacu zamislio po uzoru svjetske parkove gdje su ovakvi događaji svakodnevnica, a s ciljem da djeci i odraslima ponudi smislen i interaktivan grupni sadržaj na otvorenom.



Od Sahare do crtića
Svaki ‘filmski petak’ na Zvončacu nudi nešto drugo, pa će se redom prikazati spektakl ‘Aleksandar Veliki’, animirani ‘Čića miča nesretna je priča’, komedija ‘Prodavačica’, crtić ‘Ružno pače i ja’ te avanturistički hit ‘Sahara’. Detaljan program može se naći na službenoj web stranici događaja www.zvoncacfilmfestival.net.

Nekad su bile dinje, a danas su ko bove


Puka bi da ne usporedin ove dinje danas i one kad san bija dite i momčić. Danas je ritkost nać dinju ispod sedan, osan kili, sve su duguljaste, zelene boje s bilin crtama

Volila bi pojist fetu dinje, ajde, moga si danas kupit jednu? To mi je ovo lito svakodnevno materino „dobro jutro“. Uz dodatak: „Molin te nemoj kupit veliku, nema di stat u frižider!“

Moran ugodit svojoj staroj, zato san sigurno među najvećin ovolitnjin spliskin dinjokupcima. Ali... Puka bi da ne usporedin ove dinje danas i one kad san bija dite i momčić. Danas je ritkost nać dinju ispod sedan, osan kili, sve su duguljaste, zelene boje s bilin crtama, skoro pa pare dres nogometaša Celtica. I nema šanse kupit dinju od dva, tri kila... Takve više ne restu!

Tamnomodrozelena
A u vrime moga ditinjstva dinje su bile drukčije. Bile su puno okruglije, boja kore in je bila onako tamnomodrozelena. Prodavač bi obavezno kucka prstima po dinji, sluša kako zvoni, odabra onu za koju je mislija da vridi, zabija nož u dinju, učinija oni čep na trokut, izvadija ga iz dinje, ako bi unutra bila crvena – kupili bi je!

Nije bilo ka sad dinja na fete, ni po dinje zamotane onin najlonon, dinje su imale par kili, a bilo je i onih šta bi se u dvoru falili:

„Poaaaastiiii, danas mi je otac kupija veliku dinju od šest kili!“ Ala šta bi takvon sritniku zavidili... Danas san materi uzeja jednu od 12 kili. Ona je pojila fetu, a ja gledajući Olimpijadu u Pekingu onoliko, da ostatak dinje more stat u frižider.

Da mater ne bi grintala čekajući TV Dnevnik za vidit biometeorološku prognozu. Da tako sazna šta će je sutra bolit! Jer, kako ona kaže, oni u Dnevniku sve znaju!

Split je grad, kako reče manje poznati hrvatski pisac s prijelaza stoljeća, u kojemu se svakog proljeća poželiš razvesti i uvijek s jeseni bude ti drago što to ipak nisi napravio.

Neka samo malo ugrije, iskušenja su strašna. Sjemeništarce valja držati pod ključem tih subotnjih pro/ljetnih prijepodneva na Rivi, kad djevojke nadnaravno dugih nogu u laganim, skoro paučinastim haljinama koračaju pod zasljepljujućim suncem. Kao da je natjecanje za miss, učini ti se, a muškarci ispred kafića su u žiriju. Ni Hajduk, ni festival na Prokurativama više nisu bogznašto, privreda je većinom mrtva, velik dio naroda je potonuo na socijalno dno, no sa ženskom ljepotom se, eto opet, svake godine bez ozbiljnijih problema plasiramo u Ligu prvaka. To je valjda još jedino što svi uoče čim provire u Split. To je valjda stvar mentaliteta. Ništa u tome nema novo, žene su ovdje stoljećima držale do svog izgleda. One mogu biti izazovno odjevene, ali da u njima nema baš nikakvih zavodničkih namjera. Štoviše, znaju biti neobično zatvorene i nepovjerljive, ponekad i odrješite ako je netko nametljiv ...


http://img34.picoodle.com/data/img34/3/8/24/f_x1391790851m_48e9392.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x1391790851m_48e9392.jpg&srv=img34)

http://img33.picoodle.com/data/img33/3/8/24/f_x3117545540m_5d6880c.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x3117545540m_5d6880c.jpg&srv=img33) http://img28.picoodle.com/data/img28/3/8/24/f_x3117545540m_f851a87.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x3117545540m_f851a87.jpg&srv=img28)



http://img34.picoodle.com/data/img34/3/8/24/f_x3117545540m_658c518.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x3117545540m_658c518.jpg&srv=img34) http://img29.picoodle.com/data/img29/3/8/24/f_x3117545540m_70f4fc8.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x3117545540m_70f4fc8.jpg&srv=img29)

http://img33.picoodle.com/data/img33/3/8/24/f_x1391790851m_352a54d.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x1391790851m_352a54d.jpg&srv=img33)
http://img34.picoodle.com/data/img34/3/8/24/f_x1391790851m_6caaf11.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x1391790851m_6caaf11.jpg&srv=img34) http://img33.picoodle.com/data/img33/3/8/24/f_x1391790851m_202d316.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x1391790851m_202d316.jpg&srv=img33)

evo i rosse gazi rivom :D

http://img34.picoodle.com/data/img34/3/8/24/f_x3117545540m_e41e367.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x3117545540m_e41e367.jpg&srv=img34)

http://img33.picoodle.com/data/img33/3/8/24/f_x1391790851m_202d316.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/8/24/f_x1391790851m_202d316.jpg&srv=img33)
Uh... who's your daddy, who's your mummy...
Zbog ovakvih zena, zazalim sto sam gay

Uh... who's your daddy, who's your mummy...
Zbog ovakvih zena, zazalim sto sam gay

hahaha...naće koke nešto i za tebe, ima na ST špici svega ;)

hahaha...naće koke nešto i za tebe, ima na ST špici svega ;)
Moze! Ali mi nadji nekog emotivca. Dosta mi je ovih manuelnih profesija ;)

Samo besida



Ajme meni, svitu moj! Koji divertimenat besidon čini čovik čoviku? A ona, ka za dišpet muči. More bit o' straja, da ne bi dospila u libar.
Beli se. Pokažije cr'jeni jazik. Otvorila je justa. Grlo je zabolilo. Di'š u ovo vrime s priladon, Gospe moja?
Ma, ni influenca, vengo se jazik i grlo umorilo, proprio je grata iznutra. Ovo je nika nova bo'jetica.

Kako ne će, kad telefoni i mobiteli zvonidu jedan za drugin i ne fermaju se cili dan. Mora bit da smo bidnu našu dobro ozračili.
Naman penšjunatin je najdražje kad se dobro napapamo, vazest slušalicu i zvat, pitat je, požalit se, tražit, izventavat, samo da moremo čakulat. Briga nas ča se ona cidi o vručine, ča nima vrimena za obid. Mi ćemo je isto zovnit svaki dan. Za ništa. Nek zna da smo živi i kako nan je. To je vele važna noticja. Jema nas po kojin bi čovik moga navit leroj.
Kad vidimo da smo je skonšumali, žaj nan je, pa je jopet zovemo, jer se triba škužat.
Ča moremo, jer nan je sve pustila? Ko će nas čut, ko letit za svaku našu, ka bena, očistit, kupit, donit, ako ne ona? O'š pelenice ol' inzulin, o'š prominit posteju, o'š popravit struju. O'š na športelin o' letrike molit da in vratidu struju i zaklet se da ćedu vratit dug priko penšjuna? O'š in tako učinit i za vodu? Za one najnesriknjije i najbidnije.
Vratit in svitlo, vodu. Di su oni ča in nosidu teplu vodu, jer nima letrike a triba i' očistit i oprat? Di oni prez vode, ča stojidu u bužan, di se bukalini i šporkica nosidu vanka, jer se nimaju di prolit?
Asti sto! Mi ča jemamo telefon, ča je išempjajemo za svaku, mi smo o' vele grandece i ne bi nas tribalo obadavat.
Ka i nan, prispit će i njon vrime kad višje ne će moć da'je.
Ko će se pridat za ovake? Za one ča dolazidu pozan nami?
Oće li Bog koga providit?
Jesmo li dikod bili dobri? Je li u nan bilo duše za ovake, za druge? Jesmo li se dikod fermali i pomogli drugin, joli smo govorili da nismo rojeni za taki posal, okričali glavu i bili vele fjeni?
Dok još moremo odat, izajdimo pinku vanka, projdimo po gradu, susistvu, more bit da nikoga i vidimo, pripoznamo, ošervamo se za nikin. Fermajmo se!
Jutros govorin ženskici na športelinu o' pošte neka pogleda piz o šakuperti koje šajen i napominjen jon da su sve tri istoga piza, a ona me pogleda i doda : - A moja gospojo! Di bi prispila kad van ne bi virovala? Ja van virujen i znan da me ne ćete privarit. - O, kako je to bilo lipo čut.
Inšoma od kuće do pazara, priko Geta nisan nikoga intrala. Dobro je ča san morala ulist u papirnicu vazest kartu, fermat se i progovorit koju. Bilo je to s finin sviton i 'ju'ski.
Sitin se uvik starice koja je ulizla u butigu o' robe samo da koga more pozdravit, da reče besidu. Da jon nikor o'zdravi. Ništa ne bi kupila, ništa jon ni tribalo. Samo besida. Kad se prodavač o' butige pravija da ništa ni čuja ni razumija pa izaša prid vrata i ferma se dok starica ni izašla vanka iz butige… Svaki put kad se tega sitin, dojde mi arlekat od tuge. Ondac znan da jeman dušu, znan di je, znan da me boli. Znan da je to duša moje Matere.
Nisu oni krivi ča je svit izventa nike stvari bo'je o' jubavi, ča je toliko mista zauzeja 'lad u njijovin famejan, ča i' je toliko mutavi. Kako će ondac dica dat ono ča nisu primila?
Ja se uvik trudin, judiman u dućanu reć koju lipu, pinku se nasmijat i njijov more bit, ne uvik lip pogled, primit prijatejski. Ne dan se, i gotovo!
More bit da višje nikor ne more izać iz kuće, napravit skale, movit se? More bit da su niki i partili kod dice? Ma, nisu svi betežni ni jadni. Je, niki su nas ostavili. Ča je da je, tribimo se.
Vruče je. Besida se umorila, ali ni umrila.
Samo da je besidâ!

Meni je nekako zanimljiv fenomen, ili se to meni, oprostite, samo čini, da ovaj svit, nastojeći bit šta pametniji i sritniji, postaje nekako sve gluplji i nesritniji. To se, bogme, očituje u svim segmentima vrlog nam društva. Čini mi se da cili svit bez obzira na rasu, boju, pripadnost, vjeru, članstvo u EU, NATO-u, frakcije ili frakcijice veže to da smo, brate, nekako iz dana u dan sve gluplji i tuplji. U ovom slučaju stvarno smo postigli tu globalizaciju i dosegnuli globalnu glupost. I sad ajde ti to objasni. Svi teže nekom napretku i poboljšanju uvjeta života, a ono sve tužnije i ružnije, tuplje i gluplje. Kad pogledam, recimo, svoju babu koja je lipo mirno sidila na selu i sa ženicama plela džempere, pivala i družila se, čini mi se da je bila sritnija od današnjih žena koje po cile dane trče sa posla na posa i potpuno su histerične, nezadovoljne i nerijetko prepuštene samima sebi.

Dica, umisto da se igraju i skaču, side tupo buljeći isprid Interneta, kućnog videa, plej stejšna...Čudno je, dakle, to kako ovaj svit radeći na povezivanju postaje svakim danom sve otuđeniji. Ljudi više ritko kad idu u posjete jedan drugomu, ne nose na poklone one bombonjerice i kave. Niko nema ni za koga vrimena. Dica, umisto da se igraju, ciče, skaču i vrište, side tupo buljeći isprid kućnog videa, interneta, plej stejšna, nintenda, gejm boja ili neke druge tako slične uvozne beštije namijenjene za zabavu i otuđenje čovika od čovika. Pitaju se neki, pogotovo kod nas, zašto ne rađate dicu? Pa mi ćemo, jebate, izumrit, neće niko ostat ni za sime, ajme nama. A stvarno, zašto se prije u obiteljima rađalo po osmero, devetero dice, a danas jedno, dvoje, maksimalno troje. Mislim, tribalo bi bit obrnuto. Ako mi sve ka radimo da sebi olakšamo život i da ovaj svit napreduje, tribalo bi danas bit lakše odgajat dicu, al kako stvari stoje, čini mi se da je u starijim “težim” vrimenima bilo lakše odgojit osmero dice nego danas jedno.

Štaviše, nije danas lako imat ni jedno. Moraš dobro radit i zaradit da bi mu omogućija da ima sve one svjecke hit igračkice, da se jadno dite zabavi jer je današnjoj dici u principu stalno dosadno. A nije lako ni pratit taj trend. Prije je jedna lutka bila dovoljna da se dite cili dan zabavi, a danas moraš kupit mobitel, i to svaki drugi misec novu marku da se jadno dite ne osjeća ugroženije od svojih snobovskih vršnjaka kojima tatice i mamice redovito kupuju najluđe marke. Kupi ovo, kupi ono, a, jebate, da bi ti danas dite zabavija, to košta, neće ono da izađu isprid kuće igrat balun ili laštiku nego ga tribaš posli škole vodit na ples, nogomet, košarku, plivanje, karate, klavir, engleski, talijanski, hip, hop, latinskoameričke plesove, sambu, rumbu i ča-ča-ča i tako dalje, da ne nabrajam. Više se umore roditelji odvozeći i dovozeći nego dica.

I tako mi tu svoju dicu obrazujemo, sve pare potrošimo ulažući u njihovu pamet, a ona, brate, kad malo dublje stvari razmotriš, nekako i nisu nešto pametnija nego dica koja su živila u prošlim stoljećima, pa čak i tisućljećima. Nekako mi se čini da se prije puno više genija rađalo nego danas, i to u svim granama umjetnosti i znanosti. Evo npr. Verdi, Mocart, Mikelanđelo, Leonardo, Šekspir, Tesla i, da ne nabrajam, a u današnje vrime rodija se samo onaj Bil Gejts koji je sve i spizdija, još je reka da neće lovu ostavit dici da mu se dica ne iskvare pa sad, ako lova kvari ljude, ne znan zašto ju je on onda uzeja. Ali dobro.

Tila san reć da si se ti prije baš mora namučit i okozit da bi te proglasili da si ka neka važna faca ili genij. A kod nas je, brate, danas svaki drugi genijalac. Mi svakom kome padne na pamet pridajemo pažnju i svak priko noći more postat idol mlađe generacije i genijalac. Zato šta ta mlađe generacija, izgleda, ne zna za bolje. Mislim, šta vi mislit koliko je Leonardo ili Rembrant mora nacrtat onih slika prije nego što su postali to šta jesu, a danas tamo neki tip obisi par šporkih bičava, konopa, našara po slikama neke tri točke i odma je genijalac i nesvaćeni umitnik. Onda meni kažu, ti to, Goge, jebate, ne razumiš, ti si glupa. A jebe me se, ako san glupa, kako onda razumin Van Goga i Salvadora Dalija. Pa nisu oni bili budale. Važnije mi je da razumin njih nego one šta rade tamo neke instalacije. Meni samo vodoinstalater i električar rade instalacije. A kad, recimo, čujen ono, danas u našoj videoteci gostuje svjetski poznati disko džokej, a to mi je za popizdit. Da svjecki poznati disko džokej. Pa neš ti umjetnosti i velikog truda navijat pisme i minjat cedeove. To glorificiranje disko džokeja mi je gore od glorificiranja manekenki.

Manekenkama je puno teže. One moraju šetat, trpit da ih tamo čupaju i rastežu, viču, deru se na njih a disko džokej samo lipo sidi i minja CD, teška posla za popizdit. Pari da je izumija struju. Da smo sve gluplji, pokazuju domaće i strane statistike. Ali nismo mi najgori, ne, 65 posto Talijana izjavilo je da nije nikad pročitalo ni jednu knjigu, u Americi je 70.000.000 ljudi nepismeno a 106.000.000 ne zna čitat bez sricanja. Jedan od troje američkih studenata ne zna ko su Ajnštajn, Gandi, Dikens, Van Gog, ali znaju sva imena košarkaša NBA lige, a valjda i najpoznatijeg disko džokeja.

Dovoljno je malo pogledat kvizove. Jebate, kakva je to nekad bila ona Kviskoteka. Nije tamo moga svaki tukac doć. Bija je jedan mali Robert Pauletić koji je sve zna pa je meni otac govorija: “Vidiš šta je dite, blago njegovoj materi šta je rodila tako pametnog sina. Vidiš kako je on bistar a ti nisi.” To mi danas sigurno ne bi moga reć u slučaju zvanom Milijunaš. Svi zovu matere, babe, publiku, suside, pa misle za popizdit tri dana, i to oko takvih pizdarija da ti muka dođe. Ali da se utješimo, nismo mi najgori. Govoru Ameri da je nekad bilo nezamislivo da se na pitanje ko je Muhamed ili Gagarin pritisne botun za pomoć, a danas je to normalno, ne znaju ni ko su nacisti ni ko je Isus Krist, ništa. A zašto bi danas neko čita cili roman kad ima kratak sadržaj na Internetu.

Pročitala ja i nekako dešifrirala one Nostradamusove hijeroglife putem kojih je on poručia svitu: Bit će hrane, pića, svega i svačega u izobilju, a nećete je moć taknit, pa sam sama sebi rekla, Bože, koji blentav čovik, šta mu pada na pamet, zašto bi to bilo hrane u izobilju, a čovik je ne bi moga taknit. Kad ono vidiš, tip je bija u pravu. Svaka druga beštija zaražena ludilom, trihinelozom ili nekom trećom boleštinom koja se prenosi na ljude. Najprije poludile krave, pa kokoši u Japanu, pa svinje. Eno pogledajte koliko se samo u Istri ljudi zarazilo trihinelozom od nekih ludih kobasica, a susidi nam Slovenci u mliko štrcaju neki antibiotik, neki opet u paradajz štrcaju gen od prasca da dobije malo sjaja i masnoće. Samo u Splitu godišnje pojedemo 180 tona nekih aditiva šta ih pekari stavljaju u kruv, a kažu da ni oni sami ne znaju šta peku tako da je sve to čista koma. Čini mi se da ćemo se stvarno u budućnosti morat zadovoljit hranom u tabletama, al eto bar nećemo morat kuvat. Nije svako zlo ni za zlo. Neki vegetarijanci govore: E, tako vam i triba kad jedete meso. Al nije ni njima nešto bolje. Pogledaj ti ovo voće i povrće, sve prskano, nije ni ono neko rješenje za preživljavanje. Kažu da oni zelenu pomu poštrcaju nekim sprejem, naravno uz onaj gen od prasca, i ona ti se priko noći zacrveni ka krv. Ono izgleda, al nema okusa ni mirisa, bez šušta i gušta. Šta bi mi rekli, izvanka gizda unutra pizda. To vam mi uglavnom kažemo za ženu koja izgleda sva napeta, sapeta i srihtana, ka sedmica na lotu, ludilo, a kad malo bolje prodreš u njena duhovna prostranstva, opizdiš u plićak odnosno nasučeš se ka Robinzon Kruso i tako upropastiš cili umjetnički dojam. To je tip ženske koja se našminka ful, nabaci mejk ap, osmisli kompletan look kako bi se što bolje prodala, a kad to sve sa sebe skine, to je Bože oslobodi, da se pripadneš od užasa i neugodne fascinacije. Muški biže glavom bez obzira. Između takvih ženskica i paradajza ima dosta sličnosti, a toj istoj ekipi moga bi se pridružit naš stari frend Majkl Džekson. Sad će neki reć, vidi on glupe Goge šta pizdi i budalesa. Šta ga paradajz ilitiga poma ima sa Majkl Džeksonom i ženama? Ali ako malo logično razmislite, ka šta ja razmišljam, ima bogme i te kakve veze. Gledajte, danas je važno da se stvar proda odnosno nekom uvali, a ako se potom odma raspadne, odnosno ako se svi potruju, nema veze. Znači, šta veže žene, paradajz, svinje, krave i Majkla Džeksona? Svi su oni super pripremljeni i zapakirani da se nekom uvale i šta bolje prodaju, a posljedice koje snose oni šta su proizvod kupili nisu bitne. Važno je da se stvar uvalila. Dakle, kupiš lipog crvenog prasca i dobiješ trihinelozu, pojedeš lipu goveđu juhu i poludiš, Majkl Džekson srihta svoju crnačku facu, potpuno izblajha, zaradi milijone, a onda mu se faca raspadne. Najprije ispadne nos pa ga on nekako zalipi ka jedan tip koji se zove Sirano de Beržerak, a onda se sve drugo spizdi. Doktori mu uzeli lovu, napravili bezbroj operacija i jebe se njih sad šta se on nakon toga raspa. Čista trgovina. Oni njemu novo lice, on njima dolare, on publici novo lice, publika njemu dolare i sad ništa. Dolari se koliko-toliko drže, a lice otišlo, trgovina obavljena. Ženska se srihta, namisti, našminka, uvati frajera, odvede ga prid oltar i ok. Sad, ako je glumila divicu i ako je on tek prvu bračnu noć ima priliku vidit razgolićenu, pa recimo padne u nesvist kad mu se njeno razgolićeno obišeno tilo i smežurana faca bez one fatalne šminke i svih pomagala koja stvari čine da stoje uspravno nađe isprid očiju, moš mislit kako mu bude. Zato je ipak bolje sve to probat prije nego se kupi, bar znaš na čemu si. Ali ni za to nemoš uvik bit siguran, jer ima nekih šta se tako prodaju pa nakon udaje zapuste, zanemare svoj fatalni look, al nema veze, trgovina je obavljena i tako dalje i tako bliže, da ne ponavljam. Stvar je ista s paradajzom. A svak bi te danas tija zajebat pa to ti je čudo, ništa više nije pravo. Sve je zapravo ono kao pravo.

Veli meni prodavačica: mi novac ne vraćamo, mi smo vama uvalili, a vi uvalite drugom Išla ja kupit i auto, pala na ambalažu a on se nakon tri dana raspa, ka Majkl DžeksonIšla ja nedavno kupit neko auto u koliko-toliko voznom stanju i pošto sam žensko, ne razumin se u aute, povela sa sobom frenda računajući, ajde muško je, ako ne zna pripoznat pravu ženu, onda bar zna pripoznat pravo auto. I naišli mi na tako neko auto, lipo, crveni se ko onaj prskani paradajz, i ja, Bože moj, žensko ka žensko, zalipila se na ambalažu. Kaže vlasnik, to vam je auto peri deri. Vozila ga ženska tri godine i garažirano je, a znate kakve su ženske, paze ga, maze, voze polako, i tako on nama napriča te priče. A i ti su muški čudni. Kad žena vozi auto, kažu, pusti budalu, žensko je, a kad kupuješ auto koje je vozila žena, kažu, to je auto super, vozila ga žena. Ustvari nije to ništa čudno. Oni nas uvik iskoriste u svrhe koje njima pašu. I kupila ja auto. Međutim, ono je bilo registrirano na nekog drugog tipa kojeg smo sad tirbali tražit po gradu i da vam ne duljim. Našli ga mi, on me pripozna i pošteno mi reka da će mi se auto raspast za tri dana. Al pomoći nije bilo. Ja ga već platila. Mogla sam samo sist u njega, kukat i plakat. Al nazvala ja onog tipa koji mi je proda auto i rekla mu šta mi je rečeno. Zamolila ga, kukala, kumila, plakala da mi vrati pare koje sam jedva skupila, ali ma ke, ništa. Kaže čovik, gospođo, tu se ništa ne može. Ja san auto namistija, sredija i vama uvalija. Vi ste pali na izgled ka šta i mi muški često padamo i sad se tu više ništa ne može. Imate ambalažu nemate sadržaj. Drugim ričima, dobila ja auto. Izvanka gizda unutra pizda. I kako mi je rečeno tako je i bilo. Držalo se tri dana, a onda se lipo raspalo. Tako da bi se i ovo auto moglo pridružit onom Majklu Džeksonu, svinjama, kravama, paradajzu i ženama. Mislim tila san reć da ja na te stvari stvarno pizdim, al pomoći tu nema. U nas inače vlada princip ko koga zajebe, a za posljedice ko te pita.

Imam ti ja još tih primjera na tone, a ispričaću vam samo dva najsvježija i najbolnija. Nema ti za nas žene većeg veselja nego kad kupimo neki komad robe. I tako kupila ja nedavno jedan krasan džemper na sniženju, ono sto posto pjur materijal sa resicama. Dođem kući ispadne jedna resica, pa druga, treća i tako redom. Vidim ja, jebate, oćelavit će mi džemper. I odnila ga ja u dućan di san ga kupila i zavapila za pomoć. Molim vas dajte mi neki drugi džemper ili mi spasite ovaj, vidite da ćelavi, a ona meni prodavačica kaže: Gospođo, tu se ništa ne može. To je sezonska roba koju smo vratili. A pare, pitam ja. Pare mi ne vraćamo. A šta ću sad sa ovim džemperom na rupe. A ništa gospođo, šta oćete. Mi smo ga vama uvalili, a vi uvalite nekom drugom. I tako došla ja kući sa tom činjenicom i odlučila skinit sve one resice pa ih nekako uplest jednu po jednu. Međutim sve ti se to meni zapetljalo pa san popizdila, sve iščupala i bacila da više ne gledam tu tugu i jad. I za ovaj slučaj znači vridi ona, izvanka gizda i iznutra pizda. U svim mogućim kulturnim zemljama kad vam nešto ne odgovara, vrate ti pare, a kod nas ne. Kod nas vlada pravilo ko kome uvali uvalio ga je. Drugi moj džemper koji san nakon toga kupila bio je isto divan, s našivenim kožnim lišćem. Ali čim sam ga oprala, jaoj očaja. Ono kožno lišće pustilo boju. I tako mogla bi vam pričat danima i izrazit se na bezbroj primjera i šokantnih iskustava na kojim bi vam mogla pokazat kako u nas vlada taj princip ko koga zajebe ne samo u krupnim stvarima nego i na ovim nazovimo sitnim, ali za nekoga je krupna stvar dvorac, a za mene je moj džemper. Uglavnom tila sam vam reć, pazite da vam neko ne uvali nešto šta ne bi tili da vam bude uvaljeno, a ako vam se uvali, onda je to ok.

Kaže vlasnik, to vam je auto peri deri. Vozila ga ženska tri godine i garažirano je, a znate kakve su ženske, paze ga, maze, voze polako, i tako on nama napriča te priče. A i ti su muški čudni. Kad žena vozi auto, kažu, pusti budalu, žensko je, a kad kupuješ auto koje je vozila žena, kažu, to je auto super, vozila ga žena. Ustvari nije to ništa čudno. Oni nas uvik iskoriste u svrhe koje njima pašu.

Ekstra... :thumb_up:

Zašto se izmučit da bi dobija što već imaš?!


Istrijani su čak tri puta bogatiji od Bjelovaraca, a Splićani najsretniji, pokazuju nove statistike. Odakle tolika sreća, pitali su neke moje sugrađane? Milorad Bibić je izjavio: "U zajebanciji". Kod nas naručiš pismu po željama "Ta tvoja ruka mala" i to čoviku koji nema ruke i čovik se ne naljuti. Starosjedioci pak tvrde da je splitski dišpet nastao onog trenutka kad je susid htio dokazat da može bolje. Taj dišpet iznjedrio je brojne talente koji se možda nikada ne bi realizirali da ga nije bilo. "Ne'š ti mene, zajebat ću je tebe i svih vas". I to čovika tjera naprid. Na moru je život mirniji, ne zbog toga što tamo ne bi mogli trčat i ludovat po cile dane, nego neće. Ne vide u tome svrhu ni smisao. Kažu da stranci cilu godinu rade i trče ka pasi da bi se došli na sunce ispružit i u moru nogu smočit. "A to mi imamo i ovako", reći će Dalmoši. "Nisam lud cili dan radit ka pizda, stvarat kućetine, crknit, a da drugi u tome uživaju". Anegdota govori o tome kako je čovjek okupan suncem, zagledan u pučinu lovio ribicu kad mu priđe drugi čovjek, neki biznismen i pita ga:
- Šta ne kupiš brod?
- Zašto, upita ribar.
- Pa ulovio bi više ribe.
- Pa šta onda, pita ribar.
- Pa bi mogao kupiti još veći brod.
- Pa što onda?
- Pa bi ulovio još više ribe.
- Pa šta onda, pita ga ribar po treći put.
- Ništa. Onda više ne bi morao raditi. Samo bi sjedio i lovio ribu, zaključi biznismen.
- Pa to radim i sad, odgovori mu ribar i nastavi o svom poslu.
Danas većina ljudi trči, radi po cijele dane, niko vrimena nema za popit kavu, popričat s prijateljem. Bogataši gomilaju svoje bogatstvo, imaju po deset kuća na sto strana svita. Izgube zdravlje trčeći od jedne do druge, ka npr. poznati holywoodski par Angelina – Brad, koji vucara dicu po svitu i koja su za svoju dob prešla abnormalni broj kilometara mijenjajući podneblja i domove. Grozno li je bit bogat. Neke zvijezde žive u Australiji, a rade u Americi, drugi žive u Americi, a imaju vikendicu u Italiji. I skakuću. Naporno brate. Nekad se pitaš šta će poduzetnicima sve te nekretnine i pokretnine, za koga ih gomilaju, zašto nabacuju tolika opterećenja na svoje pleća kad neće to moć pojest i popit da imaju pet života?! Čovik cili život radi, trči da bi na kraju imao mogućnost sjest i čitat novine. Izgleda da su Splićani to shvatili prije ostalih. Sunce sja, more se ljuljuška, oblačak putuje, a Splićanin lipo sidi i čita novine. Vrag odnija i prišu. Ionako možeš leć samo na jednu postelju i jest iz jednog tanjura. Kad zaspeš isto ti je bio kraljević ili prosjak.

Nakon proslave Božića i Nove Godine, kolektivnog prežderavanja, gotovo u svim časopisima savjetuju nas kako da se kolektivno očistimo. Nakon velikog čišćenja ilitiga kolektivnog sranja... počinje velika seoba Hrvata na svjetska skijališta. Putem medija već smo upoznati gdje će naše značajne face skijati. Gotovo nitko od njih novac odvojen za takav užitak neće ostaviti u domovini. Nije isto kad kažete skijam u Garmischpartenkirchenu ili na Sljemenu. Zapanjujuće je koliko je skijaša među nama. Cijele obitelji ne pitaju koliko to košta, samo idu. Više Dalmatinaca skija po snigu nego po vodi. Doduše, veći dio uglavnom zapliva po bijelom pokrovu pa se vrati s ekstremitetima u bijelom gipsu, ali nema veze. Važna je stoljetna tradicija koju su naši didovi prenosili s kolina na kolino i koji su od reda bili veliki skijaši:cheezy:. Govore da stranac kod nas dnevno na ljetovanju potroši četvrtinu iznosa koji mi potrošimo kod njih na zimovanju. Dakle više mi ostavimo na skijalištima nego oni na kupalištima. I kad čovik sve to sagleda nama bi se više isplatilo posut obalu umjetnim snigom pa napravit zimski turizam. Više bi zaradili. Ili možda ne bi? Tuđa trava uvijek je zelenija. Kako bilo da bilo ostajemo dosljedni do kraja. Istrošili smo se za blagdane, kupovali šta triba i ne triba, mnogi su uplaćivali skupe hotele s wellnessom kao novim oblikom užitka, pa idemo do kraja. Odradit ćemo još i to skijanje, a onda zub na konac. Sve je i onako poskupilo i to prije nego je formirana nova Vlada tako da nitko ne snosi krivicu, pa ćemo nakon života na visokoj nozi opet na život na niskim granama.

Sačuvaj me bože silikona, umetaka i botoxa

Nedavno sam bila na otvaranju jednog poznatog butika i tamo susrela brojne uglednike iz našeg javnog života i šoubiza.I tako malo gledala okolo, zujala. Svi se nešto smijulje, manekenke marširaju, a cilj je naravno, svima se pokazat u što lipšem svitlu, odnosno što blještavijem looku.

Umisto da kažu curama da ne uštrcavaju kolagen, liječnici misle: ako joj ne uštrcam ja, uštrcat će drugiJa san, doduše, samo okolo nešto vrtila očima i nakon šta sam isprobala sve domaće i strane keksiće, malo popričala s nekim starim mačcima, kaže jedan: “Vidiš, svi govore da žene danas puno posvećuju pažnju svom izgledu, a ja tvrdima da nikad manje pažnje nisu sebi posvećivale usprkos bjesomučnim reklamama za očuvanje vječne mladosti.” Govori taj dalje: “Sjetimo se samo starih Egipćanki, one su po cile dane sidile u mliku i banjale se, mazale se raznoraznim uljima, kremama i kremicama a šminka im je bila prirodnija od ove danas.” A ja govorin tome: “A jebiga, to si je moglo priuštit svega jedan posto žena, kraljica i kraljeve konkubine, a ostale su bile jadne i nikakve, sve robinja do robinje.” A on govori: “A pogle one žene po afričkim plemenima koliko samo pridaju pažnje svom izgledu. Po cili dan se kite, ukrašavaju i urešavaju.” A ja govorin: “A jebiga kad nemaju druga posla. Tamo svit ne radi u državnoj službi pa je njima to đir tirat modu, kitit se i po cile dane plesat i skakat oko vatre, osim toga, meni ta njihova moda i nije nešto napeta. One uši im visu do pupka, sise se vuku po podu, a one ih ponosno pokazuju. Kome sise više vise, veća je faca. Jedino šta bi mi bilo drago to je da takve sise dođu kod nas u modu, zamislite koju bi sve tlaku i financijska opterećenja onda mi izbjegle. Ne bi bilo puš-apova, silikona,optičkih varki, grudnjaka sa žicama i uljima za povećavanje i varanje muških očiju, ma baš bi bilo super. To koliko nečiji uspjeh zavisi od izgleda, to je zapravo postalo, ruku na srce, više nego zastrašujuće.

Priča mi taj estetski kirurg s kakvim se sve slučajevima sreta u svojoj karijeri, pa to ti je da ti mozak stane, a onda sve više iz dana u dan čitam i sama o tim plastičnim operacijama i kad vidim one slike iskasapljenih lica i usana, dođe mi za povratit. Pa se mislim koje to zlo mora natirat te bidne lipe mlade ženskice da tako olako sidnu na operacioni stol. Čitam tamo kako jedan kirurg upropasti te jadne cure, pa ih operira po sedam puta, onda kad više vidi da nema pomoći, cili taj slučaj preda drugom kirurgu, onda taj drugi neće da popravlja ono šta je uprska i spizdija onaj prvi i onda najebe bidna mušterija. Ja sad razumin da je mladost ludost i da bi svaka ženska tila bit najlipša i da je spremna, pogotovo u današnja vrimena, više ulagat u tilo nego u mozak, odnosno da joj je lakše izdvojit za uštrcavanje kolagena, silikona ili neke treće pizdarije nego za tečaj kompjutora, ali ne razumin doktora koji ih ne upozore na posljedice takve njihove odluke.

Na primjer, cure traže da im uštrcavaju one pizdarije u usta sve više i više, a liječnici pristaju na to umisto da im kažu ne, ne i ne, ne može, to nije dozvoljeno. Može samo toliko i toliko, ali šta ćeš ti. Oni računaju, ako joj ne uštrcam ja, uštrcat će joj drugi, onda bolje da ja uzmem lovu nego drugi, a za nju me se baš briga kad je luda pa oće, ja ću joj ga uštrcat pa nek se jebe. I tako. No, međutim, tila bi reć da mi je drago i svaka čast curama koje su javno progovorile o tim svojim problemima kako bi upozorile druge moguće nesritnice. Sandra Mileusnić, bivša manekenka iz čijeg se prezimena vidi da je tila imat mile usne, imala je čak 22 zahvata. Sedam puta išla je na injektiranje silikona a 15 puta na vađenje tog silikona. Tako da se bidna žena sva izmučila.

Ana Grepo govori da je bila četri puta kod Glumičića a da joj je dr. Ostojić ugura kroz cila usta takvu igletinu da je jadna počela plakat od užasa, usna joj je nakon toga počela visit, ali doktor je reka da će to sve doć na svoje. Međutim, govori žena da su posli novine objavile da je postala žena monstrum. Fala Bogu, ovo je priča sa sritnim završetkom jer su curi to posli u više dugosatnih operacija izvadili i sad je O.K., jer je taj silikon iz usta puno teže vadit nego silikon iz sisa jer je onaj u sisama zavijen u nešto a ovaj se u ustima razlita na sve strane pa more otputovat po cilom licu i onda je to teško prokopavat. Dakle, fala Bogu, ova je cura dobro prošla, ali zato ima na desetke onih koji se više ne usuđuju izać iz kuće i upadaju u raznorazne psihičke probleme, a to su onda tek pizdarije, tek onda cure postaju pravi bolesnici na teret kući, sebi i državi.
Pa jeste vidili onog Majkla Džeksona. Obožavateljice su dugo vikale i skrikale za njim dok je nosija onu crvenu maramu priko lica, šta im je bilo za popizdit jebozovno, i tako sve dok nisu skužile da je to zbog nosa koji se raspa. A šta se tiče onog botoxa šta ga uštrcavaju ispod očnih borica, to je stvar stara dvadesetak godina. Jednoj ženi su u Kanadi to 1987. uštrcali kako bi se oslobodila abnormalnog žmirkanja i gle čuda, nestale joj sve bore oko očiju ka rukom odnesene. Tako da mi to danas koristimo ka neki hit, jer sve ono šta u svitu zastari kod nas postaje nakon dvadeset godina hit. Zato šta mi kaskamo za svitom i Evropom, al kad uđemo u nju, stvari će se valjda prominit. Ali i kod tog Boxtrota vam postoji zajeb, ako to uštrcate u donji dio lica, postoji opasnosta da vam se cila faca obisi ka čarapa i Bog je više neće moć dignit.

Ustvari šta sam ja tila reć. Tila san reć da je ta lipota relativan pojam i da ono šta je nekad bilo lipo nije danas, a ono šta je danas lipo ne znači da će bit sutra. Recimo, prije su bile moderne žene velikih sisa, bokova i guzica, odnosno one napridne i nazadne ala Ava Gardner i Sofija Loren, a danas su moderne štakice ravne ka daske ala ona Tvigi i njene sljedbenioce. U Africi je moderno da sve visi, u Evropi da sve stoji, u nekim zemljama dlakave su na cini, u nekim glatke i tako. Zato kad mi je prija neki dan rekla da ide operirat nos, ja sam popizdila. Baš joj je onaj njen bija simpa, ali ona se pripala da će je muž ostavit i otišla pod nož, sad šta ću, ić je vidit, ali šta će učinit ako je blentavi muž ostavi zato šta je sad u modu doša onakav nos kakav je ona imala prije operacije. Zato, žene moje, oprez, ljubav je slipa i ako vas neko voli, sve na vama bit će mu super, a kad slipilo prestane, čarolija ionako nestane, onda bolje tražit nekog drugog slipca nego sebe minjat.

Mižerja

Najveću mižerju ne čini niki drugi svit, drugovačije rojen o' nas, odlipjen o' sviju, sinjan kaštigon. Ne, ni to kaštig ozgar. To su naši befeli. To je riceta, koju dobro umisimo, pa kad uskisnemo i narestemo, pravimo se višji, viđeniji, bo'ji.
Moremo zaklopit je'no joko, a morebit i oba, kad triba vidit da jema i oni drugi', koji bi znali isto ka i mi, stavjat u se i na se, kad bi jemali. Ma, mi smo ji' šuperali iz našega svita, joli ka dil fameje joli, lagnje rečeno, ka dil o' društva. Kad rečemo ovu za'nju, ondac mižerja postaje svačija, a to ti je ka ničija. To se vidi svaki dan.
Oni su, ka nan za dišpet, živi, grubo živi. Grubo i' je vidit, još grubje pasat kraj njizi. Vavik mislimo kako ji ni sram take, kosate, bradate, šporke, smrdjive, s otvorenin ranan na nogan, po škovacan…, i rečemo jin da su sami krivi ča in je tako. Jerbo, da oni nisu krivi, ne bi ni mi bili pravi.
Gren po oven zvizdanu i mislin di su se sakrili, u koju bužu… Ni nje nima danas. Di je zapela?
Sveta je nedija mlogima još samo sinjal da ne triba radit, da je dovo'jno sist za stol, ako more, u lad, pojist i popit. Pribrojit svoje u glavi i ako su svi na mistu, stavit prst u uvo i bit kuntenat sa sebon. Tako 'vridan', čekaš da ti Bog providi još bokun života. Kad svi naučimo tako lipo mislit i zatvorit krug o' svoje fameje, pari ti se da je cili svit sritan, da nikomu ništa ne fali.
Kad tamo, ka da je ko prosuja nevoju na sve kantune. Oni su ostali u gradu, u bužan o' kamare, u kojin su se pomišale štrace i faše, poti i teče, di je struja odavna iskjučena, a voda se vazimje izvanka. Stara kočeta udubjena do tleja, prez lancuna, kušin o' zamotanih krpa… Po tleju boti'je. Kako jin pomoć?
Ante se jučer prida. Jedva mu je ošišala kosu i bradu. Vodu je donila izvanka, u maštilu. Robu ča je skinila tribalo je bacit u vriću. Otvorene rane na nogan rumenile su se ka žerava. Koliko bi puti dosad donila spizu i robu, uredila i pospremila, a kad bi izašla, poza njon bi izaša i Ante, s botijon po vino. Sutra bi bilo jopet po staron. Ma, ona ni sustajala, najskoli radi ranâ, koje je tribalo redit. Bog je tija da dura, da je Ante joščec tu. Dolazili su i drugi. Tu bi po tleju, umorni, legli, zaspali, probudili se i išli da'je.
Ma, jubav se ni dala uvridit. Sve je trpila. Nikad se ni umorila. Sila bi s njiman na zidić, tila jin bit bližje, razumit ji'. Ma, oni nisu višje mogli bit bo'ji ni drugovačiji. Vrime i' je ruvinalo.
Ante jema rod koji živi vanka, niku rodicu. Ona doputuje vidit ča je i more li se Ante smistit u koji dom. Jedanput je tila da Ante gre u ošpidal, pa otle u niki dom, da ondac ona more zapasat tu bužu, očistit, zakrakunat i vratit se natrag.
Jedan dan, kad višje ne bude Ante, ta će nevoja ostat rodici.
Je li doša ti dan? Je li se Ante zapravo prida. Je li ga ubila žega joli mu je pala forca, pa ne more višje sa sebon? Ne, Ante je najposlin izgubija vid. Ne vidi višje. To nikon ni reka. To je ona vidila. Vidila je nikidan njegov pogled, njegove joči, koje nidir nisu gledale. Kad se dogodilo? Kako? Ante to ne zna reć. Oto je pomoć Božja, pomoć po kojon je Ante razumija da ne more višje sam, da mora sve ostavit i poć u kuću di će mu niki drugi judi pomoć živit ka čoviku.
Ona će ga sutra odvest u likara i napravit ča triba. Uredi' će ga ka i puno puti dosad.
Njemu i drugin, s kojiman je dilija spizu iz iste tećice, triba puno jubavi, ka u svakoj fameji.
Oni nisu gluvi ni bez osićaja. Njiman se triba, ako oćemo uspit, pridat cili čovik i zaudobit na se, ka da te nima. Ko će to dat?

Ona danas govori Domini: - Domina moja! Znaš li ti da te ja mlogo volin? - Dominine se joči zasvitle na šporken licu, pa reče: - Joli su ti to samo riči, jol' ti je tako i u srcu? Voliš li me srcen? -
- Volin te cilin srcen! - reče jon ona.
Poslin tega je sve mogla. Domina je pristala da ona donese vodu, da je okupa, promini, da bacidu staru robu u škovace.
Jopet je sa sebon izvanka donila dvi pune vriće iz škovaca. Ona svaki dan kupi i u velike vriće jopet baca vanka da Domina ne vidi. Domina donosi druge. Po tleju je plastika, pinjate, šporkiža, botilje o' vina. Pari se čoviku da je kod sviju isti neprijatej, ista botija.
- Ne mogu ti ja pit vodu. Drčen kad pijen vodu. Moran popit malo vina! - , govori Domina. Svejedno, ne more se taki svit ostavit. I nji svaki dan triba vidit, donit in tećicu, udobrovo'jit i', ražentat, priobuć i', odnit jin škovace, jer će se svi infetat.
Morebit da i' Bog drži na životu samo da nan pokaže ča i kako jin tribamo pomoć?
To je bliž'ji, ma ne oni ča ga mi izaberemo. To je oni koji nan nikad ne će uzvratit ni razumit ča je sve to tribalo činit.
Ti je šporki posal, skula s najmanje đaka.
Oni ča je završidu, nimaju višje sebe, a arju koju dišedu daju drugin u starin bužan, prez cakla na ponistri, prez vode i struje, meju škovacan, iščuć čovika koga smo zaudobili i izgubili. Mižerjasti, ka fameja i društvo.

Zatvoreni Dioklecijanovi podrumi

Urušili su se Dioklecijanovi podrumi! – pronila se Splitom priča koja baš nikoga tko je za nju u gradu u srijedu čuo nije ostavila ravnodušnim. Šaputanja zbunjenih Splićana o katastrofi koja je zadesila srca grada inspirirali su prizori zatvorenih ulaza u carske podrume.

I usitinu, na ulazu s Perstila osvanula je rešetka s katancem. Vrata zatvorena i s južne strane. Pred vratima sumnjičavi Splićani pokušavaju otkriti što se unutra „kuha“.

- U podrume se više ne može. Nitko ništa ne govori, a to znači da se ozbiljna šteta dogodila - reagirali su naši sugrađani.

- Izgleda da se odronilo kamenje i velika je sreća kako nitko nije ozlijeđen - uvjeravaju nas tražeći da provjerimo što se stvarno zbiva i zašto se o svemu šuti.

Da nikakvog razloga za paniku nema te da nije riječ ni o kakvom urušavanju niti odronjavanju u podrumima – potvrdio nam je Goran Nikšić, pročelnik Službe za staru gradsku jezgru.

Suprotno svim nagađanjima, u centralnom holu Dioklecijanovih podruma otpočeo je tek postupak snimanja postojećeg stanja za potrebe izrade osnovne dokumentacije po kojima će biti izrađeni projekti sanacije i konzervacije tog dijela carskih podruma - kazao je Nikšić.

Čitav posao naručio je Grad Split, obavlja ga tvrtka Geografika, a sve će biti gotovo za tri dana kada će rešetke biti uklonjene, ulazi otvoreni, a time i Dioklecijanovi podrumi svim Splićanima ponovo biti dostupni.