Naucnici uspjeli da "ozive" gene izumrlog tasmanijskog tigra
http://www.theage.com.au/news/national/tassie-tiger-gene-brought-back-to-life/2008/05/20/1211182750592.html

Prvi u svijetu, istrazivaci Univerziteta u Melburnu su uspjeli da izdvoje gene izumrlog tasmanijskog tigra i da ih uspjesno ugrade u embrion misa. To je prvi uspjesni pokusaj da se geni jedne izmrle zivotinje vrate u zivot unutar drugog zivog bica.

Ipak, istrazivaci sa University of Melbourne i University of Texas kazu da tehnologija koju su razvili nece voditi ka kloniranju tasmanijskog tigra (thylacine): "Bilo bi lijepo kada bi i to mogli, ali to ipak ostaje samo san koji se vjerovatno nikada nece ostvariti" kaze Marilyn Renfree, profesor zoologije na UoM i clan istrazivackog tima.

Ipak, istrazivaci kazuda je moguce na ovaj nacin reaktivirati gene mnogih izumrlih zivotinja, ukljucujuci dinosauruse, a mozda i predaka modernih ljudi, sto bi omogucilo novi uvid u njihov razvoj i zivot.

Dobijanje gena tasmanijskog tigra, sifrovanog kao Col2a1, je samo po sebi bio veliki izazov, zato sto se DNK razgradjuje vrlo brzo nakon smrti. Profesor Renfree i vodja tima Andrew Pask, takodje sa katedre za zoologiju UoM su uspjeli da izdvoje djelove gena iz oko 100 godina starih mladuncadi i iz koze jednog odraslog tigra, koji se cuvaju u etanolu u Museum of Victoria. Djelici su sastavljeni u kompletan gen. "Sastavljanje ovih djelica je kao sastavljanje slagalice" kaze Dr Pask.

U sledecoj fazi gen je modifikovan dodavanjem gena bakterije koji daje plavu boju. Na kraju, Profesor Richard Behringer, sa UoT je ubacio ovaj gen u embrion misa. Hrskavica kostiju u embrionu je vremenom poplavila, sto je znacilo da je gen prihvacen.

Slican gen je odgovran za razvoj hrskavice i kod miseva, tako da sa ovim eksperimentom nijesmo napravili zivotinju koja je pola mis, a pola tasmanijski tigar. Mi ne pokusvamo da izazovemo niesto sto ce iskljuciti neke karakteristike, a favorizovati druge, kaze profesor Renfree.

Dr Pask kaze da im je cilj bio da pokazu da je moguce izdvojiti gen iz izumrle zivotinje, ugraditi ga u zivi organizam i ispitivati njegovu funkciju. Buduci eksperimenti ce omoguciti izdvajanje tacno odredjenih gena, npr. gena odgovornog za izgled glave tigra, ili za pruge po ledjima, i ugraditi ga u misa.

"Mozda cemo moci da napravimo straftastog misa, ili misa sa psecom glavom, kaze dr Pask.

* * * * * * *

Sto mislite da je stvarni cilj ovih istrazivanja? L'art pour l'art ili park iz doba Jure?

Mislim da su mogucnosti nevjerovatne, samo sto treba vremena. Nadam se da ce za par stotina godina biti iskorijenjen npr. dijabetes, i to na genetskom nivou.

Mars je pogodan za život, zaključak je koji je nakon analize prvog uzorka američke svemirske sonde “Feniks” oduševio naučnike. Ipak istraživači nijesu htjeli da saopšte ima li na Crvenoj planeti bilo kakvog oblika života.
"U tlu nema ničeg što bi sprečavalo život, naprotiv izgleda da mu ono jako pogoduje jer nema nikakvih otrovnih materija", rekao je Semjuel Konaves, šef laboratorije TEGA.
"Zemlja na Marsu je slična onoj u vašem vrtu, u kojoj bez problema možete da uzgajate povrće i to je zaista čudesno", objasnio je dodajući da su naučnici zadivljeni tim rezultatima.
"Pronašli smo ono što je nužno za život u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti, a to su hranjive materije", rekao je napominjući da je riječ o mineralnim, a ne organskim materijama, među kojima su magnezijum, kalijum, natrijum...
Ovaj istraživač dodaje da je stručni tim bio iznenađen kiselošću tla čiji pH doseže čak vrijednosti od osam do devet. Prvi rezultati "analize su još jedan znak da je voda u tekućem stanju postojala na tlu Marsa u jednom razdoblju njegove istorije", ističe Samuel Kounaves.
Sitni uzorak uzet je sa površine planete pomoću lopatice na vrhu robotizovane ruke sonde “Feniksa“, a prošle nedjelje utvrđeno je prisustvo leda na Marsu. Naučnici su u česticama tla otkrili i manje količine ugljen-dioksida koji se oslobodio zagrijavanjem na nižoj temperaturi. Na višim temperaturama otkrivena je i manja količina vodene pare. Analiza komadića leda idućih nedjelja daće odgovor na veliki broj pitanja o prošlosti Marsa, nadaju se stručnjaci.
Temperatura na Marsu trenutno je preniska da bi voda mogla postojati u tekućem stanju, ali naučnici smatraju da su polarna područja te planete u davnoj prošlosti bila toplija.
“Feniks” se 25. maja spustio na dosad neistraženo područje Marsa gdje je počeo potragu za vodom i organskim materijama, kako bi utvrdio jesu li tu mogući primitivni oblici života. Sonda nema uređaj za otkrivanje mikroorganizama.

Nisam znao dje cu postavit.

Kako u americi ljudi koji nemaju ruku ili ruke a imaju para, resavaju svoj problem (http://www.vidmax.com/video/56342/Dude_has_bionic_arms_and_hands_that_cost_50k_each/), ce resavat.

Crnogorski zemljotres ukroćen u Skoplju
IZUM TROJICE MAKEDONSKIH PRONALAZAČA I DALJE OSTAVLJA BEZ DAHA, ALI JOŠ NIJE NAŠAO PRIMJENU
Od dopisnika “Vijesti”

Skoplje - Trostruko umanjen, model crkve Sveti Nikola iz krivopalanačkog sela Psača silno se tresao dvadesetak sekundi, pomjerao se lijevo-desno pri simulaciji zemljotresa od devet stepeni prema Merkalijevoj skali, no na kraju na njenim zidovima nije bilo ni pukotine. Objekat, postavljen na seizmičkoj platformi skopskog Instituta za zemljotresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju i izložen sili zemljotresa koji je 1979. godine napravio katastrofu u Crnoj Gori, ostao je čitav i bez bilo kakvog oštećenja. Sve to, zahvaljujući originalnoj inovaciji trojice makedonskih pronalazača koja se najjednostavnije naziva "vodeni dušek". Sa vodenim dušekom svi vidovi objekata maksimalno se štite i od najrazornijih zemljotresa. Tajna je u tankom sloju tečnosti (vode ili ulja) koji se postavlja između dvije ploče na objektu – jedna je na temeljima, a na drugoj počiva konstrukcija. Na dušeku objekat praktično "plivajući" amortizuje silu zemljotresa.
To je bila prva praktična provjera ispravnosti pronalaska na jednom objektu u kojem borave ljudi. Isti taj model crkve, kada je sjutradan bio izložen simulaciji crnogorskog zemljotresa no bez primjene inovacije, prosto se raspao na platformi Instituta. Model simulacije crnogorskog zemljotresa, a ne , na primjer, isto tako katastrofalnog skopskog zemljotresa iz 1963. godine, bio je odabran najviše zbog toga što je zemljotres čiji je epicentar bio na Crnogorskom primorju bio najjači. U njemu je smrtno stradala 101 osoba, magnituda mu je bila 7 stepeni prema Rihteru u epicentru između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od oko 15 kilometara od obale, a načinjena je ogromna šteta u više crnogorskih i gradova u Albaniji.
“Crnogorski zemljotres iz 1979. godine je bio stravičan po svojoj razornoj energiji. Dobro smo ga osjetili i u Makedoniji. Zato, ako je naša inovacija u stanju da izdrži takav potres, onda može da izdrži i sve druge, a sigurno i više od toga. Naša seizmička platforma jednostavno nije mogla da "proizvede" simulaciju još jačeg zemljotresa, a tvrdim da objekat ne bi pao ni na zemljotresu od oko dvadesetak stepeni. Zemljotresi su još velika opasnost, nikada se ne zna kada se mogu ponoviti”, kaže inženjer Ljubomir Taškov, jedan od autora inovacije.
Kada je u 2001. godini napravljena ova inovacija odmah je bila proglašena za patent godine u Makedoniji, a na sajmu inovacija "Eureka" u Briselu dobio je srebrnu, a u Seulu - zlatnu medalju. Vodeni sloj se održava između dvije betonske ploče zahvaljujući obruču koji se postavlja oko podnožja čitavog objekta. Inovacija ne zahtijeva da objekat stalno "pliva" na dušeku nego, na primjer, mogu da ga aktiviraju senzori koji registruju približavanje zemljotresa. Sa malim pritiskom, kuća se automatski podiže na vodeni dušek čime postaje otporna na pomjeranje tla. Pronalazak omogućava i okretanje objekta oko sopstvene ose, pa tako ulaz u kuću jednom može biti na istočnoj strani, a drugi put na zapadnoj, južnoj, zavisno od želje vlasnika. Pronalazak je do sada bio uspješno testiran samo na rezervoarima za vodu i gorivo. No, i pored svih odličnih ocjena, do sada nije našao svoju primjenu.
Inženjer Mirče Kokalevski, koji je sa kolegom Antimom Antimovskim, autor idejnog rješenja, objašnjava da bi upotreba ovog pronalaska, pored drugog, znatno pojeftinila izgradnju građevinskih objekata.
“To znači da opada potreba za velikim količinama željeza, betona, koji se tradicionalno upotrebljavaju da se objekat učvrsti. Međutim, za tim nema potrebe jer se objekat od zemljotresa ne brani čvrstinom građevinskog materijala nego time što "klizi". Izračunali smo i da cijena gradnje može biti jeftinija i do 30 odsto. Ovo je trajnije rješenje od upotrebe gumenih dušeka koji su do sada primjenjivani zato što se guma troši tokom vremena, a voda ne”, potencira Kokalevski.
Autori navode da je inovaciju najbolje primijeniti u periodu kada se gradi objekat. No, moguće je primijeniti i na već postojeće objekte, ali je onda to malo komplikovanije i skuplje zbog iskopavanja oko čitavog objekta.
“No, iako je teoretski i naučno sve potkrijepljeno, do sada se niko u Makedoniji nije zainteresovao za ovu inovaciju. Čini mi se kao da kod građevinskih firmi postoji strah od primjene novih metoda. Odnosno, oni su još naučeni da grade na klasičan način jer ga znaju i nijesu spremni da se upuste u nešto što ne znaju. To treba mijenjati, kaže Ljupčo Taškov.
Skopski Institut za zemljotresno inženjerstvo je bio uključen u projekte crnogorskog Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje u godinama poslije katastrofalnog zemljotresa kada su se radili prostorni planovi za opštine u kojima je vodeća komponenta bila smanjenje seizmičkog rizika. Tada je zaključeno da se arhitektonski oblici objekata moraju prilagoditi otpornosti na zemljotres i urbanističko planiranje postaviti u skladu sa tim. Crna Gora, inače, spada u grupu zemalja koje predstavljaju seizmički aktivno područje i to u zoni od devet stepeni prema Merkalijevoj skali, a žarište većine zemljotresa je u pograničnoj zoni prema Albaniji. Seizmičari su, u više navrata, iznijeli ocjenu da se u narednih 100 godina, sa sigurnošću od 70 odsto, može očekivati zemljotres u Crnoj Gori.


Inovacije nema ko da otkrije

Vodeni dušek, uređaj koji će vas upozoriti koji dio neke mašine će se pokvariti, pročišćivač koji otpadne vode pretvara u pitku..., samo su dio inovacija koje stoje sasvim neiskorišćene u Makedoniji. Originalna rješenja do kojih su tokom minulih godina došli makedonski pronalazači su našla samo simboličnu primjenu i to zahvaljujući angažmanu samih autora. Godišnje u ovoj zemlji nastane oko 200 inovacija koje urade oko tri hiljade inovatora, no koje ne doživljavaju masovnu proizvodnju. U posljednjih 15 godina makedonski inovatori su osvojili 44 zlatne, 23 srebrne i deset bronzanih medalja na svjetskim sajmovima inovacija u Briselu.
Inovatori Đoko i Ivan Kungulovski, autori ideje da se mikroorganizmima pročišćavaju otpadne vode, kažu da su prepušteni da se sami probijaju na tržištu.
“Žalosno je da ono što može da postane originalni makedonski brend ne dobija podršku države. Primjena ove naše inovacije košta manje nego što firme daju korumpiranim inspektorima da ih ne kazne zbog zagađivanja prirode otpadnim vodama”, kaže Ivan Kungulovski.

Uljni damperi se odavno koriste i kao aktivni i kao pasivni elementi zastite zgrada i od zemljotrsnih i od druhih spoljnih rizika (recimo jakih vjetrova). Medjutim trenutna tehnologija je jako skupa i samo najbogatije firme u najbogatijim zemljama ili za zastitu najvrijednihih spomenika se trenutno koristi. Japan je tu daleko odmakao ali i dalje se koristi samo u zgradama mocnih korporacija i za zastitu nekih drvenih konstruncija njihovih visokih hramova. U prvom slucaju zapravo je rijec o gotovo klasicniom amortizeru punjenim uljem koji se nalazi u temeljima zgrade i koji moze da ima kontrolne (aktivne) mehanizme a u drugom slucaju je to praktticno cijev punjena uljem koja se postavlja duz "potpornih stubova" gradjevine i ona je uvijek aktivna.

Stos bi bio pojeftiniti tu tehnologiju.

OTKRIVENO GROBLJE STARO DESET MILENIJUMA

Američki arheološki tim pronašao je u Sahari najveće groblje iz kamenog doba, iz vremena kada to područje nije bilo pustinja, javljaju agencije.

To arheološko bogato nalazište, nazvano Gobero, staro je 10.000 godina i sadrži ostatke ljudskih kostura i kostura životinja, među kojima ima jezerskih riba i vrlo velikih krokodila.

Gobero se nalazi u središnjem dijelu Sahare u Nigeru, u pustinji Tenere, što znači "pustinja nad pustinjama" na jeziku Tuarega.
Do otkrića je slučajno došao Pol Sereno, paleontolog sa univerziteta u Čikagu dok je sa svojom ekipom vodio ispitivanja na tom mjestu bogatom fosilima dinosaurusa.

Istraživači su na nalazištu uspjeli da rekonstruišu kostur krokodila sarcosuchus imperator, jednoga od najvećih na svijetu, koji je izumro, a vladao je obalama afričkih rijeka prije 110 miliona godina u doba krede.

Isti je paleontolog rekonstruisao i Nigersaurusa, dinosaurusa biljojeda s vilicom od 500 zuba.

Na nalazištu je osim kostiju pronađeno i kameno oruđe, te dekorativni predmeti s rupicama, namijenjeni da budu nizani u ogrlicu.

Nalazište je bilo netaknuto, smatraju istražitelji, a o njihovom otkriću biće u septembru objavljen članak u američkom časopisu National Geographic.

Promijenite svoje gene

Uz drugačiju ishranu i način života, a prema savjetima čuvenog Dina Orniša a samo tri mjeseca dobrovoljci su natjerali, čak, 500 gena da drugačije obavljaju svoj posao

Poželite li da živite kao Fred Kremenko, pročitajte šta treba, a šta ne treba jesti!

Za samo tri meseca promenićete, najmanje, 500 svojih gena! Ne verujete, zar ne? Poslušajte savet Dina Orniša, profesora medicine na Kalifornijskom univerzitetu u San Francisku, koji preporučuje da možete preduprediti, čak i preokrenuti, mnoga hronična oboljenja, ukoliko uvedete nov način ishrane.

Menjajući životne navike, menjate gene, poručuje dugogodišnji pobornik skromnih obroka, ulažući novac u nekoliko istraživanja da bi potkrepio vlastita gledišta. U najnovijem su mu se pridružili Piter Karol, šef katedre za urologiju, i Kristofer Hak, genetičar koji izučava rak prostate - obojica iz iste visokoškolske ustanove, i još nekolicina drugih. Poduhvat je osmišljen da pomogne grupi od 30 muškaraca s malim izgledima da obole od raka prostate koji su odlučili da se ne podvrgnu ikakvom lečenju, pa i ako im se stanje - nedaj bože! - pogorša.

Da vas odmah upozorimo: nećete steći drugačije „nasledne jedinice", ali ćete postojeće naterati da se drukčije ponašaju.

Suviše je rano reći da li je izmenjeno življenje dobrovoljaca zadržalo rak na bezbednom odstojanju, ali su genetske analize otkrile duboke razlike u nekanceroznom tkivu žlezde već posle tri meseca. Više od 500 gena sada drugačije obavlja posao: pojedini s blagotvornim dejstvom, računajući neke koji suzbijaju tumor, postali su živahniji. Nasuprot tome, sabraća sa štetnim uticajem, uključujući neke koji podstiču rak, isključili su se!

Uglavnom neprerađeno

„Veoma je neobično da je promena imala jednak učinak kao najmoćniji lekovi koji su danas dostupni", objašnjava je Kristofer Hak. „Divno je otkriti da ishrana i življenje toliko duboko utiču i deluju poput lečenja medikamentima s manje neželjenih posledica".

Din Orniš smatra da će ovi nalazi, možda, pokrenuti one koji veruju da više nemaju šta da preduzmu: „Ljudi kažu: Sve je u mojim genima, šta ja tu mogu? To nazivam genetskim nihilizmom. Ovo bi mogao biti protivotrov za takvo gledište. Geni, možda, određuju čemu smo skloni, ali nisu naša sudbina".

Pobuđeni rakom postate, učesnici u istraživanju išli su do kraja sa Ornišovom dijetom. Jeli su hranu s malo masnoće, zasnovanu na biljkama, uglavnom neprerađenu, poput integralnih žitarica. Pešačili su, najmanje, 30 minuta šest puta sedmično najkraće sat vremena tri dana u sedmici. Svakog dana radili su sat vremena jednostavne vežbe utemeljene na jogi, uključujući istezanje, disanje, duboko razmišljanje (meditacija) i slikovito izlaganje. I učestvovali su u nedeljnim druženjima za pružanje podrške, osmišljenim da pojačaju bliskost i društvenu potporu.

Svaki put kada je Din Orniš obrazlagao svoj program, ljudima je pogled blistao. Većina neće biti u stanju da preko noći preokrene svoj život, ukoliko u tome, uopšte, uspe. Ali je šašavo sebe poraziti pristupom - sve ili ništa. Usvajanje samo promena koje možete izvesti i uvođenje novih tek kada ste spremni, kudikamo je ispravniji put do zdravlja.

Svako je, jednostavno, ograničen svojim mogućnostima u prihvatanju drugačije hrane, obolelima s rakom prostate, međutim, nametnuta je stroža ishrana. I što su se više menjali, ishod je bio bolji.

U dotičnom istraživanju najviše iznenađuje što su muškarci toliko brzo promenili svoje genetske odlike.

Zašto se truditi? Kada sumnjčavi vide za tri meseca uočljive razlike, možda će se predomisliti. „Nije to samo smanjenje opasnih činilaca ili sprečavanje da se nešto loše ne desi. Važnije je da su promene brze i da ne morate čekati godinama da biste osetili korist", zaključuje Din Orniš.

Članak u kojem je on sa saradnicima opisao nalaze objavljen je nedavno u uglednom časopisu „Spisi Nacionalne akademije nauka".

Malo po malo - salo

Din Orniš je svojevremeno napisao knjigu „Jedi više, teži manje", a među lekarima je poznat zahvaljujući uspehu u predupređenju i sprečavanju zapušenja srca, za šta se ranije verovalo da nije moguće bez hirurškog zahvata ili uzimanja lekova.

Kakvu to ishranu on preporučuje?

Uspeh se ne postiže ograničavanjem unosa kalorija, već obraćanjem pažnje na to šta jedemo. Zato hranu deli na onu koju treba da jedemo sve vreme, ponekad i nikada.

Kadgod ste gladni, sledeće namirnice možete jesti sve dok se ne zasitite: pasulj i mahune, voće - od jabuka do lubenica, od malina do ananasa, žitarice i povrće.

S merom treba unositi: nemasne mlečne prerađevine - obrano mleko, posni jogurt, sir i pavlaku i belance.

Obavezno izbegavati: meso svake vrste - crveno i belo, riba i živinsko (ako ne možemo bez mesa, treba ga jesti u najmanjoj mogućoj meri), ulje i namirnice koje ga sadrže, poput margarina, većinu preliva za salatu, avokado, masline, orah i semenke, mlečne proizvode (ako nisu nemasni), šećer i proste derivate šećera - med, melasa, kukuruzni sirup i sirup s mnogo fruktoze, alkohol, sve zgotovljeno u komercijalne svrhe što ima više od dva grama masti po porciji.

Uz to se savetuje mnogo malih obroka, pošto zbog ovakvog načina ishrane češće osećate glad. Brže ćete se zasititi, a unećete više hrane ne povećavši iznos kalorija.

Zanimljivo je da Din Orniš smatra da je naš metabolizam podešen još u doba Freda Kremenka, kada nismo znali odakle nam dolazi sledeći obrok i kada je bilo razdoblja s malo dostupne hrane. Telo je prirodno htelo da zadrži svu energiju koju je moglo i pokušalo bi da uskladišti svaki višak kao salo. Danas većina ljudi ima gotovo neprekidan pristup hrani, ali se tela nisu prilagodila novom načinu života.

Stefan Vukašin


PCNEN (http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=32297)

Na Altasu je prije izvjesnog vremena bio dokumentarac o genrtskom inzinjeringu. Zapravo serija. Jedna epizoda covjek djed od kilijardu godina koji je rodonacelnik toga (pomalo rasista rekao bih) i njegovi ucenici. Jedan tip ucenik mislim nobelovac tvrdi da ce biti moguce promjeniti gen po zelji. QQ dje to sve ide.

Na Altasu je prije izvjesnog vremena bio dokumentarac o genrtskom inzinjeringu. Zapravo serija. Jedna epizoda covjek djed od kilijardu godina koji je rodonacelnik toga (pomalo rasista rekao bih) i njegovi ucenici. Jedan tip ucenik mislim nobelovac tvrdi da ce biti moguce promjeniti gen po zelji. QQ dje to sve ide.

a gleda sam to, lik ima sina koji je autistican il tako nesto i to mu je bi glavni razlog za pocinjanje citave price i ustrajavanju na njoj. a zaista je rasista, mada on porice kad ga novinar to pita...

al ovaj tekst o izmjeni funkcionisanja gena, a ne genetskom inzinjeringu je cini mi se jedna od zanimljivijih naucnih stvari koje su se zadnjih godina pojavile u nauci, osim izrade mape gena. ako se ovo i naucno potvrdi i ne ostane na podrucju alternativne medicine, cini mi se da ce mnoge nauke morat da se revidiraju.
jer mogucnost da se drugacijim nacinom zivota izmijeni rad gena bi objasnio mnogo toga. teorija genetske selekcije, na kojoj djelimicno pociva cak i teorija evolucije bi jednostavno morala da se modifikuje u ogromnoj mjeri. zatim teorije o stecenom i urodjenom ponasanju, raznim bolestima... bas masu toga. a sto je najbitnije, daje mogucnosti za nova istrazivanja i veoma kvalitetna resenja u buducnosti u raznim oblastima...