iliti kada ste se prvi put prepali za sopstveni zhivot, tj. da li vam se takva situacija ikad desila do sada?

Lichno, nijesam se nashla u takvoj situaciji mimo scene kad mi je puklo slijepo crijevo, pa su komplet djechiju bolnicu digli na noge..Jedva su me spasili, ostala sam punih 27 dana u bolnici i primila preko 50 injekcija (po dvije dnevno)..a operacija slijepog crijeva zajedno sa oporavkom 'traje' maksimum 5 dana...
Sjecam se mog budjenja iz anestezije sa dobrodoshlicom dezhurnom osoblju u operacionoj sali: *ebem ti doktore i slijepo crijevo'...svi su vrishtali od smijeha shto je djetetu od 12 godina palo na pamet da izjavi pored sve moje muke...

Uh, dva puta. 2001. sam imala udes, prosla sa potresom mozga i traumom i obozavala zivot posle toga.
Prije 10-ak dana mi je pozlilo, na poslu, mislila sam da je srce. Boljelo me u grudima. Kad sam pocela da se kochim, uplasila sam se uzasno. Cak vise nego posle udesa. Uzas. Jos sam ula recenicu - To je infarkt, evo ti secerana voda. Od laika, naravno, ali u pogresnom trenutku. Srecom, sve je bilo od umora i stresa. :D

Imala saobracajnu nezgodu pre 7.godina.Sva sreca sto sam elasticna pa sam prezivela.Posle toga ubrzo operisala preponu,bila vezana za stolicu 2.meseca,Hvala bogu,butni misic se ubrzo vratio.Ali to su te stresne situacije koje se pamte

Kad sam imala 12 ,godina ,prvi put sam sjela na biciklo.
Pametnica,nashla sam po donjem putu da uchim voznju ,kad mi je u susret naishlo auto.
Da bih ga izbjegla ,pokushala sam da se zaokrenem ,ali sam udarila o parapet volanom,tako jako da sam se od udara cimnula i izlecela sa bicikla ,pravo na krshevitu plazhu ,3m ispod puta.
Moj let, je trajao kao kod kokoshke .Poljubila sam bubulj na 10 m vazdushne linije od parapeta.
U momentu neslavnog leta ,slike zhivota su mi preletjele pred ochima ( kao u filmu :D) i vec sam se u mislima pozdravila sa milom porodicom.
Bolno prizemljenje me ,ipak ,obradovalo-znak da sam zhiva.
Nikad se u zhivotu vishe nisam prepala nego tada..
Dobro sam se ugruvala ,malo istumbala zheludac sa crijevima..no,pretekoh :D

Mene zbog prevelikog napora i nenormalnog profesora fizichkog u osnovnoj zamalo srchka strefi...
Sjecam se da sam bila pochela da se gushim,gubim svijest a lijeva ruka je bila pochela da se kochi.... Poveli su me u hitnu i cijelo vrijeme do hitne su prichali sa mnom da bih ostala budna... E ja se toga nisam uplashila,nego mi je najgore bilo kad sam vidjela da su krenuli da mi stave(kako se meni uchinjelo) defibrilator (ono chudo za ozivljavanje)... To ustvari bio valjda EKG,a josh kad mi stavishe sve one zice i chuda... Ja sam u svoj svojoj muci podigla ruku i rekla da mi je dobro samo da me sa strujom ne udare... E kako sam se tada bila uplashila,qq....:D Mala sam bila,greote od mene....:D

A skoro sam se bila tako uplashila kad je neka manita zenturacha umalo na pjeshachkom prelazu pregazila moju najbolju drugaricu. Ukochile smo se,svi su bili shokirani a mi smo greote onako u shoku otishle i nishta nismo uradile. Boze koje smo glupache bile,umjesto da je fino prijavimo,sastavimo izvjeshtaj.... Shok je uchinio svoje,uh u tom trenutku kad je projurila srce mi nije sishlo u pete,nego je iskochilo iz tijela...:D Boze kakvih manijaka ima za volanom....

Ja sa 11 godina sa dozivjela tako nesto.
Ujela me pcela, bila sam sama, mama na poslu, i kao i svako dijete prva reakcija mi je bila da stavljam hladne obloge.
Medjutim, poslije 15 minuta sam dobila gusenje i bijele plikove, i srecom da mi je komsija bio kuci, pa me odvezao doktoru.
Na sve to u domu zdravlja mi daju pogresnu inekciju,tako da su me u polu zivom stanju dovukli u bolnicu, gdje sam bila 15 dana, zbog otoka glave koji nije spadao.
I iskreno svaki put sada kad mi pcela pridje blizu, to je panika i vristanje, jer da me ujede drugi put, kazu da je mnogo gora alergijska reakcija nego prvi.

kako nisam mila sreco,dva puta se radilo o makazama u voznji...

drugi put,da ne duzim pisuci o prvom putu,vozim golfom za mercedesom,registracija KV tamno crvene boje...vrucina,ljeto.....put-bar prema budvi,i ispred jednog tunela,odlucim da ga preteknem,preticem ti ja kad ispred njega i dzip,normlano odlucim i njega da preteknem,kad iz tunela izlijece dzip,mislim gotova sam i to je kraj,nemam ni vremena za kukanje...nastade takva skripa kocnica....mislim da su me psovali iz sva tri vozila...i ostadoh ziva...od tada mnogo opreznije vozim...

prvo homo-seksualno iskustvo

Forum je zanijemio :D:D:D



Nikada se nisam ''presjekao'' zbog sebe. Scena u kojoj dvogodišnje dijete (ciganče) sjedi na putu, a nailazi kamion čiji ga vozač ne može vidjeti a ja sve to samo mogu posmatrati iz daljine bez ikakve šanse da išta i pokušam me bukvalno oduzela. Srećom, sve se završilo na najbolji mogući način.

iliti kada ste se prvi put prepali za sopstveni zhivot, tj. da li vam se takva situacija ikad desila do sada?

Lichno, nijesam se nashla u takvoj situaciji mimo scene kad mi je puklo slijepo crijevo, pa su komplet djechiju bolnicu digli na noge..Jedva su me spasili, ostala sam punih 27 dana u bolnici i primila preko 50 injekcija (po dvije dnevno)..a operacija slijepog crijeva zajedno sa oporavkom 'traje' maksimum 5 dana...
Sjecam se mog budjenja iz anestezije sa dobrodoshlicom dezhurnom osoblju u operacionoj sali: *ebem ti doktore i slijepo crijevo'...svi su vrishtali od smijeha shto je djetetu od 12 godina palo na pamet da izjavi pored sve moje muke...

pa vishe puta u toku otpisa duga otadzbini imah vrlo lijepih i nezaboravnih trenutaka,kad sam se pita ocu li ikad burek jes u ABC,i igrice kod Pera igrat,a i staru majku vidjet.