Hteo sam postaviti ime teme ŽIVOT POSLE ŽIVOTA ali mi se učinilo da nije
sasvim prilagođeno..Onda čak i ŽIVOT POSLE SMRTI ali sam odustao i od
tog naziva..
Tako da sam došao do ovog naziva NEŠTO!!
Pitanje je da li se prestankom rada našeg tela završava sve...
Ima li posle toga (posle smrti) nešto?
To nešto šta bi bilo?
Namerno sam izbegao svaki mogući odgovor za ovo NEŠTO očekujući
od vas neke indicije...

Da li je smrt samo fizička ?
Želim čuti vaša mišljenja..
Mada se ne bojim te takozvane smrti jer smatram da to nešto posle
čeka na sve nas..Možda je utopija ali poznavajući izvesne događaje
i ljude dolazim do par zaključaka da to NEŠTO postoji..

bas sam sinoc gledao 1 epizodu X Files gdje je bilo rjeci u vezi umiranja, 2 lika su pogodjena, oba su mrtva oko 10 min i 1og pokusavaju da ga ozive onim elektro aparatom, sto se desava ozive ga ali kasnije vidis da je onaj drugi uso u tjelo ovog sto su ozivjeli, e sad oni ovako objasnjavaju sto se desilo.
Kad covjek umre nase tjelo oslobadja veliku energiju (mozda nasa dusa) iz tjela tako da je onaj drugi na taj nacin preso u drugo tjelo.
Kazu da se moze desiti da sat stane raditi pri ispustanju te energije iz tjela.
Naucno je dokazano da je 21 gram covjek laksi kad umre, mozda je bas tih 21g ta energija. ima slucajeva gdje osobe znaju svoj prehodni zivot i mozda sa tom energijom ulazimo i izlazimo iz zivota, samo kad se ponovo rodimo zaboravljamo prehodni zivot jer se nasa energija adaptira novome tjelu tj mozgu koji tek pocinje da prikljuplja informacije i zato se ne sjecamo nicega tek pod hipnozom ulazimo u te djelove nase stare psihe i vidimo ko smo sve bili.
E sad ko odlucuje ko ce u koje tjelo ponovo da se rodi i dali se sjecamo svih nasih prehodnih zivota kad umremo

Zamisli neko zivi miran zivot pobozan dusa od covjeka nikad mrava zgazio i kad umre sjetise da je prehodno bio neki sado mazo seriski ubica, divno

smrt je samo psihologija razuma...dusa prelazi u drugo tijelo..i javlja se u nekom drugom obliku...to je moje mishljenje

smrt je samo psihologija razuma...dusa prelazi u drugo tijelo..i javlja se u nekom drugom obliku...to je moje mishljenje

Lako je to reci ili misliti u tom pravcu..Treba mi uverljivost..

Nevjerni Toma.
Evo ti jedan "materijalni" dokaz.
Je li energija neuništiva? Jeste.
Naše misli (duh, duša) su energija.
Energija ima svojstvo mijenjanja oblika ali ona i dalje postoji.
U kom obliku - nemam pojma, ali postoji.

Black woman lako jereći postoji..treba dokazati..Nisam neverni Toma jer sam doživeo nekoliko puta ali mi treba uverljivost sa vaše strane..

Pa to niko od živih ne može da dokaže, sve su pretpostavke bazirane na nekim klimavim činjenicama.
Mnogo je šunda napisano na tu temu.
I nemam neki određeni stav prema tome, jednostavno ne znam.

Ok taj tvoj odgovor mi je simpatičan

Ima par primera ljudi koji su doziveli klinicku smrt ali
oni su se vratili a one koji se nisu vratili ne mozemo
pitati jer nismo toliko razvijeni da komuniciramo sa
njima.Slusao sam par slucajeva od osoba koje nisu
sklone lazi i kojima verujem. Ispricane su neverovatne
stvari ali bi zauzelo mnogo prostora a zelim i vas da
cujem

Pa piši nam čovječe! :)
Klinička smrt nije isto što i definitivna smrt jer ne prestaju osnovne tjelesne funkcije (npr. disanje, rad srca, za šta je zadužen hipotalamus).
Najmanji gubitak kiseonika u mozgu stvara razne halucinacije.
I svaki "doživljaj" je različit kod svih pacijenata koji su se "povratili" među žive.

U svakom slučaju, napiši, jer me interesuju njihovi doživljaji.

Jedna moja koleginica je imala ocajan brak.Muz je radio
na tome da je unisti a ona je trpila jer su imali dvoje male dece.
To je stiglo dotle da je iz bolnice polumrtva izasla ali on je
isterao i zabranio joj da vidja decu. Ona je isla u crkvu
naopako palila svecu i klela ga da pogine.
Kada se vracao iz Juge na Simeringu/ Austriski deo Alpa/
pun krivina on izgubi kontrolu za volanom i pravac u
provaliju. U autu su bila daca i njegova majka. prednji
tockovi su vec bili do provalije odjedanput je auto sam stao.
Njegova majka onako usplahirana ugleda babu od one
isterane zene/koja je umrla pre 3 nedelje/ Baba je samo
podigla kaziprst i rekla:- Molite se bogu sto su moji
praunuci u kolima- i nestala.Odmah s puta su otisli kod
decije majke i izvinuli se za sve sto su radili do tada.
Dogovorili su se da moze vidjati decu naravno od braka
nista ali bar vidja decu.
Tu pricu mi je kasnije i njena cerka ispricala.Sin je bio premali
da bi se secao.

O ljudima koji su doziveli klinicku smrt samo sam citao
i ljudi opisuju ulazak i izlazak ali ne poznajem nikoga.

Kaze se da ulaze u neko svetlo i da tu niko ne govori ali
komunikacija je takva da nema sanse nekom nesporazumu.
Bolesnikov ceo zivot se prikazuje kao slika i on je svestan
da to svi posmatraju i naravno stidi se nekih pogresnih
ili zlih postupaka jer su obelodanjeni i svi to znaju( TO
je mozda taj pakao).
Jedan covek dozivljava klinicku smrt i pri ulasku u tunel
dolazi svetlost, on je poceo da place Pitaju ga / Ne recima/
zasto places ovde ce ti biti lepo on je odgovorio da ne place
zbog toga nego brat mu je poginuo a ostao mu na brizi
mali bratov sin. Receno mu je da njegov posao na zemlji
nije zavrsen i vracen je u zivot.
Al vas ja ugnjavi
izvinite ako je bilo dosadno.

Ispricacu jos jednu To sam citao.
U Indiji su dva
razbojnika preklali jednog coveka i uzeli mu novac.
U drugom selu se radja dete sa oziljcima na vratu.
Kada je dete malo odraslo nije htelo ni za zivu glavu
da jede drvenom kasikom jer je govorio da pripada
visoj kasti.Kada je imao sedam godina dosao je u
posetu neki covek iz drugog /njegovog bivseg/ mesta.
malisan ga pita dali je ozenio onu devojku sa crvenim
salvarama i zutim salom, zatim ga pitao za svoje
roditelje i razlicite ljude iz tog mesta i tacno opisivao
kako izgledaju,gde im je kuca (a nigde kao dete iz
svog sela nije izasao)
Svi su se cudili a razbojnici su mu dali novac koji su
opljackali "njegovim" ubistvom.
Kaze se da samo poneka deca mogu da se sete svog
bivseg zivota, kasnije to vremenom iscezava.

Mozda je to novinarska izmisljotina a mozda istina.

E sada ispricajte nesto vi meni
da me castite za stoti post.
pozdrav

E onda cascavam sam sebe idem da otvorim pivce.
Ajd ziveli !
Steta sto nemam slicice kao vi pa da vidite kako
se casa zamaglila.

@ikarus
Vidim da se jako uporan djecko i da se trudis da odrzavas ovu temu.
Svaka cast, samo tako nastavi! Malo se samo strpi, sigurno ce se neko javiti ko ce nesto svoje da nam isprica. A meni se tvoji postovi svidjaju, zanimljiva je tema ;)

Ej Miki ! imam ja zivaca pa cekam ih na poeziji par
nedelja, ja sam u godinama kad je strpljivost jedna
od vrlina.
Hvala na podrski !

Pa piši nam čovječe! :)
Klinička smrt nije isto što i definitivna smrt jer ne prestaju osnovne tjelesne funkcije (npr. disanje, rad srca, za šta je zadužen hipotalamus).
Najmanji gubitak kiseonika u mozgu stvara razne halucinacije.
I svaki "doživljaj" je različit kod svih pacijenata koji su se "povratili" među žive.

U svakom slučaju, napiši, jer me interesuju njihovi doživljaji.


Baš tako...

O ovoj temi covjek moze pricati i pokusati da je shvati na mnogo nacina pocevsi od religije preko filozofije preko raznih svjedocanstava ljudi koji su tako reci zavirili u onaj svijet pa sve do medicinskih objasnjenja i shvatanja. Ali na koji god nacin prisli temi i na koji god je nacin obradili dolazi se do zakljucka da smrt nije kraj postojanja svega onoga sto cini covjeka.Religija prica o postojanju duse i njenom odlasku na prociscenje na vjecni sud .Naucno gledano energiju je nemoguce unistiti vec samo pretvoriti iz jednoga oblika u drugi .Sto se onda desava sa ljudskim umom koji je SVE sto cini jednu osobu on je i dusa i kompletna ta osoba . Moje shvatanje je da je mozak tako isprogramiran da u trenutku kada konstatuje prestanak rada svih funkcija organizma salje u etar dusu (um) kao energiju kao elektromagnetno ili neko drugo zracenje i to kao kvant to jest skup informacija i time prelazi u svijet nematerijalnog ali zauvjek ostaje sacuvana informacija kao energija koja se dalje moze pretvoriti u potreban oblik.

Dusa normalno postoji..
Kuda ide posle fizicke smrti tela?

Duša postoji i poslije završetka ovozemaljskog života se vraća u pravi život.
Inače je ovaj naš život samo privremeno stanje koje se do sad ponavljalo, a i ponavljaće se ko zna koliko puta.

Znači, ti definitivno vjeruješ u reinkarnaciju?
Hajde, daj mu ga malo po tekstu! ;)

Nema tu što da se vjeruje ili ne vjeruje. Ja znam da sam se rađao do sad bezbroj puta i isti tako da ću se rađat još najmanje toliko puta. Duša je besmrtna. Samo je tijelo smrtno. I što ti treba više? Sve ostalo ide samo po sebi:)
To zbog čega se ne sjećaš svega je u redu. Kako se ne bi opterećivao starim iskustvima postoji blaženi zaborav. Ne brini se sjetićeš se svega kad opet odeš tamo đe pripadaš. Radosno očekuj taj trenutak, a u međuvremenu radi na sebi kako bi što prije (za sljedećih 1000000000 godina) završio ovaj mučni povratni ciklus. :D

Ja sam Hrišćanka i ne vjerujem u ponovna rađanja bez kraja i konca. :)
1.000 puta se roditi, 1.000 puberteta, 1.000 starosti, 1.000x1.000 razočarenja... mnogo bi to bilo.

Mislila sam da imaš neko konkretno iskustvo. ;)

Pa BlackWoman za to se pobrinulo naše sećanje..

Ma mnogo je kume ;) Ne volim pomisao da mi je toliko matora duša.

Ako iole postoji mogućnost za tako nešto - moguće je..

Ja sam Hrišćanka i ne vjerujem u ponovna rađanja bez kraja i konca. :)
1.000 puta se roditi, 1.000 puberteta, 1.000 starosti, 1.000x1.000 razočarenja... mnogo bi to bilo.

Mislila sam da imaš neko konkretno iskustvo. ;)

Hrišćani su u početku prihvatali t.zv. reinkarnaciju dokle, ako se dobro sjećem, romejska carica Teodora (zbog svojih mladalačkih grijehova) nije zabranila to učenje. Hrišćanski mistici, naročito pravoslavni, i danas prihvataju reinkarnaciju kao potpuno prirodnu pojavu.

I da ih je samo 1000 bilo bi lijepo. Samo u ovom denzitetu (trećem) u kojem smo mi treba proživjeti 10(EXPx) života dok se ne pokupe sva potrebna iskustva. A đe su još 4., 5. i 6. denzitet. :eek:

Bila bi to prriodna pojava da je malo ucestalija pa samim tim sa vise primera..

Hrišćani su u početku prihvatali t.zv. reinkarnaciju dokle, ako se dobro sjećem, romejska carica Teodora (zbog svojih mladalačkih grijehova) nije zabranila to učenje. Hrišćanski mistici, naročito pravoslavni, i danas prihvataju reinkarnaciju kao potpuno prirodnu pojavu.

I da ih je samo 1000 bilo bi lijepo. Samo u ovom denzitetu (trećem) u kojem smo mi treba proživjeti 10(EXPx) života dok se ne pokupe sva potrebna iskustva. A đe su još 4., 5. i 6. denzitet. :eek:
Vjerovanje u reinkarnaciju ruši osnovni princip samog Hrišćanstva, tako da se ne bih složila sa prvim dijelom teksta.
Vaskrsenje nije reinkarnacija.

Kada god je Sin Božji govorio: pazite, stražite, bdijte... ostavljao je poruke ne samo onima koji su ga u tom momentu slušali, nego i budućim pokoljenjima.
Interesantno je kako pojedinci pokušavaju da mijenjaju smisao Svetog Pisma prema potrebi pojedinih paganskih teorija. Vrijeme koje svaka duša dobije na Zemlji je vreme za pokajanje i vreme da se dokaže da je vrijedna vječnog života. Po toj paganskoj teoriji reinkarnacije, značilo bi da duša ima višestruku šansu za pokajanje o čemu nema niti govora u Svetom Pismu. Mnogi citati iz jevanđelja po Luci govore o tome kako će Gospod da se vrati, i da sluge Njegove treba da ga iščekuju neprestano, jer niko ne zna čas povratka doli sam Otac.

Učenje o reinkarnaciji se pojavilo u Indiji, kolijevci stare kulture, blizu hiljadu godina prije Hrista. Njegovoj pojavi prethodio je dugi period razvitka indijske filozofske misli, koja je izgradila svoj specifičan pogled na svijet, a koji je kasnije poslužio kao baza za razvijanje učenja o reinkarnaciji.

Objasni VASKRSENJE...

Psihologue je dobro pitao "Što je vaskrsavanje", a ja dodatno zašto je reinkarnacija u suprotnosti sa hrišćanstvom. Reimkarnacija je od re-in-carno nazad-u-meso. Znači čovjek (odnosno njegova duša) ulazi u tijelo kako bi obavila ciklus života. Kako je duša besmrtna (jer je dio Boga) nikakve smetnje nema da se obavi što veći broj ovih ciklusa, kako bi se u kasnijem sjedinjavanju sa Bogom imalo što više iskustva. Sve to se lijepo uklapa u hrišćanski pogled na svijet. Druga je stvar što su prevaranti izmijenili i Bibliju i sve drugo ne zbog uvjerenja ili saznanja, već iz prostih materijalnih interesa. Taj odnos vrijedi i danas. Samo posmatraj bretiju oko Pape ili bilo kojeg Patrijarha. Od blistavog zlata ne možeš gledati, a tek građevine. Kupole, zvonici, vitraži, freske ikone. Nemoj me pogrešno razumjeti. Sve to je lijepo i prikazuje fantastično umjeće i dostignuće ljudskog genija. Ali ne zaboravimo da je Hrist sam rekao"Ne pravi mi crkve, ti si moja crkva"

Vrijeme ne postoji. Život na Zemlji nije za pokajanje šta treba dijete da okajava? Život na Zemlji je obaveza odživljavanja života. Sva upozorenja ne samo od Gospoda govore da ne smijemo prljati dušu t.j. ne smijemo griješiti (onih deset zapovjesti) i obavezno čuvati karmu da se održi u ravnoteži.
Ne vjerujem da će se Bog petljati sa nama. On nam je dao program koji se besprijekorno odvija a bavi se svojim mnogo važnijim poslovima. Ukoliko se pojavi neko da pravi s....a naći će se neko ko će sve to ispraviti. I budi sigurna ne preporučujem nikom da im se nađe na putu.

Ideja reinkarnacije nije samo iz Indije. To je opšte poznato kod svih jer je savršeno logično i odgovara istini.:)

Ideja reinkarnacije potice iz Indije,ali je puno starija nego 1000 godina prije Hrista.Potice jos iz Veda koje su stare 5000 godina. U Bibliji je izbrisano sve sto je vezano za reinkarnaciju,iako su u pocetku hriscani vjerovali u nju.Kao sto rece Formica,carica Teodora je zbog svog "zanata" zabranila to ucenje.

Poslije smrti,kao i tokom zivota,dusa putuje tamo odakle je i potekla.Polako ali sigurno,mijenjajuci tijela,"presvlaceci odjecu" ,vraca se onome koji ju je stvorio.Razbija sve okove koji su je okovali,spira svu prasinu koju je pokupila i stapa se sa Jednim.

"Jos malo,casak jedan,otpocinucu na vjetru i neka druga zena ce me roditi."
Halil Dzubran

Ideja reinkarnacije potice iz Indije,ali je puno starija nego 1000 godina prije Hrista.Potice jos iz Veda koje su stare 5000 godina. U Bibliji je izbrisano sve sto je vezano za reinkarnaciju,iako su u pocetku hriscani vjerovali u nju.Kao sto rece Formica,carica Teodora je zbog svog "zanata" zabranila to ucenje.

Poslije smrti,kao i tokom zivota,dusa putuje tamo odakle je i potekla.Polako ali sigurno,mijenjajuci tijela,"presvlaceci odjecu" ,vraca se onome koji ju je stvorio.Razbija sve okove koji su je okovali,spira svu prasinu koju je pokupila i stapa se sa Jednim.

"Jos malo,casak jedan,otpocinucu na vjetru i neka druga zena ce me roditi."
Halil Dzubran

Upreavo tako;)

Sa moje tacke gledishta mislim da postoje sigurno putevi da se to iza sazna
shta se deshava i da se vratimo normalni samo neko ne dozvoljava..

Pa dobro nije problem sve to znati. U mislima se nalaze prekidači koji se uključuju kad treba. To mi ne radimo. Prekidači se mogu preklopiti raznim postupcima. Radi što efikasnijeg odživljavanja života nekih stvari se ne treba sjećati. I to je to. :)

Objasni VASKRSENJE...


Vaskrsavanje vrši svako kad umre. Samo izuzetni imaju moć da se njihova duša vidi u obliku tijela. To može svaka duša učinjeti ali nemaju vremena da se zamlaćuju sa ljudima. :biggrin:

nisam kompetentna da pricam o ovome,tako da cu iznijeti samo par kratkih recenica koje slikovito opisuju moje misljenje

mislim da nismo napravljeni samo od krvi i mesa i da mozak ne diktira bas sve"u nama".to nesto sto nas razlikuje od zivotinja,nije pravljenje orudja i oruzja kao sto nas je ucila profa is socijologije,nego svima poznata dusa.
tijelo klone nakon nekog vremena ali dusa nastavlja da"zivi".da pojasnim,dusa ne nastavlja da zivi u dugim tijelima,jer bi suludo bilo da ima 789656dusa na zemaljskoj kugli i da oni iz godine u godinu(manje vise)prozivljavaju skoro slucne situacije samo u drugacijem tijelu.
imam osjecaj da dusa kao da ide iz jedne dimenzije u drugu
istina,mozda je ovo samo neki strah i cinjenica da ne mogu da se pomirim sa tim da jednom kad me zakopaju tu je kraj.ja ne vidim tu sebi kraj.ispod zemlje...blah

nisam kompetentna da pricam o ovome,tako da cu iznijeti samo par kratkih recenica koje slikovito opisuju moje misljenje

mislim da nismo napravljeni samo od krvi i mesa i da mozak ne diktira bas sve"u nama".to nesto sto nas razlikuje od zivotinja,nije pravljenje orudja i oruzja kao sto nas je ucila profa is socijologije,nego svima poznata dusa.
tijelo klone nakon nekog vremena ali dusa nastavlja da"zivi".da pojasnim,dusa ne nastavlja da zivi u dugim tijelima,jer bi suludo bilo da ima 789656dusa na zemaljskoj kugli i da oni iz godine u godinu(manje vise)prozivljavaju skoro slucne situacije samo u drugacijem tijelu.
imam osjecaj da dusa kao da ide iz jedne dimenzije u drugu
istina,mozda je ovo samo neki strah i cinjenica da ne mogu da se pomirim sa tim da jednom kad me zakopaju tu je kraj.ja ne vidim tu sebi kraj.ispod zemlje...blah

Amelija potpuno si u pravu.:)

A je l' bese da kad navodno dusa ode iz tela telo olaksa za 21 gram, ali i kad se oduzmu fizioloski procesi. Dakle, neobjasnjivo...Eto dokaza onome koji zeli da veruje.

Taj mit o 21 gram je cesto opisan u filmovima i knjigama,ali nigdje nije naucno potvrdjen. 21 gram je izgubio prvi "pacijent" da ga tako nazovem, ali su kasniji rezultati varirali.
Ja mislim da dusu koja je suptilne prirode nije moguce izmjeriti u fizickom svijetu ili da budem prostiji,ne mozemo je staviti na kantar.

Ja mislim da dusu koja je suptilne prirode nije moguce izmjeriti u fizickom svijetu ili da budem prostiji,ne mozemo je staviti na kantar.

Nevjerovatno tacno...

Vezano za temu NESTO POSLE SMRTI hteo bih da kazem nekoliko reci:
Nikako se ne mogu pomiriti sa cinjenicom da nesto tako savrseno kao sto je ljudsko bice, sa svim sistemima " ugradjenim " i spakovanim u tako malom prostoru,sa emocijama, velikom enigmom zvanom mozak, umre posle 80, 90 ili 100 godina. Onda bude pokopano u zemlju da ga crvi izjedu i da to bude to. Kao sto je jedna vrsta sebicnosti misljenje da smo jedini u celom Univerzumu tako mislim da je i milsljenje da posle smrti nema nista budalastina. Ako nam je jedina funckija zivljenja na planeti da bi smo jeli, pili, ratovali i razmnozavali se da bi odrzali vrstu onda zasto ne zivimo u nekakvim pecinama polugoli i totalno glupi sa toljagama nego sto zivimo u prelepim gradovima koje smo mi sami izgradili, nosimo odecu, stvaramo muziku, volimo, mrzimo, pratimo i stvaramo modne i tehnoloske trendove itd. Neko nas je gadno zeznuo, a mozda i nije, kada nam je zivotni vek ogranicio na gore pomenute godine. Ako se malo dublje udubimo u razmisljanja na ovu temu mozda shvatimo da je zivot na zemlji jednak zivotu u paklu. Mozda smo svi poslati ovde da odsluzimo neku kaznu koja traje do sto godina. Jer ako sagledate zivot vidite da je to jedna neprekidna borba. Prvo da bi se rodio/la moras da budes najbrzi spermatozoid, od svih njih moras da stignes prvi do jajne celije i da je oplodis, apsurdno zar ne. Drugo onda "strepis" da nisi mozda zacet greskom pa da te stigne kazna zvana abortus. Trece kada se rodis moras da prelezis sve decije bolesti. Cetvrto imas obavezu da ides u skolu, osnovnu, srednju pa fakultet, da bih se posle dobro zaposlio/la u nekoj firmi i pruzio/la dovoljno materijalnih stvari ( novca ) za zivot tvoj i tvoje sadasnje i buduce porodice. Najlepse godine svog zivota provedes obicno radeci ono sto ne volis, vidjas rodbinu i prijatelje uglavnom vikendom ili se skupite na slavama i sahranama. Ako si preterano bogat obicno te snadje neka tragedija, a ako si siromah onda si zdrav ko dren a nemas sta da jedes pa umres od gladi. Ceo zivotni vek si pod stresom. Pa onda koji je smisao zivota? Cemu takvo savrseno bice kada ima tako glup kraj? Ja licno mislim da je sve dirigovano, odredjeno u minut od trenutka kad ugledas svetlost dana do trenutka tvog kraja. Neki to zovu sudbinom. Da tako nesto postoji mogu i da potvrdim. Pre tri godine 23. januara mom najboljem drugu i kumu umre otac na njegov rodjendan. Zamislite tragediju, uvek bi ga svaki sledeci rodjendan podsecao na ocevu smrt. U medjuvremenu se covek ozeni, zena mu zatrudni, i ove godine, inace dve nedelje pre roka, tacno na njegov rodjendan 23. januara dobije cerkicu. Neko je mislio na njega!

Potpuno si u pravu:)

Taj mit o 21 gram je cesto opisan u filmovima i knjigama,ali nigdje nije naucno potvrdjen. 21 gram je izgubio prvi "pacijent" da ga tako nazovem, ali su kasniji rezultati varirali.
Ja mislim da dusu koja je suptilne prirode nije moguce izmjeriti u fizickom svijetu ili da budem prostiji,ne mozemo je staviti na kantar.


Interesantno je da je potvrdjeno a u vezi 21gram..
Nemora da zanci da je dusa napustila telo ali je potvrdjeno
da je ljudsko telo nakon nekoliko sati posle smrti lakse..
A to lakse iznosi 21 gram...
To je naucno potvrdjeno..

LOGIKA...Možda nismo toliko savršeni koliko misliš..

Interesantno je da je potvrdjeno a u vezi 21gram..
Nemora da zanci da je dusa napustila telo ali je potvrdjeno
da je ljudsko telo nakon nekoliko sati posle smrti lakse..
A to lakse iznosi 21 gram...
To je naucno potvrdjeno..

Taj rezultat je dobijen samo prilikom prvog mjerenja.Ostala mjerenja su varirala.Ukoliko imas drugacije podatke,molim te da ih navedes (ime naucnika ili tima koji je vrsio mjerenje,ili recimo izvor odakle si ti dobio informaciju). Ne priznajem ti ako navedes Hollywooda za svjedoka. :biggrin:

Ok naravno potrudicu se da nadjem podatke koje te zanimaju,naravno...

I ja sam čuo da je duša teška 21 gram. Navodno su je izmjerili neki Rusi. oni su svašta radili, pa se ne bih začudio da su i dušu izmjerili.

Takodje mislim da je u pitanju dusa..

Nešto zaintrigira naš um i mašti pođe u susret...
Voleo bih da tamo nečeg ima sa druge strane , a žao mi je što nemogu
zasigurno biti siguran da je to nešto sigurno tačno....
Ko ili šta nam nedozvoljava veću samosvest..

Postoje doktori koji se bave regresiom. Psihičkim postupcima ljude vraćaju kroz sjećanje u ranije živote. Znači poslije života slijedi mali odmor, pa priprema za novi život, pa novi život. I tako sve do kraja. Ne mora se uvijek život proživljavat kao čovjek, čak ni kao zemljanin.:)

Postoje doktori koji se bave regresiom. Psihičkim postupcima ljude vraćaju kroz sjećanje u ranije živote. Znači poslije života slijedi mali odmor, pa priprema za novi život, pa novi život. I tako sve do kraja. Ne mora se uvijek život proživljavat kao čovjek, čak ni kao zemljanin.:)

Gde mogu pronaci takvog doktora? Zivo me interesuje sta sam bio u proslim zivotima.

Ako ne griješim Kliko je pominjao neku ženu iz Dubrovnika koja se bavi tim stvarima :)

Moze li ti ovo sto pomoci: http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/showthread.php?t=331&page=3 ?

Pitanje je koliko ima istine u svemu tom...
Zašto nemožemo da se setimo na normalan način svog prošlog života?
Ili nas nešto ili neko sprečava u tome i zašto?

Ljudski život je tako uređen. Zašto neznam jer svaki put zaboravim :D
Ne zaboravi da si sam na sve pristao kad si kretao u ovaj život. Prirodno stanje čovjeka nije ovaj život. Ovdje smo da pokupimo iskustvo. Stara sjećanja opterećuju sadašnji život i zato se isključuju.

Šta bi se desilo kad bi smo znali šta je posle?

Pa odakle si došao ovđe?
Problem je u sjećanju. Svakome se isključi sjećanje od trenutka izlaska iz majčine utrobe i tad stupaš u život kao nova osoba. Tad se i vezuješ za tijelo, prije toga si slobodna duša (anđeo), što ćeš postati poslije ovoga života isto kao i poslije i prije svih prijethodnih i nastupajućih života. :D

Postavio sam FORMICA hipoteticko pitanje...
I ovaj tvoj odgovor je hipoteticki..

Ni u kom slucaju da postoji zivot posle smrti...

odmah bi bio priprzen u paklu!:Dxexe

Postavio sam FORMICA hipoteticko pitanje...
I ovaj tvoj odgovor je hipoteticki..

Ne moj odgovor je suva istina. Sjeti se što si bio prije rođenja;)
Isto to ćeš biti poslije smrti. Samo odbacaš istrošeno tijelo da bi se uskoro vratio u novo i tako redom. Sve to ima važnu svrhu:)

Ni u kom slucaju da postoji zivot posle smrti...

odmah bi bio priprzen u paklu!:Dxexe

Nema pakla doduše ni raja. Nema ništa od lažavih popovskih priča. Tamo su vrlo ozbiljni momci koji rade vrlo ozbilne poslove. Naravno i ti radiš tamo vrlo ozbiljne i važne poslove, isto kao i ovđe. To je toliko logično i jasno. Kakav pakao i gluposti pa tamo nemaš tijelo. Postoji samo eterična duša, vrlo moćna, vrlo pametna, vrlo mudra, ali još nezrela, te se zato mora vraćati u nove živote dok ne iskusi određenu količinu znanja na ovom svijetu. Onda ide na drugi i tako redom do pred kraj svemira.:)

Ja ne verujem u zivot posle smrti, pa zar nije ono prah si bio.....zato zivim punim plucima :)

Svakako treba živjeti život punim plućima nego što. Ali zar nije nemoguće da je sve to zaludu. Kakve svrhe ima živjeti samo radi života? Svrha življenja je učenje, i dokle god se ne nauče sve lekcije ima da se vraćaš u život ponovo i ponovo. Naročito je važno ne činjeti zlo i učiti ljubav:)
I pazi Maja nijesi samo prah to popovi lažinjaju. Ti si pored praha i duša. Duša ne ide u prah. Ona se vraća u svoje prirodno stanje tamo đe su anđeli. I mi smo anđeli ali na zadatku da nešto naučimo. :)

Naravno poslije smrti ostaje tijelo a dusa ipak odlazi u vidu energije.U zavisnosti kako prozivimo ovaj zivot u sledecem ga nastavljamo samo u drugom tijelu. O tome govori i karma, zasto kazemo da je nesto nekome karmicki predodredjeno. To je kao neki dug iz proslog zivota... Ako si u proslom zivotu bio pohlepan i zavistan od novca u ovom zivotu treba da naucis da ne zavisis od materijalnog.
Mada o karmi bi se moglo dosta govoriti jer je tema jako slozena ali ovo bi bilo onako pojednostavljeno i ukratko receno.

Naravno poslije smrti ostaje tijelo a dusa ipak odlazi u vidu energije.U zavisnosti kako prozivimo ovaj zivot u sledecem ga nastavljamo samo u drugom tijelu. O tome govori i karma, zasto kazemo da je nesto nekome karmicki predodredjeno. To je kao neki dug iz proslog zivota... Ako si u proslom zivotu bio pohlepan i zavistan od novca u ovom zivotu treba da naucis da ne zavisis od materijalnog.
Mada o karmi bi se moglo dosta govoriti jer je tema jako slozena ali ovo bi bilo onako pojednostavljeno i ukratko receno.

Da upravo tako. Zahvaljujem Sarita:)
Tebi i ostalim forumašima sretan praznik:)

***

Po definiciji reinkarnacije mogu da budem i ubica, boli me uvo, opet ću se roditi da mene neko rokne, ali ću se i opet roditi i ko mi šta može.

Problem sa tom definicijom je sjećanje; kako ja da znam npr. šta u ''ovom'' životu treba da naučim? Zar ne bi bilo logičnije da sjećanje ostaje i da se učenje nastavlja, a ne ''Jovo na novo''?

Mislim da je samo ovaj život dat za učenje i delanje na sebi, da popravnog nema.

Ne bi li to bilo nefer,s obzirom da nam nijesu iste karte podijeljene pri rodjenju?

Nije ni fizički izgled. Ima li išta na Zemlji što postoji da je isto?

Uglavnom je sve isto samo malo različito. I ne smiješ činjeti svašta naročito ne nanositi bol i činjeti zlo. Mislim možeš ako baš hoćeš. Vjeruj mi poslije ćeš se grko kajati. Ima ona stara pjesma što je pjevala Tereza Kesovija "sve se vraća, sve se plaća, svaki stari dug". I zašto činjeti nepočinstva kad se sve može odigravati bolje, ljepše, na lično i opšte zadovoljstvo. Traba razvijati razumjevanje i ljubav. Voljeti sve kao dio kreacije. Shvatiti da smo svi jednaki i isti, mada malo drugačiji. Svima nama je cilj kroz živote naučiti tu lekciju i sjediniti se sa opštom ljubavlju kao osnovnim središnim pokretačkim principom postojanja:)

O karmi u posebnoj temi (http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/showpost.php?p=61619&postcount=1) :) <--- nema vise ni tamo nista, cenzura je drasticna

Dakle svi se slazemo da su svi ljudi razliciti. Bog nam je svima postavio jedan cilj, jednak svima, ali nemamo svi iste predispozicije da ga postignemo u toku jednog zivota. Zato se radjamo vise puta.

***

Motivaciju imamo svi, s obzirom da smo izabrali da se rodimo. Za razmisliti je da li nam je svima jednako jaka. Cudni su putevi Gospodnji, moramo nekad kroz teske i nepojmljive stvari da prodjemo da bi se Njemu priblizili...obavljamo svi svoje zadatke, a cilj nam je isti, kad-tad.

Svi smo isti taman koliko je isto kamenje na plaži. Raznog su oblika veličine boje sastava kristalne strukture a svi su kamenje. :)
Teško da možemo znati koji nam je zadatak. Tijela su različita ali je duša ista, zato se i rađamo više puta. Putevi do ostvarenja zadatka su različiti i zadatak nije svakom jednak. Vjerujem da tu igra ulogu i karma. E cilj jeste svakom jednak i svi težimo njemu.

Motivaciju imamo svi, s obzirom da smo izabrali da se rodimo. Za razmisliti je da li nam je svima jednako jaka. Cudni su putevi Gospodnji, moramo nekad kroz teske i nepojmljive stvari da prodjemo da bi se Njemu priblizili...obavljamo svi svoje zadatke, a cilj nam je isti, kad-tad.
Kako to misliš da smo izabrali da se rodimo? Mislim da se svaki čovjek u momentu začeća najmanje pitao za takvu stvar.
Ako vjeruješ u Boga (a vidim da ga često pominješ) onda ne možeš da vjeruješ u niz beskrajnih rađanja i umiranja.

Kako to misliš da smo izabrali da se rodimo? Mislim da se svaki čovjek u momentu začeća najmanje pitao za takvu stvar.
Ako vjeruješ u Boga (a vidim da ga često pominješ) onda ne možeš da vjeruješ u niz beskrajnih rađanja i umiranja.

Zasto mislis da treba da sumnjam u Boga ako vjerujem u reinkarnaciju?

Zivot je skola. Covjek se radja da bi nesto naucio, da bi se korak po korak priblizio cilju. Covjek nije tijelo, covjek je dusa (atman). Prije zaceca (ne u njegovom momentu ;) ) ta dusa bira koji je njen put ka Bogu i ,ukoliko treba da se rodi, radja se u onim uslovima koji su joj za ostvarenje tog cilja najpovoljniji. Dusi je u sustini jedino potrebno da se oslobodi iluzije da je odvojena od Boga,jer ona to nije. Nije nikad ni bila.


"Sami se radjamo i sami umiremo.Ono sto dolazi izmedju je poput prolaznih oblaka."

Opet me zbunjuješ. Spominješ Boga (jednina) i riječ ''atman'' što je budistička riječ za ''pravo ja'', gdje se vjeruje u stvoritelja (Brahma), održavatelja (Višnu) i uništitelja (Šiva). Sve samo ne jedan Bog.

Čitam: ''Dokle god ima dvojstva, mi vidimo, spoznajemo ono drugo; ali kad je za prosvetljenog coveka svekolikost rastvorena u atmanu, ko je tu da spoznaje, vidja koga? Razum (svest) koji otkriva sve, ko je tu da njega otkrije, spozna? Ko je tu da spozna spoznavaoca? Atman se odredjuje kao "nije ovo, nije ono", neshvatljivo, nevezano, neprisajedinjivo.
Komentar: meditantska samodovoljnost, covek subjekat je sam sebi i objekat samoposmatranja, dedukcija svoga ega. Nije li najveci egocentrizam, proglasiti samoga sebe božanstvom, eliminacijom, ljuštenjem, samožrtvovanjem [samome sebi dela sebe]?''

Ne vidim dodirnu tačku.

***

Nemam puno da dodam na ovo sto je Anon1 napisao. Brahma,Vishnu i Shiva su tri razlicita aspekta Jednog, kao sto je to i Krishna, pa i Rama, pa i Zaratustra.... Kod nas isto postoje Otac,Sin i Sveti Duh, ali je jedan Bog. Vidis li Black Women, dodirnu tacku ili ne, potpuno je tvoja stvar. Niko od nas nije tu da ti je prstom pokaze. Vjera nije egzaktna nauka da bi se nesto moglo dokazati, nego jednostavno: vjerujes ili ne vjerujes. Ni ti ne mozes dokazati da je Isus vaskrsnuo, ali vjerujes u to.


P.S.
Je li ti se ovo omaklo? Istina je jedna, ma kojim jezikom bila rečena.

Dakle svi se slazemo da su svi ljudi razliciti. Bog nam je svima postavio jedan cilj, jednak svima, ali nemamo svi iste predispozicije da ga postignemo u toku jednog zivota. Zato se radjamo vise puta.

ZELIS DA kazes da nam je rodjenje dato od boga?

Da se uključim s jednom primjedbom. Pročitao sam neđe kako je Bog odlučio da pokupi iskustvo. Onda je zamislio i ostvario kreaciju. Stvorio je svemir (zapravo ne jedan ima ih bezbroj). Izvršio je svoje samo dijeljenje stvarajući entitete (to su naše duše) koji trebaju da pokupe to iskustvo. Kad se posao završi opet će doći do ponovnog stvaranja Boga našim sjedinjavanjem, i svi će mo biti u njemu sa svim našim znanjima iskustvima i sviješću istovremeno će mo biti Bog. ovo mi se objašnjenje čini logičnim budući da sve što sam vidio upućuje upravo na sve to. Bog i postoji i nepostoji sve istovremeno. Mi jesmo dio Boga kao cjeline i postojimo u njemu iako smo istovremeno sami svoji i živimo ove naše živote. Dosta zapetljano ali vrlo logično. Naročito što mi obezbijeđuje duhovni mir i posvjećenje odživljavalju života i upoznavanju ljubavi.:)

ZELIS DA kazes da nam je rodjenje dato od boga?
Dusa sama bira da ostvari sebe kroz materiju, tj. da se rodi u materijalni svijet. A kako je sve u univerzumu volja Bozja, tako je i nase radjanje. Zvuci kontradiktorno? Ne bih rekao, jer je dusa Bozanske prirode i nije odvojena od Boga.Sve u dogovoru s Njim. Sto ti mislis, Psihologue? 5 miliona spermatozoida, i bas si se ti progurao prvi,a?
Ono sto bih zelio da ispravim iz jednog od prijasnjih svojih postova je tvrdnja da su svi ljudi razliciti. Mislim da su razlike medju nama zanemarljive u odnosu na ono sto nas cini istima.Trebalo je samo da zagrebem ispod povrsine... U cemu smo to razliciti? Sta je to sto nas razdvaja?

***

Nije mi promaklo Kliko :) tako i mislim.
U knjizi ''Čarobnjakov šegrt'' se između ostalog radi o tome kako je jedan Evropejac našao učitelja koji ga je kroz tantričke vještine oslobodio svijesti, tj. probudio.
I dok je taj mukotrpni rad bio u toku, Evropejac je pametovao i pametovao, citirao naučnike, biologe, sve religije smućkao u jedno i na to mu je učitelj rekao: ''Kad se oslobodiš tog mentalnog smeća koje si usput nakupio tek onda ćeš moći normalno da misliš. Ni biljka ne pita ništa nego živi u harmoniji, ni životinja se ne pita i ne razmišlja o smrti pa ipak živi, zašto i ti tako ne probaš?''

***

Da, kada sam bila mlađa sve me je interesovalo, nakupila sam se takođe raznoraznim smećem jer sam dolazila u koliziju sa nekim stavovima tako da sam odbacila sve.
Najjednostavnije je živjeti i osjećati.
Čovjek najčešće proživi svoj život kao putnik u autobusu sa navučenim zavjesicama na prozore. Putuje a ništa ne vidi osim unutrašnjosti busa.
Ili uporedba (iz neke knjige) kada učitelj kaže učenicima da kroz čitavu njegovu kuću napunjenu prelijepim namještajem prođu i pronesu kašičicu sa vodom.
Prvi učenik se vratio sa praznom kašičicom jer je gledao okolo a nije vodio računa o kašičici te se voda prosula. Opisao je sve što je spazio.
Drugi je došao sa punom kašičicom a kada su ga pitali šta je spazio rekao je da nije ništa.
Umjetnost je biti svjestan okoline i dovoljno pažljiv i ne zaboravljati svoj cilj.

Nego, i to je smeće, kad hodam gradom upijam zvuke ptica i miris razgranatih grana i ruža iz okolnih bašta i srećna sam što sam još uvijek to u stanju.

Bravo BlackWoman! Koliko je tesko zivjeti zivot, toliko je i jednostavno. Svi silni putokazi nas samo zbunjuju, a vecini od njih i nije cilj da osvijesti covjeka vec da ga kontrolise. Mnogi ljudi su naucili napamet svete knjige i idu okolo prenoseci znanje drugima, a sami to znanje ne primjenjuju na sebi.
Biti svjestan sebe, bitit svjestan drugih, biti svjestan Boga...

Volim da citiram Iva Andrića...

- Vrlo rano sam saznao da svaki minut života može biti težak koliko i život ceo.

- Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi.

- Srećni i zadovoljni ljudi ne pišu nikako, ili jako kratko.

- Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre.

Tako mnogo a tako malo rečeno, zar ne?

***

Dusa sama bira da ostvari sebe kroz materiju, tj. da se rodi u materijalni svijet. A kako je sve u univerzumu volja Bozja, tako je i nase radjanje. Zvuci kontradiktorno? Ne bih rekao, jer je dusa Bozanske prirode i nije odvojena od Boga.Sve u dogovoru s Njim. Sto ti mislis, Psihologue? 5 miliona spermatozoida, i bas si se ti progurao prvi,a?
Ono sto bih zelio da ispravim iz jednog od prijasnjih svojih postova je tvrdnja da su svi ljudi razliciti. Mislim da su razlike medju nama zanemarljive u odnosu na ono sto nas cini istima.Trebalo je samo da zagrebem ispod povrsine... U cemu smo to razliciti? Sta je to sto nas razdvaja?

5 miliona spermatozoida i sve lice na mene tj svi su skoro isti samo
je pitanje ko pre stigne..

Bi li ti bio ti da je drugi spermic stigao prije?

Bio bi isto ja jer je zapis isti...

Pa valjda zavisi od genetskog materijala da li bi bio isti a postoji milion kombinacija pa sad vidi:)
A s obzirom da spermatozoidi odredjuju pol ne mislim da bi bio isti, mozda bi bio i zensko ko zna..

***

To je najmanje bitno. Kad razmišljamo u tom pravcu onda je logična pomisao i na one jadnike koji se nikada neće roditi, a koji bi bili i bolji i lošiji i ljepši i ružniji i uspješniji i srećniji i nesrećniji nego mi.
Koliko je samo nerođenih Nikola Tesla, Ruđera Boškovića, Platona propalo samo zato što je tamo neki spermić bio brži i dao običnog, posječnog čovjeka.

Kao prvo, ono što dobijamo od roditelja je i genetski materijal, tako da nema mnogo odstupanja od pojedinca do pojedinca, mada ni to ne mora da znači.

Ne bi to bila loša ideja za neku SF priču. :)

Bio bi isto ja jer je zapis isti...

ZELIS DA kazes da je tvoje postojanje bilo izvjesno bez obzira na to sto se desilo u trenutku zaceca?