Ovdje mozete postavljati sve ono sto smatrate zanimljivim iz oblasti jezika i knjizevnosti, a nije mu mjesto u ostalim temama.

Molim vas da kopirane tekstove prokomentarisete, jer smatram da sve ono sto vam se ucini zanimljivim mora izazvati vas komentar.

Poslednji rukopis Vladimira Nabokova

Sin ruskog pisca Vladimira Nabokova, autora romana „Lolita“, „Bleda vatra“, „Dar“, „Ada“..., odlucio je da objavi nedovršeni rukopis poslednjeg romana svog oca, uprkos njegovoj želji da roman bude uništen.

Delo nosi radni naslov „Laurin original". "Umirati je smešno“ i sastoji se iz 50 kartica koje ce tako biti i izdate, bez povezivanja, da bi citalac mogao sam da ih po želji rasporedi. Nabokov je svojevremeno zapisao da je taj roman sanjao i da je knjiga pisana na granici života i smrti. U peterburškom „Muzeju Nabokova“ smatraju da je svedocastvo o razmišljanjima velikog pisca poslednjih godina i dana njegovog života svakako znacajno jer o tome ima malo podataka.

Sin pokojnog autora “Lolite” Vladimira Nabokova brani odluku da objavi poslednje delo svoga oca uprkos njegovim poslednjim željama, prenosi BBC.

Dmitri Nabokov rekao je za BBC da je pomisao da niko nikada nece proèitati taj rukopis “veoma uznemirujuca”.
Nabokovo delo “The Original of Laura” bilo je nedovršeno kada je autor umro 1977. godine i on je rekao porodici da ga spale.
“Nikada nisam mogao da zamislim sebe da spalim ili uništim njegovo cudesno delo”, rekao je Dmitri za BBC.
“Mislim da je moja majka, što je razumljivo, želela da ispuni poslednju želju svog supruga, ali nije mogla da natera sebe da to i uradi”.
Sin Nabokova, koji je takodje i ocev izvšilac testamenta, rekao je da je da misli da bi njegov otac u jednom trenutku sigurno promenio mišljenje o objavljivanju rukopisa. On je takodje negirao tvrdnje da bi on mogao da završi njegovo delo.





Ne znam za vas, ali po mom misljenju ovo je nepostovanje. Sigurno nije bez razloga rekao da ne zeli da djelo bude objavljeno. Ali se mora priznati da sama ta cinjenica izaziva da se sto prije dodje do knjige. :)

Sajam knjiga u Podgorici, u Distributivnom centru, trajace od 15. do 22. maja.

NADREALISTIČKI RUKOPIS NA AUKCIJI
Pariz (Beta-Rojters) – Jedini poznati rukopis ”Manifesta nadrealizma“ francuskog književnika Andrea Bretona, teksta koji predstavlja temelj nadrealističkog pokreta, biće ponuđen na prodaju krajem ovog mjeseca, saopštila je aukcijska kuća “Sotbi”.

Manifest, koji je prvobitno napisan kao predgovor zbirci »automatskog pisanja«, tehnike u kojoj se sve što piscu padne na pamet stavlja na papir bez obzira na formu i smisao, postao je jedan od presudnih tekstova nadrealizma.

“Sotbi” navodi da je to »bez sumnje najvredniji dokumenat« među devet Bretonovih rukopisa koji će biti ponuđeni na prodaju. Rukopisi pripadaju kolekciji piščeve prve žene Simon Kolinet.. Vrijednost manifesta procijenjena je na sumu između 300.000 i 500.000 eura.

Pored Bretonovih rukopisa, “Sotbi” će na prodaju ponuditi seriju neobjavljenih djela književnice Simon de Bovoar, uključujući njen prvi, nedovršeni roman.

Sve rasprodajte, boli vas uvo! Sta ce to njegovim naslednicima! Grrr! A ima li on naslednika? Ma mora da ima, makar neke daleke!

Nego, cita li ovo iko ili se sama sa sobom dopisujem :)

Nego, cita li ovo iko ili se sama sa sobom dopisujem

sama sa sobom...
(i pretsobljem) :)

vazda me zanimalo zasto i sami manifest nadrealizma nije napisan nadrealisticki vec krajnje birokratski (kao potpuna suprotnost nadralizmu) a u njemu su sama njegova nacela? :D

sama sa sobom...
(i pretsobljem) :)

vazda me zanimalo zasto i sami manifest nadrealizma nije napisan nadrealisticki vec krajnje birokratski (kao potpuna suprotnost nadralizmu) a u njemu su sama njegova nacela? :D

A na sta bi to licilo moj wawi? :) Ne bi ga sledbenici shvatili nista, pa to i ne bio manifest. :)

' Treći Međunarodni podgorički sajam knjiga pod sloganom "Učitaj se", biće održan od 13. do 19. maja u Distributivnom centru, a Bosna i Hercegovina biće država gost ovogodišnje književne smotre.

Najavljena i regionalna saradnja u projektu zajedničkog izdanja izabranih djela Danila Kiša. Ujedno, planirano je i učešće Crne Gore na predstojećem sajmu knjiga u Sarajevu.

Najavljeno je učešće više od 100 izdavača iz užeg i šireg regiona, među njima Italija, Francuska, Turska i Iran, a svoje izdavaštvo na našem sajmu ove godine će prvi put predstaviti i Kina.
U projektu izdavanja Kišovih djela učestvuju: "Feral tribjun", međunarodni centar za mir iz BiH na čelu sa predsjednikom Ibrahimom Spahićem i podgorička "Nova knjiga".

Pokrovitelj manifestacije je Glavni grad i Minisatrstvo kulture, sporta i medija, a organizator je crnorogorska Nova knjiga.'

I..jeste bili ? Neshto lijepo i zanimljivo kupili ? Planirate li da posjetite isti? :)

Ja cu da idem u subotu, ako mi shto ne poremeti planove, a nece valjda..bila sam i proshle godine, ali nijesam bila bash odushevljena izborom i cijenama...Mada me ponajvishe zanimala astroloshka literatura i nijesma bila zadovoljna ponudom, ali sam obishla chitav sajam i kupila svega 3 , 4 knjige...

Uh jedva chekam subotu! ;)
Samo mi je zao shto ne mogu kupiti sve shto me interesuje. Ima jedna izdavachka kuca iz Irana,joooj pa chini mi se da bih svaku knjigu te kuce kupila. Imaju knjige o Feng shuiu, astrologiji, misterijama, duhovima.... Joooj! :)

Ja se kanim da platim 80-ak EUR za neki recnik termina. I ja jedva cekam.

trebao danas da idem al ostavih za sjutra ili za subotu
nadam se da cu naci nesto fino za sebe iako mi je stan krcat neprocitanih knjiga :)

taman ono shto sam i ochekivala :nonono:...sve nekakve 'limunadice', cijene visoke, ponuda mrshava...:annoyed_h4h:

uspjela sam da kupim, chisto reda radi :yeahright::
- Norveshka shuma - poklon drugu
- Bonton (valja ovo imat' i prochitat ponekad prije no izidete nedje..)
- Zelena choja Montenegra (prochitah je nekoliko puta, al' je definitivno vrijedi imati u svojoj kolekciji)
- Vjetrovi promene (vidjecemo kakva je..)
- Kako raste pamet (nastavak 'Olovka pishe srcem' :) )

taman ono shto sam i ochekivala :nonono:...sve nekakve 'limunadice', cijene visoke, ponuda mrshava...:annoyed_h4h:

uspjela sam da kupim, chisto reda radi :yeahright::
- Norveshka shuma - poklon drugu
- Bonton (valja ovo imat' i prochitat ponekad prije no izidete nedje..)
- Zelena choja Montenegra (prochitah je nekoliko puta, al' je definitivno vrijedi imati u svojoj kolekciji)
- Vjetrovi promene (vidjecemo kakva je..)
- Kako raste pamet (nastavak 'Olovka pishe srcem' :) )
Evo sta se najbolje prodavalo:


Najprodavanija knjiga tokom Trećeg međunarodnog podgoričkog sajma, tvrde organizatori i izlagači sa štandova koji su okruživali štand “Tiholend” je knjiga “Marlen” cetinjskoga slikara Tiha Vujovića. On je uspio da tokom sajma proda preko 200 primjeraka knjige “Marlen”.
Sa štanda “Vijesti” su saopštili da su prodate sve knjige pripremljene za sajam, kako iz aktuelne edicije “Nobelovci”, tako i iz starijih edicija, poput edicija “Taschen”, “Milenijum”, edicije dječijih knjiga, edicije “XX vijek”, edicije porodičnih enciklopedija, “Istorijskog leksikona Crne Gore”, edicije “Crnogorski roman”...
“Narodna knjiga” prodala je najviše primjeraka naslova “Moja omiljena supruga”, “Marlen”, “Senka vetra”, “Zapis duše” i “Sultanov harem”.
Na štandu Dukljanske akdemije nauka i umjetnosti najtraženije i najprodavanije knjige bile su roman “Ljubavnik Duklje” Jevrema Brkovića, “Ilijada” na crnogorskom jeziku, “Crna Gora u doba Vojislavljevića” Božidara Šekularca i “Bitka na Vučjem dolu” Radoslava Rotkovića.
Matica crnogorska na sajmu je prodala najviše primjeraka knjige “Dukljanska kraljevina” Frana Milobara, studije “Govor podgoričkih muslimana” Adnana Čirgića i knjige “Crnogorska dijaspora” Blaža Sredanovića.



Necu da podcjenjujem, posebno ako nisam citala, ali mi je nevjerovatno da je Tihova knjiga prosla tako dobro.
Je li je ko citao?

Ljubavnik duklje znamo zasto je popularan. :)

Nisam čitao ''Marlen'', a za sada i ne planiram jer imam poduži spisak onoga što bih volio pročitati i nabaviti.
Iskreno, i ne zvuči mi privlačno, nikada nisam volio formu prepiske.

Uh jedva chekam subotu! ;)
Samo mi je zao shto ne mogu kupiti sve shto me interesuje. Ima jedna izdavachka kuca iz Irana,joooj pa chini mi se da bih svaku knjigu te kuce kupila. Imaju knjige o Feng shuiu, astrologiji, misterijama, duhovima.... Joooj! :)

Bravo Leptiric!:)
Samo, nije u pitanju izdavačka kuća, već kulturni centar Irana. Imaju stvarno dobrih stvari, ne samo knjiga...

'Sultanov harem' uzela je drugarica, kao i 'Posljednju kinesku caricu' (koja je vizuelno interesantna :) )...Prvu je pochela da chita i nije preodushevljena, ali je 'chitljiva'...Vidjecemo..;)

Naučni skup Boškovićevi dani juče održan u CANU

Istraživanje jezika

Sedmi naučni skup "Boškovićevi dani" počeo je sa radom danas u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti. Četrdeset lingvista bavi se temom "Leksikografija i leksikologija". Skup organizuje Institut za jezik i književnost "Petar Drugi Petrović Njegoš". Učesnike skupa, na otvaranju, pozdravio je Momir Đurović, predsjednik CANU.

- Lingvistički skupovi "Boškovićevi dani", u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, održavaju se po sedmi put ili u kontinuitetu izraženo već više od dvadeset godina. Kada smo ih počinjali nijesmo mogli ni pomisliti da će ova manifestacija u svom postojanju okupljati decenijama naučnike iz oblasti jezika sa prostora bivše Jugoslavije, a i mnoge iz zemalja sa kojima uspješno sarađujemo - istakao je akademik Đurović.

Radni dio skupa počeo je izlaganjem akademika Branislava Ostojića. U svom radu on se bavio uticajem Vukovog Rječnika na početke crnogorske leksikografije.

- S pravom možemo kazati da je Vuk Karadžić osnivač crnogorske leksikografije - saopštio je, između ostalog, akademik Ostojić.

Živojin Stanojčić govorio je o leksičkoj aktualizaciji jezičkog nasljeđa i književnog jezika i konstatovao da su u leksikografiji stvoreni vrijedni radovi. Stana Ristić je saopštila rezultate svog istraživanja leksikografskih postupaka u obradi gramatičkih riječi u deskriptivnom rječniku. Na odabranim primjerima obrade gramatičkih riječi u "Rječniku" SANU ukazala je na probleme u ustanovljenju osnovnih leksikografskih postupaka. Milorad Dešić je analizirao osnovne karakteristike jednotomnih rječnika srpskog jezika, akcentujući kao polazište koje oprjedjeljuje kvalitet sličnih izdanja, pitanje : Što treba da uđe u takav rječnik? Mato Pižurica bavio se ijekavskim izdanjem "Rečnika srpskog jezika" izdanje Matice srpske iz Novog Sada, tragajući za odgovorom na pitanje, da li su takva izdanja potreba ili je u pitanju, kako je definisao, istjerivanje ravnopravnosti.

U radu naučnog skupa "Boškovićevi dani" tokom današnje dvije sesije učestvovali su i Ljiljana Subotić, Jelica Stojanović, Hasnija Muratović Tuna, Radojka Vuksanović, Bojana Milosavljević, Jelica Jokanović, Radoje Simić, Jelena Jovanović, Milena Burić, Radojica Jovićević, Mihailo Šćepanović, Miodrag Jovanović, Miomir Abazović, Draga Bojović, Nenad Vuković, Marijana Kiršova i Julija Nenezić.

Tekst je preuzet iz Pobjede, zato je ovako ruzan, ali eto, makar kazu da su poceli i ko je ucestvovao.:photo:

Intervju:Gabriel Garsija Markes


Pisanje mi donosi sve više patnje


*Rekli ste jednom da je pisanje zadovoljstvo. Drugi put da je patnja. Šta mislite danas?

-I jedno i drugo. Na početku, kada sam se učio zanatu, pisao sam impulsivno, neodgovorno. Sjećam se da sam tada sa lakoćom mogao da napišem četiri, pet, a nekada i deset strana posle ponoći, u tri ili četiri sata, nakon što bih se vratio kući sa posla iz novinske redakcije. Jednom prilikom napisao sam kratku priču za svega nekoliko sati.


*Kako stvari stoje danas?

-Danas sam sretan ako uspijem da napišem jedan pasus za čitav dan. Kako vrijeme prolazi pisanje mi donosi sve više patnje.

*Zašto? Nije li logično pomisliti da je upravo suprotno, da je lakše pisati sada kada ste sasvim razvili svoje umijeće?

-Osjećaj odgovornosti povećava se. Osjećate da sve što napišete ima posebnu težinu, da utiče na mnogo ljudi.

*Nije li to jedna od posljedica slave? Smeta li Vam to?

-Brine me. Ne volim kada sam u centru pažnje. Prezirem televiziju, kongrese, konferencije, okrugle stolove.

*Intervjue?

-Da, prezirem i intervjue. Takav uspjeh nikome ne bih poželio. Kao da ste planinar koji skoro da pogine pokušavajući da stigne do vrha planine. Kada se konačno popne na vrh, šta se dešava? Silazi ili pokušava da siđe najdostojanstvenije što može.

*Dok ste bili mlađi i dok ste morali da zarađujete baveći se nekim drugim profesijama, pisali ste noću i pušili mnogo.

-Četrdeset cigareta dnevno.

A danas?

-Ne pušim više i radim samo tokom dana.

*Ujutru?

-Od devet ujutru do tri sata popodne u tihoj, dobro ugrijanoj sobi. Glasovi i hladnoća mi odvlače pažnju.

*Da li Vas uznemirava prazan list papira?

-Da, uz klaustrofobiju najviše me uznemirava. Ipak, prestao sam o tome da mislim nakon što sam naišao na jedan Hemingvejev savjet. Rekao je da sa pisanjem treba prestati samo ako znate kako ćete nastaviti sljedećeg dana.

*Šta Vas inspiriše da počnete da pišete knjigu?

-Neka slika. Kod drugih pisaca obično je u pitanju ideja ili neki koncept.

*Koje su Vas slike pokrenule na pisanje romana Sto godina samoće?

-Slika jednog starca koji vodi dijete da vidi led koji je izložen u cirkusu.

*Da li je to bio Vaš djed, pukovnik Markes?

-Da.

*Posebnu pažnju pridajete prvoj rečenici. Rekli ste mi jednom da Vam je nekad potrebno više vremena da napišete prvu rečenicu nego čitav roman. Zašto?

-Prva rečenica je poput laboratorije za ispitivanje stila, strukture i dužine knjige.

*Da li Vam je potrebno dugo vremena da napišete roman?

-Ne da ga napišem. To je proces koji se brzo završava. Sto godina samoće napisao sam za dvije godine. Ali, proveo sam petnaest ili šesnaest godina razmišljajući o toj knjizi prije nego što sam počeo da je pišem.

*Da li prepravljate ono što ste napisali?

-Moja djela mjenjaju se često od momenta kada počnem da pišem. Kada sam bio mlađi, bilo je drugačije: napisao bih nešto, pregledao i nastavljao dalje. Danas na kraju dana prepravim svaki od redaka koji sam napisao tako da su mi stranice uredne, bez škrabotina, skoro spremne za objavljivanje.

*Da li postoji neko mjesto koje smatrate idealnim za pisanje?

-I ranije sam govorio o tome. Za mene to je pusto ostrvo ujutru i veiki grad kasno u noć. Ujutru mi je potrebna tišina, a uveče nekoliko pića i bliskih prijatelja sa kojima mogu da razgovaram. Potrebno mi je da budem u stalnom kontaktu sa ljudima na ulici i da znam šta se dešava u svijetu. A moja priča poklapa se sa jednom koju je davno ispričao Fokner: javna kuća idealno je mjesto za pisca. Mirno je izjutra, ali ne i noću kada svi živnu i uživaju u zabavi.

*Koji su pisci presudno uticali na Vas? Poznato je da je jedan od njih Kafka.

-Hemingvej.

*Koga ne smatrate velikim romanopiscem.

-Koga ne smatram velikim romanopiscem, već sjajnim piscem kratkih priča. Poznata je njegova teza o tehnici ledenog brijega: samo jedna osmina vidi se iznad površine, a sve ostalo što je kompleksnije, sav material i istraživanja koja ste prije pisanja priče vršili, a koji nisu iskorišteni direktno u priči, nalaze se ispod površine. Da, od Hemingveja se mnogo toga može naučiti. Od njega sam naučio da obraćam pažnju i na one detalje koji se u priči čine najmanje bitnim. Kao kada mačka zalazi iza ugla.

*I od Grejema Grina naučili ste mnogo. Da li je novinarstvo kojim ste se nekada bavili uticalo na Vaš stil?

-Da, ali ne presudno u smislu efektnije upotrebe jezika, kao što je nekada pisano. Naučio sam kako da priču učinim autentičnom.

*Zašto pridajete tako malo važnosti dijalogu?

-Dijalog ne zvuči stvarno na španskom jeziku. Uvijek sam govorio kako postoji jaz između izgovorenog i napisanog dijaloga. Zato su dijalozi rijetki u mojoj knjizi.

*Da li znate kakva je sudbina likova prije nego što počnete da pišete roman?

-Da. Ipak, neočekivni događaji dešavaju se dok traje moj rad na romanu. Prva ideja koju sam imao kada je u pitanju pukovnik Aureliano Buendia bila je da ga predstavim kao veterana iz građanskog rata koji je umro dok je mokrio ispod drveta.

*Mercedes mi je rekla da ste veoma patili kada je umro.

-Da, znao sam da je došao momenat kada moram da ga ubijem, ali nisam se usuđivao. Pukovnik je već bio star čovjek i znao sam da je za tako nešto došlo vrijeme. Kada sam završio to poglavlje sišao sam do Mercedes koja je bila na drugom spratu. Drhtao sam. Znala je šta se dogodilo. „Pukovnik je mrtav,” rekla je. Legao sam na krevet i plakao dva sata.

*Kako definišete inspiraciju? Da li inspiracija postoji?

-Toj riječi romantičari su nanijeli veliku štetu. Ne smatram da je inspiracija stanje blaženstva niti nebesko nadahnuće, već momenat kada se kontrolisani i staloženi, nađete oči u oči sa temom o kojoj pišete. U pitanju je neka vrsta tenzije koja se uspostavlja između vas i teme, tema zauzdava Vas, ali i Vi temu. Nailazi momenat kada sve barijere nestaju, svi konflikti prestaju, kada vam se dešava sve o čemu ni sanjali niste… To je momenat kada je najbolje da sjednete i da pišete. Tako ja definišem inspiraciju.

*Da li se dešava da tokom pisanja iskrsne neki problem?

-Obično su to problemi koji se odnose na strukturu romana.

*Da li su te situacije za Vas teške?

-Ponekad prestanem da pišem i počnem iz početka. Godine 1962. prestao sam da pišem Jesen patrijarha nakon tristotine ispisanih strana. Iz prve verzije preživjelo je jedino ime glavnog junaka. Roman sam nastavio da pišem 1968. godine u Barseloni. Radio sam intenzivno na njemu šest mjeseci, a onda sam opet prestao jer nisam uspjevao da se uhvatim u koštac sa nekim moralnim aspektima centralnog lika, veoma starog diktatora. Dvije godine kasnije kupio sam knjigu o lovu u Africi jer me je interesovao predgovor koji je napisao Hemingvej. Predgovor nije bio spektakularan pa sam nastavio da čitam poglavlje o slonovima u kome sam pronašao rješenje za roman. Neki običaji slonova pomogli su mi da savršeno objasnim određene moralne aspekte diktatorove ličnosti.

*Šta se dešava kada je knjiga na kojoj radite završena?

-Zauvijek gubim ineres za nju. Ona za mene postaje, kako bi to rekao Hemingvej, mrtvi lav.

*Rekli ste jednom da je svaki dobar roman pjesnička transpozicija stvarnosti.

-Da, roman je stvarnost predstavljena kroz tajni kod, velika tajna koja se odnosi na svijet. Stvarnost koju predstvaljate u romanu drugačija je od one koju živimo,iako je u njoj ukorijenjena. Isto se odnosi i na snove.

*Način na koji predstavljate stvarnost, posebno u romanu Sto godina samoće i Jesen patrijarha, naziva se magični realizam. Evropski čitaoci Vaših romana svjesni su značenja riječi magijski, ali ne uspijevaju da uvide i stvarnost…

-Racionalizam ih sprječava da stvarnost spoznaju kao nešto kompleksnije od cijene paradajza i jaja. Svakoga dana u Južnoj Americi dešavaju se stvari koje potvrđuju da u domen stvarnosti potpadaju i neka nevjerovatna dešavanja. Kako bih konkretnim primjerom potkrijepio svoju tvrdnju navešću priču o američkom istraživaču de Grafu koji je krajem prošlog vijeka putovao duž rijeke Amazon i vidio, između ostalog, rijeku sa ključalom vodom, kao i mjesto gdje je zvuk ljudskog glasa izazivao stravičnu kišu. U jednom mjestu na jugu Argentine vjetrovi sa južnog pola odnijeli su cijeli šator, a sljedećeg dana ribari su u svoje mreže uhvatili tijela lavova i žirafa. Nakon što sam napisao Sto godina samoće pojavio se dječak koji je tvrdio da ima praseći rep. Dovoljno je da otvorite novine i da vidite kako se svakog dana dešavaju nevjerovatne stvari. Znam mnogo ljudi koji su pažljivo i sa puno uživanja pročita i taj roman i nisu bili iznenađeni zbog događaja predstavljenih u njemu. Nisam ispričao ništa sem ono što im se u stvarnom životu dešava.

*Vaše knjige zasnovane su na stvarnim događajima?

-Ne postoji ni jedna rečenica koja se ne bazira na istini.

*Da li ste sigurni? Neke bizarne stvari dešavaju se u romanu Sto godina samoće.

-U mom romanu sve je zasnovano na istinitim događajima.

Vjerujem da je pisac uvijek sam

*U intervjuima rijetko govorite o knjigama na kojima radite. Zašto?

-Ta priča je dio mog privatnog života. Istina je da osjećam sažaljenje prema onim piscima koji u intervjuima opisuju zaplete svojih knjiga. To samo govori da nešto ne ide kako treba i da se tješe ukazivanjem na probleme koje u knjizi nisu uspjeli da riješe

*Ali ja znam da sa najbližim prijateljima razgovarate o knjigama koje pišete.

-Tako je. Ugnjavim ih sa tom pričom. Kada pišem nešto, stalno im pričam o tome. Tako otkrivam da li sam na dobrom putu. Pomažu mi da se izvučem iz situacija koje se čine nerješivim.

*Da, pričate o knjigama, ali im ne dozvoljavate da ih čitaju.

-Nikada. U pitanju je sujevjerje. Ja vjerujem da je pisac uvijek sam, poput brodolomnika na pustom ostrvu usred okeana. To je “najusamljenija” profesija na svijetu. Niko vam ne može pomoći da završite ono što ste počeli.

Ako ne znate sta da citate, evo novih knjiga, novih autora:


Renomirana kuća „Stubovi kulture“, koja ove godine slavi 15 godina postojanja, objavila je tri romana prvenca mladih autora. Reč je o delima „Život posle Amerike“ Dunje Radosavljević, „U đavoljoj koži“ Filipa Čolovića i „Tragična sudbina Morica Tota“ Dane Todorović.

Iako su sva tri romana objavljena u biblioteci „Minut“, stilski se dosta razlikuju. Roman „Život posle Amerike“ Dunje Radosavljević je ispovedno štivo, vrsta feministički intoniranih „laptop zapisa“ mlade žene koja se vraća u Srbiju posle dužeg perioda provedenog u Njujorku. Aluziju na „Seks i grad“ autorka ipak odbija i knjigu opisuje kao „redak primer iskrenog prenošenja ženskog iskustva“, a reći ćemo i da zbog „vruće“ sadržine neki knjižari preporučuju „par kockica leda“ uz čitanje.

- Knjiga ima autobiografskih elemenata čemu su pridodate neke moje lične fantazmagorije. Na početku sam imala osećaj razgolićenosti i straha šta će ko da kaže, ali više ne. Čak sam se igrala s tim pa sam na promociji prikazala dva svoja video rada kojima sam prejudicirala kako će mediji da reaguju. Reč je o apstrahovanom životu, a to što se meni događalo provokativno je samo jer je na papiru - priča Dunja Radosavljević.


Za razliku od Dunje Radosavljević, koja se u svom romanu bavi muško-ženskim odnosima u savremenom, otuđenom svetu, druga dva autora bliža su etičko-filozofskim temama. Naravno, na različit način: Dana Todorović to čini kroz iščašenu, pomalo grotesknu priču, izmeštenu iz našeg vremena i prostora, dok Filip Čolović gradi kamernu dramu s elentima trilera, kroz koju dovodi u vezu nezalečene traume iz Drugog svetskog rata sa svežim traumama nedavnih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije.

Čolovićev roman „U đavoljoj koži“ odvija se u stanu slavnog pisca koji pred smrt iznenada odlučuje da prizna da je njegovo najpoznatije delo, koje govori o logoru iz Drugog svetskog rata, napisano na osnovu ličnog iskustva, i to iskustva dželata, a ne žrtve kako su do tad svi mislili (donekle podseća na aferu sa Ginterom Grasom). Njegov sagovornik je mladi novinar čija je porodica stradala u poslednjim ratovima, čime se pravi svojevrstan krug zločina.
- Teme o kojima govori roman su one koje nas bole. Želeo sam da napišem knjigu o odgovornosti i krivici, koja istražuje šta je čovek i gde su njegove granice. Istina, niko nema pravo da preuzme pravdu u svoje ruke, ali svi mi u nekom trenutku pokleknemo pred okolnostima - kaže Filip Čolović.


Pisac koji naročito privlači pažnju je Dana Todorović (inače, ćerka Bore Todorovića), autorka romana „Tragična sudbina Morica Tota“ - neobične, kafkijanske priče u kojoj se mešaju birokratija i fantazija, koja se događa u Budimpešti, a odlikuju je snažna imaginacija i preciznost jezika.
„Važnu ulogu u romanu ima misteriozni Veliki Nadzornik koji, sem što asocira na Orvelovog Velikog brata, predstavlja silu koja je iznad svega i koju svako tumači po svojoj volji - mnogi pogrešno“, kaže autorka. „Za mene je to simbol ogromnog potencijala sadržanog u čovekovoj mogućnosti izbora, i zato je knjiga, uprkos naslovu, na kraju pozitivna. Rešenje je, vidi se i u knjizi, ponekad vrlo jednostavno, a samo je naš pogled na stvari iskrivljen“, kaže Dana Todorović.