Zanimljiva biologija [Archive] - MADEinMONTENEGRO.COM

Masja

22-08-08, 22:26

22 Aug 2008. 00:40 | Izvor: VOA

Ljudska duhovnost ima biološku pozadinu

Serotinin je neurotransmiter koji je povezan s motivacijom, raspoloženjem, osobenošću, kao i podložnošću spiritualnosti. Nalazi nekih novih istraživanja pokazuju da religioznost ima barem neki biološki značaj. Švedski naučnici su otkrili povezanost između receptora u mozgu koji reguliše aktivnost serotonina i otvorenosti njihovih ispitanika prema vjerskim iskustvima.

Osobe s povećanom aktivnošću serotonina pokazale su jače duhovne sklonosti od onih s nižom koncentracijom tog neurotransmitera. Jedno istraživanje u Sjedinjenim Državama pokazuje da vjerska aktivnost, poput molitve, aktivira neke dijelove mozga i oblikuje duhovna iskustva, premda većina stručnjaka upozorava da kulturološka i lična istorija takođe određuju religioznost pojedinca.

Andrju Njuberg, direktor Centra za duhovnost i um pri Univerzitetu Pensilvanije, kaže da su njegovi dijagnostički snimci aktivnosti mozga budističkih sveštenika dok meditiraju, kao i franjevačkih opatica dok se mole, potvrdile da religioznost ima biološku komponentu.

"Otkrili smo specifične promjene u određenim dijelovima mozga, a takođe i hemijske promjene u mozgu. No, istraživanje na kojem sam radio kako izgleda ukazuje na više-manje opšti učinak - ne postoji tačno jedan dio mozga ili neki određeni molekul u mozgu koji bi bili odgovorni za religiju. Izgleda da je angažiran čitav mozak. Međutim, to ne znači da religija nema i druge elemente, a ne samo ono što je u mozgu."

Dok neke vjerske grupe u potpunosti odbacuju bioteološka istraživanja, Njuberg kaže da mnogi vjernici pozdravljaju njegov rad kao dokaz da je mozak veza Boga s čovjekom. Ateisti, međutim, doživljavaju Njubergove nalaze kao daljnju potvrdu da vjerska osjećanja nijesu ništa više od veza i krugova unutar mozga. Psiholog Tomas Fiks, s kalifornijskog koledža Vestmont, kaže da je ono što ovakva istraživanja čini kontroverznima - način njihove interpretacije.

"Što nam u stvari kazuje takvo istraživanje? Možemo li zaključiti da nema Boga ili da ne postoji istinska duhovnost? To su potpuno odvojena pitanja. Ono što nam takvo istraživanje pokaže su neki od temeljnih mehanizama mozga i psiholoških mehanizama koji doprinose duhovnosti."

Prema većini religija, u ljudskom se tijelu nalazi duša. Tradicionalni naučni stav je da su svijest i um proizvodi mozga, objašnjava neurolog Petrik Mek Namara, sa Univerziteta Boston.

"Konsenzus je da većina stvari ili procesa koje smatramo umom zavise ili su barem podložni posredovanju procesa u mozgu. Um je tako, u najmanju ruku, izraz mozga. Premda mnogo toga ne znamo, uglavnom smatramo da većina funkcija uma - mašta, kreativnost, jezik, emocije, sjećanja - predstavlja procese u mozgu."

Mek Namara smatra religiju centrom strukture uma i definitivnom značajkom ljudskog traganja za duhovnom transcendencijom. No, i tijelo je jednako važno, ističe on i optužuje teologe da su usredsrijeđeni samo na brigu o duši. Mnogi teolozi, pak, tvrde da nauka ignoriše ljudsko proživljavanje u korist empirizma. Džon Haut, sa Univerziteta Džordžtaun, smatra da naučni pristup duhovnosti treba biti višeslojan.

"Moramo da naučmo da i razmišljamo o tome ne na tradicionalan dualistički način – da se stvarnost sastoji od duše i tijela - nego na nove načine: slojevitim objašnjavanjem omogućiti različitim naukama i naučnim poljima da se bave proučavanjem mozga. Meni kao teologu to dozvoljava da podstaknem neuronaučnike da svojim istraživanjima pokušaju da objasne šta se zbiva s religijom i mozgom."

I Andrju Njuberg dijeli taj stav da je neophodan dijalog između nauke i religije kako bi se objasnili neuroteološki nalazi i kako bi se smjestili u odgovarajući kontekst. On, međutim, upozorava da ne treba zaključiti kako je jedan dio mozga ili jedna hemijska suspstanca odgovorna za duhovna iskustva; vjerovatnije je da se radi o mnogo složenijem procesu, koji će zahtijevati integriran odgovor i nauke i teologije.