ZAGREB
Neuspjeli atentat na Ivu Pukanića

Noćas u 23:51 h pred ulazom u njegov stan u zagrebačkoj Ilici, pokušano je ubojstvo Ive Pukanića. Nepoznati atentator je iz neposredne blizine Ivi Pukaniću pucao u glavu, no Pukanić je uspio reagirati i izmaknuti se. Metak je završio u izlogu obližnjeg dućana "Cmok".

Prilikom pokušaja ispaljivanja drugoga metka, atentatoru se zaglavio pištolj, što je Pukanić iskoristio, pretrčao na drugu stranu ceste, te je pritom uspio izvaditi svoj pištolj, za koji ima uredno dozvolu za držanje i nošenje. Kada je ubojica, koji je krenuo za njime vidio da je Pukanić izvadio pištolji, vičući pri tome: "Stoj, pucat ću", pobjegao je.

Nakon dva upozorenja, Pukanić je pucao u zrak te je ubojica u tome trenutku počeo bježati u smjeru Krajiške ulice. U tome trenutku Pukanić je ponovo povikao "Stani, pucat ću", no kako se atentator nije obazirao već je bjesomučno trčao i dalje prema uglu Krajiške i Ilice, Pukanić je i drugi puta pucao.

Nakon što je ubojica nestao u Krajiškoj ulici, Pukanić je zvao policiju u 23,52h. Nije ih mogao dobiti, ali ga je u tome trenutku nazvala kćer koja je bila u stanu i čula pucnjavu. Rekao joj je neka odmah obavijesti policiju.

Kako je bio potpuno sam na cesti, prislonjen na zid u strahu da mu netko ne puca u leđa, krenuo je trkom prema policiji koja čuva predsjednika Mesića, 200 metara dalje u Ilici. Dotrčavši do njih, Pukanić ih je zamolio neka odmah zovu svoje kolege.

U međuvremenu je i Pukanićeva kćer obavijestila policiju, koja je došla na mjesto događaja u roku od nekoliko minuta. Uviđaj je trajao do 3,45h.

Atentarov je pištolj s prigušivačem nađen bačen pod automobilom u Krajiškoj ilici. Također, nekoliko svjedoka je vidjelo atentora. Daljnje informacije o cijelome slučaju bit će predočene na konferenciji za tisak koja bi trebala organizirati policija i Državno odvjetništvo kasnije danas.



P.S. KOME LI JE ZASMETAO,NOVINAR SA NAJVECIM *UDIMA???:toobad:

Gledao sam na Hrt-u Latinicu prije koji mjesec, tema je bila vezana dobrim dijelom za afere koje pokrecu mediji, sa narocitim osvrtom na Pukanica i Nacional, kao i Globus i njihovu ekipu. Inace je Pukanic radio u Globusu i ta ekipa je sa njim kasnije osnovala Nacional, posle sukoba sa ...zaboravih ime, urednik je Globusa mislim i dalje. Krajnje zanimljiva emisija sa ostrim polemikama, optuzbama... . U sustini, mnogo kontraverzan lik, po mnogima blisko povezan sa mafijaskim krugovima za koje izbaca afere po narudzbi. Zanimljiva je bila i prica Brankice Stankvic, urednice Insajdera, koja je tragom price o duvanskoj aferi otisla da uradi intervju sa njim, prije emitovanja tog Insajdera, a ubrzo posle intervjua, on je u svojoj kolumni napisao svasta za nju, tipa da orgija sa Cedom i Bebom i sl. Ubrzo posle emitovanja i price koja je otkrila mnogo toga oko afere je bilo jasno i zasto je tako napao.

P.S. KOME LI JE ZASMETAO,NOVINAR SA NAJVECIM *UDIMA???:toobad:[/QUOTE]

sa najvecim ussima (Dussko Dugoussko), kazzu njegovi dussmani u CRO

sad ce zoxy ispasti da je mafijas?

sad ce zoxy ispasti da je mafijas?

Cak i jeste sto se moze vidjeti iz nekih sporova koje vodi, pisama mafioza itd.

sad ce zoxy ispasti da je mafijas?

ne, naprotiv, imao si na blogu B92 vrlo interesantne njegove profile po kojima je , da parafraziram, "saradnik onih koji imaju veoma duge ussi", kojeg "na prijemima izbjegavaju svi novinari", itd, a cini mi se da je neko od novinara "Vremena" izjavio/pisao o tome kako je duvanska afera u "Nacionalu" izbila onog trenutka kada je Vlada Zorana DJinjica zabranila da TDR (ilegalno) ubacuje svoje cigarete na trziste Srbije.
NO, ima ovdje na forumu i dosta ljudi iz CRO, oni sigurno bolje znaju njegovo djelo

Atentant iz ugla Nika Titanika.
http://www.niktitanik.com/

sad ce zoxy ispasti da je mafijas?
recimo da je on... izuzetno bitan sraf u tajkunskoj masineriji, koji svoj medij najcesce koristi za promovisanje "odredjenih" pogleda na razno razne politicke i pogotovo ekonomske (jer je to na Balkanu jos uvijek tesko razdvojivo) procese, dogadjaje...
Nesto, recimo, tipa Republika kod nas.
:rambo:

PS: Nemojmo upadati u gresku i slaviti Pukanica zato sto je pokrenuo javnu kampanju "protiv" sverca cigareta, niti bi napad na Pukanica znacio relativizovanje odgovornosti crnogorske vlasti za sverc cigareta. Jednostavno - to je bio sukob dvaju kriminogenih lobija oko veoma unosnih biznisa, gdje i jedan i drugi pokusavaju da se predstave kao bezgresni...

ako se Slowpokeov post u post skriptumu mozda odnosi na moj post, da pojasnim-I.P. je prema navodima ljudi koji (makar) zanimljivo pisu bio vazan sraf u odbrani interesa domace proizvodnje u jurisu na ino-trziste, a u cijeloj toj prici, prema jednoj od teorija koje kruze, glavu je izgubio vrlo vrlo bitan akter politicke scene jedne od zemalja regiona. takve "srafove" ja sigurno necu slaviti.

ako se Slowpokeov post u post skriptumu mozda odnosi na moj post, da pojasnim-I.P. je prema navodima ljudi koji (makar) zanimljivo pisu bio vazan sraf u odbrani interesa domace proizvodnje u jurisu na ino-trziste, a u cijeloj toj prici, prema jednoj od teorija koje kruze, glavu je izgubio vrlo vrlo bitan akter politicke scene jedne od zemalja regiona. takve "srafove" ja sigurno necu slaviti.
slazem se s tobom, moj PS (koji nije bio namijenjen tebi :)) je vise bio upucen apple-u
:tooth:

sad ce zoxy ispasti da je mafijas?

U najmanju ruku, krajnje kontraverzna osoba.

http://www.youtube.com/watch?v=X8zIc6UR2wU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=oW1E3OzIvv4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=swEqDkkOr6Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=fGj13k5_Qo4&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=L6osYdOE-0w&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=_X8gFBfCME8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=S1SENJ4nrzU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=wJRuqvjk_iA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Wh4os3EWy9Q&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=NjrhySWTekk&feature=related

Evo ko nije gledao, pomenuta Latinica, Mediji i Mafija je tema i kome nije problem sa internetom preporucujem da pogleda, interesanto je veoma, od sukoba Globusa i Nacionala i ozbiljnih afera unutar Hrvatske, do nama bliske duvanske afere i price o tome. Svuda je Pukanic u glavnoj ulozi.

i..(t)ko je sljedeci?

Tmujo!
A okle znamo da nije to Pukanic sam rezirao???

Tanka bijela linija
Pukanić prijavio da ga progone dileri njegove žene

U istrazi o atentatu na Ivu Pukanića, na kojeg je u srijedu nešto prije ponoći pucano u Ilici 107, policija je ispitala nekoliko desetaka osoba, piše Jutarnji list. Pukanić je u kaznenoj prijavi naveo da mu je supruga ne samo psihički bolesna već i teška ovisnica o kokainu, a njezini dileri ga sada navodno progone. Prema navodima iz prijave, ona je dilerima ostala dužna novac za drogu pa su oni odlučili ucjenjivati njezina supruga. Tragom te informacije, policija je razgovarala s Renatom I., (34), bivši pripadnik ATJ Lučko, i Darkom Zadrom, vinovačkim odvjetnikom koji je 9. ožujka bio ranjen u pucnjavi u Poreču ispred istoimenog hotela. Mirjana Pukanić i dalje se nalazi na nepoznatoj adresi u Zagrebu, a s njom komuniciraju šef HHO-a Ivo Banac i aktivistice udruge B.a.b.e. Kako je trenutačno bez stvari i novca, svoju joj je odjeću donijela, doznaje Večernji list, Alka Vuica.

I bogami zena ga ocashe ubit!a vi odma mafija,milo...narkoman bre.nasli su mu kokain u sefu!

uh, ovo je surovo, ali, valja procitati.

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=617122

evo dijela texta koji ucijelo mozete pronaci gore na linku:
"... Pukanićev čovek u Beogradu

Ivu Pukanića Beograd nije zanimao dalje od žuto-tabloidnih skandaloznosti sve do proleća 2001, kada se odjednom bacio u krstaški rat protiv "duhanske mafije" (a za račun jedne druge mafije). Naime, Pukanića je tadašnji ambasador SAD u svim našim zemljama Viljem Montgomeri, iz svojih razloga, počeo da snabdeva poverljivim obaveštajnim podacima o Milu Đukanoviću i njegovim poslovima sa cigaretama. Te podatke je u Zagreb iz Beograda nosio Gabriel Eskobar iz beogradske ambasade, a na osnovu svakodnevnih telefonskih razgovora Pukanića s jedne i bračnog para Montgomeri, s druge strane. Montgomerijev motiv bio je politički: da Stejt dipartment uveri kako je u stanju da spreči raspad SR Jugoslavije tako što će prepasti Đukanovića "poverljivim" podacima o njegovim poslovima, satovima i bankovnim računima. Pukaniću je bilo do senzacije (i on je, kao veći deo hrvatskog novokomponovanog džet-set polusveta, iz nekog razloga fasciniran satovima), ali i do toga da svojim prijateljima Hrvoju Petraču i Ratku Kneževiću otvori neke šanse u duvanskom poslu. U celu priču uvukao je i Zorana Đinđića, koji je ujeo za srce Tvornicu duhana Rovinj, do dana današnjeg glavni kanal za šverc cigareta, kad je uveo red u trgovinu i eliminisao švercere. Cela konstrukcija građena je preko leđa Stanka Subotića Caneta, koga je Pukanić dosta brzopleto i na osnovu priča sumnjivih saradnika iz Beograda optužio da je "šef balkanske mafije, višestruki ubica" itd. Cela stvar završila se dosta jadno, sa mnogo presuda u korist Stanka Subotića za klevetu, pred hrvatskim sudovima. "

izvor-Vreme

uhapsen stanko subotic na aerodrom u moskvi,zbog interpolove potjernice!ako on propjeva,jaoj vec sam poceo da trljam ruke!!!

http://www.rts.co.yu/jedna_vest.asp?IDNews=221851
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=04&dd=28&nav_id=296142

ma ja živim u zagrebu znam tu cijelu situaciju ovo je tipična namještaljka.

pazi kao došao mu lik promašio prvi metak a drugi mu se zakočio i faca je još bacio pištolj. ma daj...

jel to atentator ?

to je idiot.

ma ja živim u zagrebu znam tu cijelu situaciju ovo je tipična namještaljka.

pazi kao došao mu lik promašio prvi metak a drugi mu se zakočio i faca je još bacio pištolj. ma daj...

jel to atentator ?

to je idiot.

Mozes li nam prenijeti onako u globalu kakvo je misljenje u Zagrebu i uopste Hrvatskoj o Pukanicu, vezano za njegovo pisanje, afere koje pokrece, afere koje se pokrecu oko njega, prijateljstva...kod nas se o tome dosta prica i ko prati moze vidjeti kako reaguju odredjeni intelektualni i medijski krugovi u Hrvatskoj, ali ne bas i sta o tome misli "obican" narod ?

http://img132.imageshack.us/img132/4682/djukacanevee5.jpg



Milo garantovao bezbednost Canetu


Bos duvanske mafije uhapšen kada je odlazio iz Rusije
BEOGRAD - Milo Đukanović, premijer Crne Gore, bio je garant slobodnog putovanja duvanskog bosa Stanka Subotića Caneta u Moskvu. Kako ekskluzivno saznaje „Blic“, Subotić je, uz usmenu garanciju premijera crnogorske vlade da neće biti uhapšen, pre dvadesetak dana otputovao u Rusiju.

- Đukanovićeva garancija za Subotića bila je siguran osnov da neće biti uhapšen, iako je za njim raspisana Interpolova poternica. Pre nešto više od mesec dana, on je u ruskoj ambasadi u Švajcarskoj predao svoj regularan srpski pasoš i zatražio vizu za ulazak u tu zemlju - kaže za „Blic“ izvor iz vrha srpskog MUP-a.
U tom momentu, ruska policija je od kolega u Srbiji zatražila „proveru“ Subotića.
- Za nas je to bio siguran znak da je Subotić lociran. Odobrena mu je viza i on je u Moskvu otputovao između 8. i 10. aprila. Počeli su dogovori sa ruskim kolegama, koji su prekjuče finalizirani Subotićevim hapšenjem na Aerodromu „Šeremetjevo“ u momentu kada je krenuo da napusti Rusiju - objašnjava naš izvor.
Kako je za vreme Subotićevog boravka u Rusiji propala Đukanovićeva „garancija“ njegovog slobodnog boravka, za sada nije poznato.
- Ili je Đukanović prevario Subotića obećanjem da mu neće faliti dlaka s glave ili su se u međuvremenu predomislili oni koji su crnogorskom premijeru garantovali Canetovu slobodu. Malo je verovatno da se Đukanović tek tako odrekao jednog od svojih najbližih prijatelja i dugogodišnjeg poslovnog saradnika - kaže naš izvor.
Zbog kog posla je Subotić otputovao u Rusiju i s kim je tamo kontaktirao, srpskoj policiji nije poznato.
- Ruska policija nas nije obaveštavala o Subotićevom kretanju. Vrlo je moguće da se on tamo sreo sa Markom Miloševićem i Mirjanom Marković, takođe osumnjičenim za šverc cigareta, koji su pre nekoliko meseci dobili azil u Rusiji - navodi sagovornik „Blica“.
Našoj policiji nije poznato ni gde se prekjuče uputio Subotić, ali navode da je iz Moskve mogao da otputuje u samo dve zemlje: Švajcarsku, gde ima luksuzan stan i prijavljeno boravište i u kojoj ga od hapšenja indirektno čuva veliko bogatstvo i uticaj, ili u Crnu Goru, u kojoj je pod direktnom zaštitom Đukanovića.
Veze Subotića i Đukanovića datiraju još od 1997. godine, kada je posle ubistva zamenika ministra policije Radovana Stojičića Badže, Cane poslove premestio u Crnu Goru. U to vreme, on je već imao uspostavljen kontakt sa predstavnicima tadašnje crnogorske vlasti, Đukanovićem i Svetozarom Marovićem, podgoričkim biznismenom Duškom Banom i Goranom Žugićem, savetnikom za nacionalnu bezbednost, koji je ubijen 2000. godine.
Subotićev prelazak u Crnu Goru podudario se i sa rascepom u DPS-u i Đukanovićevim otvorenim sukobom sa Slobodanom Miloševićem.
- Subotić je imao fri-šopove u Baru, gde mu je bilo i konsignaciono skladište, a sedište njegove firme bilo je u hotelu „Crna Gora“ u Podgorici. Subotić je bio ovlašćeni distributer za promet cigareta kroz Crnu Goru, a šverc je obavljan tako što su cigarete brodovima prebacivane u italijansku luku Bari, odakle su stizale na evropsko crno tržište.
Zbog toga je javni tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi 2000. započeo istragu o krijumčerenju cigareta, a glavne mete njegovog interesovanja bili su i Subotić i Đukanović.
Veze njih dvojice nastavljene su i posle političkih promena u Srbiji 2000. godine kada je Subotić centar svog poslovanja ponovo prebacio u Srbiju. Posle hapšenja pripadnika njegove švercerske grupe, Subotić je ponovo našao utočište u Crnoj Gori, u kojoj se spominje kao kupac nekoliko atraktivnih hotela i ostrva Sveti Nikola kod Budve. Od Interpolove poternice, koja je za njim raspisana prošlog leta, u Crnoj Gori štitile su ga upravo veze sa Đukanovićem.

Moguće odlaganje početka suđenja
Suđenje Canetovoj grupi, u kojoj se petnaestoro optuženih tereti za šverc cigareta težak 56 miliona maraka i osam miliona dolara zakazano je za 19. maj u Specijalnom sudu. Početak suđenja bi mogao da bude odložen dok Subotić ne bude izručen Srbiji.
Portparol Specijalnog suda Maja Kovačević za „Blic“ je rekla da će konačnu odluku o početku ili odlaganju suđenja doneti sudsko veće kojim predsedava sudija Milena Rašić.
- Optužnica je stala na pravnu snagu. S obzirom na to da je Subotić uhapšen, ali još nije izručen, formalno on još nije dostupan organima naše države, pa bi sudsko veće moglo da mu sudi u odsustvu. Nije isključeno ni da suđenje počne, pa da se kasnije prekine tamo gde se stalo kako bi se uzela njegova odbrana - rekla je Kovačevićeva.
Ministar pravde Dušan Petrović potpisaće danas zahtev za ekstradiciju Subotića, koji se trenutno nalazi u Međunarodnom izolacionom centru broj 4 u Moskvi, gde se smeštaju strani državljani koji čekaju izručenje.
- Ruskim vlastima će za nedelju dana biti poslata sudska dokumentacija o duvanskoj mafiji i optužnica protiv Subotića prevedena na ruski jezik - kažu u Ministarstvu pravde i navode da očekuju da bi Subotić u roku od dva meseca mogao da bude izručen Srbiji.

Advokat: Subotić u Rusiji prikupljao dokaze da je nevin
Radoslav Tadić, advokat Stanka Subotića, juče je „Blicu“ dostavio saopštenje u kome navodi da je „hapšenje njegovog klijenta u trenutku kada je putovao, i prikupljao dokaze o svojoj nevinosti rezultat iste političke kuhinje koja je zakuvala i optužnicu protiv Subotića“.
Tadić navodi i da je Subotić uredno primio optužnicu i poziv za suđenje, kao i da je ponudio 700.000 evra na ime jemstva, što je „najbolji dokaz da je želeo da se pojavi na suđenju“.
- Ako ga ruske vlasti sada izruče, ubrzo ćemo prisustvovati finalu koji je režim priželjkivao - Miloševići će biti na slobodi, njihovi prijatelji će biti na vlasti u Beogradu, a Stanko Subotić, koji je bio jedan od najvećih saboraca i prijatelja koji su taj režim rušili, biće u zatvoru - ističe advokat Tadić.
On zaključuje da Subotić neće odustati od namere da dokaže da je nevin i da je trebalo da optužnica bude podignuta protiv onih koji su zaista ojadili Srbiju.
Subotić je neposredno pred hapšenje ponudio stan u centru Beograda kao jemstvo da se povuče poternica protiv njega i da mu sud omogući da se brani sa slobode.

Autor: U. P. - T. M.S. 30.04.2008 - 00:29

( http://www.blic.co.yu/hronika.php?id=39961)

Odlicna anketa.Kad ovu zavrsimo mozemo napravit novu tipa: "Je li papa katolik?", "Znoje li se mojkovchani ispod pazuha?","Smrde li zecani na ribu?"...

ja cisto sumnjam da je povezan.
mislim da je samo prijatelj sa uspjesnim biznismenima koje lazno prozivaju neprijatelji crne gore da su kriminalci, ka sto je stanko subotic cane, djerardo kuomo, veselin vesko barovic, i slicni...

“Gardijan” tvrdi da poznati mafijaš Đerardo Kuomo povezuje Đukanovića sa švercom cigareta

U jednoj maksimalno obezbijeđenoj sudnici u luci Bari na jugu Italije, Đerardo Kuomo je optužen da je bio član organizacije mafijaškog tipa. 57-godišnjak, kojeg je prije tri godine izručila Švajcarska, stari je napuljski mafijaš i vezivno tkivo onoga što je u protekloj deceniji, prema italijanskim tužiocima i evropskoj kancelariji za borbu protiv korupcije, bila najveća operacija krijumčarenja cigareta.

“Kuomo je vrlo, vrlo bitan”, kaže tužilac iz Barija, Đuzepe Šelzi, čuveni istražitelj mafijaških aktivnosti. “On je bio jedan od šefova”.

Međutim, ukoliko Kuomo ima informacija o organizovanom kriminalu, očekuje se da će najveći odjek imati njegovo svjedočenje o jednom čovjeku. Naime, on je posvjedočio da je, jedan od rijetkih političara koji opstaje na balkanskoj političkoj sceni, crnogorski premijer Milo Đukanović poslovao licem u lice sa bandama koje krijumčare milijarde cigareta u EU.

Lukavi 41-godišnjak koji od 1991. vlada svojim dijelom bivše Jugoslavije, preživio je ratove, izborne izazove i nacionalne lomove, prvo kao premijer, zatom kao predsjednik i sada opet kao premijer.

Međutim sada je satjeran u ugao brojnim istragama - dvjema u Italiji, po jednom u Njemačkoj i Briselu i parnicom koja se vodi u Njujorku - u kojima se ispituju njegove navodne veze sa organizovanim kriminalom, njegova kontrola trgovine cigaretama koja je od crnogorske obale preko Italije vodila u zemlje EU, kao i navodno multi-milionsko bogatstvo koje je stekao baveći se poslom koji EU svake godine košta stotina miliona eura u vidu neplaćenog poreza.

Zajedno sa drogom i trafikovanjem ljudi, krjumčarenje cigareta je sada najveći izvor dobiti za kriminalne kartele, dok zvaničnici evropskih carina priznaju da je svaka treća cigareta prodata u EU prošvercovana. Iz britanske carine kažu da su balkanske države generalno, a Crna Gora posebno ključna tranzitna područja zbog “aljkave kontrole”.

Đukanović priznaje da ova otkrića škode njegovoj karijeri ali poriče da je radio bilo šta nedozvoljeno. “Ovo je stvarno jedan veliki nesporazum” rekao je on za “Gardijan” u Podgorici. “Spreman sam da ponudim sve neophodne informacije bilo kome ko je zainteresovan”.

Te informacije ne podrazumijevaju bilo kakvo prisjećanje na razgovor vođen sa Kuomom prije sedam godina, međutim Kuomo tvrdi da se razgovora sjeća veoma dobro. U izjavi datoj italijanskim istražiteljima pod zakletvom, koju je novinar “Gardijana” vidio, Napolitanac opisuje obećanje koje mu je Đukanović dao u svojoj kancelariji u februaru ili martu 1996.

“ Kada je došlo vrijeme da ostvarim kontakt sa vrhom crnogorske vlade kako bih dobio dozvolu za uvoz cigareta, lično sam otišao u Podgoricu u kabinet Mila Đukanovića”, kaže u izjavi Kuomo.

Đukanović mu je, kako kaže, objasnio da će jedan čovjek imati dozvolu za tranzitni posao, dok će još četvorica biti licencirana kao podugovarači. “Đukanović mi je rekao da ću ja biti među tom četvoricom” rekao je on istražiteljima.

Ova tvrdnja je dio dosijea o balkanskom poslu krijumčarenja cigareta koji su na 364 strane sastavili napuljski tužioci. I dok je dokument samo vrh ledenog brijega optužbi protiv Đukanovića, ipak je prvi u kojem se premijer pominje u svojstvu osumnjičenog.

Dokument se mahom odnosi na istragu lokalne mafije zvane Kamora. Međutim, pominju se tri Đukanovićeva crnogorska saradnika, a 16 od 364 strane posvećene su isključivo Đukanovićevoj navodnoj umiješanosti, zaključno sa paragrafom koji je dodala sudija Ana Di Mauro u kojem se kaže da Đukanović ne može biti optužen ili uhapšen jer kao premijer Crne Gore uživa imunitet.

Čini se da argument više protiv Đukanovića predstavlja činjenica da su ovi poslovi nastavljeni sve donedavno. Prošle godine italijanske vlasti su zaplijenile dvije velike količine cigareta koje je trebalo da budu prokrijumčarene kroz Italiju - 1.038.600 kg u junu i 1.208.400 kg mjesec dana ranije .

Za zapadne zvaničnike jedna je stvar bila eventuelno učešće u ovim poslovima u preiodu rata i sankcija. Međutim, od 1997. Đukanović se oslanja na međunarodnu pomoć. “Postoji očekivanje da bi stvari trebalo da krenu na bolje”, kaže jedan zapadni diplomata.

Premijer odbacuje sve optužbe. On je Crnu Goru preuzeo kao prerano sazreli 28-godišnji štićenik srbijanskog lidera Slobodana Miloševića. Međutim, uz podršku zapada on se sredinom 90-ih okrenuo protiv njega.

Glavna optužba protiv njega je da je odlučivao ko će dobiti dozvole za uvoz dobara u Crnu Goru, kao i da je kontrolisao tranzitne poslove. Licence su dobijali italijanski mafijaši, od kojih je jedan i navedeni Kuomo.

Đukanović kaže da je naredio provjere na aerodromu, graničnim prelazima, kao i na ulazu u njegovu kancelariju, ali da nije pronađen nijedan preživjeli dokaz da ga je ikada posjetio čovjek po imenu Kuomo. “S naše tačke gledišta ovdje ne postoji ništa problematično”, kaže Đukanović.

Ali sudeći prema riječima zapadnih diplomata, saradnika crnogorske vlade, evropskih istražitelja i opozicionih političara, Đukanović se suočava sa velikim problemima. “Morao je biti umiješan zbog nivoa na kojem su se stvari odvijale”, kaže jedan zapadni diplomata koji boravi u regionu. “Avioni su cijelo vrijeme slijetali na aerodrom i roba je kamionima odvožena u luke”.

Đukanović ne poriče da je Crna Gora, malena država sa 600.000 stanovnika, postala tranzitno područje za cigarete. Međutim, on negira tvrdnje da su se bilo koji nezakoniti poslovi odvijali sa njegovim znanjem ili da je zaradio i peni od trgovine i kaže da ako su postojale bilo kakve kriminalne aktivnosti, one su nastajale kada bi roba brodovima krenula iz Crne Gore.

Vjeruje se da je tužilac Šelzi u Bariju blizu kompletiranja detaljno razrađenog slučaja protiv Đukanovića. U Augsburgu, u Njemačkoj okružni tužilac Hans-Jirgen Kolb godinama istražuje povezanost crnogorske mafije i nada se da će do kraja godine sastaviti optužnicu.

U Briselu, NATO istražuje navodnu povezanost organizovanog kriminala, pranja novca i terorizma na Balkanu. Evropska komisija i 10 zemalja EU tužile su američkog duvanskog giganta “R.J Reynolds” zbog navodne saradnje sa mafijom u poslovima kojima se prao novac od trgovine oružjem i drogom.

Đukanović je jedini visoki evropski političar koji je imenovan u toj tužbi podnijetoj prošlog oktobra u Njujorku, koju “R.J Reynolds” odbija.”Tokom 90-ih ogromne sume novca su isplaćivane zvaničnicima u Crnoj Gori i drugdje u cilju garantovanja bezbjednosti cigareta i crnih fondova koji su prolazili preko Balkana” kaže se u tužbi. “Među ovim zvaničnicima je i Milo Đukanović.

Možda i postoji izlaz za Đukanovića. On je pristao da svjedoči u Hagu protiv Miloševića u najvećem suđenju za ratne zločine još od nirnberškog procesa. Pitanje je samo da li će to biti njegovo posljednje pojavljivanje pred sudom.

Pitanje imuniteta je sporno jer je Crna Gora, jedna od šest republika predratne Jugoslavije, sada u labavoj uniji sa Srbijom i stoga nije priznata kao nezavisna država. Na osnovu toga napuljski tužioci pokušavaju da obore odluku o imunitetu. U međuvremenu su uhapsili još 15 optuženih, iako nijednog od imenovanih iz Crne Gore. “Đukanović ne može da se pokriva imunitetom jer je to sramota za Crnu Goru”, kaže Vuksan Simonović, opozicioni političar koji je rukovodio parlamentarnom istragom o navodnoj korumpiranosti vlade i njenim vezama s organizovanim kriminalom.
http://www.lscg.org/content/actualities-item.asp?intNieuwsID=659

Nije tek tako loMi otisha u Moskvu!

jeli onaj Canetov avion na pg tablice?

Na RP.

Dosao i Canetu kraj

Dosao i Canetu kraj
Cane prvo treba da stigne u Srbiju, a sudjenje tek onda pocinje.
A cinjenica da se izbori zavrsavaju 11. maja - moze itekako da utice na sve ovo...

Predsednik Senata, lažni vojvoda, sumnjivi serdar i bivši kafedžija

Ko je u stvari Andrija Mandić, čovek koji se uporno predstavljao kao „zaštitnik srpskih interesa„ u Crnoj Gori, i kakve su njegove porodične i poslovne veze sa državnim vrhom? Čime je svoju ugodnu poziciju u vlasti obezbedio i kakva mu je politička biografija? Tabloid objavljuje lični pogled gospodina Radomira Sjekloće o „liku i delu„ gospodina Mandića

Radomir Sjekloća
Kriminal u ovom ili onom obliku postoji u Crnoj Gori, ni više ni manje nego u celom regionu, posebno u politici, partijama i policiji. Političke obmane i lažni lideri, od Novaka Kilibarde do Andrije Mandića, teško su razočarali one koji su im verovali. Danas je taj deo biračkog tela nepoverljiv i apatičan, nespreman da učestvuje u bilo čemu drugom osim građanske neposlušnosti.
Pravo lice Novaka Kilibarde je otkriveno prekasno i to tek tokom poslednjih nekoliko godina kada je otvoreno podržavao „mafiokratski i kartelski režim", kako su ga pojedini Đukanovićevi opozicionari nazvali. Poznato je da je Kilibarda na mesto nekadašnjeg lidera Srba u Crnoj Gori instaliran od Službe državne bezbednosti, a političku karijeru završio kao predsednik Senata Dukljanske akademije nauka i umetnosti koju je osnovao Jevrem Brković. Kilibarda je u ono vreme imao zadatak da ekstremizuje Srbe i zavodi ih „za Goleš planinu".
Na istom zadatku se još od 2003. godine nalazi Andrija Mandić za koga se ovih dana otkrilo da je u kumovskoj vezi sa Milom Đukanovićem (mada je Tabloid to prvi i jedini objavio pre više meseci).
Porodično kumstvo se dugo prikrivalo. Njime se sada lakše objašnjavaju brojni postupci Đukanovićevog kuma Andrije Mandića od kako je uz pomoć svoga kuma i njegove tajne policije na silu smenio uglednu političku ličnost prof. dr Božidara Bojovića, tadašnjeg predsednika Srpske narodne stranke. Politička i lična biografija Andrije Mandića kao jednog u nizu kumova Mila Đukanovića je prepuna kontradiktornosti i prekrivena je velom tajni.
Andrija Mandić je svoju političku karijeru započeo 1990. godine kao aktivista Saveza reformskih snaga Ante Markovića. S obzirom da je projekat veoma brzo propao zbog rata na području bivše Jugoslavije, Mandić je za izvesno vreme prestao da se bavi politikom i okrenuo sitnom biznisu potraživši pomoć od svoga kuma Mila Đukanovića, koji je u to vreme imao značajnu funkciju u Savezu komunista Crne Gore.
U periodu od 1990. godine bavio se sitnim švercom i raznim preprodajama, da bi, nakon Đukanovićevog izbora za premijera Crne Gore, u Podgorici, sa jednim policajcem, otvorio noćni bar ''Scena''.
Komšije i posetioci Mandićevog noćnog bara kažu da je u to vreme stalni gost bio i Milo Đukanović. Đukanović je imao običaj da nekoliko godina, negde iza ponoći, dolazi kod svoga kuma Andrije Mandića u noćni bar ''Scena'', a sa sobom bi vodio gomilu prijatelja, telohranitelja i vozača. Preko mere se o narodnom trošku pilo najskuplje piće, dok je u to vreme narod gladovao i jedva sastavljao kraj sa krajem.
Đukanovićevi enormi računi u noćnom baru kod njegovog kuma predstavljali su kumovsku pomoć porodici Mandić. Na taj način je pražnjen budžet Republike Crne Gore, a prekomerno punjen kućni budžet porodice Mandić. Očevici kažu da je svake noći jedan od posluge iz Đukanovićeve svite ostajao iza premijera i iz kožne narodne torbe plaćao po nekoliko hiljada tadašnjih maraka Đukanovićevih računa u Mandićevom baru.
Nakon višegodišnjeg pražnjenja narodnog budžeta u korist kućnog budžeta porodice Mandić, noćni bar ''Scena'' je zatvoren, a uz pomoć kuma je otvorena Mandićeva privatna livnica aluminijuma. Mandićeva kumovska livnica se nalazila na Bioču, na ulazu u Podgoricu, a najviše je poslovao sa ''Vektrom'', tajkunskom kompanijom bliskom crnogorskom režimu, koja se veoma često optužuje za propast Aluminijumskog kombinata u Podgorici kao najveće crnogorske firme. Samo jedna transakcija koju je kompanija ''Vektra'' u to vreme uplatila Mandiću iznosila je oko 30.000 maraka. O tome se svojevremeno vodila rasprava i u crnogorskoj skupštini kada je govoreno o netransparentnoj privatizaciji Aluminijskog kombinata i višegodišnjem sistematskom osiromašivanju te ugledne firme od Đukanovićevih vlada.
Današnji aktivisti Srpske narodne stranke iz Mandićevog Mojkovca se, uočavajući političku prevaru Đukanovićevog kuma Andrije Mandića, prisećaju kako ih je devedesetih godina, dok je uživao u biznisu potpomognutom od svoga kuma, ubeđivao da napuste Narodnu stranku i glasaju za Milovu Demokratsku partiju socijalista.
Pošto je nakon nekoliko godina rada privatne livnice stečeno enormno bogatstvo koje je postajalo previše upadljivo za Mandićeve komšije, rođake, prijatelje i bratstvenike, livnica je prodata, a Mandić je svome kumu morao da vrati učinjene usluge.
Mandić se kao politički anonimus u to vreme, a po nalogu svoga kuma, učlanio u Narodnu stranku u kojoj se već uveliko pripremao raskol od istinskih patriota na čijem je čelu bio prof. dr Božidar Bojović. Mandić se u vreme raskola u Narodnoj stranci priklonio Bojoviću i godinama bio njegov poslušnik. Bojović ga je godinama, na pitanje prvoboraca članova Narodne stranke ko je mladi vredni mladić, govorio da je ''momak koji ga dobro sluša''. Ni Bojović tada nije znao da je Mandić ubačeni igrač iz DPS-a koji je u to vreme Milo Đukanović preuzeo od Momira Bulatovića.
S obzirom na to da je u partijskoj hijerarhiji poguran od drugih ubačenih agenata policije u Srpskoj narodnoj stranci, Mandić je bio i zamenik saveznog ministra trgovine Milana Beka u vladi Slobodana Miloševića, Mire Marković i Momira Bulatovića. U to vreme je veličao Slobodana Miloševića, a o trošku građana Srbije je ubirao neviđene privilegije po beogradskim hotelima, noćnim barovima i splavovima. Novica Stanić, potpredsednik Srpske narodne stranke, nekolicini članova stranke govorio je da je, kao osvedočeni protivnik Miloševićevog režima, bio zapanjen Mandićevom navijačkom izjavom pred septembarske izbore 2000. godine da će ''Milošević Koštunicu pregaziti kao plitak potok''. Iznenađenje je bilo još veće kada je saznao da je Mandić odmah nakon 5. oktobra 2000. otrčao u Koštuničin štab da mu čestita pobedu nad tiraninom?!

2. dio

Mandić se, nakon svrgavanja Slobodana Miloševića i pada vlade Mire Marković i Momira Bulatovića, vratio u Crnu Goru i na volšeban način postao predsednik Izvršnog odbora Srpske narodne stranke. Za nepune tri godine je, prema javnim optužbama predsednika te stranke prof. dr Božidara Bojovića, proneverio preko 400.000 evra novca koji je stranka tajno dobijala od brojnih Srba donatora iz zemlje i dijaspore, kao i od savezne administracije. Mandić nikada nije tužio Bojovića za klevetu i uvredu, što samo po sebi govori da je Bojović kao ozbiljan i nacionalno odgovoran čovek imao dokaze i dokumenta za tvrdnje koje javno više puta izneo na Mandićev račun.
Božidar Bojović je od tajne crnogorske policije, tajkuna i mafijaša smenjen šrafcigerima, a dr Ranko Kadić, potpredsednik stranke, ugledni Srbin i prvi stručnjak iz nuklearne medicine u Crnoj Gori, napadnut je šrafcigerima i motkama. Protiv Mandićevih batinaša je podneo krivičnu prijavu i priložio lekarsko uverenje o zadobijenim telesnim povredama, ali sudovi, koji su pod kontrolom Mandićevog kuma i neprikosnovenog gazde Crne Gore, od 2003. do danas nisu okončali postupak niti su naložili privođenje počinilaca što govori da je puč u Srpskoj narodnoj stranci izveden u organizaciji i sa logističkom podrškom kumovsko-mafijaškog režima.
Mandić je, nakon svrgavanja prof. Bojovića, od 2003. godine svestrano radio na razbijanju jedinstva crnogorske opozicije na čijem se čelu nalazio Predrag Bulatović. Njegov zadatak je bio da svojim kontradiktornim i ekstremnim izjavama zbunjuje opoziciono biračko telo i ometa jedinstvenu opoziciju u nastupu prema režimu. S jedne strane je čvrsto sedeo uz skute Predraga Bulatovića, a sa druge strane protiv njega je vodio kampanju na terenu da je gubitnik, iako je sa tajnom policijom iznutra sve činio da tim u kome je Mandić igrao gubi, a da kumovski tim protiv koga je igrao nameštenu utakmicu redovno dobija. Dovoljno govori podatak da je Mandić od Bloka za zajedničku državu na ime referendumskih aktivnosti za očuvanje zajedničke države Srbije i Crne Gore dobio skor 200.000 evra za stranačke aktivnosti. Novac je uglavnom potrošen za kupovinu skupocenih automobila za Mandića i njegove poslušnike.
Dok je propadala zajednička država, Mandićevo bogatstvo se uvećavalo. Pošto bi vođenje privatne firme od Andrije Mandića bilo jako upadljivo, primenjen je stari mafijaško-tajkunski recept. Na njegovu suprugu Sanju su registrovane firme od kojih je najpoznatija ''Paneli golda''. Interesantno je da je Mandićeva supruga, kako se vidi iz centralnog registra Privrednog suda u Podgorici, prvu firmu registrovala tek 2001. godine, tj. posle pada Miloševića i Mandićevog povratka od Mirjane Marković. Firma Mandićeve supruge se bavi bojama i lakovima, a nepotrebno je navoditi da je od 2000. godine glavni posao mafijaških kumova i tajkuna građevinarstvo. Ovih dana se istražuje poslovanje firme Mandićeve supruge sa hotelima koje po Crnogorskom primorju grade crnogorski tajkuni. Neverovatno je da se supruzi ''velikosrpskog opozicionara'' nameštaju basnoslovni poslovi, a njen ''opozicioni'' suprug kuka i jadikuje kako su Srbi ugroženi i obespravljeni!
Nakon referenduma, kumovski zadatak Mila Đukanovića Andriji Mandiću je bio da razbije jedinstvo Bloka za očuvanje zajedničke države i 185.000 birača koji su glasali za očuvanje zajedničke države. Formiranjem Srpske liste sa komunistima Crnogoraca Momira Bulatovića, Zorana Žižića i crnogorskim radikalima Vojislava Šešelja, Mandić je direktno pomogao svome kumu Milu Đukanoviću da ponovo osvoji apsolutnu vlast, ali i da, razbijanjem tog moćnog opozicionog biračkog tela, po kumovskom nalogu dune u jedra antisrpskom Pokretu za promene Nebojše Medojevića. Neverovatno je da Medojevićeva stranka, koja nije bila ni formirana u Crnoj Gori, u svim opštinama dobije oko 15 odsto glasova što je Đukanoviću stvorilo veliki manevarski prostor da se sa Medojevićevim glasovima, a Mandićevom razbijačkom zaslugom, stvori dvotrećinska većina koja je u Ustavotvornoj skupštini nezavisne Crne Gore bila dovoljna za donošenje Ustava iz koga je obrisana Srpska pravoslavna crkva i u kome je srpski jezik ponižen i stavljen u isti rang sa albanskim.
Zbunjivanje Srba i opozicionih birača je viđeno i 21. maja 2007. godine kada je pre podne u nekom partijskom podrumu otvorio izložbu karikatura Gorana Šćekića protiv nezavisne Crne Gore, a popodne, na američkom razaraču u Boki, pod novom crnogorskom zastavom, stojeći mirno i slušajući himnu Sekule Drljevića, prisustvovao proslavi dana nezavisnosti Crne Gore u organizaciji Amerikanaca!
Milo Đukanović ga koristi i za svađanje srpskih nacionalnih stranaka u Srbiji. U koaliciji je sa radikalima Vojislava Šešelja i sa Tomislavom Nikolićem, kome stvari u Crnoj Gori uopšte nisu jasne, potpisuje koalicioni sporazum, a godinu dana kasnije se partijski bratimi sa Velimirom Ilićem. Istovremeno i od jednog i od drugog traži pomoć u novcu i ostalome da brani ''kukavno'' crnogorsko srpstvo ugroženo?!
Mandić je, čak, na volšeban način postao i četnički vojvoda tako što ga je pokojni vojvoda Milo Rakočević mesec dana nakon svoje smrti proglasio za vojvodu! Ubačen je i u grupu ravnogoraca sa ciljem da ih iskompromituje. Nije položio vojvodsku zakletvu sa ostalim postavljenim vojvodama, ali je krijući od javnosti primio vojvodsku gramatu u kući vojvode Milana Dobrašinovića u Gornjem Zaostru kod Berana.

Like many countries in the Balkans region, Montenegro faces problems with organised crime. The conflicts of the 1990s and the isolation caused by international sanctions created a vacuum, which criminals exploited in order to establish lucrative networks, which reached into government and retarded social and economic development. Organised crime and corruption are obstacles to the rule of law, democratic stability, and sound and accountable institutions.
http://www.fco.gov.uk/en/about-the-fco/country-profiles/europe/montenegro/?profile=politics&pg=7

Subotić neće biti izručen?
Branilac Stanka Subotića, advokat Radoslav Tadić, rekao je, poslije posjete Moskvi, da su se ruski pravnici složili da, prema zakonu te zemlje, zbog zastarjelosti, ne postoje pravni uslovi za izručenje Subotića Srbiji.

U pisanoj izjavi Tadića navodi se da u krivičnom zakoniku Rusije postoji djelo čiji elementi odgovaraju djelu zloupotrebe službenog položaja za koje se tereti Subotić, a za čiji je najteži oblik predviđena maksimalna kazna zatvora od pet godina.

To krivično djelo zastarijeva u roku od šest godina od dana izvršenja djela, a izručenje Subotića se traži za djela izvršena 1995. i krajem 1996.godine.

Tadić smatra da to, prema ruskom pravu, znači da je zastarjelost nastupila krajem 2002. godine.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=29780

Subotić neće biti izručen?


:wallbash:

:wallbash:

Zato skače ovaj DKPG ;)

Subotić neće biti izručen?


Dobro je, taman se zabrinuh...:smokeing:

:pg_bubbles_h4h:

ja cisto sumnjam da je povezan.
mislim da je samo prijatelj sa uspjesnim biznismenima koje lazno prozivaju neprijatelji crne gore da su kriminalci, ka sto je stanko subotic cane, djerardo kuomo, veselin vesko barovic, i slicni...

] [/I]kolko si dobio za ovaj post ...racun za struju ili sta ako nije tajna...

hahaha, a ne vidjeh ovu sprdnju gore od prije mjesec dana...hahah, e liku...

nego, vijest dana, sto se tice kriminala:


26. Jun 2008, 15:04
Stanko Subotić pušten iz pritvora

Stanko Subotić Cane, optužen za šverc cigareta, danas je pušten iz ekstradicionog pritvora u Moskvi, saopštili su njegovi advokati, prenijeli su beogradski on line mediji.

Subotić je uhapšen 28. aprila na moskovskom aerodromu Šeremetjevo, a dva dana kasnije Ministarstvo pravde Srbije je zatražilo njegovo izručenje.

Subotić je označen da je kao organizator kriminalne grupe zloupotrebio službeni položaj i na nelegalan način tokom devedesetih uvozio cigarate, koje su kasnije pordavane na tržištu Srbije

Glas'o sam da je Milo organizovani kriminalac... :cool:

26. Jun 2008, 15:04
Stanko Subotić pušten iz pritvora



:wallbash::wallbash::wallbash:

sto cini momcad nasha tajkunska, e qq... :)

DPS, Aco i Vesko poklopili Rudnik

http://www.vijesti.cg.yu/_slike/1216940544.jpg

...Vjeruje se da su promjene u Rudniku uslijedile u susret realizaciji krupnih projekata, koji mogu rezultirati i prodajom državnih akcija. U opciji je i spajanje Rudnika sa Termoelektranom... (http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=276518)

CRNOGORSKI KARTELI I TAJKUNI - DRUGA GENERACIJA
Korumpirani heroji

Pocetak vladavine knjaza Danila, izuzev personalnih, nije donio nikakve promjene u crnogorskom kartelu i tajkunskoj organizaciji. Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom su upravljalo po principu složne brace i odanih mocnika. Na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovacke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrovic, koji je naslijedio Pera Tomova na celu tajkunske infrastrukture. Knjaz Danilo i vojvoda Mirko su u svijet privilegija uveli novi glavarski sloj, koji im je bio odan i koji je ubrzano napredovao i u državnoj službi i u bogacenju. Taj glavarski sloj je zenit dostigao za vrijeme knjaza Nikole. O njima je opsežna istraživanja izvršio istoricar Mirceta Ðurovic.
Na osnovu Ðurovicevih istraživanja može se zakljuciti da se u sticanju bogatstva na pocetku vladavine knjaza Nikole najviše isticao vojvoda Mirko i to na neslavan nacin. Naime, nakon što je Crna Gora poražena u ratu sa Turskom 1862. godine i nakon velikih stradanja koje je podnijela u tom ratu, velike sile su te godine uputile Crnoj Gori znacajnu pomoc u žitu. Besplatno žito koje je trebalo podijeliti nastradalim crnogorskim porodicima, vojvoda Mirko je svojevoljno prisvojio i potom ga prodavao istim onim ljudima koji su jurišali na Grahovcu i Crnu Goru dva puta branili od Omer – paše. Ali, od borbe za nezvisnu Crnu Goru samo su snalažljivi tajkuni uspjeli da izvuku basnoslovnu korist. Tako je i vojvoda Mirko od trgovine žitom imao znatne koristi, pa je zahvaljujuci tome sa svojim sinom knjazom Nikolom, 1864. godine osnovao Založnicu crnogorsku, prvi novcani zavod u Crnoj Gori.
Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su cinili brojne ustanicke i dvorske vojvode. Na koji nacin su ovi ljudi uspjeli da steknu ogromna bogatstva najbolje svjedoci stanje u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Pošto je tada Crna Gora postala nezavisna, malobrojne «zaslužne patriote i prvoborci», odnosno crnogorski tajkuni, podijelili su izmedu sebe novodobijenu zemlju, kuce i radnje u novodobijenim gradovima i postali za crnogorske prilike pravi lendlordovi. Naravno, prvo je knjaz Nikola za sebe obezbijedio najljepša imanja, zabrane, koji su danas nacionalni parkovi, podigao dvorce, a sve do perioda ustavnosti u Crnoj Gori državni budžet nije razdvajan od budžeta knjaza Nikole, tako da niko nije znao kolika su knjaževa primanja.

Po principu odanosti knjazu Nikoli položaje u državnoj službi i udio u crnogrskom kartelu, kao i poziciju u tajkunskoj organizcaiji, dobili su bliski saradnici knjaza Nikole. Vojvoda Božo Petrovic koji je u ratu 1876 – 78. komandovao Južnim frontom svoj patriotizam je naplatio sa 380 rala zemlje u Nikšicu i predsjedništvom nad crnogorskom vladom od 1879. do 1905. godine, a knjažev tast vojvoda Petar Vukotic, komandant Sjeverne vojske, sa 218 rala, vinogradima i tri mlina, dok je vojvoda Novica Cerovic, cetovoda i štabni konsultant knjaz Nikole, konacno postao crnogorski Smail – aga. Dobio je 174 rala zemlje. Vojvoda Mašo Vrbica, komandant crnogorske artiljerije, je još od 1869. godine imao monopol u trgovini rujem, a 1888. godine podigao je fabriku sapuna u Baru koja je bila oslobodena placanja poreza državi. Bio je i ministar unutrašnjih djela. Vojvoda Marko Miljanov je nakon rata imao monopol u trgovanju krupnom stokom.

Ipak, borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Socica, koji je prije Veljeg rata bio perjanik sa nevelikom imovinom, a nakon rata je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Vojvoda Socica je bio najbogatiji Crnogorac, odnosno, bio je vojvoda od Vestminstera za crnogorske prilike. Sve to je stekao bezskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka. Vojvoda Socica je kasnije prešao u opoziciju pa je 1907. godine bio jedan od osnivaca Narodne stranke.
Ove vojvode su samo najreprezntativniji primjer tajkunizacije crnogorskog društva. Na slican nacin, ali sa nešto manje bogatstva, prošli su brojni plemenski kapetani i kasniji oblasni upravitelji, trgovci i preduzimaci bliski dvoru i vladajucoj eliti, brojni državni zvanicnici, clanovi državnih institucija i državni namještenici.
Najcešci oblik brzog sticanja bogatstva bilo je zelenašenje, a najmocniji zelenaš tadašnje Crne Gore bio je pop Ðoka Mijuškovic iz Nikšica. Obogatio se prilikom podjele muslimanske zemlje u Nikšickom polju koja je prešla u vlasništvo Crne Gore nakon 1878. godine. Novac koji je stekao tom prilikom kasnije je davao pod interes sa kamatom izmedu 100 i 200 odsto dok je zakonom bilo predvideno da kamata na glavnicu ne smije preci 10 odsto. Pošto je pop Mijuškovic bio blizak dvoru i sam pripadnik državne službe, jasno je zbog cega je mogao da krši zakon bez posledica. Pop Mijuškovic je za kratko vrijeme postao jedan od glavnih crnogorskih povjerilaca, što mu je donijelo ogromno bogatstvo. To, kao i veze na dvoru, omogucili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijuškovic je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.
Crnogorski tajkuni su se obogatili na bazi socijalne nepravde, kršenja zakona koje su sami izglasali i primjene grube sile, a sve to im je omogucavao njihov nedodirljivi status u Crnoj Gori. U cilju boljeg održanja kartela, monopola i tajkunske organizacije, najmocnije porodice u Crnoj Gori su izmedu sebe izgradile rodacke veze. Istoricar Živko Andrijaševic je utvrdio da je izmedu nekoliko najmocnijih crnogorskih porodica: Petrovici, Radonjici, Vukotici, Martinovici, Plamenci, Radovici, Cerovici, ostvareno mnogo ženidbeno – udadbenih veza koje su imale toliki znacaj da gotovo niko nije mogao postati državni cinovnik ukoliko nije bio u srodstvu sa nekom od crnogorskih tajkunskih familija.
Krajem XIX i pocetkom XX vijeka bogatstvo crnogorskih tajkuna se toliko nagomilao da su oni poceli da investiraju u malobrojna crnogorska zanatska i industrijska preduzeca i prve crnogorske štedionice i banke. Gotovo da nije bilo preduzeca i banke u kojoj knjaz Nikola i njegovi tajkuni nijesu imali vecinsko ucešce, dionice i druge interese. Na taj nacin je zemlja, privreda, državna uprava, pa i citava Crna Gora bila u rukama nekoliko porodica, koje su krojile sudbinu ogromnom procentu siromašnog seljaštva u Crnoj Gori.
I dok su sve vojvode preživjele Velji rat, glavnu cijenu nezavisnosti Crne Gore platili su poginuli crnogorski borci na Vucijem dolu, Fundini, Trijebcu, u akcijama oko oslobodenja Nikšica i Bara. Za njihova imena danas se zna samo zbog spomen – ploca koje stoje u nikšickom Sabornom hramu. Preživjeli iz prvih borbenih redova prošli su nešto bolje. Vecina njih je dobila od jedan do pet rala zemlje, što je bilo nedovoljno za izdržavanje porodica, pa su novac morali da pozajmljuju od vojvoda i zelenaša koji su im u ratu komandovali iz pozadine. Uz ogromne kamate crnogorski seljaci su po pravilu gubili svoju zemlju i ona je prelazila u ruke crnogorskih zelenaša, banaka i lendlordova.

Zbog toga su iz Crne Gore krajem XIX vijeka pocela znatna iseljavanja pojedinaca i porodica, prvo u Srbiju, a potom u Ameriku. Racuna se da je pred Balkanske ratove u Americi bilo 25 odsto crnogorskog radno i vojno sposobnog stanovništva. To je bio jedan od rezultata vladanja druge tajkunske generacije u Crnoj Gori.

Dragutin PAPOVIC

http://www.monitor.cg.yu/ARHIVA/a_841_09.html

CRNOGORSKI KARTELI I TAJKUNI - TRECA GENERACIJA
Filijala podobnih

Ulaskom u Kraljevinu SHS 1918. godine Crna Gora nije uspjela da se oslobodi balasta vladavine privilegovanih i korumpiranih politickih elita. Naprotiv, aneksijom i integracijom Crne Gore u jugoslovensko društvo, stepen i proces njene tajkunizacije je otišao korak naprijed. Prvi put u istoriji tajkunstva u Crnoj Gori politicka partija je postala osnovna jedinica za udruživanje i vladavinu krupnog kapitala na nezakonskoj osnovi. Pripadnost vladajucoj partiji i bezrezervna podrška režimu bili su neophodni za ulazak u svijet privilegovanih, za napredak u karijeri, dobijanje položaja u državnim institucijama, ostvarivanje socijalnih prava. Bilo je to i pitanje društvenog prestiža i potvrda nacionalne «ispravnosti».

Pošto je Narodna radikalna stranka (NRS) u Kraljevini Jugoslaviji bila gotovo uvijek partija na vlasti, oko sebe je okupila najbogatije pojedince u državi i omogucila im da svoj kapital i bogatstvo uvecavaju na racun državnog monopola. Predsjednik stranke i predsjednik više vlada Nikola Pašic je na taj nacin kupovao podršku režimu. Izazovu privilegija NRS nije mogao da odoli ni Pašicev sin Radomir – Rade za koga su vezivani brojni korupcionaški skandali i afere.

Jedna od brojnih tajkunskih filijala NRS formirana je i u Crnoj Gori 1920. godine u vidu Centralnog odbora NRS za Crnu Goru. Ova partijska podružnica postala je novi centar okupljanja crnogorskih tajkuna nakon sloma dinastije Petrovic, tako da su se u njoj našli brojni privrednici i državni cinovnici Kraljevine Crne Gore, koji su u novoj državi i novoj vlasti vidjeli vece mogucnosti bogacenja. O sprezi ovih ljudi, krupnog kapitala i NRS istraživao je istoricar Šerbo Rastoder. Rastoder je utvrdio da su politicku elitu NRS u Crnoj Gori cinili uglavnom bogati trgovci, koji su kapital koncentrisali u Crnogorskoj banci, najmocnijoj finansijskoj instituciji meduratne Crne Gore.

Sjedište Crnogorske banke, koja je osnovana 1906. nalazilo se na Cetinju, a njeni najveci akcionari bili su poznati trgovci, kao Vuko Vuletic i braca Zuber. Braca Zuber su uz pomoc NRS osnovali 1922. godine Srpsko – albansku banku na Cetinju i bili njeni najveci akcionari. Slicna situacija je bila i u ostalim crnogorskim bankama u kojima su clanovi NRS nerijetko cinili 2/3 akcionara. Tako su predsjednici i potpredsjednici Upravnih odbora Podgoricke, Nikšicke, Hercegnovske i Bokeške banke bili radikali. Novac iz ovih banaka koristio se i za predizborne kampanje NRS, odnosno kupovinu glasova, pa su ove banke služile i za pranje novca vladajuce partije.

Trgovacki i bankarski kapital u rukama radikala ubrzo se prenio u privredna preduzeca. Najmocniji industrijalci meduratne Crne Gore bili su braca Maric iz Kolašina, takode istaknuti clanovi NRS. Posjedovali su brojne pilane i koncesije na korišcenje šumskog bogatstva Crne Gore, bili vlasnici pogona za preradu maslinovog ulja u Baru i akcionari fabrike za preradu ribe u Rijeci Crnojevica. Pripadnost NRS najvještije su iskoristili Cetinjani, braca Zuber, koji su uz pomoc državnog novca kontrolisali citavu plovidbu na Skadarskom jezeru i trgovinu sa Albanijom, a 1925, kupili su parobrodarsko društvo Boka iz Kotora i tako preuzeli cjelokupni crnogorski vodeni saobracaj. Taj saobracaj je kontrolisala njihova firma Zetska plovidba sa sjedištem na Cetinju.

Rukovodstvo NRS u Crnoj Gori se bogatilo na racun državnog novca, subvencija i monopola, što je bilo protivno zakonu. Radikalski tajkuni nijesu brinuli zbog toga, jer su sudovi bili u njihovim rukama. Najveca sudska instanca u Crnoj Gori, bio je Veliki sud u Podgorici. Od šest clanova ovog suda, clanovi NRS bili su cetvorica, a predsjednik Velikog suda Ljubo Bakic bio je i predsjednik Centralnog odbora NRS za Crnu Goru. I u nižim, odnosno Okružnim sudovima, radikali su cinili apsolutnu vecinu. Takav uticaj i moc NRS bio je i «po milosti Božijoj», jer su neskriveni simpatizeri ove stranke bili poglavari pravoslavne i katolicke crkve, mitropolit Gavrilo Dožic i barski nadbiskup dr Nikola Dobrecic, dok su clanovi najužeg rukovodstva NRS bili crnogorske muftije Murat Vodopic i Murtezir Karaduzovic. Poucen primjerima prvosvještenika, i najveci broj klera u Crnoj Gori pripadao je NRS.

Imajuci u vidu ove cinjenice može se zakljuciti da je Crna Gora bila partijsko dobro NRS, odnosno privilegovane elite koja je cinila Centralni odbor NRS za Crnu Goru. Vezu izmedu crnogorskih radikala i partijske centrale u Beogradu predstavljao je višegodišnji ministar finansija u vladama Nikole Pašica, Milan Stojadinovic, koga su u Crnoj Gori zvali «ministar para».

Dok su tajkuni sticali bogatstvo na ovakav nacin Crna Gora i njeno seljaštvo su propadali. Nijedno od tzv. «životnih pitanja» Crne Gore u meduratnom periodu nije riješeno. Pitanje isušenja Skadarskog jezera, izgradnja Jadranske željeznice preko Crne Gore, pitanje seljackih dugova, razvoj industrije i iskorišcavanje prirodnih bogatstava, pitanje ratne odštete i perpersko pitanje, ostala su uglavnom neriješena ili slabo riješena. Jedino što je Crna Gora dobila od silnih obecanja datih 1918. godine bila je isplata pet miliona zlatnih maraka na ime ratne reparacije, od ukupno 723 miliona zlatnih franaka, koliko je Crna Gora dobila na mirovnoj konferenciji u Versaju. Ovaj novac je trebala da raspodijeli Oblasna skupština Zetske oblasti i to za potrebe ishrane stanovništva i povoljnog kreditiranja preduzetnika.

Istoricar Dimo Vujovic je uvtrdio da je 1927. godine dobijeni novac, zahvaljujuci vecini radikala u Oblasnoj skupštini, završio kao kredit u rukama trgovaca i zelenaša, povezanih sa radikalima. Oni su dobili zlatnu devizu (državni novac) po cijeni od devet dinara za jednu marku, dok je kurs na berzi bio 13,6 : 1. Trgovci i zelenaši bliski NRS su ubrzo dobijene zlatne marke prodavali po cijeni od 11 dinara. Razliku izmedu zvanicnog i povlašcenog kursa su stavljali u džep.

NRS je u pravcu jacanja svoje tajkunske filijale u Crnoj Gori koristila i druga sredstva. Zbog opšteg siromaštva na crnogorskom selu u kome je živjelo oko 76 odsto crnogorskog stanovništva, agitatori NRS su uz pomoc sitnih privilegija kupovali glasove i podršku. Najcešce su svojim glasacima davali male penzije i druga socijalna davanja, pa je tako u Crnoj Gori za kratko vrijeme umnogostrucen broj penzionera, što nije bilo u skladu sa ekonomskim stanjem, jer je broj penzionera prevazilazio broj radnika. U uslovima opšte besparice penzioneri su se javili kao zelenaši, odnosno povjerioci novca uz visoke kamate.

Posledice ove politike bile su katastrofalne, jer je do zavodenja diktature 1929. godine crnogorski seljak bio najzaduženiji gradanin Kraljevine SHS. Zaduženost crnogorskog seljaka je prevazilazila vrijednost njegovog imanja, što je crnogorsku ekonomiju odvelo u stanje nelikvidnosti. Stanje u privredi se odrazilo i na stanje u kulturi, pa je Crna Gora bila zapšutena, zanemarena i zaboravljena od strane vlasti u Beogradu. Crnogorske vlastodržace i tajkune, clanova NRS, koji su uživali brojne privilegije, sve to nije mnogo brinulo.


Dragutin PAPOVIC

Dr Živko M. Andrijašević:
ROĐACI NA VLASTI


Ondašnje glavarske familije nijesu se miješale s narodom

Još u vrijeme vladike Petra I Petrovića Njegoša (1784-1830) jedan Crnogorac je primijetio da su u prvim organima državne vlasti uglavnom zasjeli vladičini rođaci. Ovaj Crnogorac, prezimenom Banićević, pitao je najprije vladiku odakle su bili Hristovi apostoli. Kada mu je vladika nabrojao odakle su apostoli bili, Banićević mu je odgovorio: "Eto vidiš, od raznijeh mjesta, a ovi tvoji svi s Njeguša."

Istoričar koji bi napisao knjigu o rođačko-bratstveničkim relacijama unutar nekadašnje crnogorske političke elite, utvrdio bi da ideologije i politički programi nijesu bili jedini, a možda ni najvažniji kohezioni elemenat ove političke grupacije. Ukazujući na rođačke ili porodične veze između "prvih kuća" nekadašnje Crne Gore, koje su samo djelimično poznate, takva bi studija dala obilje materijala za tvrdnju da su nepolitički interesi, krvna srodnost i socijalni protekcionizam bili važniji za nastajanje i djelovanje ove grupacije, nego srodnost i bliskost koja se iskazivala u ideološkim nazorima ili političkom programu. Time bi se pružili novi dokazi za tvrdnju da je nekadašnjoj crnogorskoj političkoj grupaciji ideologija bila samo pokriće ili izgovor za zajedništvo i solidarnost u odbrani veoma konkretnih materijalnih i socijalnih interesa. Jedan od najdjelotvornijih načina da se ti interesi odbrane i očuvaju, bilo je stupanje u rodbinske ili porodične veze glavnih predstavnika ove političke elite. Kako je u crnogorskom društvu bratstveničko-plemenska svijest važan element, ne samo identiteta, već i socijalnog protekcionizma, povezanost koja se stvara uspostavljanjem rodbinskih veza može biti veoma značajno za homogenost i uzajamnost ljudi koji pripadaju istoj političkoj grupaciji. Time krvno ili porodično zajedništvo postaje element homogenizacije unutar jedne političke grupacije, i često biva značajniji za jedinstvo grupe od ideološke matrice po kojoj se ona prepoznaje.

Prosto je nevjerovatno koliko su rođački bile povezane nekadašnje "glavne porodice" u Crnoj Gori. Evo samo nekih relacija između Petrovića Njegoša, njeguških Radonjića, Martinovića i Vukotića. Majka kralja Nikole bila je od Martinovića, sestra kraljevog oca bila je udata za Radonjića (vojvodu Iva), a žena kraljeva bila je od Vukotića, kćer Petra Stevanova. Majka vojvode Iva Radonjića (kraljev tetak), bila je od Vukotića (rođena sestra đeda serdara Janka Vukotića), a sin vojvode Iva, vojvoda Stanko Radonjić, što će reći brat od tetke kralja Nikole, bio je oženjen kćerkom vojvode Marka Martinovića, sestrom od strica kraljeve majke Stane. Za sina kraljevog brata od tetke, brigadira Mitra B. Martinovića, bila je udata kćer vojvode Stanka Radonjića, Milica, kojoj kralj dođe stric, a njenom mužu ujak. Brigadir Mitar Martinović i Milica, kćer vojvode Stanka Radonjića, imali su sina Nika, koji je bio oženjen ćerkom serdara Janka Vukotića, a serdar Janko je bliski rođak kraljice Milene. Treba li podsjećati da su svi navedeni muški likovi ove priče bili u vrhu vlasti: vojvoda Ivo Radonjić je bio član Senata, njegov sin Stanko Radonjić, ministar inostranih djela, vojvoda Marko Martinović, član Senata, vojvoda Petar Vukotić, potpredsjednik Senata, Janko Vukotić ministar vojni i predsjednik crnogorske vlade, Mitar Martinović, takođe, ministar vojni i predsjednik vlade.
Samo ova genealogija četiri "glavne porodice" pokazuje da je, primjera radi, kralju Nikoli vojvoda Stanko Radonjić bio u svojtluku i po očevoj, i po majčinoj, i po ženinoj liniji. Kada ovoj površnoj genealogiji četiri poznate crnogorske porodice pridodamo porodicu Bošković sa Orje Luke, onda se rođaštvo ovog domaćeg plemstva još više učvršćuje. Recimo, rođena kraljeva tetka bila je udata za Rista Boškovića, a otac brigadira Mitra Martinovića, komandir Boško, koji je brat od tetke kralja Nikole, bio je oženjen brataničnom Rista Boškovića. Žena komandira Boška Martinovića bila je u srodstvu sa serdarom Jankom Vukotićem, jer je majka serdarevog oca, Veruša Bošković, bila njena tetka.

Ovim "glavnim porodicama" moramo pridružiti i čuvene Plamence, koji su sa vladajućim domom bili u bliskim rođačkim vezama. Evo samo nekih relacija. Sestra kraljeva bila je udata za serdara Sava Plamenca, koji je bio sinovac vojvode Ilije Plamenca, ministra vojnog, a sestra od strica serdara Sava Plamenca bila je udata za kraljevog brata od strica - vojvodu Boža. Za Marka Plamenca, bliskog rođaka vojvode Ilije Plamenca bila je udata kćer Pera Tomova Petrovića Njegoša, a bratanić knjaza Danila bio je oženjen ćerkom Markiše Plamenca. Đe su Plamenci i Petrovići, tu su, naravno, i Vukotići. Serdar Rade Turov Plamenac oženio je blisku rođaku kraljice Milene. Provodadžija je bio serdar Savo Plamenac, zet kralja Nikole.

U svojim "Memoarima" serdar Rade navodi: "Godine 1864. bješe se moja majka saglasila sa serdarom Savom da on kod Knjaginje Milene izradi da se ja vjerim sa Milicom, šćerom pok. Šalete Mašanova Vukotića s Čeva, drugobratučedom Knjaginjinim. Ona živjaše najviše kod svoje majke Marije (Make), žene Sava Lukina Đuraškovića s Ceklina, a šćere Pera Tomova Petrovića..."
I tako, u zdravlje serdara Sava, oženio se serdar Rade Turov Plamenac bliskom rođakom kraljice Milene, i unukom strica kralja Nikole. Majka njegove izabranice bila je, dakle, od vladajuće porodice. Prvi muž majke njegove izabranice bio je Šaleta Vukotić, bliski rođak kraljičin, a drugi muž bio je, kakve li slučajnosti, đever kraljičine sestre od strica. Naime, kraljičina bliska rođaka bila je udata u Đuraškoviće s Ceklina. Sa druge strane, od Đuraškovića je bio oženjen brat vojvode Boža Petrovića-Njegoša (Blažo), bliski rođak kraljev. Ova čuvena ceklinska porodica imala je još dva poznata zeta: vojvodu Gavra Vukovića i vojvodu Sima Popovića (žena vojvode Sima bila je kraljičina sestrična). Obojica su bili ministri sa dugogodišnjim stažom u vladi vojvode Boža Petrovića Njegoša.

U vladi vojvode Boža nijesu bili ministri Andrija Radović i Gavrilo Cerović, već su ministri postali nešto kasnije. Ali, prije nego su imenovani za ministre, Radović i Cerović su postali zetovi vojvode Boža. Andrija Radović, sin serdara Blaža Radovića, oženio je vojvodinu kćer Linu, a Gavrilo Cerović Olgu. Dvojici ministara-pašenoga pridružio se, po istom osnovu, nešto kasnije i treći ministar - Risto Popović, koji je oženio kćer vojvode Šaka Petrovića Njegoša. Ženidbom sa ćerkama vojvode Boža, Radović i Cerović su posredno došli u vezu sa vojvodskom porodicom Dakovića sa Grahova, budući da je majka vojvode Boža bila kćer vojvode Jakova Dakovića. Ujak vojvode Boža bio je vojvoda Anto Daković, sin Jakovov, a žena vojvode Anta Dakovića bila je kćer vojvode Novice Cerovića. Ćerka vojvode Anta Dakovića bila je udata za Marka Petrova Vukotića, brata kraljice Milene.

Samo na osnovu ovih fragmentarnih podataka jasno je da je čitava crnogorska vlast počivala na čvrstoj rođačkoj strukturi. Tu je djelimično i objašnjenje njenog opstajanja i nakon političke potrošenosti i prevaziđenosti. Za razliku od nekadašnje crnogorske političke elite, današnja politička elita u Crnoj Gori ni približno nije rođački povezana kao ona iz vremena Petrovića Njegoša. Glavni razlog za to je kratkoća vladanja postojeće političke garniture. Naime, oni su tek dvanaest godina na vlasti. Ako njihova vlast potraje, a izgleda da hoće, provodadžije će ponovo biti na cijeni.
--------------------------------------------------------------------------------

Činovnici su morali da upišu sve veze sa ljudima na vlasti
Nekada je svaki crnogorski činovnik imao personalni karton, koji je bio naslovljen - "Pregled ličnog stanja". U tom kartonu, pored generalija i podataka o službovanju, školskoj spremi i odlikovanjima, državni činovnik je morao da pobroji srodničke ili prijateljske veza (veze na osnovu udaje i ženidbe članova porodice) sa ljudima u vlasti. Takav formular popunio je avgusta 1903. i vojvoda Đuro Petrović Njegoš, oblasni upravitelj u Nikšiću. Vojvoda navodi da je svršio četiri razreda osnovne škole, da ima šesnaest odličja i da nikada nije disciplinski kažnjavan. U odjeljak formulara "Srodstvo sa kojim državnim činovnikom", vojvoda Đuro je upisao sljedeće: "Ministru predsjedniku g. V. Božu Petroviću i oblasnom upravitelju g. Marku Petroviću - brat; g. Vladu Petroviću Ađutantu Njeg. Kr. Visočanstva - stric; sa predsjednikom varoške opštine g. kom. Đurom Jovovićem - prijatelj; sa sekretarom Oblasne uprave g. Novicom Nikolićem rođak (u 6 stepenu); sa g. kap. Akimom Dakovićem rođak (u 6 stepenu); sa načelnikom min. un. djela g. Andrijom Radovićem prijatelj."

http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/rodjaci_na_vlasti.htm

PCNEN (http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=32872)
05. Oct 2008, 19:03


Tužilaštvo u Bariju zatražilo je pokretanje postupka protiv pet crnogorskih i dva državljanina Srbije zbog mafijaškog udruživanja i umiješanosti u međudržavni šverc cigareta u periodu od 1994. do 2002.godine, javila je italijanska agencija Ansa, prenosi TV Vijesti.

Zahtjev za pokretanje postupka pokrenut je protiv Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Miroslava Ivaniševića, Branka Vujoševića, Stanka Subotića Caneta, Andrije Draškovića i Dušanke Jeknić-Pešić.

Zahtjev za pokretanje postupka odnosi se i na sedam italijanskih državljana.

Kako prenosi TV Vijesti, Direkcija za antimafiju u Bariju obustavila je postupak protiv premijera Crne Gore Mila Đukanovića, jer on uživa diplomatski imunitet.


OPA!!!

5. oktobar 2008. | 20:25 |

B92 (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=10&dd=05&nav_id=322091)

Bari -- Direkcija za borbu protiv mafije u Bariju zatražila je pokretanje postupka protiv 14 osoba, među kojima su i saradnici crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

Direkcija je zatražila pokretanje postupka protiv Branislava Mićunovića, Veselina Barovića, Miroslava Ivaniševića, Branka Vujoševića, Dušanke Pešić, Stanka Subotića i Andrije Draškovića, kao i protiv sedmoro italijanskih državljana. Oni se sumnjiče za umešanost u međunarodni šverc cigareta, u periodu izemeđu 1994. i 2002. godine.

Kako je prenela italijanska agencija ANSA, postupak protiv premijera Đukanovića neće biti pokrenut, jer on ima diplomatski imunitet.

Pored optužbi za šverc cigareta, 14 ljudi optuženo je i za dogovore između crnogorske mafije i kriminalne grupe iz regiona Pulje o kontroli šverca duvana.

Kako je navela italijanska agencija, Đukanović je bio optužen da je švajcarskom državljaninu Franku dela Toreu dao dozvolu da u Crnu Goru uvozi hiljade tona cigareta mesečno, a zatim ih, preko državnog preduzeća "Zeta Trans", prebacivao u Pulju.

Bivša privredna predstavnica Crne Gore u Italiji Dušanka Jeknić-Pešić, optužena je za posredovanje između članova mafije iz Pulje, među kojima su Paolo Savino i Del Tore, i crnogorskih vlasti, posebno sa Đukanovićem, Barovićem i Vujoševićem, navodi ANSA.

Ivanišević, Barović i Vujošević optuženi su za organizovanje šverca cigareta i mafijaško udruživanje, dok je Stanko Subotić, prema optužbama, avionima prebacivao novac iz Švajcarske u Crnu Goru, a zatim na Kipar.

MAFIA: DJUKANOVIC VERSO ARCHIVIAZIONE,CHIESTO PROCESSO PER 14(2)
(ANSA) - BARI, 3 OTT - Pesic, quale ex rappresentante commerciale del Montenegro in Italia, e' accusata di essere stato l'elemento di raccordo tra esponenti della mafia pugliese (come il presunto boss pugliese Paolo Savino, subentrato a Della Torre) e i vertici del governo montenegrino ''in particolare con Djukanovic, Vujosevic e Barovic''. La donna - secondo l'accusa - oltre ad occuparsi del danaro che i contrabbandieri versavano a lei e ad esponenti del governo montenegrino, avrebbe redatto (assieme a Barovic, Vujosevic e Ivanisevic ''e con l'assenso di Djukanovic'') atti falsi prodotti (il 3 aprile 2001) nel corso dell'interrogatorio che Della Torre rese alla magistratura elvetica in esecuzione di una rogatoria. Ivanisevic, Barovic e Vujosevic sono inoltre accusati di aver trasferito e reinvestito i proventi dell'associazione mafiosa. Colui che - a giudizio dell'accusa - assicurava il riciclaggio del danaro era Subotic che avrebbe trasportato dalla Svizzera in Montenegro e, quindi, a Cipro ingentissime somme di danaro a bordo di tre aerei. Dall'indagine e' emersa anche l'esistenza di un patto siglato tra la mafia montenegrina e quella pugliese per il controllo e la gestione dei traffici illeciti. L'accordo - secondo l'accusa - fu siglato tra mafiosi italiani, Micunovic e Draskovic, quest'ultimo ritenuto l'erede di Zeljko Raznatovic, detto la 'tigre Arkan'.(ANSA). BU
03/10/2008 16:37


MAFIA: DJUKANOVIC VERSO ARCHIVIAZIONE,CHIESTO PROCESSO PER 14
(ANSA) - BARI, 3 OTT - La Dda di Bari ha chiesto il rinvio a giudizio per 14 persone - alcune delle quali stretti collaboratori del premier montenegrino Milo Djukanovic, come l'ex ministro Miroslav Ivanisevic - coinvolte nell'indagine su un'associazione mafiosa finalizzata al traffico internazionale di sigarette di contrabbando attiva tra il 1994 e il 2002. Per Djukanovic, indagato nel procedimento, e' prossima la richiesta di archiviazione poiche' egli gode dell'immunita' diplomatica. Djukanovic era accusato di aver concesso al cittadino svizzero Franco Della Torre (a giudizio in un altro processo) la licenza per importare in Montenegro tabacchi (1.000 tonnellate al mese) che poi, tramite i canali del contrabbando, sono stati introdotti in Puglia (a bordo di 'scafi blu'); di aver agevolato il traffico illecito tramite la societa' a partecipazione pubblica 'Zeta Trans'; di aver garantito, tramite i vertici della polizia montenegrina, che i motoscafi dei contrabbandieri attraccassero a Zelenica e Bar, e di aver dato protezione ai latitanti italiani che si rifugiavano in Montenegro. Oltre a Ivanisevic, la richiesta di rinvio a giudizio riguarda Dusanka Pesic in Jeknic, Branko Vujosevic, Veselin Barovic, Stanko Subotic, Andrja Draskovic, Branislav Micunovic, tutti accusati di associazione mafiosa, e altri sette italiani. (ANSA). BU
03/10/2008 16:15

nista ne vjerujem dok ih ne vidim sve s lisicama... :D

a ako ovi pasaju, i djukanovic ce jos vrlo malo ostat na mjesto premijera, imam osjecaj... :)

I Švajcarsko tužilaštvo podiglo optužnice


Švajcarsko tužilaštvo podiglo je optužnice protiv deset ljudi zbog pranja više od milijardu američkih dolara stečenih međunarodnim švercom cigareta.

Optuženi, petorica državljani Švajcarske, trojica Italije i po jedan Španije i Francuske, koristili su Švajcarsku kao bazu za pranje novca od šverca cigareta preko Crne Gore, koji je vodio moćne italijanske mafijaške organizacije Kamora i Sakra korona unita, prenijela je večeras TV Vijesti.

U saopštenju se navodi da se "od početka 90-ih pa do 2001. gotovo cjelokupan protok novca od krijumčarenja cigareta preko Crne Gore Kamore i Santa korone unite odvijao preko finansijskih lokacija Švajcarske".

Ogromni iznosi ‘prljavog' novca su, kako je preciziralo tužilaštvo, preko kurira unošeni u Švajcarsku i pomoću menjačnica u Tičinu ubacivani u bankarske tokove.

Krijumčari su tim novcem na svjetskom crnom tržištu kupovali neoporezovane cigarete koje su zatim vazdušnim, morskim i kopnenim putem transportovane u Crnu Goru odakle su dalje distribuirane, prenosi agencija Beta.

Tuže nas Talijani, Švajcarci, Rusi..... prije par godina bombardovali nas ameri & co........ mora da je do nas nešto!? ;)

Bez brige do potjernice

DIPLOMATE I PRAVNICI O MOGUĆIM POSLJEDICAMA PO OPTUŽENE ZA MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETA

Ljubljana/Podgorica – Nakon podizanja optužnice protiv crnogorskih državljana u Rimu zbog šverca cigareta, iskusne diplomate i pravnici ocjenjuju da situacija za optužene može biti problematična samo nakon zvaničnog obavještenja o krivičnom postupku i u slučaju da se raspiše međunarodna potjernica.
Crna Gora nije dužna da izruči svoje državljane ako se dobrovoljno ne odazovu sudskom pozivu iz Rima, međutim ministar-savjetnik u crnogorskoj ambasadi u Sloveniji, Dušanka Pešić-Jeknić, kako objašnjava tamošnji iskusni diplomata, mogao bi biti povučen jer je MIP Slovenije dužan da pošalje signal kolegama u Crnoj Gori,u slučaju raspisivanja potjernice, kako bi svog diplomatu povukli sa funkcije.
Profesor na katedri za međunarodne odnose na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani doc. dr Milan Brglez ocjenjuje da Slovenija u toj situaciji može da zatraži od Crne Gore da povuče diplomatu jer u u suprotnom može biti protjeran iz Slovenije.
Sagovornik „Vijesti“, sa 25-godišnjim iskustvom u diplomatiji, koji je želio da ostane anoniman, kaže da njegova zemlja do sada nije imala situaciju da je protiv nekog diplomate koji službuje u Sloveniji bio pokrenut krivični postupak u trećoj zemlji. Kako je objasnio, predajom agremana, odnosno davanjem formalne saglasnosti, država domaćin provjerava i to da li osoba, predložena za ambasadora neke zemlje ima problem sa zakonom. Sa diplomatama nižeg ranga, te prakse, međutim, nema.
Sagovornik „Vijesti“ je pojasnio da situacija za Jeknićevu može biti problematična u slučaju raspisivanja Interpolove potjernice. Prema njegovim riječima, ako je raspisana Interpolova potjernica, slovenački MIP dužan je o tome da obavijesti MIP zemlje koju predstavlja taj diplomata, koji bi onda trebalo da bude povučen, odnosno zamijenjen.
Profesor Brglez dijeli to mišljenje, uz napomenu da takav slučaj do sada u Sloveniji nijesu imali. On kaže da, dok sud na kojem se sudi toj osobi zvanično ne obavijesti zemlju domaćina diplomate, sve ostaje u okviru spekulacija, i tu osobu štiti diplomatski imunitet.
- Onog trenutka kada sud pošalje formalno obavještenje da je takav postupak pokrenut, stvar počinje da biva problematična. Slovenija bi trebalo da traži od zemlje koju predstavlja taj diplomata da ga povuče, ukoliko to ne učini, sljedeći korak je da ga sami istjeraju- objasnio je Brglez.
Nedavno podignuta optužnica protiv crnogorskih biznismena Branislava Mićunovića, Veselina Barovića i Branka Vujoševića, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića, i protiv srpskih državljana Stanka-Caneta Subotića i Andrije Draškovića za šverc cigareta iz Crne Gore u periodu od 1994. do 2002. godine, rezultat je višegodišnje istrage tužilaca iz Barija. Dušanka Pešić-Jeknić, bivša šefica trgovinske misije Crne Gore u Milanu, takođe se tereti za učešće u švercu cigareta.
Podgorički advokati kažu da je Ustavom zagarantovano pravo da Crna Gora nije dužna da izručuje svoje državljane ako odluče da se ne odazovu pozivu, crnogorski biznismeni su bezbjedni. (e bash lijepo... :D)
Predsjednik Udruženja slobodnih pravnika advokat Nikola Bulatović smatra da i u slučaju raspisivanja potjernice, Crna Gora nije dužna da optužene izruči drugoj državi zbog vođenja postupka pred tamošnjim sudovima. Nekoliko advokata koje su “Vijesti” kontaktirale, u neformalnim razgovorima, slažu se da optuženi koji se nalaze u Crnoj Gori ne moraju, čak i ako se eventalno raspiše međunarodna potjernica, da brinu pod uslovom da ne napuštaju matičnu državu. (eto nas ka juzna amerika-utociste za krimose...)

S. PRELEVIĆ-D. BABOVIĆ

link: Vijesti (http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=283422)

evo ga jos jedan crnogorski biznismen koji je u cg potpuno bezbjedan...

08. Oct 2008, 19:39
Prekinut rožajski lanac trgovine drogom

Srpska policija je uhapsila u Belom Potoku četiri osobe osumnjičene za posjedovanje i preprodaju droge i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U saopštenju MUP navodi se da je riječ o lancu trgovine drogom crnogorskog državljanina Safeta Kalića, zvanog Sajo, iz Rožaja.

Policija je od uhapšenih, crnogorskog državljanina Semira Dedeića (21) iz Rožaja, Mila Radevića (46), Dragana Radevića (54) i Miodraga Radevića (59) iz Beograda, zaplijenila 3,5 kilograma heroina i sedam kilograma smjese kofeina i paracetamola.

Za Edisom Rebronjom (24) iz Rožaja, policija intenzivno traga.

Akcijom je, kakoje javila agencija Beta, prekinut jedan od lanaca trgovine drogom narko-bosa Safeta Kalića iz Rožaja, a vrijednost zaplijenjene droge procjenjuje se na oko 200.000 eura.

Od uhapšenih je oduzeto osam komada vatrenog oružja, 406 komada municije različitog kalibra, kao i novac stečen izvršenjem krivičnih djela.

eo ni ovaj se biznismen ne brine - jer je u cg, nema veze sto je sudski proces protiv njega u srb u toku i sto je rasapisana medjunarodna pocernica za njim(a tallijani naravno lazu, itd..)... e qq

Advokati: Nema optužnice u Italiji
8. oktobar 2008. | 15:39 | Izvor: Tanjug
Beograd -- Advokatski tim Stanka Subotića Caneta saopštio je da su neistinite tvrdnje da je protiv njihovog branjenika u Italiji podignuta optužnica zbog šverca cigareta.

"Priča o navodnim dokazima o učešću u švercu cigareta koje je tužilaštvo iz Barija prikupilo protiv Subotića, crnogorskog premijera Mila Đukanovića i još nekoliko srpskih i crnogorskih građana, već godinama se provlači po medijima", navode advokati i dodaju da je, "prema njihovim informacijama, reč o potpunoj neisitini".

U saopštenju se navodi da nikada nije potvrđena osnovanost takvih napisa, ali da su oni često korišćeni u svrhu različitih političkih pritisaka i kampanja.

Italijanska štampa je minulog vikenda objavila da je, posle dugogodišnje istrage, u petak podignuta optužnica protiv sedam osoba, osumnjičenih za šverc cigareta iz Crne Gore u periodu od 1994. do 2002. godine, među kojima je i Subotić.

Prema italijanskim medijima, na optužnici tužilaštva u Bariju nalaze se uticajni crnogorski biznismeni Branislav Brano Mićunović, Veselin Barović, Branko Vujošević, bivši crnogorski ministar Miroslav Ivanišević i diplomata Dušanka Pešić-Jeknić.

Na listi optuženih su, prenela je agencija, i srpski biznismen Andrija Drašković, Subotić i sedmoro italijanskih državljana.

Advokati ističu da su zbog takvih medijskih napisa i glasina koje su Subotića teretile za učešće u švercu cigareta, švajcarski i francuski pravosudni organi vodili istrage koje su pokazale da nema nikakvih osnova za te optužbe.

Isto se desilo i u Rusiji ove godine, kada je, zbog poternice koja je protiv njega raspisana u Srbiji, Subotić jedno vreme zadržan u ekstradicionom pritvoru, da bi posle provere navoda iz optužnice Subotić 26. juna bio pušten na slobodu.

Subotić je, kako u Rusiji, tako i u evropskim zemljama, slobodan građanin, čija su biografija i poslovi nesporni, dok je u Srbiji i Crnoj Gori predmet stalnih kampanja koje ga terete za navodna krivična dela koja nije počinio, navode advokati.

U Srbiji je trenutno u toku sudski proces protiv Subotića, kao organizatora grupe od 14 optuženih za šverc cigareta tokom 90-ih godina.

Za njim je i dalje na snazi međunarodna poternica, pošto su ruske vlasti odbile da ga isporuče Srbiji.

Sajo tužio Srbiju i sedam novina

MEDIJI OPTUŽENI ZA HAJKU NA ROŽAJSKOG BIZNISMENA
Beograd (Beta) - Borivoje Borović, advokat Safeta-Saja Kalića, izjavio je juče da je podnio tužbu protiv države Srbije i sedam medija u Srbiji, Crnoj Gori i BiH zbog, kako je naveo, medijske hajke na njegovog klijenta.
Borović je na konferenciji za štampu u Beogradu rekao da se njegov klijent u nekim medijima lažno označava kao švercer drogom, iako se protiv njega ne vodi nikakav krivični postupak.
On je dodao da je zbog toga tužio listove i glavne i odgovorne urednike - Kurira, Blica, Večernjih novosti, sarajevske Bosne, Revije 92, kao i podgoričke listove Vijesti i Monitor.
Borović je naveo i da je tužio državu Srbiju, jer se u jednom saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova njegov klijent dovodi u vezu sa trgovinom drogom.
Borović je istakao i da je Kaliću i njegovoj porodici ugrožena bezbjednost, kao i da je cilj "medijske hajke na njega da se krivična djela drugih stave njemu na teret".
On je negirao i pisanje nekih listova da je njegov klijent prijatelj crnogorskog premijera Mila Đukanovića i da je finansirao Demokratsku partiju socijalista u Crnoj Gori.
Borović je demantovao i da je Kalić krajem avgusta ove godine sa lisicama na rukama privođen u policiju u Podgorici dodajući da je njegov klijent "u svojstvu građanina bio pozvan na informativni razgovor". (ovo je narocito tragikomicno u svemu ovome:))
Borović smatra da je jedan od motiva za napad na njegovog klijenta privatizacija hotela Turjak u Rožajama.

greote kako su ga napanuli nevinog... :D