Nepravda je ono shto nas prati josh od rodjenja. Djeca je osjecaju dok chekaju red kod pedijatra,u vrticu,shkoli... Odrastao chovjek je osjeca na svakom koraku,a najgore je shto smo chesto previshe slabi da bi se izborili protiv nje. Od optimiste previshe nepravde moze nachiniti vjechitog pesimistu.

Postoji li nachin izboriti se s njom,i da li se treba boriti?
Da li nepravda boli,i kako se Vi ponashate kada ste tako satjerani u coshak?

Uzasno se nosim sa nepravdom, ustvari ne znam se uopste sa tim nositi.
Cesto su mi se u zivotu desavale, privatno, profesionalno, a ja u svemu pokusavam da istjeram to do kraja, po svaku cijenu.
Ponekad mislim da je najbolje, sto ljudi kazu pustiti kraju i sacuvati svoje zivce, ali ne ide mi to nikako.
Pa sta mi drugo preostaje, vec i dalje da nastavim zbog nepravde "kopat oci", a sama sebi jamu, ali briga me , takva sam...

Ujedam i grizem sve oko sebe...cesto se desava da moji malo prave razliku izmedju mog brata i mene, pa im pomeram bubrege i drzim predavanja oko roditeljstva. Volim sve da isteram do kraja i da bude po mom. A kada vidim da se neko poneo nepravedno prema drugoj osobi, ponasam se jako zastitnicki. Najdraze mi se ucutkati siledzije...nista lepse od toga

Kada je uchinjena neka nepravda prema meni i ako ne uspijem odmah to srediti padam u neku vrstu depresije. Imam jednostavno osjecaj da je cijeli svijet protiv mene. Nemam vjere ni u shta,sva sreca da se brzo oporavim. Mada neki oziljak ipak ostane...
Medjutim kada je rijech o bilo kome sa strane,borim se kada i nema izgleda da to uspije. Chak sam upornija i od te same osobe.
To mi je najveca mana,uvijek sam najgora za sebe.

Da li se vama deshavalo mozda da pokushavate istjerati pravdu pa onda da "nagrabusite"? Meni jeste nekoliko puta,ali nije bilo nishta strashno... Da li ste poslije nechega izgubili povjerenje i u pravosudni sistem kada ste pored cijelog truda ostali oshteceni?
Mozete li istjerivati pravdu usijane glave?

uh, uh.
ne podnosim nepravduuuuu
uzassss
do suza zna da me dovede :(
ali vremenom sam naucila, da ne mogu protiv nje, u velikom broju slucajeva...

Ne mogu da dishem ovih nekoliko dana... Razlog nije fizichke prirode. Ne mogu da vjerujem da sve korumpirano,do skoro sam mislila da je sve u umjerenim kolichinama,ali sada.... Toliko nepravde (ne meni,ali meni veoma bliskoj osobi) da se desi u jednom danu... Pa zar osoba koja vrijedi kao najmanje 10 tatinih i maminih sinova (budzovana),da bude ispod njih. Da se zestoko koprca protiv nepravde i da nishta ne moze uchiti... Ustvari moze,moze uchiniti samo sebi gore....:(
Chovjek najbolje zna koliko vrijedi sam u dubini svoje dushe,ali shta ce nam danas to? Paznja se preusmjerava na novac,na materijalne stvari.... Ljudi su pocheli da mi se svakim danom sve vishe gade...

kao i u većini slučajeva, mišljenja nam se kolko tolko poklapaju. ljudima je izgleda nemoguće utuvit u glavu da imati nije samo materijalno stanje. a niko ne može poreć da nepravdu najjače đeca osjećaju.

Ide mi takodje na zivce shto osoba plache zbog neke nepravde,a onda poslije nekog vremena ona to isto uchini nekom drugom! I to bez trunke razmishljanja i grize savjesti....
Kako ljudi nemaju osjecaj,pa chovjeche nemaju 3 godine da se ponashaju tako sebichno...?

to se zove komplex niže vrijednosti. ta osoba očigledno ima potrebu da se istakne, da bude primijećena, da se bar na trenutak osjeti jačom od nekog drugog. ma sa nepravdom se svi mi srijećemo bukvalno svakog dana. u školi, na poslu, na ulici, u porodici. to je jednostavno tako. e sad, neko umije tj. može da suzbije tu nepravdu, a neko ne može. uvijek postoje dvije strane.

Gubim volju da se borim,nema znachaja,ne mogu nishta da uradim.... Jachi su... Nestrpljiva sam,ne mogu da chekam da vrijeme odradi svoje....:(
Ah,samo treba nauchiti da se izborish sa tim odvratnim osjecajem nemoci...A to je zaista veoma teshko...

bljak, do skoro sam se čudila kako stariji mogu tako smireno da gledaju sve to...znaš, mlade smo, normalno je da imamo veliku želju da spasimo svijet, što bi se reklo. ili da pomažemo drugima, sve je to normalno. da zaštitimo slabije, da uništimo nepravdu. ali danas je najpametnije prvo pogledat sebe. ko smo mi da sudimo nekome? imamo samo po 15 godina, (ti 16..:D) normalno je da će da kažu 'viđi balavice, ona će mene nešto da uči...' eto, i to je nepravda! ali eto, valjda smo osuđeni na to. ne mogu se ja pravit pametna pored toliko odraslih osoba, niti želim, nemam volje, a i ne znam što bih postigla. jer, stariji su uvijek bili jači.

:frown:uh, uh.
ne podnosim nepravduuuuu
uzassss
do suza zna da me dovede :(
ali vremenom sam naucila, da ne mogu protiv nje, u velikom broju slucajeva...

samo sto jos uvek nisam naucila lekciju da to treba prihvatiti u zivotu...:frown:

Uzasno se nosim sa nepravdom, ustvari ne znam se uopste sa tim nositi.
Cesto su mi se u zivotu desavale, privatno, profesionalno, a ja u svemu pokusavam da istjeram to do kraja, po svaku cijenu.
...

nekad sam takva bila kao mladja osoba....ali zivot je cudo nauci te da ides linijom manjeg otpora da bi sebe zastitila od nepotrebnog rusenja psihickog stanja:wink3: