Svima je poznato da mnogi ljudi poslije smrti drage osobe odredjeno vrijeme nose crninu i odjecu tamnije boje.
Naravno to nije uvijek sluchaj,i recimo majke male djece ne bi trebalo da nose to duze vrijeme itd...

Medjutim naishla sam na mnogo sluchajeva gdje recimo okolina, komshiluk i rodbina osudjuju osobe koje se nijesu "zavile u crno" da se tako izrazim....
Daju pridike tipa: "Vidi se koliko ga/ju je voljela,odmah se obukla u plavo".... (dajem samo primjer)...
Pa zar ljudi ne zale nekoga srcem a ne odjecom koju nose i ponashanjem?
Shta Vi mislite o ovome?

Crnina samo na dan sahrane, ne kazhem da se odma' ushareni ozhaloshceni, ali poshto svaka treca zhena u Crnoj Gori izgleda ka' gavran (bez uvrede), ja imam fobiju od tog 'black look-a'..moji su me zamolili da ih taj dan dostojno ispratim, i da vec po povratku s' groblja vratim se normalnom toku zhivota, ma koliko mi teshko bilo bez raznoraznih gluposti 'nepaljenje televizora, radija, izlazaka...Kod mene (ako se ishta budem pitala, a pitacu se dosta) nece biti chetrdestica, trecih i sedmih jutara zajedno sa priganicama i ostalih (po meni) zajebancija, dje po povratku s' groblja sjednu za sto i nariljaju se ka' shegachi.. Samo im josh harmonika fali, pa da zapjevaju i zaigraju...Na groblje cu otici kad JA osjetim potrebu, a ne reda radi i shto obichaji tako nalazhu...
mislim da su svi ti nashi obichaji izvitopereni, jer ne samo shto nece vratiti dotichnu osobu, koja je pod zemljom, vec ne dopushtaju ozhaloshcenima da pokushaju na neki nachin sebi da pomognu...a sve da drugi ne bi zamjerili...e, pa vazhi...

Kao i sve drugo sto je nametnuto kao neki obicaj, za koje i nema neko narocito objasnjenje osim "Tako se valja", ne podrzavam. To vazi i za crninu. Mislim da je zivot dovoljno kratak i da je gubitak drage nam osobe dovoljno stresan i tezak da bi se bilo kakvim simbolima podsecali na to.
U tim situacijama treba da se tezi prevazilazenju tog perioda.
Ako se obuce crno, iskljuce radio i tv, prinudjeni smo da mislimo samo na nesrecu koja nas je snasla i psihicki se ubijamo.

U kraju iz koga ja poticem( Dalmacija) zene su uzimale crninu dozivotno.
Ovde, u Srbiji, to je uglavnom svedeno na period do 40 dana ili godinu.
Jedna specificnost koju sam danas cula, a nema veze sa crninom je da kuca koja je u zalosti, prve god. za Uskrs farba jaja samo u lukovini, bez saranja, slicica, nalepnica.

Pokojnika zalis u srcu i dushi,a ne sa odjecom i crninom.A sto ce narod rec mali mi je posa'!

Necete verovati, mojoj mami se desilo da komshiluk prica kako ne izlazi iz crnine vec godinu dana! Sprdali su se da nosi crninu i za komshiju koji je umro.... Bas su ljudi nekad dokoni...

Nije se rodio ko je svijetu ugodio. Ne treba gledati sta ce svijet reci, vec ono sto ja smatram da trebam i kako trebam ciniti i cinit cu, a svijet nek prica ionako nemaju pametnijeg posla.

mrzim je,smatram je primitivizmom

voljela bih da na dan moje sahrane niko ne nosi crninu,nego cak da mi se svira i pjeva na grobu!

ali ljudi su razliciti,za svekrvom sam nosila crno 40 dana,iz postovanja,eto i radi obicaja, da bi mi muz rekao,e mnogo si nosila,jos se izgleda naljutio...

I taj obicaj polako prolazi. Svijet se emancipuje, malo po malo, za par decanija toga vise biti nece.

U Crnoj Gori je smrt nekada vise postovana nego zivot, ali to se mijenja. Ljudi prihvataju nove obzore, nove vrijednosti. Iako nam je mentalitet sustinski palanacki, ipak se krece na bolje. Mada i suvise sporo, istina.

Mada, ruku na srce, nekome crno i ne stoji lose. :)

Ne volim crninu.Dugo sam je nosila iz nuzhde.
Imam mozda 2-3 komaTa odjece u toj boji ,ostalo je sve veselo ,shareno,pravo sam dete cveca :)
@andje,dobra ideja.. meni je slichno padalo na pamet.
Postoje neki africhki narodi ,koji na dan sahrane ,ne lelechu i narichu tuzbalice,vec organizuju slavlje u chast pokojnika.Slave zhivot !
Postoji jedan film ,na tu temu "p.s. I love you" -primjer meni idealnog pomena :)

Pored svega što ste naveli smatram da je crnina i nepristojna. Tjera ljude da se osjećaju neugodno u prisustvu osobe u crnini. Pogotovo na poslu, u društvu....
Ne vjerujem da se neko odvaži da npr. ispriča neki vic u prisustvu te osobe a kamoli da zapjeva ili sl.

Pored svega što ste naveli smatram da je crnina i nepristojna. Tjera ljude da se osjećaju neugodno u prisustvu osobe u crnini. Pogotovo na poslu, u društvu....
Ne vjerujem da se neko odvaži da npr. ispriča neki vic u prisustvu te osobe a kamoli da zapjeva ili sl.

Da li je to što se neko osjeća nelagodno problem te osobe ili problem osobe koja nosi crninu? Da li osoba koja nosi crninu želi da se neko osjeća nelagodno i da bude "nepristojna"?

Tradicija, obicaji, navike. Glupo je gasiti TV i ne izlaziti zato sto je neko umro. Kad covjek ispostuje sve ovo, okrene sve misli ka pokojniku i unistava se. Ali mnogi nasi obiaji su okrutni.
Mijenja se ovo polako. Ja ne nam nikoga koje u koroti a ne ukljucuje TV. Ne kazem da treba odmah na zurke krenuti, pjevati, skakati, onaj ko je stvarno ozaloscen to nece ni pozeljeti.


Ipak, mislim da je crnina nesto drugo. Zapravo, ne znam sta da mislim. Zavisi koliko je srodstvo. Slazem se ja da nosenje crnine ne pokazuje koliko neko zali, ali mislim da ne bih mogla a da je ne nosim. Mozda je to suvise usadjeno u mene. Ne mogu da zamislim da nekome umre neko npr. jako blizak, mlad, a da taj neko sjutra dan dodje u zelenoj majici. Bilo bi mi jezivo.
.

Proslog ljeta je poginuo momak kojeg sam znala i na sahanu je dosla cura u zutom kompletu, sa zutim sesirom. Najezila sam se. Znam da nije isto nositi crninu tog dana i narednih 40, ali to je postovanje pokojnika, tradicije, porodice.

Nazovite me suvise patrijahalnom, ali tako osjecam.

..ima i druga strana,ja sam skoro 15 godina nosila uglavnom crno,da ne kazem ,samo,pa su me isti ti dokoni ljudi prozivali i pitali ko je umro,mene ili moju mamu kad siri moju robu..prema tomena ljude tj okolinu ne treba obracati paznju..

sto se zaljenja kroz crninu konkretno tice,mislim da je to ok,ako neko osjeca potrebu da je nosi ali opet bez pretjerivanja..

Pored svega što ste naveli smatram da je crnina i nepristojna. Tjera ljude da se osjećaju neugodno u prisustvu osobe u crnini. Pogotovo na poslu, u društvu....
Ne vjerujem da se neko odvaži da npr. ispriča neki vic u prisustvu te osobe a kamoli da zapjeva ili sl.
Što je problem s crninom? E pored nje bih zapjevao, pa da mi je zadnji stih!:D
http://img209.imageshack.us/img209/5271/ekrrozga9zu0.jpg

Svima je poznato da mnogi ljudi poslije smrti drage osobe odredjeno vrijeme nose crninu i odjecu tamnije boje.
Naravno to nije uvijek sluchaj,i recimo majke male djece ne bi trebalo da nose to duze vrijeme itd...

Medjutim naishla sam na mnogo sluchajeva gdje recimo okolina, komshiluk i rodbina osudjuju osobe koje se nijesu "zavile u crno" da se tako izrazim....
Daju pridike tipa: "Vidi se koliko ga/ju je voljela,odmah se obukla u plavo".... (dajem samo primjer)...
Pa zar ljudi ne zale nekoga srcem a ne odjecom koju nose i ponashanjem?
Shta Vi mislite o ovome?

Dusa zali a ne crnina.Nije vazno sta se prica vec ko prica.Ja se ne bih obazirala na te komentare

crnina nece nista pomoc

moja komsinica,dugo nosila crninu,prvo za ocem,pa za bratom 7 godina,cak crnu maramu nosila,kosa joj otpala valjda od toga,predpostavljam,jedva da skrpi koju dlaku na glavi....

al valjda je osjecala potrebu....