iako je povod teme cisto umjetnicki, posljedice su cisto politicke....

htio sam i ranije pocet ovu temu, ali jednostavno nista mi nije padalo napamet sto bi moglo zainteresovat crnogorce za ovu temu, a da nije vec hiljadu puta vec izlizano, i deklarativno receno, i sustiniski u sebi ne nosi nikakav smisao, tj. situacija je sto se toga tice i dalje u cg veoma...kubanska, tj. recimo iranska.
moguce da sam previdio, da vec postoji slicna tema, ali zbog sjajnog ivancicevog teksta iz ferala povodom performansa sandre sterle, mislim da moze ostat i kao zasebna, eventualno preimenovana.
__________________________________________________ ______________

Slušala Mišu Kovača i povraćala

Sandra Sterle, splitska umjetnica, u srijedu je naveče četrdesetak minuta povraćala u metalnu posudu dok se za trajanja njenog performansa u pozadini ponavljala pjesma Miše Kovača "Dalmatinac", prenose mediji.

Sterle, inače predavačica na Umjetničkoj akademiji u Splitu, performans je izvela u prostorijama Akvarija na splitskim Bačvicama, gdje je predstavila svoj rad na trećem danu festivala otvorenog performansa.

Nakon što je stavila dva prsta u usta umjetnica je povraćala u "kain" uz stihove "Dalmatinac nosi lančić oko vrata...", a pri tome je napravila svega nekoliko kratkih pauza kako bi prošetala među pomalo šokiranom publikom.

Glas Dalmacije dodaje da su neki od posmatrača otišli na početku performansa, jer im se "digao želudac", dok su drugi ostali na drugom kraju prostoriji.


__________________________________________________ ______________

Sloboda govora u tekućem stanju. Spada li povraćanje u slobodu govora?


Lančić i vrat

Piše: Viktor Ivančić

Revoltirani "kroničar Splitskih festivala" G.P. poslao je bijesno pismo H.H.H.-u, predsjedniku Hrvatske glazbene unije (HGU), tražeći da ta institucija oštro reagira na "nečuveni i sramotni napad na hrvatskog umjetnika". Povod je bio performans konceptualne umjetnice S.S., inače predavačice na Umjetničkoj akademiji u Splitu, koja je nedavno pred publikom 40 minuta povraćala uz pjesmu Dalmatinac Miše Kovača.

"Takozvani umjetnici performansa očito mogu povraćati kada im se prohtije, iz jednostavnog razloga što HGU ništa ne poduzima", piše kroničar G.P., te s grožnjom napominje kako je umjetnica S.S. "povraćala na vrstu glazbe karakterističnu za mediteransko okruženje i to je uradila - u samom srcu Dalmacije!" Dnevne su novine detaljno izvijestile o inicijativi; čeka se reakcija H.H.H.-a, predsjednika HGU-a, koji dosad nije bio upoznat sa skandalom.

Tako će se na splitskome slučaju možda izbrusiti društveni kriteriji o tome trebaju li nadležne institucije "nešto poduzimati" kako umjetnici ne bi mogli "povraćati kada im se prohtije", nego, valjda, kada im se to naredi ili dopusti. Naizgled djeluje nevjerojatno da bi križarski angažman kroničara G.P.-a mogao uroditi plodom, no ne treba zaboraviti da živimo u neobičnoj zemlji: nedavno je, primjerice, građanka M.P. tijekom konceptualnog čina odvedena s lisicama u ludnicu, premda nije iskazivala umjetničke pretenzije. A već i činjenica da su kroničara G.P.-a mediji krajnje ozbiljno shvatili, pa još i kršćanski poduprli, izaziva blagu jezu.

K tome, kroničar G.P., zazivajući kožne mantile, čizme i pendreke, nije se ustobočio samo zbog "sramotnog napada" na Mišu Kovača, pače, Mišo kroz cijelu priču pjevuši dosta usputno, nego zbog drskog skrnavljenja baštine i nacionalnih vrednota, što je ovdje uvijek osjetljivo područje. Budući da je ugroza simbolička, na koji bi način HGU i njezin predsjednik H.H.H. uopće mogli "nešto poduzeti"? Prijedlog: "Tražimo od organa reda da liše slobode sve neodgovorne pojedince koji povraćaju uz pjesme članova našeg nacionalnog udruženja, čak i ako su te pjesme čisto sranje." Jer ne može svatko biti takav talent da otprve napiše Rigoletto.

U svakom slučaju, bit će tragično ukoliko se povraćanje delegitimira kao oblik javnoga govora i iskazivanja mišljenja. Umjetnika, naročito onih pritajenih, mnogo je više nego što se želi priznati. Prizor koji nadražuje maštu ovog potpisnika je predsjednik Vlade za govornicom, s lavorom umjesto mikrofona. Budući da bi supstanca takvog govora ostala faktički ista, ono što bi izjavio u lavor novinari bi morali prenijeti pod naslovom "Povratak Ive Sanadera".

Želimo li opstati kao demokratsko društvo, nema nam druge nego dignuti dva prsta za slobodu govora i utjerati ih u ždrijelo. Uostalom, vratimo li se inicijativi kroničara G.P.-a, biološki materijal što ga prosječan izvođač izbaci tijekom povraćanja u pravilu je i sadržajniji i kvalitetniji od većeg dijela domaćih lakoglazbenih uradaka ili - da proširimo temu - od većine tekstova što ste ih u prilici čitati u novinama. (Uključujući i ovaj, koji je autor prethodno izrigao, a zatim priredio za štampu u žalosnom procesu samocenzure.) Stoga - pustite umjetnike da slobodno povraćaju, "kada im se prohtije", jer to često znaju raditi bolje od onih koji, dok nas zasipaju svojim stvaralaštvom, vjeruju da to ne čine.

Naravno, i u umjetničkim slobodama treba imati mjere, naročito kada je riječ o baštini i sličnim kolektivnim vrijednostima. Bilo bi, recimo, dosta nelagodno da umjetnik povrati tijekom intoniranja nacionalne himne, tim više što ga plemenski običaji sile da stoji u stavu mirno i po mogućnosti drži ispruženi dlan na srcu. Ali prdnuti nije loše.

Feral Tribune

"Kazna nezavisnom nedjeljniku Monitor i novinaru Andreju Nikolaidisu udar je na slobodu javnog izražavanja, ocjenio je Savjet Novinarskog samoregulatornog tijela."

"Presuda podgoričkog Višeg suda crnogorsko-bosanskom piscu i kolumnisti Andreju Nikolaidisu je krajnje štetna i sramotna, i opasan je presedan ne samo za permanentno obezbjeđenje slobode misli i izražavanja, već i svjedočenja - ocijenila je slovenačka izdavačka kuća Študentska založba."

"Zlokobna najava novih procesa
MONITOR POSLAO PISMO MEĐUNARODNOJ JAVNOSTI ZBOG PRESUDE VIŠEG SUDA U KORIST EMIRA KUSTURICE
Podgorica - Nezavisni nedjeljnik Monitor uputio je međunarodnoj javnosti otvoreno pismo povodom presude Višeg suda u Podgorici prema kojoj taj list i kolumnista Andrej Nikolaidis moraju da isplate obeštećenje Emiru Kusturici, ocjenjujući da ona predstavlja zlokobnu najavu procesa koji tek slijede.
- Nepodnošljiva je ironija da rijetki slobodni antiratni mediji i pojedinci nijesu bili toliko napadani, ugroženi i ubijani čak ni u olovnim devedesetim, kao što su danas u Crnoj Gori Mila Đukanovića, nekadašnjeg Miloševićevog ratnog partnera, a sadašnjeg faktora mira u regionu, saveznika EU i SAD kaže se u pismu.
Ono je upućeno diplomatskim predstavništvima u Crnoj Gori, vladama zemalja regiona, Evropske unije i SAD, Savjetu Evrope, OEBS-u, Ujedinjenim nacijama, kao i međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom slobode izražavanja i ljudskih prava.
Predsjednik vijeća sudija Višeg suda Radojka Nikolić te članovi vijeća sudije Snežana Aleksić i Vera Sekulić, odlučujući po žalbi na presudu, kojom je odbijena tužba Kusturice pred Osnovnim sudom, presudile su da na ime pretrpljenih duševnih bolova i povrede časti i ugleda Kusturici treba isplatiti obeštećenje od 12.000 eura.
Prethodno je Nikolaidis u krivičnomm postupku osuđen da u sudski budžet uplati 5.000 eura zbog teksta Dželatov šegrt, objavljenog 2004. Isti tekst je bio povod i za podnošenje tužbenog zahtjeva za obeštećenje od 100.000 eura.
U otvorenom pismu, Monitor podsjeća da je Osnovni sud u Podgorici prije dvije godine odbio istu tužbu Kusturice argumentima da se radi o javnoj debati, da je poštovan novinarski kodeks, da ne postoji građanska odgovornost, jer su u tekstu iznijeti vrednosni sudovi.
Iz Monitora ističu da je presuda Višeg suda pravno neosnovana i da udara u same temelje slobode izražavanja.
- Presudom se zaustavlja i kažnjava suočavanje sa ratnom prošlošću, a i sa sadašnjošću opterećenom brojnim problemima. U zemlji u kojoj, prema izvještajima Evropske komisije, pravosudni sistem još nije nezavisan, ovakvom se presudom nastoje zaplašiti i staviti pod kontrolu rijetki slobodni mediji u Crnoj Gori - navodi se u pismu.
Po ocjeni Monitora, slučaj Kusturica nije jedini koji prijeti da obuzda medijske slobode u Crnoj Gori.
- U ovom trenutku protiv Monitora vodi se više sudskih procesa i prijeti se kaznama od više stotina hiljada eura. Istovremeno, protiv dnevnika Vijesti tužbeni zahtjevi na ime pretrpljenih duševnih bolova iznose nekoliko miliona - kaže se u pismu.
Dodaje se da Monitor i Vijesti prednjače u istraživačkom novinarstvu u Crnoj Gori, a u velikom broju slučajeva njihovi tužioci su predstavnici političkog i poslovnog vrha.
D.B. "

evo jednog teksta, naoko naivnog, bezazlenog i nepovezanog, koji je napisala neka tamo rasijana profesorica, ali kada ga cojek procita 2-3 puta, vidi da je - cist napad na slobodu govora i preko toga zastita optuzenih.
iako tekst djeluje benigno, samo se mozemo sjetit slicnih tekstova koji su se takodje provlacili po slicnih novina prije atentata na djindjica, koji su tada djelovali i smijesno i infantilno, i nerazumljivo. njihova sustina se otkrila nesto kasnije.
tako i ovaj teskt u kuriru, koji je uvijen u vise obloga, premazan sa nekoliko slojeva masti prije pecenja je nakon razgolicavanja - cist napad na brankicu stankovic kao novinara, i cisti pokusaj branjenja stanka subotica caneta, prijatelja naseg premijera.
napad na slobodu izrazavanja.
zasto sloboda govora postoji u kuriru, tamo dje bi trebala postojati cenzura, ne kao odraz umjetnickih i zurnalistickih afiniteta urednika i njegovog pozicioniranja demokratije u medijima, vec kao odraz ciste - prijetnje!
izgleda da se neopravdano u spisak omiljenih knjiga balknaskih vladajucih i podzemnih elita nije nasla markesova "hronika najavljenog ubistva"...
preporucujem za citanje par puta....



PUŠENJE ILI ŽIVOT

Otvoreno pismo Brankici Stanković, insajderki

Poštovana koleginice (ali da ne kažete, kao Biljana Srbljanović, da "ne možemo biti koleginice" ), imam potrebu da vam odam sva priznanja, osim sopstvenog u vezi s pušenjem, za vašu emisiju sa gospodinom Stankom Subotićem, avio-prevoznikom. Uz pomoć vaših saradnika, naročito reditelja i kamermana, imala sam to zadovoljstvo da percipiram makrolaž kao na završnom ispitu odbrane doktorata iz mikropsihologije.

Naravno da sam vašu emisiju gledala pre aktuelne reprize (kad je gospodin Stanko uhićen tjeralicom), ali mi je i repriza prijala, baš kao ponavljanje gradiva, koje ne prija đacima, ali godi profesorima, nastranim poput mene. Graf bi imao problema s igrajućom rekvizitom, zvanom pljuvaonica. I morao bi od ministra zdravlja da pozajmi dve ili više za potrebe televizije B92, što bi se kosilo sa zloupotrebom službenog položaja, jer ni ministar zdravlja ne može da obezbedi toliko pljuvaonica legalno, a da ne ode u dužničko ropstvo kod ministarstva policije.

Šalu na stranu, šta je to toliko dobro (a, dobro je) u emisiji Brankice Stanković o Stanku Subotiću i sa Stankom Subotićem? Najbolje je to što je novinarka (izrazimo se neutralno, bez imena i firme) - "izvukla" psihološke probleme dotičnog gospodina, u vezi sa zamenom mesta istine i laži!

Stankovićeva je decentno, ne i navalentno, osim, možda, agresivno, dovela gospodina Subotića u nezavidnu poziciju da laže. A ko laže, taj i krade, i posle ide tamo gde je Subotić privremeno otišao.

Potpisnica, koja je daleko od svih informacija koje se ne tiču cene mladog sira i još mlađeg luka, ne gaji nikakav animozitet prema dotičnom kontroverznom biznismenu, niti gaji nadnaravne simpatije prema proslavljenoj i osporavanoj novinarki.

Ali, mikrogluma intervjuisanog lica zaista je plod autora i njenih saradnika, jer bez ovog učinka ne bismo videli "facu" koja pokušava da o notornim činjenicama organizovanog kriminala, koji seže sve do susedne republike, govori na način dileme između kraćeg i dužeg espresa. S manje ili više mleka...

Programska šema televizije B92 odavno je "kvarna", odskora komercijalna i oduvek aktuelna, ali, reprizirana emisija je "legla" kao što je "legao" i lagao i sam Subotić. Da ne kažem "pao", jer čoveku ne želim da padne ni iz sopstvenog aviona, a, kamoli da sam to želela ovima, kojima ih je galantno pozajmljivao. "Okreni jedan krug", ništa nisi dužan, samo se vrati..."

Gajim, međutim, veliku sumnju u legitimnu mogućnost da se gospodin Subotić brani sa slobode, uprkos kauciji, jer bi gospodin Subotić mogao nekamo "trknuti" po cigare, kao onaj muž iz anegdote, koji je otišao da ih kupi i nikad se nije vratio. Tada je ojađena žena zauvek propušila.
Autor:
Olga Stojanović, Kurir

jedan sjajan tekst daliborke uljarevic otkriva jos jednu negativnu, nama vrlo malo poznatu crtu ovdasnjeg mentaliteta, autocenzuru govora. da li zbog toga kako se provlaci u daliborkinoj tezi, da je lakse reci poluistinu, istinu, ili izmisljotinu o komsiji, prijatelju, njegovoj zeni, kolegi, nego jasno i precizno iskazati svoj stav o svemu i svacemu, ne povodeci se za onom maksimom "sa svakim fino, nisakim iskreno"? ima li nesto vrlo istinito u ovom tekstu, da ustvari nemamo politicke i druge slobode bas zbog postojanja kulture straha od jasno i precizno definisanog i izrazenog svog stava?
da li smo u stvari kukavicki narod koji se sepuri pod plastom lazne i uglavnom necojske i kriminalne hrabrosti? da li je i to jedan od razloga za jednu istorijsku stranputicu u trajanju od 20 godina, i koja ce se najvjerovatnije produziti u nedogled?

"Dokle će nas taoci sopstvenih riječi držati ovdje?
Obećala sam odavno da ću se vratiti pisanju o utiscima iz Amerike, ali vrijeme leti, iako su utisci snažni i poučni. Jedan od centralnih utisaka, sa tog putovanja s kraja na kraj Amerike, jeste da se zbilja radi o „United
States of America", odnosno da svaka država negdje predstavlja neponovljivu priču za sebe. No, postoje i neke sličnosti koje ih povezuju i u svoj njihovoj različitosti. Jedna od tih sličnosti je i osjećaj slobode u izražavanju običnih ljudi. Tamo, za razliku od Crne Gore danas, stanuje kultura slobode a ne kultura straha. Ljudi jasno i glasno pričaju ono što misle, otvoreno jedni drugima ukazuju i na mane i vrline, to se jednostavno doživljava kao neupitan modus vivendi.
Kod nas je sloboda izražavanja još uvijek sloboda za koju se borimo, na raznim nivoima. No, čini mi se da za neke od njih nije kriva vlast, a pitanje je koliko, pojedinačno, doprinosimo osvajanju te slobode i njenoj promociji u svom okruženju.
Privikavajući se na život u Podgorici sa zaprepašćenjem sam se suočavala sa ogromnom istrajnošću i količinom vremena koje se troše na ogovaranja, spletke, itd. i, na drugoj strani, gotovo potpunim odsustvom ili rijetkim primjerima otvorenog i argumentovanog razgovora ili spremnosti da se uđe u taj razgovor. Jedan ovdašnji profesor mi je tu pritvornost sažeo u sentenci „Sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno". U taj šablon se mnogi isuviše olako uklope...
Odbijam da pristanem na to. I, možda je to moj usud. Ljudima kažem ono što mislim o njima u oči ili javno, pa mi niko ne može spočitati da sam mu/joj rekla nešto iza leđa što već ranije nijesam učinila direktno.
Cijenim da je to najvrijedniji kapital koji imam i jedini kojeg se nikad ne bih mogla odreći. Znam da je to ponekad suludo, posebno u jednom malom račundžijskom okruženju gdje svako mjereći svoj interes i stavove usaglašava na dnevnoj osnovi. A, nerijetko me dosta i koštalo, ali je to uvijek nadoknađivao taj osjećaj pune slobode koji nosim.
Sjećam se da nam je prof. Čedomir Čupić još na početku studija ukazivao kako njega niko ne može ucijeniti nekom njegovom riječju jer isto govori na predavanjima, javnim nastupima, na telefonu, među prijateljima i da isto savjetuje i nama, kao budućim javnim djelatnicima. Nije mi to baš tada bilo najjasnije, ali je iskustveni doživljaj učinio da shvatim o čemu priča i koliko je to značajno.
Pratim njegov princip. I nikad nijesam zažalila. Pričam i ja o drugima. Ali sve loše što imam da im kažem znaju, poštujem i pravo na privatnost, a priču fokusiram na pokušaje da razumijem postupke, pronađem opravdanja za neke stvari, čak i kad to nema mnogo smisla. Za više jednostavno nemam ni vremena ni motiva.
O sebi sam čula mnogo različitih priča. Neke su me od srca nasmijale, a neke su me znale i povrijediti svojim primitivizmom (kako zbog sadržaja, tako i zbog onih koji ih, na žalost, osmišljavaju) jer ja ne pripadam tom mentalnom sklopu. Ali, ono što im je svima zajedničko i interesantno jeste da u prosjeku nijesu sadržavali više od 20% činjenica (nerijetku i nijednu), a njihov uspjeh je vjerovatno dalje zavisio od ubjedljivosti i mašte kreatora, jer ja nikad nijesam smatrala da treba da trošim vrijeme pokušavajući da sebe pravdam.
No, nekako osjećam potrebu da tim ljudima kažem samo: znam! Znam što, kada i kome pričate o meni, kako ovdje tako i po tim međunarodnim konferencijima u inostranstvu, kako u kafićima tako i po vašim kabinetima, kako telefonom tako i sms-ovima, jer takvo smo društvo. Što bi rekao jedan naš uvaženi profesor, gdje troje sjedi jedan za nekog izvještava. I svaka priča, prije ili kasnije, postane javna, onima kojih se tiče ili široj javnosti. Tu je jedino pitanje: kada ćete saznati da vas je neko negdje ogovarao? Nema sumnje da ćete saznati sve do detalja.
I to je jedno polje u kojem se ljudi u svojoj niskosti spajaju bez obzira da li su dekani nekih ovdašnjih fakulteta koji ne kontrolišu vaš um, ministri koji brane lik i djelo velikog vođe umjesto da rade posao za koji ih svi plaćamo kroz poreze, direktori nekog elektronskog medija koje ste argumentovano napali, ambasadori uglednih međunarodnih organizacija koji se ponašaju više kao članovi glavnih odbora nekih vladajućih stranaka zaboravljajući na misiju, šefovi međunarodnih agencija koji ne mogu da profesionalizam stave iznad emotivnih uticaja, bivše kolege koje misle da tako bolje grade svoje pozicije, prijatelji kojima ste se našli kad ste im najviše trebali ali u čijoj prirodi nije poriv da vam se zahvale već da vas potru, itd... Interesantno je da
oni pokreću domino efekat koji rezultira u nezdravoj atmosferi koju stvaraju i u kojoj i njih njihovi najbliži saradnici i navodni prijatelji ogovaraju, tako da se krug koji su otvorili kao subjekti zatvara sa njima kao objektima. Možda je i to neka pravda.
Svi oni iz nekih svojih prizemnih razloga kreiraju lažnu sliku, danas o meni, već sjutra o vama kojima su to pričali, prekosjutra o nekom drugom, nije to više ni bitno. Bitno je da time više nego ičim pokazuju ko su i što su bez obzira na imena, titule, kompetencije, da time zapravo više sebe vrijeđaju nego bilo koga drugog, da time urušavaju svoje ljudske i profesionalne kvalitete više nego što bi to iko drugi mogao da im uradi.
Vama će se smiješiti kao najbolji prijatelji dok druge diskredituju iza leđa, jer oni ne mogu da progovore javno, otvoreno. A, kakvi su to ljudi koji ne mogu da vam kažu istinu u oči? Trebaju li vam u vašem okruženju, ličnom i
profesionalnom? Možete li se na njih osloniti? Kada će početi da i o vama tako pričaju i da spletkare? Kada će i vašu otvorenost iskoristiti? Jeste li sigurni da to možda već ne čine? ...
Dok se mi kao pojedinci ne usprotivimo svima njima, dok im ne skinemo maske, svaka priča o nekim drugim nivoima osvajanja slobode izražavanja je izlišna. Jer, upravo ovakvi tipovi ljudi su najveća prepreka daljim promjenama. Zato su rijetki intelektualci koji imaju svoje mišljenje i smiju da ga podijele sa javnošću, zato naši ministri suprotno svojoj stručnosti potpisuju odluke, zato sudije ne mogu da primijene evropske standarde i svoje znanje, zato nemamo reformi kod različitih važnih subjekata u društvu,... zato nemamo kulturu otpora i građanske neposlušnosti. Taoci sopstvenih riječi nas drže ovdje. "Daliborka Uljarević (izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje). Detaljnija biografija se nalazi na www.cgo.cg.yu

Na Svijetski dan slobode medija 2008. godine, generalni direktor UNESCO Koichiro Macura podsjetio je da sloboda izražavanja jeste osnovno ljudsko pravo zagarantovano Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija koja je usvojena prije 60 godina.

Sve se može reći na hiljadu načina, ali da se ne ponavljamo previše, preporučujem svakom da pročita tekst Daliborke Uljarević. Možda se može i kzati da je malo nedorečen, da je čak i vrlo korektan i da je zbog toga izostavljena brutalnost istine, ali ipak mislim da će zahvaljujući eleganciji kojom je napisan pametan čitaoc moći da stvori dobru sliku.

evo su sad na 2. dnevnik tvcg jasno i glasno rekli da u crnu goru postoji sloboda izrazavanja. tako da nema smisla vise ova tema ili glasanje, kad su nam vec rekli kako stoje stvari... :)

Postoji 100 %! Evo pitajte ove iz najačih dnevnih novina Vijesti i Dan. Koliko puta ih je familija tužila?

NOVI VLASNIK NIKŠIĆKE ŽELJEZARE TRAŽI DA MU LIDER PZP-a I IZDAVAČ “VIJESTI” ZAJEDNO ISPLATE VIŠEMILIONSKO OBEŠTEĆENJE

Podgorica- Novi vlasnik nikšićke Željezare MNSS BV sudskim putem zatražio je od lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića i izdavača “Vijesti”, preduzeća ”Dejli pres”, da mu solidarno isplate obeštećenje od deset miliona eura, na ime nematerijalne štete, ”zbog narušenog poslovnog ugleda”.
Tužba je sudu predata 27. februara, nakon što je Medojević u autorskom tekstu “Pranje novca umjesto specijalnih čelika” objavljenom u “Vijestima” 17. februara, izrazio sumnju u pouzdanost novog partnera Vlade Crne Gore.
Vlada je dala saglasnost za prenos akcija Montenegro speciality steels, koje ima u nikšićkoj Željezari, na holandski MNSS B.V. 28. februara. Većinski vlasnik holandske kompanije je britanska firma Ethemba Capital, a 19 odsto ima londonski MNSS, prethodni vlasnik Željezare.
- Postoji vrlo velik rizik da nova kompanija sa nepoznatim vlasnicima iz Holandije deponuje keš od kriminalnih aktivnosti koje se samo formalno koriste za pokrivanje garancije, a da je banka, koja daje garanciju, sigurna da se ta garancija neće nikad naplatiti od strane Vlade Crne Gore - napisao je, između ostalog, Medojević i pozvao Upravu za sprečavanje pranja novca i tužilaštvo da ”provjere izvore novca i stvarne namjere klijenta”.
Prema tvrdnjama iz tužbe koju je potpisala advokat Ana Kolarević, od aprila član Upravnog odbora Željezare, jasna je namjera autora teksta.
– Na neargumentovan, uvredljiv, beskrupulozan i tendenciozan način povrijediti poslovni ugled tužilaca, a time urušiti i njihov društveni ugled. Medojević sve to čini posredstvom “Vijesti”, dnevnih novina sa velikim tiražom u Crnoj Gori. I zbog njima znanih ciljeva, bez ljudske i profesionalne odgovornosti, ne argumentujući nijednu tvrdnju o “ teškim krivičnim djelima, nedostavljanju garancija, novcu iz nelegalnih izvora, deponovanju keša iz kriminalnih aktivnosti, peračima prljavog novca - citiraju se kvalifikacije koje je Medojević u spornom tekstu saopštio.
-Iz povrede poslovne reputacije pravnog lica može proisteći šteta koja pravno lice može poljulati na tržištu kroz opadanje broja klijenata, smanjenje poslovnih partnera, otkazivanje ugovora - tumači se u tužbi uz koju je kao dokaz dostavljena samo kopija spornog teksta objavljenog u “Vijestima”.
U tužbi se dodaje kako “su tuženi pribjegli jednom od najtežih oblika napada na poslovni ugled pravnog lica neophodan za njegov normalan rad” i podsjeća se na Ustav, Zakon o obligacionim odnosima, evropsko zakonodavstvo.
Advokat, međutim, dodaje kako je kompanija svjesna činjenice da postavljeni tužbeni zahtjev nije do kraja definisan u Zakonu o obligacionim odnosima, kao u slučajevima sa naknadama nematerijalne štete fizičkim licima...,” koja podrazumijeva fizički i psihički bol i strah, a dosuđivanje naknade se vrši da bi se kod oštećenog uspostavila narušena psihička ravnoteža”.
- I pored nepostojanja izričite norme, predmet ocjene osnovanosti ove tužbe mora upravo biti zaštita prava ličnosti pravnih lica po odredbama ZOO i međunarodnog prava - sugeriše se sudu.
U tužbi, međutim, ističu da “određena zakonodavsta, kao što je slovenačko”, dosuđuju pravičnu novčanu naknadu za povredu ugleda, nezavisno od toga da li postoji materijalna šteta, ukoliko utvrdi da okolnosti slučaja to opravdavaju”.
Tužioci, kako se kaže u tužbi, svjesni su činjenice da postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete nije običan, jer se radi o kategoriji poslovnog ugleda. S obzirom da je ta kategorija opšteprihvaćena svuda, a neinkorporirana u naše zakonodavstvo, ne može predstavljati razlog kojim će se cijeniti osnovanost tužbe.
Pojašnjava se da su u kompaniji,određujući obeštećenje od 10 miliona eura, “prvenstveno imali u vidu težinu krivice i nanesene štete kao i veličinu predviđenog i uplaćenog iznosa od 34 miliona eura iz ugovora o kupoprodaji za 2002. i 2008. godinu, na ime invensticija, koja je kompletno dovedena u pitanje”.

TRAŽIĆEMO 100 MILIONA

Medojevićev advokat Nebojša Batrićević najavio je kontratužbu protiv vlasnika Željezare kojom će za naknadu štete zbog neosnovane tužbe od kompanije MNSS BV zatražiti 100 miliona eura.
- Ako oni mogu da traže deset miliona, možemo i mi 100 miliona, jer su sve Medojevićeve tvrdnje u autorskom tekstu objavljenom u “Vijestima” tačne. To ćemo i dokazati tokom suđenja – poručio je Batrićević, ocjenjujući da Medojević nije pretjerao jer je sve istina u njegovom komentaru.
Advokat očekuje da će se tokom suđenja otkriti ko stvarno stoji iza nikšićke fabrike.
- Vlasnici su iz Crne Gore, što ćemo i dokazati tokom suđenja, a vidjećemo kako će sud presuditi - siguran je Batrićević.

IVANOVIĆ: ISTI RUKOPIS, ISTE NAMJERE

- Isti rukopis, ista adresa, iste namjere – to je zaključak kada se uzmu u obzir i ona milionska i ova desetomilionska tužba protiv “Vijesti”, kao najuticajnijeg medija u Crnoj Gori - ocjena je direktora Željka Ivanovića.
On ističe kako mu je “drago što su sada tužbom jedne privatne komapanije i odštetnim zahtjevom od 10 miliona, ogoljene namjere i suština i one milionske tužbe premijera”
- Potvrdilo se ono što smo tvrdili od prvog dana - da se ne radi ni o kakvim duševnim bolovima niti o zaštiti ugleda porodice već o namjeri da se ućutka, ne samo najugledniji medij u Crnoj Gori, već uopšte bilo kakva kritička misao - kaže Ivanović.
Direktor “Vijesti” ističe kako “problem, međutim, nije samo u tome kako bi rekao jedan režimski propagandista, što pojedini političari (ili firme) pokušavaju da ućutkaju ili ugase jedan medij”.
-Problem je to što u tome imaju svesrdnu pomoć “nezavisnog” sudstva koje uredno procesuira sve te tužbe protiv medija, koliko god one bile besmislene i neutemeljene. Ali to je naša stvarnost, s jedne strane nam obećavaju blagostanje i ulazak u EU, a s druge strane formiraju demokratski ambijent koji je po nalazima relevantnih međunarodnih organizacija na nivou Istočnog Timora i Mongolije - zaključio je Ivanović.

Postoji 100 %! Evo pitajte ove iz najačih dnevnih novina Vijesti i Dan. Koliko puta ih je familija tužila?

e odlicno boldovan tekst, a i ovo je fino zapazanje.
to je pustanje demokratije na kapljice da se narod malo "obraduje demokratiji" (vijesti) , ili omogucavanje da se prica sto god oce i onda je to "direkno naruceno iz srbije" (dan).

-jednostavno, na posa cojek ne smije jasno da (is)kaze svoj stav, jer su vecina bosova u nasoj privredi za vlast ili iz vlasti, i vecina prijete otkazom radniku, ako iskaze drugacije misljenje.

-novinari i pisci, oni rijetki, kada se nesto ozbiljno zakuva, snose vrlo ozbiljne posljedice, ne zbog toga sto su napisali, vec da se nesto slicno mozda ne bi ponovilo - jovanovic je ubijen, ivanovic pretucen, brkovic pretucen...

-televizije: zaista ne postoji ni trunka slobode izrazavanja, osim naravno one fingirane, koja bi trebalo da simulira tu slobodu. kao prije neki dan, momak na atv dok "ga biraju za lidera" isprica vic o dps-u, i najeze se svi od voditelja, preko "uglednog" zirija, pa sve do kamermana (uz naravno zakasnjeli smijeh sabrije vulica koji je razmisljao jeno 7,5 sekundi dal da se nasmije ili ne).

-politicke partije: sve sto iznesu opozicioni politicari automatski se obradjuje u centralama vlasti i prenosi preko svih medija kao cin crnogorskih izdajnika, srpsko-talijanskih placenika, ili neki slican vec isproban metod diskreditacije, koji naravno - uspijeva. narod voli da vjeruje, a vjeruje vise biljani stankovic nego posvadjanim amfilohiju i mihailu zajedno.

i time se zatvara svaka prica o slobodi izrazavanja. a ovakvim usiljenim i iz pete izvucenim tuzbama i sudskim procesima se samo daje prostor razmisljanju kako je sloboda misljenja i iskazivanja ne samo zagarantovana, nego eto, "ne mogu se stic odbranit od tih silnih slobodnomislecih ljudi, jadni oni, kukala im majka kako su napanuti neargumentovano od naroda kojem je u crnu goru pusteno na volju da laju kako oce", itd, itd...
i uglavnom taktika fingiranja demokraticnosti uspijeva, i zajedno sa fingiranjem ostalih segmenata drustva (ekonomija, sindikalna borba, pojedine opozicione partije) fino se uklapa u ovdasnji model softdiktature...

finger im za fingiranje.

Kipar i Grčka su jedine zemlje jugoistočne Evrope koje su klasifikovane kao "slobodne" u novom godišnjem istraživanju Fridom Hausa o nezavisnosti medija širom sveta. (Fridom Haus, AP, AFP, RFE/RL - 29/04/08)

Bivše komunističke zemlje pokazuju najveći relativni pad slobode medija u svetu, uglavnom zbog primećene politizacije javne radiodifuzije, navodi se u izveštaju.
Šestu godinu za redom globalna sloboda medija se u 2007. očigledno kretala silaznom putanjom, saopštila je u utorak (29. aprila) grupa za ljudska prava Fridom Haus, objavljujući svoje novo godišnje istraživanje o nezavisnosti medija u svetu.
"Za svaki korak napred u slobodi medija prošle godine došlo je do dva koraka nazad", rekla je Dženifer Vindzor, izvršna direktorka te američke neprofitne organizacije. "Kada je sloboda medija u odstupnici … uskoro mogu da uslede i ograničenja drugih sloboda."
Novinari u skoro svim delovima sveta suočili su se sa sve neprijateljskijim okruženjem, navodi ta grupa u svom istraživanju iz 2008. kojim je obuhvaćeno 195 zemalja i teritorija, a koje je objavljeno samo nekoliko dana uoči Svetskog dana slobode medija koji se obeležava 3. maja.
Mediji u tim zemljama dobijaju ukupnu ocenu od 0 (najbolja) do 100 (najgora), na osnovu procene zakonske, ekonomske i političke slobode koju uživaju. Od 195 zemalja i teritorija obuhvaćenih istraživanjem, 72 koje su imale ocenu od 0 do 30 pripada grupi onih sa "slobodnim" medijima. Pedeset devet zemalja koje su dobile ocene od 31 do 60 rangirano je kao "delimično slobodno", dok je 64 sa ocenama između 61 i 100 svrstano u grupu onih koje "nisu slobodne".
Samo 18 odsto svetske populacije živi u zemljama sa slobodnim medijima, ukazao je Fridom Haus, izdvajajući zapadnu Evropu kao region koji je najbolje rangiran kada je u pitanju sloboda medija. Finska i Island vode na globalnoj listi. Novi Zeland je jedina zemlja koja se ne nalazi u zapadnoj Evropi, a koja je svrstana među prvih deset na svetu.
Od zemalja jugoistočne Evrope Kipar je imao najbolji rezultat na globalnom planu. On je na 40. mestu zajedno sa Belizeom, Dominikom, Francuskom, Letonijom i Slovačkom, koje sve imaju ocenu 22.
Jedina druga zemlja jugoistočne Evrope koja je klasifikovana kao "slobodna" je Grčka, koja zajedno sa Ganom i Malijem zauzima 56. mesto.
Sve balkanske zemlje pripadaju "delimično slobodnoj" grupi. Među tim zemljama Bugarska zauzima najviše mesto sa ocenom 33 i nalazi se na 76. mestu u svetu. Hrvatska je 78. zajedno sa Bocvanom.
Crna Gora je na 81. mestu sa Istočnim Timorom i Mongolijom.
Srbija se, sa ocenom 39, nalazi na 84. mestu sa Antigom i Barbudom, Bolivijom i Dominikanskom republikom.
Rumunija zajedno sa Panamom i Peruom zauzima 94. mesto. Fridom Haus ju je kritikovao za "odluku ustavnog suda kojom je ponovo uvedena kleveta kao krivično delo". Od ostalih zemalja jugoistočne Evrope, Bosna i Hercegovina je 97, kao i Filipini.
Makedonija je na 100. mestu zajedno sa Argentinom. Obe imaju ocenu 47.
Albanija i Turska su zauzele najniža mesta među zemljama jugoistočne Evrope. Albanija je 105, a Turska je na 106. mestu zajedno sa Kongo-Brazavilom, Hondurasom i Meksikom.
Centralna i istočna Evropa i bivši Sovjetski Savez kolektivno su pokazali najveće regionalno nazadovanje, navodi Fridom Haus.
"Rusija je i dalje jedna od najopasnijih zemalja u svetu za medije", ukazuje ta organizacija. Zemlje sa najgorom ocenom u svetu su Turkmenistan, Burma i Severna Koreja.

profesor popovic, inace nezavisni intelektualac i jedan od rijetkih koji su digli glas protiv rezima, je 7.-og maja dobio uvredljivo/prijetece pismo. anonimno naravno.
pismo glasi:

„Ti si pravi dokaz da, nažalost, mladi naraštaj u ovoj državi školuje i vaspitava ološ i fukara. Ja tebe dovoljno i ne znam, ali tvoji istupi u javnosti, tvoje ponašanje i tvoji maniri, sve to govori da si, slobodno se može reći, manijak. Zašto sve ovo kažem, pa jednostavno što se ti ponašaš kao uličar. Braniš 'Vijesti', a samim tim i njenog vlasnika Željka Ivanovića. Braniš lopova i hohštaplera, a to znači da si kao i on. Profesore, tebe i takvima kao što si ti, treba zabraniti vaspitnu ulogu i javne istupe. Toliko 'lepi' profesore.“

kad bi se zapitali ko bi to mogao poslat, i/ili koje su motivacije posiljaoca da tako nesto posalje, ili ko je mogao uticat na ovakvo jedno pismo, mislim da su ova 4 sledeca teksta dovoljna da se nadje odgovor...

http://www.dpscg.org/index.php?option=com_content&task=view&id=285&Itemid=2

http://www.dpscg.org/index.php?option=com_content&task=view&id=250&Itemid=2

http://www.dpscg.org/index.php?option=com_content&task=view&id=282&Itemid=3

http://www.dpscg.org/index.php?option=com_content&task=view&id=255&Itemid=3

Javni servis više neće prenositi sjednice parlamenta

Javni servis je dostavio crnogorskoj Skupštini pismo u kome navodi da ubuduće neće prenositi skupštinska zasijedanja osim onih koja su od opšteg značaja za građane a propisana su Statutom RTCG.
Glavna urednica programa Radojka Rutović kazala je za radio Antena M da su razlozi za to isključivo finansijski.
"Mi smo ih obavijestili da više ne postoje tehnički i finansijski uslovi da propratimo sva zasijedanja i da ćemo, ukoliko se ne pronađe neki stabilan izvor finansiranja, pratiti samo one sjednice koje su od opšteg interesa za građane Crne Gore i koja su propisana Statutom naše kuće", kazala je Rutović.
"Ukoliko Skupština nađe neki izvor finansiranja ili iz svog budžeta izdvoji iznos dovoljan za podmirenje direktog prenosa, naravno da će naše kamere biti uključerne", dodala je Rutović.

hmm, vec vidjeno, cini mi se... :)
mada pomalo mirise na kamcenje para od skupstine, ipak je izglednije da je u pitanju zatvaranje jos jednog izvora informacija o politickim desavanjima..

reagovanje na uvredljivo i prijetece pismo profesoru popovicu:

Atak na slobodu misli

OŠTRE OSUDE POVODOM ANONIMNOG PISMA PROFESORU MILANU POPOVIĆU



Pojedine partije oštro su juče osudile anonimno prijeteće pismo upućeno univerzitetskom profesoru Milanu Popoviću, smatrajući da se radi o napadu na slobodne pojedince i drugačije mišljenje i tražeći da se slučaj rasvijetli. Popović je u kabinetu pronašao pismo, puno uvredljivih kvalifikacija, uz poruku da mu treba zabraniti rad na fakultetu.
Iz Srpske liste ocijenjeno je da bi prijeteće pismo Popoviću moglo biti najava novog nasilja pojedinaca bliskih vlasti ili samog režima.
- Atak na Popovića zaslužuje osudu svakog civilizovanog građanina. Ko god je počinio navedene prijeteće poruke za sad je pokazao političku pripadnost - kazao je portparol SNS-a Dobrilo Dedeić, uz uvjerenje da će državni organi uložiti napore da se otkrije pozadina tog slučaja.Neaktivnost policije i MUP-a, smatra on, potvrdila bi zarobljenost državnih, u odnosu na paralelne centre moći.Portparol PzP-a Koča Pavlović smatra da je "pošiljka" koju je dobio Popović nastavak niza anonimnih prijetnji, ponoćnih sačekuša i milionskih tužbenih zahtjeva, kojima je već dvije godine izložen svako ko je spreman da javno kritikuje politiku vladajuće koalicije.
- Siledžije će ostati dovijeka anonimne, baš kao i oni koji su, svojevremeno, šikanirali istraživača kršenja ljudskih prava Aleksandra Zekovića. Istu nam je takvu poruku posredstvom RTCG, ne tako davno, upućivao bivši strateški partner crnogorskog premijera koji danas u moskovskom zatvoru čeka izručenje. Istog je sadržaja i poruka koja je ranije saopštena Zekoviću i ova Milanu Popoviću – "ućuti čovječe" - tvrdi Pavlović.Socijalistička narodna partija saopštila je da se zalaže da Crna Gora bude zemlja u kojoj svako ima pravo da iznosi primjedbe i kritike, jer je to i predluslov postojanja otvorenog i slobodnog društva.
- Nažalost, u Crnoj Gori postoji mnogo profesionalaca i volontera koji žele da prijete ovome ili onome, čak do nivoa tragikomičnog ponašanja - rekao je agenciji Mina funkcioner SNP-a Dragan Koprivica, uz ocjenu da takvim prijetnjama ne treba pridavati pretjeranu pažnju već raditi savjesno i građanski.
Osuđujući prijetnje profesoru Popoviću, portparol NS-a Slaviša Guberinić kazao je da ih ta partija shvata veoma ozbiljno imajući u vidu ambijent u kome živimo i kako prolaze neistomišljenici režima.
- Poslije nekoliko javno iznesenih stavova kojima je potvrdio da je Crna Gora privatna, a ne država građana, Popović je nesumnjivo uznemirio centre moći koji su se prepoznali u tim izjavama - kazao je Guberinić, uz poziv nadležnim organima da hitno rasvijetle slučaj a javnosti da ga osudi i ne zaboravi.
Liberalna partija ocijenila je juče da anonimno pismo upućeno Popoviću, "nažalost jednom od rijetkih slobodnih intelektualaca u Crnoj Gori", svjedoči koliko je crnogorsko društvo daleko od slobode i zarobljeno u jednoumlju i nepromjenljivosti. Potpredsjednik LP Dragan Ivančević kazao je da "čuvari crnogorske nepromjenljivosti moraju znati da društveni ambijent koji su stvorili i sistem vrijednosti, daleko od normalnog, pravičnog i poštenog, imaju kraj i da će uvijek biti slobodnih ljudi koji neće prihvatiti imitaciju života".
V.R.

DPS tvrdi da nije kriva
Profesor Milenko Perović smatra da je pismo Popoviću "rezultat ambijenta koji vrh DPS-a pokušava da stvori od prošle godine kada je Milo Đukanović kritičare vrijednosnog sistema u zemlji nazvao neostvarenim i frustriranim ljudima.
- Samo se čudim da je rezultat došao tek godinu od onda kad su u suštini sljedbenici pozvani da djeluju, jer pritisak kakav je proizvodio DPS na javnost, trebalo je ranije da da rezultate - rekao je Perović Radiju Antena M.
Politički direktor DPS-a Predrag Sekulić negirao je da ta partija ima bilo kakve veze sa anonimnim pismom.
- I DPS i ja osuđujemo anonimno pismo koje je dobio Popović. Smatramo da je neprimjeren način i vokabular tog pisma. Očekujemo akciju nadležnih državnih organa i da anonimni pisac bude otkriven - kazao
rekao je on.

dnevnik 2, 9. maj
na pitanje novinara drzavne televizije(javnog servisa) sto misli o pismu koje je profesor milan popovic dobio prekjuce, a koje je puno uvredljivih kvalifikacija i prijetecih tonova, danas je premijer milo djukanovic rekao da se polako ucimo demokratiji, i da i on prima svakog dana takva pisma pa ne zove u pomoc nato, i ko zna kakve evropske institucije,...itd, itsl.

znaci, katastrofa.
u isto vrijeme, njegov politicki direktor se izjasnjava drukcije:

Politički direktor DPS-a Predrag Sekulić negirao je da ta partija ima bilo kakve veze sa anonimnim pismom.
- I DPS i ja osuđujemo anonimno pismo koje je dobio Popović. Smatramo da je neprimjeren način i vokabular tog pisma. Očekujemo akciju nadležnih državnih organa i da anonimni pisac bude otkriven - kazao rekao je on.

a vi zborite..ka' da vi ko brani..samo kako cete i dje cete zavrshit' to je druga pricha...

a vi zborite..ka' da vi ko brani..samo kako cete i dje cete zavrshit' to je druga pricha...

pa da, al zar nije malo bezveze da se nekom na taj nacin brani da prica sto misli? to je svudje na zapadu zagarantovano.

e, pa cuti(te) i trpi(te)...da ako se tochak srece (karivolice) i nama okrene...
Ovdje nije mudro, niti preporuchljivo pravit' se pametan...i ono shto znash - ne znash...

e, pa cuti(te) i trpi(te)...da ako se tochak srece (karivolice) i nama okrene...
Ovdje nije mudro, niti preporuchljivo pravit' se pametan...i ono shto znash - ne znash...

sa ovim sto si "otcutala" si najvise kritikovala rezim sto sam ja vidio na ovaj forum, vece kritike im ne treba... :)
svaka cast! :clapping:

Svako od nas zna ljude (a ja znam više njih) koji su ostali bez posla ili slično jer nisu bili za DPS.
Stvarno se katkad pitam za neke sa koje li su planete pa im nije jasno da suštinske slobode nema?

Problem lezi u tome- sto se sloboda ne dariva, vec se osvaja. Pogledajte istoriju Zapada - svakom pravu koje danas uzimamo/ju zdravo za gotovo - prethodile su velike borbe. Zato, tako stecena sloboda se i ne gubi lako...

A mi? Nas dominantni refleks - nije da se pobunimo, vec da se utalimo...

Htio bih da izdvojim ovu pricu u posebni topic - o intelektualcima i drustvenim promjenama. Koja je njihova uloga? Kako je to posmatrao Platon, a kako Gramsci. Kako i koliko moraju biti angazovani? Sto je to intelektualac uopste - obrazovani covjek ili osoba koja svoje obrazovanje stavlja u funkciju interesa koji prevazilaze iskljucivo licne?

Za pocetak, evo jednog rada mladog beogradskog akademika Kuljica:
Odnos vodećih predstavnika stvaralačke inteligencije prema političkom vođi je važan segment legitimnosti režima i ubedljivosti društvenointegrativne misli. Ova grupa zbog svog prestiža ima krupnu ulogu u stvaranju spontane saglasnosti podvlašćenih. Podrška inteligencije vladarima je duga i tradicionalna. Od antičkih filozofa i carskih intelektualaca u Rimu, preko savetnika i umetnika na feudalnim dvorovima do raznovrsnih oblika intelektualnog angažmana u Novom veku udeo inteligencije u pravdanju režima je različitog stepena: pruža se od gole apologije skromnih „administratora” i popularizatora do originalnih filozofsko - istorijskih apoteza vladarevog učinka (Zenonova pohvala Aleksandra Makedonskog, Volterova slavljenja veka Luja XIV, podrška M. Hajdegera i K. Šmita Hitleru, Đentileovo slavljenje Musolinija itd.). Ni socijalistički vladari se nisu lišavali podrške intelektualaca. Lenjina su podržavali Buharin i Gorki, o Staljinu su pohvalno pisali Leonov, Bloh, Krleža, Đilas i Lukač, a o Titu gotovo svo vodeći jugoslovenski intelektualci. Širina intelektualne podrške nesporno svedoči o prestižu vlasti. Osmišljavajući autoritet vladara intelektualci su unutar zemlje obezbeđivali disciplinu i saglasnost nekih kolebljivih grupa i jačali spontani pristanak masa, a u međunarodnim krugovima stvarali važnu auru demokratije i umnosti režima. Jedva da je potrebno pominjati da ni jedan režim nije bio ravnodušan prema kritici intelektualaca jer je u njoj gledao važno žarište otpora.

citajuci prepisku izmedju Lady i Wawy... pomislih da anketi fali jedan aspekat: da li u CG ima auto cenzure i da li je ona mozda veci problem...

Htio bih da izdvojim ovu pricu u posebni topic - o intelektualcima i drustvenim promjenama. Koja je njihova uloga? Kako je to posmatrao Platon, a kako Gramsci. Kako i koliko moraju biti angazovani? Sto je to intelektualac uopste - obrazovani covjek ili osoba koja svoje obrazovanje stavlja u funkciju interesa koji prevazilaze iskljucivo licne?

Za pocetak, evo jednog rada mladog beogradskog akademika Kuljica:
Odnos vodećih predstavnika stvaralačke inteligencije prema političkom vođi je važan segment legitimnosti režima i ubedljivosti društvenointegrativne misli. Ova grupa zbog svog prestiža ima krupnu ulogu u stvaranju spontane saglasnosti podvlašćenih. Podrška inteligencije vladarima je duga i tradicionalna. Od antičkih filozofa i carskih intelektualaca u Rimu, preko savetnika i umetnika na feudalnim dvorovima do raznovrsnih oblika intelektualnog angažmana u Novom veku udeo inteligencije u pravdanju režima je različitog stepena: pruža se od gole apologije skromnih „administratora” i popularizatora do originalnih filozofsko - istorijskih apoteza vladarevog učinka (Zenonova pohvala Aleksandra Makedonskog, Volterova slavljenja veka Luja XIV, podrška M. Hajdegera i K. Šmita Hitleru, Đentileovo slavljenje Musolinija itd.). Ni socijalistički vladari se nisu lišavali podrške intelektualaca. Lenjina su podržavali Buharin i Gorki, o Staljinu su pohvalno pisali Leonov, Bloh, Krleža, Đilas i Lukač, a o Titu gotovo svo vodeći jugoslovenski intelektualci. Širina intelektualne podrške nesporno svedoči o prestižu vlasti. Osmišljavajući autoritet vladara intelektualci su unutar zemlje obezbeđivali disciplinu i saglasnost nekih kolebljivih grupa i jačali spontani pristanak masa, a u međunarodnim krugovima stvarali važnu auru demokratije i umnosti režima. Jedva da je potrebno pominjati da ni jedan režim nije bio ravnodušan prema kritici intelektualaca jer je u njoj gledao važno žarište otpora.

Istorijski presjek koji je naveden jeste na svom mjestu, ako znamo da bilo koji savremeni primjer mozemo okarakterterisati na bilo koji nachin, onda sve mozemo izvuci i podrzati sa primjerima iz istorije civilizacija i modernog doba. Pitanje svrhe postojanja inteligencije u nekom organizovanom drustvu je opstepoznata i moze se porediti sa bilo kojim sistemom vladavine.
Intelektualac je lichnost i tu pripadnost intelektualcima kao grupi ne igra veliku ulogu. Takodje, mozemo napraviti i podjele u toj sferi procjene intelektualnog rada, a to je veoma naporan postupak i iziskuje kompleknu analizu od uslova stvaranja te lichnosti, okolnosti, povoljnosti ili kvaliteta evolutivnog spiritualno - obrazovnog nivoa sazrijevanja.
osoba koja svoje obrazovanje stavlja u funkciju interesa koji prevazilaze iskljucivo licne?

Intelektualac je licnost koji nije samo obichna retorichko - obrazovana masa, vec onaj ko je to obrazovanje i informacije zna da iskoristi za lichno sazrijevanje i sagledavanje realnosti bez predrasuda, i nikako se ne moze njegova zrelost pripisati masi onih kojima je diploma dovoljna samo radi dokazivanja pripadnosti intelektualnoj manjini.
Dakle, intelektualac kao lichnost je bitan i ima vrijednost samo kao pojedinac. Takav intelektualac svoju moralnu vrijednost i rad ustupa svjesno samo u korist opsteg drustvenog interesa.
Upravo to grupisanje intelektualaca umanjuje kvalitet njihovog pojedinacnog doprinosa, i iza jednog izuzetnog stoji prishiveno previse marginalnih i koristoljubivih titularskih "intelektualaca", sto pokazuje istorija bivse Jugoslavije i proteklih 50 godina.
Podrshka koja se daje nekoj lichnosti koja se bavi politikom ne umanjuje njihov kapacitet i djelo, ali se moze potvrditi kao pravac koji ta lichnost smatra manje stetnim po drustvo.
Ni jedan pravi intelektualac nece uci u politichke vode, osim ako je drustvo u opasnosti.
Oni drugi samo titulashki dokazivi intelektualci najceshce samo iz koristoljubivog interesa ulaze u politichki svijet, zbog brzeg napredovanja u karijeri, novca, nepotizma, sa konstrukcijom svima javno poznate lichnosti i bez profesionalnog kapaciteta da svojim radom postanu priznati.
Politicar je profesionalni izbor i ta se profesija kosi sa bilo kojim radom koji ima etichke kodekse koji su veoma jasni.
Sto se tiche komplotashkih djelovanja tkz. "paralelne vlasti" uz pomoc intelektualne grupe, to je identichno i za opozicione podrzavaoce. Nema razlike. Ali, kao sto rekoh tu je u pitanju samo pomoc u vidu informacija i trazenja chinjenica za ono sto bilo koji politicar zeli proizvesti kao istinu (a chinjenice za sve postoje, samo ih treba pravilno istaci), i u sluzbi za politichku konstrukciju oni sami gube intelektualni identitet. To se dijelom u nashem vremenu moze povezati sa savjetnichkim radom (koji taj politicar koji se nalazi profesionalno u tim vodama, ma kolikog intelektualnog kapaciteta, moze prihvatiti ili odbiti).
Da li to jedna obrazovana i samosvjesna individua moze prihvatiti, i zasto, u kojim to uslovima po drustvo?

Sto se tiche neravnodushnosti prema kritici intelektualaca, to je sasvim razumljivo. Takve grupe "intelektualaca" se mogu chinjenichno degradirati u svakom trenutku, upravo zbog "repova" koji se kache u tim grupama, a nemaju ni jedan kvalitet u svom profesionalnom radu. Logichno, pri aktiviranju kritike od nekih dokazanih imena, politichar ce se povuci i prihvatiti kritiku, jer taj pojedinac ima svoje mjesto kao individualac u tom drustvu.
Kao sto mi intelektualci pravimo razlike medju nama, identichne informacije o kvalitetu tih ljudi imaju i oni (titulashki pripadaju identichno). Zato tu nema mjesta cudjenju, a ni u ponekoj ostroj rijechi od onih koji se profesionalno bave politikom.
Smatram da ce se pravi politicki profesionalac uvijek povuci pred dokazanim identitetom nekog intelektualca, ali isto tako, i uzvratiti prezirom prema nekom ko je titulaski samorepezent intelektualaca, a do tog nivoa je sam dosao preko nechijih statusa i koristoljubivim druzenjem sa nekim dokazanim imenima.
Svrha intelektualca je lichni profesionalni doprinos za evoluiranje drustva u kojem se nalazi, nikako za razgradnju i unistavanje.


p.s.Jedan od tih primjera zloupotrebe vrhunske intelektualno revolucionarne grupe od jednog od njih (koju je spomenuo gingis u jednom tekstu), jeste primjer Kubanske revolucije.
Kubansku revoluciju je konstruisala demokratska partija u chijem sastavu su bili intelektualci i djeca bogatih intelektualaca. Sta se s njima desilo, kako su zavrshili posle revolucije, kako je taj plemeniti poriv preshao u nesto deseto, to je vec druga tema, ili nije?;)

[Da, postoji sistem, postoji drzava, postoje svi segmenti drzave, i sve funkcionishe kao bilo gdje na svijetu. Uvijek je manjina protiv vecine, uvijek su gubitnici puni jeda prema dobitnicima, a uvijek se i ta nemoc plasira kroz vec vidjene fore i fazone optuzbi za diktature i chudesa. Da covjek ne chita pravilno ono sto neko pishe, sigurno bi pomislio da se radi u najmanju ruku o opisu Mjanmara a ne CG.
Posto wawi svoje stavove iznosi nakon konkretnih primjera, mozes li ih opovrgnuti primjerima ili makar svoje stavove obrazloziti konkretnim primjerima, a ne samo rijecima? Sta od svega sto je wawi naveo nije istina?

Evo vam ih Slobode "kojih ima i previše":

IVANOVIĆ: ISTI RUKOPIS, ISTE NAMJERE

- Isti rukopis, ista adresa, iste namjere – to je zaključak kada se uzmu u obzir i ona milionska i ova desetomilionska tužba protiv “Vijesti”, kao najuticajnijeg medija u Crnoj Gori - ocjena je direktora Željka Ivanovića.
On ističe kako mu je “drago što su sada tužbom jedne privatne komapanije i odštetnim zahtjevom od 10 miliona, ogoljene namjere i suština i one milionske tužbe premijera”
- Potvrdilo se ono što smo tvrdili od prvog dana - da se ne radi ni o kakvim duševnim bolovima niti o zaštiti ugleda porodice već o namjeri da se ućutka, ne samo najugledniji medij u Crnoj Gori, već uopšte bilo kakva kritička misao - kaže Ivanović.
Direktor “Vijesti” ističe kako “problem, međutim, nije samo u tome kako bi rekao jedan režimski propagandista, što pojedini političari (ili firme) pokušavaju da ućutkaju ili ugase jedan medij”.
-Problem je to što u tome imaju svesrdnu pomoć “nezavisnog” sudstva koje uredno procesuira sve te tužbe protiv medija, koliko god one bile besmislene i neutemeljene. Ali to je naša stvarnost, s jedne strane nam obećavaju blagostanje i ulazak u EU, a s druge strane formiraju demokratski ambijent koji je po nalazima relevantnih međunarodnih organizacija na nivou Istočnog Timora i Mongolije - zaključio je Ivanović

Slow loše je ovo što si podijelio temu, priča se razvodnila, ipak je bolje da se držimo jednog suštinskog i bitnijeg problema, a ne da idemo u više manjih i zako zaboravimo kuda smo pošli.

Upravo to grupisanje intelektualaca umanjuje kvalitet njihovog pojedinacnog doprinosa
S ovim se mogu sloziti, iako se ne smije zanemariti sinergija takvog umrezavanja - pogotovo ako se okupe oko vema jasnog i drutveno korisnog cilja, koji iziskuje angazovanje onih kapaciteta koji pocivaju iskljucivo u tom miljeu. Stoga se postavlja i pitanje...
Ni jedan pravi intelektualac nece uci u politichke vode, osim ako je drustvo u opasnosti.
... o kakvim sve opasnostima pricamo i da li je Crna Gora u nekoj od takvih opasnosti koja iziskuju umrezavanja intelektualaca?

Slow loše je ovo što si podijelio temu, priča se razvodnila, ipak je bolje da se držimo jednog suštinskog i bitnijeg problema, a ne da idemo u više manjih i zako zaboravimo kuda smo pošli.
S obzirom da je ovo vec druga sugestija u tom pravcu, mogu samo da konstatujem: Vox populi, vox Dei

PS: Ubuduce mi ovakve kritike salji na PM, jer mi ovako urusavas autoritet :D :D :D :D :D

A vas moderator apeluje da se fokusirate na temu, a ne na licna preskakanja :)
Sto se mene tice, dovoljno sam napisala u tom kontekstu da ce svima biti jasno zasto ce biti ignorisani ako mi se obrate na bilo koji slican nevaspitan nacin.

Lady,

S ovim se mogu sloziti, iako se ne smije zanemariti sinergija takvog umrezavanja - pogotovo ako se okupe oko vema jasnog i drutveno korisnog cilja, koji iziskuje angazovanje onih kapaciteta koji pocivaju iskljucivo u tom miljeu. Stoga se postavlja i pitanje...

Drustveno korisni cilj je samo razvitak, nikako rushenje. Drustveno korisni cilj svakog intelektualca jeste da sam doprinese tom drustvu svojim intelektualnim kapacitetom u profesiji kojom se bavi, kao i vrhunskim etichkim normama kojim ce pokazati vrijednost svog postojanja. Biranjem sopstvenog okruzenja po najboljem (i boljih od sebe), a ne iz marginalnih grupa duhovno-intelektualnih reprezenata, sve sa svrhom da bi sebi zakljuchao tron - "prvi u masi nedokazanih lichnosti".


... o kakvim sve opasnostima pricamo i da li je Crna Gora u nekoj od takvih opasnosti koja iziskuju umrezavanja intelektualaca?

Kada kazem "opasnosti za drustvo" mislim na nekontrolisano djelovanje politicara u vodama za koje nijesu struchni. Ono sto mi smeta od svojih kolega u CG, smeta mi i kod svih onih koji se slichno povlace pred nekim uobichajeno nebuloznim idejama politichara. Smatram da tu postoji intelektualni promashaj, neodgovornost, kao mozda i nesvjesnost da tim svojim precutkivanjem i povlachenjem degradiraju prvo svoju struchnost, a zatim nanose ogromnu stetu za opshti drustveni interes.
Svaki profesionalni politicar ce na struchno objashnjenje i kritiku povuci svoje zelje i time se intelektualnim i etichkim vrijednostima kontrolishe bilo koja vlast.
Kao sto vec rekoh, opste okupljanje intelektualaca za bilo koju akciju, koji postoje kao dezurni analitichari i kritichari svega na svijetu, nemaju moju podrshku, jer se time pokazuju kao manje vrijedni u onim profesionalnim vodama za koje su duzni ostaviti traga.
Ko zeli uci u politichke vode, treba da se pokaze kao politichki profesionalac, a nikako da se krije iza titula "grupe" intelektualaca i da ne djeluje, ono, sve bi - a ne mogu. To je ipak davno prevazidjena tehnika komunistichkog rezima gdje su oni grupisani sa samododijeljenim zaslugama bili pokriveni, a sada, eto, ne trude se ni da se pokriju.:)

Sto se mene tice, dovoljno sam napisala u tom kontekstu da ce svima biti jasno zasto ce biti ignorisani ako mi se obrate na bilo koji slican nevaspitan nacin.

Drustveno korisni cilj je samo razvitak, nikako rushenje. Drustveno korisni cilj svakog intelektualca jeste da sam doprinese tom drustvu svojim intelektualnim kapacitetom u profesiji kojom se bavi, kao i vrhunskim etichkim normama kojim ce pokazati vrijednost svog postojanja. Biranjem sopstvenog okruzenja po najboljem (i boljih od sebe), a ne iz marginalnih duhovno-intelektualnih reprezenata, da bi sebi zakljuchao tron - "prvi u masi nedokazanih lichnosti".


Da li bi mogli reci da u CG postoji Sloboda izražavanja kada:
1.-Je ubijen jedan od najvećih kritičara vladajućeg režima (nemojte samo reci da ga je ubio neko jer mu mije vratio 100eura ili slično, jer to su priče za malu djeci pred spavanje)?
2.-Ubice nisu osuđene a nalogodavci nijesu pronađeni,a prošle su godine?
3.-Ne postoje čak ni osumnjičeni nalogodavci?
4.Je prebijen Jevrem Brković autor kontroverzne knjige "Ljubavnik Duklje" (tu su glavni junaci Miles i Veliki Medved :xmas143:) a njegov telohranitelj ubijen?
5.Za zločin iz tačke 4 nisu nađeni ni nalogodavci ni počinitelji?
6.Je prebijen vlasnik Vijesti i to baš na dan obilježavanja godišnjice rada ovog dnevnika?
7.Počinitelji i nalogodavci zločina iz tačke 6 nisu uhvaćeni?
8.Sve Evropske i Svjetske institucije kako i istraživač kršenja ljudskih prava Zeković se slažu da slobode(ljudske medijske...) kakva bi trebale da postoji u CG nema? N E M A.
9.Je profesoru Popoviću kao slobodnom intelektualcu upućeno prijeteće pismo a autor nije pronađen?
10. I deseto ali ne i najmanje sramno: Kakva je to zemlja koja poštuje slobode i zakone kada njen premijer na konto tačke 9. kaže "To nije ništa, i ja dobijam puno prijetećiš pisama pa ne tražim da me brani Nato."
(ima još mnogo toga al ne mogu više da kuckam, proteglo bi se čitavu noć :) )


Baše visočanstvo, presvetla i jedina LadyDaytona najponiznije molim sa šlagom da me udostojite vaše milosti i pažnje koju ne zaslužujem i izdvojite malo vašeg božanskog vremena za jednog običnog smrtnika i odgovorite na data pitanja.

trenutni premijer Milo Đukanović, povodom anonimnog pisma poslatog profesoru Milanu Popovicu (9.maj, tvcg)

“Pravo da vam kažem, to ne komentarišem niti imam potrebu za komentarom. Dana nema da ne dobijem takva pisma. Niti se obraćam Savjetu bezbjednosti, niti zahtijevam podizanje NATO trupa da me od toga štite. Bilo bi idealno kada bismo imali takav nivo demokratske kulture da kao javne ličnosti to možemo izbjeći. Nažalost, nije tako, kao što znamo. Učimo se demokratiji. Prema tome, ovo će biti neki od bezazlenih simbola porođajnih muka demokratije u Crnoj Gori i na Balkanu. Tome ne pridajem previše važnosti, jer nijesam pridavao važnosti ni kada sam sam dobijao i kada svakodnevno dobijam takva pisma. Ako želimo da budemo javne ličnosti moramo se navikavati na to da ima naših neistomišljenika sa različitim nivoom demokratske kondicije, političke kulture, koji će reagovati na različite načine. Sve dok to bitnije ne ugrožava integritet svake ličnosti u Crnoj Gori, ja ne vidim da tome treba pridavati neku posebnu pažnju“

Tema intelektualci u CG..i ovo oko slobode govora, za mene nema nikakve bliskosti. Potpuno dvije razlichite teme.
Intelektualac je kao individua slobodan onoliko koliko slobode zeli sebi da dozvoli, a masa koja to nije trazi odobrenje za slobode koje bi oni htjeli.
Kako sam vec rekla u prvom postu, sloboda na mishljenje ne daje pravo na neodgovornost za izrazavanje tog mishljenja.
Svako ima pravo da misli sta hoce, ali u saopstavanju tog mishljenja mora da zna da za svaku rijech snosi odgovornost za istinitost navedenog ali i za klevetanje.
Kako je princip demokratije - vlast izabrana od vecine, i kako vlast mora nositi vrijednosti te vecine, onda i manjina mora da se pokorava pravilima vecine.
Sve ostalo je obichna anarhija, a do vlasti, spekulisanje sa bilo kakvim info u Makjavelistichkoj borbi za dostizanje cilja - vecinskog izbora i vladanja manjinom.
Sve nedokazane optuzbe do dostavljanja chinjenica, ne piju vodu i ne predstavljaju nista osim - spekulacije.

A shto ce chovjek ,poshteno zbori :)

Sto se tiche komentara g. Mila Djukanovica u vezi sa tim samonametnutim 'sluchajem'...Zamjeram mu sto je uopste dozvolio da tako nesto komentarishe. G. Mesic je na takve pokusaje uplitanja irelevantnih "sluchajeva" iz CRO gospodarstva veoma lako ocjenjivao kao "autosenzacionalizam" nekih pojedinaca, i kao nesto totalno irelevantno a neozbiljno za nivo premijera drzave.
Ali, nismo svi isti i nemamo svi iste stavove, pa je to i ocigledno sa tim spustanjem na nivo objashnjavanja, da li neko dobija anonimne pozive nekog isfrustriranog tipa upucenih josh isfrustriranijem i uplashenom tipu, a "sjutra" ce ga pitati da li se neko razveo iz ovog ili onog razloga, dobio batine zbog zene, ili zbog nerazmirenog duga....
Totalno beznachajno u poredjenju sa ozbiljnim odgovornostima jednog premijera drzave. Uostalom, nije izabran da tumaci takve gluposti vec za ozbiljne zdrave evolutivne promjene u bitnim opstedrustvenim interesima drzave.

Sto se tiche komentara g. Mila Djukanovica u vezi sa tim samonametnutim 'sluchajem'...Zamjeram mu sto je uopste dozvolio da tako nesto komentarishe. G. Mesic je na takve pokusaje uplitanja irelevantnih "sluchajeva" iz CRO gospodarstva veoma lako ocjenjivao kao "autosenzacionalizam" nekih pojedinaca, i kao nesto totalno irelevantno a neozbiljno za nivo premijera drzave.
Ali, nismo svi isti i nemamo svi iste stavove, pa je to i ocigledno sa tim spustanjem na nivo objashnjavanja, da li neko dobija anonimne pozive nekog isfrustriranog tipa upucenih josh isfrustriranijem i uplashenom tipu, a "sjutra" ce ga pitati da li se neko razveo iz ovog ili onog razloga, dobio batine zbog zene, ili zbog nerazmirenog duga....
Totalno beznachajno u poredjenju sa ozbiljnim odgovornostima jednog premijera drzave. Uostalom, nije izabran da tumaci takve gluposti vec za ozbiljne zdrave evolutivne promjene u bitnim opstedrustvenim interesima drzave.

Nesaglasan. Prozvan je, direktno ili indirektno, on i njegova partija. I treba da odgovara. Status nedodirljivih se u prošlih 20ak godina i sticao neodgovaranjem na pitanja koja su navodno ispod nivoa određene funkcije.
A to kako je on odgovorio je u njegovom prepoznatljivom stilu - možda tako odgovara zato što taj stil većina glasača voli, ili ga većina glasača voli zbog takvog njegov stila...

Drustveno korisni cilj je samo razvitak, nikako rushenje. Drustveno korisni cilj svakog intelektualca jeste da sam doprinese tom drustvu svojim intelektualnim kapacitetom u profesiji kojom se bavi, kao i vrhunskim etichkim normama kojim ce pokazati vrijednost svog postojanja. Biranjem sopstvenog okruzenja po najboljem (i boljih od sebe), a ne iz marginalnih grupa duhovno-intelektualnih reprezenata, sve sa svrhom da bi sebi zakljuchao tron - "prvi u masi nedokazanih lichnosti".
A da li je kritika jednog intelektulca na racun drustvene atmosfere, funkcionisanja drustvenih institucija i sl, kao i ukazivanje na odgovarajuci model i pruzanje smjernica koje bi dovele do priblizavanja tom modelu - nesto sto se moze smatrati - drustvenim doprinosom?
Furthermore, ako ovdje govorimo o jednom sociologu, kao sto je MIlan Popovic - da li se njegova kritika drustvene prakse u CG - moze tako posmatrati?

Svaki profesionalni politicar ce na struchno objashnjenje i kritiku povuci svoje zelje i time se intelektualnim i etichkim vrijednostima kontrolishe bilo koja vlast.
Hm - u atmosferi u kojoj se kvalitet argumenata uzima kao presudjujuci faktor - tvoja opaska je svakako tacna.
Ali u sredini u kojoj je mnogo bitnija zaledjina govornika, negoli kvalitet argumenata, a da ne pominjem krupnije politicko-ekonomske interese odredjene manjine koji cesto nadilaze interese vecine - to tesko ide tako...
O publici, koja ipak na kraju presudjuje svojim glasovima i podrskom nacinu upravljanja drzavom i vezanim argumentima - mislim da ona uopste nije prepoznala kvalitet argumenata kao neki kriterij. U ovim krajevima emotio nikad nije bio ugrozen od ratio revolucija...

Kao sto vec rekoh, opste okupljanje intelektualaca za bilo koju akciju, koji postoje kao dezurni analitichari i kritichari svega na svijetu, nemaju moju podrshku, jer se time pokazuju kao manje vrijedni u onim profesionalnim vodama za koje su duzni ostaviti traga.

Za bilo koju akciju - slazem se. Ali gdje je granica? U drustvu u kojem politicke partije obesmisle maltene sve cega se dotaknu, u kojem mediji jos uvijek vode svoje interesdzijske politike - cesto dodjemo do situacije da nema ko da progovori ono sto treba da se prozbori. I zar onda nije duznost intelektualca da ispuni taj prazni prostor? I to na kvalitetan nacin, dajuci tezinu svemu tome?

Ko zeli uci u politichke vode, treba da se pokaze kao politichki profesionalac, a nikako da se krije iza titula "grupe" intelektualaca i da ne djeluje, ono, sve bi - a ne mogu. To je ipak davno prevazidjena tehnika komunistichkog rezima gdje su oni grupisani sa samododijeljenim zaslugama bili pokriveni, a sada, eto, ne trude se ni da se pokriju.:)
Sa ovim sam cool. Mada je ovo ipak vise kritika onim intelektualcima koji svoj politicki angazman kriju iza nekih drugih grupa
;)

A da li je kritika jednog intelektulca na racun drustvene atmosfere, funkcionisanja drustvenih institucija i sl, kao i ukazivanje na odgovarajuci model i pruzanje smjernica koje bi dovele do priblizavanja tom modelu - nesto sto se moze smatrati - drustvenim doprinosom?

Ukazivanje na odgovarajuci model? Kome odgovarajuci? Zar se tu ne mijeshaju politichki planovi i sociologija kao naucno istrazivachki rad? To profesionalno nema veze jedno s drugim, sem u iznimkama kad sociolog svojim profesionalnim radom zasluzuje mjesto "kritichara" u naucnom smislu, nikako u politichkom djelovanju.
Zato postoji nauka, uchenje i prenosenje zdravih stavova i odnosa za drustvo onima koji ce sjutra da budu ukljucheni. To je osnovni drustveni doprinos jednog profesora, a svoj profesionalni uchinak iz drugih oblasti - drugi doprinos. Nikako ne mozemo narodu pruzati politichare za izbor, a da te politichare usmjeravaju oni koji se ne bave politikom, nego iz pozadine vikom skrecu na svoju vodenicu i samo njima odgovarajuci model.
Naucni radnik svojom nekorumpiranom karijerom i svojim prof. zaslugama moze samo ulaskom u politiku pokusati nesto slichno. Ostalo, sa dobrim zaledjem i zagarantovanom karijerom a usput "ne ovamo - ne tamo"(nesto slichno kad njezni komsija prisustvuje izgradnji kuce gdje svako zasukao rukave i radi, a on lagano sa kaficom i chitajuci novine, skrene na trenutak paznju, pa 'pripomaze' govorancijom).

Furthermore, ako ovdje govorimo o jednom sociologu, kao sto je MIlan Popovic - da li se njegova kritika drustvene prakse u CG - moze tako posmatrati?
Da me pogresno ne shvatish, ja sam prvi put za tog gospodina chula - procitala, prije dva dana u vezi sa nekim 'anonimnim' pismom, tako da o njemu kao nekom "poznatijem" sociologu zaista nemam pojma.
Mogla bih zapitati, ako si ga vec spomenuo, koliko je generacija taj profesor izveo i kakav su doprinos dale sve te generacije koje je on svojim smjernicama uveo u drustvo?
Da li je mnogo sto -sta, sto se deshava u drustvenom sektoru plod njegovog rada i profesionalizma, ili....Nije?



Hm - u atmosferi u kojoj se kvalitet argumenata uzima kao presudjujuci faktor - tvoja opaska je svakako tacna.
Ali u sredini u kojoj je mnogo bitnija zaledjina govornika, negoli kvalitet argumenata, a da ne pominjem krupnije politicko-ekonomske interese odredjene manjine koji cesto nadilaze interese vecine - to tesko ide tako...
O publici, koja ipak na kraju presudjuje svojim glasovima i podrskom nacinu upravljanja drzavom i vezanim argumentima - mislim da ona uopste nije prepoznala kvalitet argumenata kao neki kriterij. U ovim krajevima emotio nikad nije bio ugrozen od ratio revolucija...

Kao sto sam kazesh intelektualci su uvijek manjina u bilo kojem drustvu na svijetu, i kako onda ocekivati od "publike" grupe neobrazovanih, oholih, i bahatih neko razumijevanje na istom nivou?:)
Ocekujesh od nekog koga ne zanima ni sopstvena buducnost zanimanje za opste dobro?
Zato sam naglasila da intelektualac djeluje samostalno, svojim imenom, svojim radom i sa svojom lichnoscu kao korektor i dokaz evolucije tog drustva. Ne znam otkad to intelektualci ocekuju podrshku od onih koji nemaju blage veze o mnogo chemu?
Sve ostalo o chemu govorish u vezi sa zaledjinom, smjernicama, modelima i komplotstvom je nesto sto je u sluzbi politichara profesionalca, nikad u sluzbi amatera, pa bili oni titularno intelektualci na kvadrat.:)


Za bilo koju akciju - slazem se. Ali gdje je granica? U drustvu u kojem politicke partije obesmisle maltene sve cega se dotaknu, u kojem mediji jos uvijek vode svoje interesdzijske politike - cesto dodjemo do situacije da nema ko da progovori ono sto treba da se prozbori. I zar onda nije duznost intelektualca da ispuni taj prazni prostor? I to na kvalitetan nacin, dajuci tezinu svemu tome?

Intelektualci moraju da postuju volju i izbor vecine u opstem drustvenom sistemu, a kako ce se svojim profesionalizmom dokazivati u svojim sferama - to je vec intelektualna borba za promjene normi kvaliteta u drustvu.
Ukoliko narod demokratski - vecinom izabere bilo koga od ponudjenih, intelektualac moze da reaguje samo u sferama koje su u vezi sa njegovom strukom, ali da izigravaju koordinatore dok zauzimaju funkcije koje nemaju veze sa politikom...E, to je sasvim druga pricha i nikako ne podrzavam takvo djelovanje.

Sa ovim sam cool. Mada je ovo ipak vise kritika onim intelektualcima koji svoj politicki angazman kriju iza nekih drugih grupa
;)

Svaki pojedinac ima pravo da zastupa onu politichku opciju koja mu odgovara. To je opste pravo gradjanina i tu ocjenjivati nekog licemjerom, poslusnikom,pripadnikom grupa, i ko zna kako, zato sto bira nekog ko nije po nechijoj (pa i manjinskoj) volji, nije u redu i niko na to nema pravo. Razlog za izbor opcije zastupanja ima svako, pa bio on intelektualac ili neobrazovan gradjanin. Ukoliko u CG to kriju, to je takodje pravo jer su glasanja zagarantovane tajnosti, ne vidim tu nikakav problem.
Ali, ako to grupisanje ima za cilj stvaranje marionetske politichke scene djelovanjem iz amfiteatra, protiv demokratski izabrane vlasti od strane vecine, to je vec nesto drugo i apsolutno nema veze sa demokratijom.
Jedini problem koji ja primjecujem kod onih koji bi trebalo da budu vishe struchni, a manje politichki "inverzivni", ako to nije njihov pravi prof. poziv. Kako laike u profesijama lako mogu iskljuchiti, tako bi trebali sagledati i sebe dok se bave nechim sto nije njihova struka. Veoma lako za diskreditovanje i ne razumijem sta ce im to.

Tema intelektualci u CG..i ovo oko slobode govora, za mene nema nikakve bliskosti. Potpuno dvije razlichite teme.

hmmm, da li su razlicite teme? ili je su to 2 najpribliznije teme koje trenutno postoje kod nas?
da li gospodja dejtona koja se uporno izdaje za intelektualku (mada je totalno nebitno sto je ko, vec kakav stav iznosi odje na forumu) moze da govori u ime cg intelektualaca? pa, moje misljenje da ne moze. prije moze, naprimjer slowepoke, koji ne zmuri na desavanja oko sebe, a intelektualac po definiciji ima proaktivnu ulogu u svakom drustvu.
ako, kao sto rece balsa brkovic u zadnjoj kolumni, neko zmuri, ili se pravi da ne vidi o cemu se radi oko njega, i zmuri na sprecavanje slobode govora(i ne samo to), da li je i on odgovoran za to sprecavanje, i sve sto proizilazi iz toga? da li snosi dio krivice, tj. da li ima grizu savjesti ukoliko to gusenje slobode govora dovede do npr. ubistva duska jovanovica, prebijanja jevrema brkovica, ili zeljka ivanovica?
da li ta gospoda intelektualci, (kao elita svakog drustva) onda u tom slucaju, koji su ili cutali ove 20 godina o zatiranju slobode misli i govora ili aktivno ucestvovali u gusenju, da li su onda i jednostavno - saucesnici u zlocinu?
da li osjecaju grizu savjesti, i da li pokusavaju, ili ce pokusavati da aboliraju sebe za precutane jasne ljudske stavove, ili za dosljedno izgovorenu poltronstinu?

“Pravo da vam kažem, to ne komentarišem niti imam potrebu za komentarom.Dana nema da ne dobijem takva pisma. Niti se obraćam Savjetu bezbjednosti,niti zahtijevam podizanje NATO trupa da me od toga štite. Bilo bi idealno kada bismo imali takav nivo demokratske kulture da kao javne ličnosti to možemo izbjeći. Nažalost, nije tako, kao što znamo. Učimo se demokratiji. Prema tome, ovo će biti neki od bezazlenih simbola porođajnih muka demokratije u Crnoj Gori i na Balkanu. Tome ne pridajem previše važnosti, jer nijesam pridavao važnosti ni kada sam sam dobijao i kada svakodnevno dobijam takva pisma. Ako želimo da budemo javne ličnosti moramo se navikavati na to da ima naših neistomišljenika sa različitim nivoom demokratske kondicije, političke kulture, koji će reagovati na različite načine. Sve dok to bitnije ne ugrožava integritet svake ličnosti u Crnoj Gori, ja ne vidim da tome treba pridavati neku posebnu pažnju“
TRENUTNI PREMIJER, M.DJ.

REAGOVANJE DALIBORKE ULJAREVIC NA IZJAVU TRENUTNOG PREMIJERA DJUKANOVICA O ANONIMNOM PISMU PROFESORU POPOVICU:

"Ova Đukanovićeva izjava predstavlja skandalozno neodgovoran odnos jednog visokog funkcionera prema društvu kojem pripada i državi kojom bi trebao da upravlja zarad opšteg dobra. A savjet da 'javne ličnosti treba da se naviknu da imaju neistomišljenike' bi se mogao početi primjenjivati prvo od sebe jer upravo je on kroz partiju kojom vlada istog Milana Popovića i druge koji su odbili da prihvate paralelnu stvarnost koju nam kreira i, novu istoriju koju nam želi imputirati nazvao 'sramotnim, isfrustriranim, neostvarenim' itd., što je dio rječnika i kreatora anonimnog pisma prof. Popoviću. Profesor Popović svojim radom i javnim nastupima dokazuje da u Crnoj Gori ima građanske hrabrosti, da građanska neposlušnost nije nestala i da kultura otpora ima smisla. Udar na njegovo lično dostajanstvo i integritet ne može ni na koji način biti opravdan. Posebno ne od onog koji kontroliše institucije sistema, koji ima brojno lično obezbjeđenje i sve mehanizme zaštite, ali nažalost ne i osjećaj za granice moći i arogancije”.

Slobode nema u temeljima društva

NIKOLAIDIS O PRITISCIMA VLASTI I OPOZICIJE NA MEDIJE

Podgorica (MINA) - Medijska i sloboda govora u Crnoj Gori ne tretiraju se kao neotuđivo pravo, temelj demokratije i civilizacijsko dostignuće koje ne smije biti ugroženo, već kao sredstvo političke borbe i pritiska, smatra novinar i književnik Andrej Nikolaidis.

On je ocijenio da su mediji u Crnoj Gori, samo za vrijeme NATO intervencije i režima Slobodana Miloševića, bili izloženi pritisku kao što je to sada slučaj, ali da »tada nije bilo tužbi od deset miliona EUR«.

Nikolaidis je rekao da je u vrijeme Miloševića u pritisku na medije, prvenstveno preko Sedmog bataljona, više nego aktivno učestvovao dobar dio današnje opozicije. “Vlast je tada branila medije”.

“To nam govori nešto važno i opasno - da se u Crnoj Gori medijska i sloboda govora ne tretiraju kao neotuđivo pravo, temelj demokratije i civilizacijsko dostignuće koje ne smije biti ugroženo, već kao sredstvo političke borbe i pritiska”, rekao je Nikolaidis agenciji MINA.

Prema njegovim riječima, političke opcije, zavisno od procjene šta im je korisno, opredjeljuju se za ili protiv tih sloboda.

“Upravo zato su ovakvi pritisci mogući, jer Crna Gora, posebno njena politička elita, i u poziciji i u opoziciji, nije na civilizacijskom stupnju na kojem su te pojave nezamislive”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, “u temelju crnogorskog društva nije sloboda, već nesloboda”. “Sloboda je ovdje eksces”.


Nikolaidis je ocijenio da je presuda Višeg suda da on i nedjeljnik Monitor treba da plate 12 hiljada eura reditelju Emiru Kusturici na ime “pretrpljenih duševnih bolova” zbog teksta “Dželatov Šegrt”, dosta uticala i može uticati na nove i slične sudske postupke protiv novinara u Crnoj Gori.

»Sa druge strane, jasnom i glasnom reakcijom, mojom i Monitorovom, izraženim nemirenjem sa takvom presudom i jezivim posljedicama koje ona ima po slobodu govora u Crnoj Gori, željeli smo staviti do znanja da stvar neće proći glatko, ćutke, i svakako ne bez posljedica po one koji učestvuju u šemi pritiska na medije kroz instrumentalizaciju sudstva«, poručio je Nikolaidis.

On je rekao da je zbog prirode Kusturičinog političkog angažmana i činjenice da je opštepoznat, kao i da ni Monitor ni on nijesu »baš nepoznati«, presuda i van granica Crne Gore izazvala gnušanje.

»Mi smo se odbranili, ali se bojim da je presudom ipak poslata prijeteća poruka, i da je ona stigla do onih kojima je namijenjena«, smatra Nikolaidis.

On je podsjetio da su reagovali P.E.N. centri i brojne javne ličnosti, građani Bosne i Hercegovine.

»Ali da li će reagovati opet, zbog mene ili nekog drugog? Strategije iscrpljivanja tu daju rezultate - represivni aparat često ima više kondicije od onih koji mu se odupiru«, kazao je on.

Upitan da li smatra da se presudom Monitoru, kao i sličnim pokušava »ugušiti« sloboda govora i istraživačkog nezavisnog novinarstva, Nikolaidis je rekao da je tekst za koji je osuđen satirički, ali da je poruka tim jasnija.

»Ako se osuđuje satira zasnovana na činjenicama koje svi znaju, kako će tek brutalno biti kažnjeni oni koji pronađu i objave nove, kompromitujuće činjenice o nosiocima moći i ljudima pod njihovom sudskom zaštitom«, rekao je Nikolaidis.

On smatra da to da li će sloboda govora u Crnoj Gori biti ugašena zavisi od toga koliko će dugo Evropska unija i Sjedinjene Američke Države to tolerisati. »Pobijedi li u Srbiji Boris Tadić, neće dugo. Dobiju li radikali i Vojislav Koštunica – u tom slučaju, bojim se, hoće«.

“Čak i ako se nešto ne smije reći, to ne znači da nije zapamćeno. U pitanju je naivan pokušaj, jer ti ljudi očito ne razumiju osnovnu stvar - ma kako čvrsto kontrolisali društvo, istorijsku istinu o njima ne određuju oni, niti se ona određuje ovdje i sada”, rekao je on.

“Ona će se određivati u budućnosti, onda kada oni više ne budu imali moć i represivni aparat kojim sada kontrolišu sliku o sebi. Određivaće se u prostoru i vremenu iza njih – a to jeste i ostaće van njihove kontrole”, poručio je Nikolaidis.

Presuda

Piše: Balša Brković
Crnogorski premijer je pronašao odista originalan način za rješavanje socijalnih problema.

Ljude koji ga kritikuju tuži, sudovi presuđuju, a on dodijeljeni novac za duševne boli preusmjerava u pomoć za socijalne probleme. Drugim riječima - novcem svojih kritičara premijer kani ublažavati posljedice sopstvenog djelovanja. Budući da socijalni problemi u Crnoj Gori ne nastaju na Madagaskaru, niti zbog djelovanja premijerovih kritičara i oponenata, već zbog djelovanja vlasti. A on je vlast. Savršen krug - njegova politika napravi sirotinju, vi ga kritikujete, a onda mu isplatite novac koji on, kao postmoderna verzija Robina Huda, prosljeđuje sirotinji. Tako da i vi kao kritičari, milošću premijerske mudrosti, pomažete smanjenje bijede i siromaštva u Crnoj Gori. Valjda je to ta - konstruktivna kritika. Ako ima pravde - za ovo se dobija Nobelova nagrada za ekonomiju. Kad je za ono dobio potrvrdu o svjetskoj dimenziji svog humanizma, za ovo bi morao da ode po plaketu u Stokholm.

S druge strane, ovakva situacija nije nimalo jednostavna ni za domaće sudstvo. Recimo, ako ste vi sudija koji vjeruje da premijeru ne bi trebalo isplatiti nikakvu odštetu (opterećeni ste sumnjivim mitovima o slobodi izražavanja i kritikovanja), ili, pak, vjerujete da su njegovi zahtjevi pretjerani, onda morate izgledati, ne samo drugima, već i samima sebi, kao neki loš čovjek, moralna ništica i sramotnik, koji, eto, neće da pomogne da se razrješavaju brojni crnogorski socijalni problemi. Pošten sudija, voljan socijalnoj pravdi, čak bi trebalo da razreže duplo više nego što traži premijer u odštetnom zahtjevu: kad je za sirotinju ne treba žaliti. Posebno ne tuđe pare.

Kada je već riječ o sudijama, onaj koji je presudio u korist „prijatnog doživljaja" za premijera - čovjek je „sirotinjska majka", nema što, mora da noću obilazi okolinu Podgorice i osluškuje spava li mirno naša sirotinja - odlučio je da se, pored pravnog, upusti i u sud istorije, odnosno presuđivanje istoriji. Pa je donio odluku da je Milo uspješan i odgovoran premijer - bez izvođenja ikavih dokaza. (Za koga je sudija O. glasao, da mi je znati?) Ili ga je ponijela dobročiniteljska dimenzija crnogorskog premijera, pa se jednostavno - zanio. To je jače od njega.

To, da sudija u presudi izriče političke ocjene koje obično pripadaju ili stručnoj javnosti ili istoriji, nov je momenat u istoriji pravosuđa. Iskreno, ne vjerujem da su sudovi čak i u Brežnjevljevom SSSR-u tako nešto radili.

Moram priznati da me u cijelom ovom galimatijasu oko presude Željku Ivanoviću i „Vijestima" po tužbi premijera Đukanovića, zanima još jedan zanimljiv detalj. Naime, kako sam shvatio, zakonom je zabranjeno izvrgavati ruglu i sprdati se političarima koji obavljaju državne funkcije. O.K., to je jasno. I, valjda važi za sve građane. Niko, dakle, ne smije brukati političara na funkciji, jer, sud ima obavezu da reaguje. Ali, da li sud ima obavezu da reaguje i kada to čine sami političari: kada eksplicitno, svojim činjenjem ili nečinjenjem, izvrgavaju ruglu funkciju na kojoj se nalaze. Takvih primjera ima dosta kroz cijelu političku istoriju, ne samo kroz našu neveselu svakodnevicu. Zbilja, kako tu reagovati? Da li možda građanin prvo treba da podnese tužbu - ili sud mora, po službenoj dužnosti, učiniti nešto. Ko će ga znati...

Dakle, jasno je: za rješavanje socijalnih problema smiješi mu se - Nobel iz ekonomije.

Mada, ni u konkurenciji za fiziku ne bi bio bez šansi. Dok svijet iščekuje informacije iz Švajcarske i CERN-a, hoće li se gigantskim eksperimentom, bez presedana u ljudskoj istoriji doći do Hiksovog bozona (tzv. božje čestice), ili vještačke mini - crne rupe, naš premijer je već napravio - vještačku crnu rupu. Od čitave jedne zemlje, doduše. A za takvo postignuće i Nobel je malo.

Stojović pretučen u svom stanu
POZNATI SPORTSKI NOVINAR, KOJI JE U “INSAJDERU” B 92 GOVORIO O FUDBALSKOJ MAFIJI, NAPADNUT U BARU

Podgorica – Poznati sportski novinar Mladen Stojović, pod za sada nerazjašnjenim okolnostima, napadnut je u svom stanu u Baru, nakon čega je sa brojnim povredama glave i tijela primljen u bolnicu.
Stojoviću je polomljena donja i gornja vilica, korijen zuba, povrijeđena jagodična kost, a ima brojne modrice i ogrebotine oko očiju, na nosu, laktovima, ramenu i koljenima…
Nekadašnji dugogodišnji novinar “Vijesti”, koji je nedavno u serijalu TV B92 “Insajder” govorio o fudbalskoj mafiji, napadnut je u petak veče oko 22.20 časova dok je u svom stanu sjedio za kompjuterom i čatovao sa prijateljicom iz Beograda.
- Osjetio sam jak bol i izgubio svijest. Prvo čega se sjećam je kada su me dovezli u bolnicu, gdje sam počeo da shvatam šta mi se dogodilo – ispričao je sinoć “Vijestima” Stojović iz bolničke postelje.
Povrijeđeni Stojović došao je svijesti oko 23.20 kada je telefonom pozvao sestru Danijelu i jedva uspio da joj saopšti da krvav i ošamućen leži na trosjedu dnevne sobe.
- Ne sjećam se ni da sam razgovarao sa njom, već mi je to ona kasnije prepričala - rekao je Stojović.
Njegova sestra pozvala je Hitnu pomoć, koja je oko ponoći okrvavljenog Stojovića prebacila u barsku Opštu bolnicu, gdje su ljekari iste noći posumnjali da “povrede nijesu mogle nastati prilikom pada”, a potom je u misteriju uključena i policija.
Sagovornik “Vijesti” iz barske policije saopštio je da dosadašnja istraga ukazuje da je Stojović, najvjerovatnije, napadnut u stanu i da su mu povrede, između ostalog, nanijete i oštrim predmetom.
- Obavljen je uviđaj u stanu u Baru, uzeli smo od Stojovića izjavu, ali sve što smo saznali je premalo da bismo došli do nečeg konkretnog. Mnogo nam ne koristi njegova priča, jer se Stojović gotovo ničega i ne sjeća – rečeno je sinoć “Vijestima” u policiji.
Tokom specijalističkog pregleda, ljekari su otkrili ubod malo širi od igle na obrazu, za koji je u izvještaju navedeno, da je nastao “pod nejasnim okolnostima”.
- Prilikom uboda polomljen je i korijen zuba - konstatovano je u specijalističkom izvještaju.
Poznati sportski novinar oporavlja se u bolnici, gdje bi narednih dana trebalo da bude operisan.
Čitav događaj izaziva posebnu pažnju zbog činjenice da je Mladen Stojović bio jedan od sagovornika u emisiji ''Insajder'' TV B92, u kojoj je svjedočio o namještanju utakmica i uticaju podzemlja na domaći fudbal.
Odgovarajući na pitanja novinara, Stojović je u serijalu “Pravila igre” pominjao i imena osoba koje su tokom devedesetih bile na čelu fudbalskog kluba “Obilić”, “Sutjeska” i “Zeta”.
Kao dugogodišnji sportski novinar beogradskog “Danasa” i “Vijesti”, Stojović je više puta u izvještajima ukazivao na problem namještanja utakmica i neregularnosti takmičenja, a govorio je o situaciji u Fudblaskom savezu Jugoslavije tokom 2000. i 2001. godine, kao i o atentatu na generalnog sekretara FSJ Branka Bulatovića.
B. BATIZIĆ

Gledao sam neke epizode insajdera. O svemu se priča.... neverovatan splet kriminala i sporta. U kakvoj zamlji živimo čudo je da se ovaj napad nije i ranije desilo.

Novinar Stojović bez policijske zaštite

Povrijeđeni sportski novinar Mladen Stojović još nije dobio stalno policijsko obezbjeđenje, jer rukovodioci Uprave policije nemaju podatke da mu je život ugrožen, objavile su Vijesti, pozivajući se na portparolku Uprave policije Tamaru Popović.

Nekadašnji dugogodišnji novinar Vijesti i lista Danas, zbog preloma donje i gornje vilice juče je operisan na Odjeljenju maksilofacijalne hirurgije u KC, gdje su mu u obje kosti ugrađene specijalne šine.

mislim da svi novinari i ljudi koji zele nesto reci u ovakvoj crnoj gori bi trebalo da se zapitaju koji su to kriterijumi po kojima policija odlucuje da je nekome zivot ugrozen i da mu teba zastita?
postoji resenje: treba bi gospodin prvi policajac da kupi u njemacku jedan aparat, ima najnoviji se pojavio, koji kad se nasloni na laktove, koljena, vilicu, i druge lomljive dijelove organizma odredjene osobe pokazuje njenu ugrozenost od organizovanog kriminala, pa kad kazaljka zaljulja skroz pu desno - odma tome i tome dodijelit zastitu...

svi znamo jer smo svojim ocima gledali pripadnike organizovanog kriminala koji su, i pored sopstvenog obezbjedjenja i naoruzanja, setali ulicama u pratnji policajaca u civilu ili uniformi...
sto treba da se desi jednom cojeku, u ovom slucaju sportskom novinaru, pa da se gospodin iz mojkovca na mlavi odluci da mu dodijeli policijsku zastitu??
a mi neki koje nije u potpunosti ufatila amnezija sjeticemo se da ovo nije prvi put gospodinu iz mojkovca na mlavi da okrece glavu na drugu ljepsu stranu kad treba pruzit zastitu ljudima koji iznose svoje stavove. misli li gospodin da ce i on zmurenjem na ovakve stvari (ka kad mala djeca zatvore oci, pa misle da ih niko ne vidi) uspjet da ostane nevidljiv za cjelokupnu cg javnost? misli li da ce mu to "obezbjedjivanje nezastite" proc?
kad ce pruzit i fizicku zastitu intelektualcima, novinarima, sindikalcima, svakom ko zeli da ovo drustvo ide naprijed?
dokle treba narod da ceka 'da cika velja da bonu'?

IGOR GRUBIĆ, PERFORMER I MULTIMEDIJALNI UMJETNIK IZ ZAGREBA, KOJI JE NEDAVNO UHAPŠEN TIJEKOM UMJETNIČKE AKCIJE VJEŠANJA CITATA SVJETSKIH MISLILACA NA ZAGREBAČKE SPOMENIKE

http://img233.imageshack.us/img233/1152/igorgrubicla6.jpg

BOLJE CITAT NEGO PAKT!
Igor LASIĆ
28. svibnja, 2008.

- Prošlog tjedna policija vas je uhapsila na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, tokom vaše umjetničke akcije vješanja određenih citata poznatih svjetskih ličnosti na zagrebačke spomenike poznatih hrvatskih ličnosti. Kako je došlo do toga?

- Akciju sam izveo u sklopu Subversive Festivala, a zvala se "Mala lekcija citata". Spomenike na koje sam postavljao transparente s citatima, odnosno vješao ih kipovima poznatih ličnosti najčešće oko vrata, koristio sam kao nositelje viših društvenih vrijednosti. Postavljeni u javni prostor, oni su građanima podsjetnik na takve kulturne točke, s povišenom simbolikom i moći govora. Pokušao sam ih oživjeti zbog rutine koja je neminovna, kad ih nakon svakodnevnog zaobilaženja prestanemo primjećivati, oživjeti ih kao društveno-političke komentatore naše situacije.
Na neki je način i duhovito privlačiti pažnju transparentom na spomeniku, poput onih koje sam ja uključio u akciju: Augusta Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Tina Ujevića, Ljudevita Gaja, Nikole Tesle i, povremeno, Petrice Kerempuha. Jedan je citat Karla Marxa – "Posljednji kapitalist kojeg ćemo objesiti bit će onaj koji nam je prodao uže", drugi je Lava Tolstoja - "Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica", treći Johna Heywooda - "Što si bliže crkvi to si dalje od boga", a četvrti je trebao biti Rose Luxemburg - "Socijalizam ili propast u barbarstvo", no kako nismo imali najavu da akcija nije prijavljena, ispalo bi da nakon svega još i provociram daljnju reakciju medija...

Najčešće reakcije gledatelja bile su takve da bi slučajni građanin, bijesan i revoltiran, strgnuo transparent sa spomenika. Ali, jedan građanin ovom je prilikom pozvao policiju, dok sam vješao citat Heywooda o Radića.
Promišljanje stvarnosti

- Ne samo da je zvao policiju, nego vam je i prijetio metkom.

- Bio sam jako iznenađen njegovom gnjevnom reakcijom, izgledao je vrlo agresivno. Uznemirilo me to i zbog fizičke sigurnosti moje suradnice, fotografkinje Ivane Biočine 23-godišnje djevojke koja je stajala uz mene i fotografirala akciju. Tip se derao da je on pozvao policiju, da transparent vrijeđa njegove religijske osjećaje i da je bolje da nas odvedu nego da nas on ustrijeli. Kad sam vidio da policajac uopće ne reagira na prijetnju, pokušao sam agresivca uvjeriti da pripazi na ton i rječnik, jer se radi o umjetničkoj gesti koja ne vrijeđa ničiju vjeru. A što se policije tiče, nju mogu samo podržati. Nisam imao dozvolu za akciju, pa su oni morali tako obaviti svoj posao.


- Da, osim što su bar trebali privesti i onog što vam je prijetio smrću. Očito, radije hapse umjetnike poput vas ili španjolskog glumca Adriana Schvarzsteina, koji je u Zagrebu nastupio na Fakiju. Kako su se zatim ponijeli prema vama?
- U načelu, i ja radim svoj posao, kao i umjetnik iz Španjolske, kao i ta policija. Dobronamjeran sam utoliko što zapravo neagresivno pozivam građane na društveni dijalog. Moramo jedni druge poticati na promišljanje zajedničke stvarnosti, onoga što se u društvu događa. A osobno mislim da nam se desio poremećaj onih viših društvenih vrijednosti koje među ostalim reprezentiraju i spomenici. Sami policajci koji su me priveli, međutim, priuštili su mi jedno baš posebno zadovoljstvo, i na tome sam im zahvalan. Čitavo vrijeme oni su se ustvari prilično ležerno zezali, jer im valjda takav slučaj predstavlja čistu nagradu u odnosu na sve ono čime se inače moraju baviti.


Kad smo došli u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu, pokazali su mi smotane transparente koje su ranije oduzimali, ne znam kroz koliko vremensko razdoblje. Uglavnom, kazali su mi da im se moj transparent s citatom Karla Marxa između svih tih zaplijenjenih natpisa najviše sviđa, da je to pun pogodak... Mislim da neću lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vješaju Marxov citat na ormar u postaji. Kao u češkim filmovima, čovječe... Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer čak i njih boli nepravedna razdioba u ovom društvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo.

- Sličnu ste akciju proveli i u Splitu. Kako ste tamo prošli?


- Jedan od citata koje smo upravo tamo koristili u radu, glasio je - "Razbijamo u komade mit o apolitičnosti umjetnosti". Ta misao Majakovskog inače je jedna od ključnih parola u mome umjetničkom djelovanju, i nastojim je se konzekventno držati. Općenito, puno mi znači ruska avangarda. Ljudi su, međutim, sa znatno više interesa reagirali na citat Lava Tolstoja o domoljublju i ubojicama, zakačen o spomenik Marku Maruliću. Naišli su neki strani turisti s vodičima, pa su ih pitali o čemu se radi. Vodiči su se zbunili, vidjeli su mene u radničkoj odjeći, i još grupu studenata likovne umjetnosti koji su tamo stajali... U akcijama inače nosim radnički kombinezon i kapu, prvenstveno želeći ukazati na obično prešućivanu činjenicu sve većeg nezadovoljstva nižih društvenih slojeva, poniženih i marginaliziranih uslijed pljačke devedesetih godina prošlog stoljeća. A vodiči su me prvo zapitali imam li dozvolu, pa sam ih primirio odgovorom da imam, jasno. Da im je mogu pokazati nakon akcije, ako žele.

Autorski integritet

- Čak vas turistički vodiči legitimiraju, ne samo policija...

- Ali, ja ipak vjerujem da u umjetničkom radu treba djelovati nekom vrstom gerilske taktike, pa često radim bez službene dozvole. Najzanimljivije je pritom bilo konačno objašnjenje vodiča turistima koje sam čuo, da to antiglobalisti reagiraju na aktualno pristupanje Hrvatske NATO-u. E, i to da se, kao, bunimo zbog mogućih odlazaka naših mladića u ratove po svijetu. Reakcije na splitsku akciju nisu bile jednostrane, međutim, to također moram naglasiti. Neki ljudi u prolazu dovikivali su da se slažu i da tako treba, s obzirom na komentar pozicije kapitala i Crkve u Hrvatskoj, a drugi su dobacivali da kako se uopće usuđujemo. Tako je, uostalom, bilo i u Zagrebu, nipošto istoznačno i jednodušno.


- Dobro se pamte vaši radovi poput multimedijalne manifestacije u znak prosvjeda protiv uvođenja PDV-a na knjige, ili - još i više - bojanja splitskog Peristila u crno 1998. godine. A i netom završeni Subversive Festival izazvao je značajnu pažnju jednom kolorističkom kontrasubverzijom, naime, korporacijskim tonovima sponzora na festivalskom plakatu.- Moguće je da će se u skorašnjoj budućnosti takve stvari sve više dešavati, eto, i kod nas. Pa će sami umjetnici, zbog nemogućnosti preživljavanja u ovakvoj zajednici, pristajati sve više na takvu vrstu kompromisa. Moramo biti svjesni da je pitanje preživljavanja umjetnika u hrvatskom društvu krajnje delikatna stvar. Likovnu akademiju godišnje završi oko 50 do 70 umjetnika, od kojih sa dalje nastavi baviti umjetnošću svega njih četvoro ili petoro iz generacije. To je katastrofalan prosjek, a mnogi od njih odustanu baš zbog egzistencijalnog pritiska. Svjesni smo da kod nas nema tržišta zainteresiranog za suvremenu umjetnost, pa je često umjetnik taj koji popušta. Ali, unatoč objektivnim okolnostima, ja ne mogu zaključiti drugo doli da je i pitanje toga izbora, u krajnjoj liniji, sasvim individualna stvar. Ona se tiče isključivo autorskog integriteta određenog umjetnika.

Osobno nastojim ostati dosljedan svojim umjetničkim uvjerenjima, i zbog njih se trudim biti neovisan u financijskom smislu. Za život zarađujem obavljajući drugu vrstu poslova sa strane, a prostor svoje umjetnosti ne izvrgavam iskušenjima te vrste. Ne zarađujem od nje, dakle, nego za nju... A korporacije se jednostavno pokušavaju i same hraniti na umjetnosti kao sponzori, one žele pretvoriti umjetnost u bilo kakvu ekonomsku vrijednost. Čim tako neka subverzivna ili "subverzivna" akcija privuče dovoljno javne pažnje, korporacije se nastoje ubaciti u isto društvo. Na taj način ulaze u novi prostor marketinga, koji im drukčije nije bio dostupan.

Pravi put


- Bi li se zbog ravnoteže trebalo javnim novcem u većoj mjeri podržavati nezavisne umjetnike? Uostalom, bi li država trebala biti više socijalna, pa da više dobiju i umjetnici?

- To je sasvim sigurno jedini pravi put kojemu možemo težiti. To je i jedno od najbitnijih pitanja u našoj kulturi danas. Ako se želimo smjestiti uz zemlje Zapada i Svijeta, moramo biti svjesni značaja razvoja kulturne politike i javnog ulaganja u kulturu. Ovo jest maleno tržište, i tim više moramo raditi na razvoju kulturne politike. A ne radimo gotovo ništa, za razliku od nekih drugih zemalja sa položajem sličnim ili približnim našemu. Srbija, primjerice, puno više i modernije drži do kulturnog promoviranja, prezentiranja i lobiranja u međunarodnim okvirima, ne samo kad je posrijedi film.

Naši značajni redatelji jako se malo predstavljaju po Zapadu, a bolje ne stoje ni ostali umjetnici. Gdje god išao, a bio sam u dosta zemalja, ljudi puno više znaju o srpskom negoli o hrvatskom filmu. To je zato što i njihove ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje kulture, kao što čine najnaprednije zemlje, a za razliku od većine naših diplomatskih predstavnika. I time bi država, naime, mogla pridonijeti boljem položaju domaće umjetnosti i umjetnika, ne samo organizacijom financijskog modela koji bi bio primjereniji društveno-političkom trenutku...
BOLJE CITAT NEGO PAKT!

Heni ERCEG

SUBVERZIJA
28. svibnja, 2008.

Evo na primjer u meni susjednoj ulici, a u blizini dućana, videoteke, dječjeg vrtića... na velikom zidu veliki grafit: "Ubij Srbina!", revni ga "pisac" niti nema potrebu obnavljati budući da ga nitko i ne briše. Jest, zvalo se tu policiju i neke službe zadužene za čistoću, ali tko bi bogati stigao obrisati sve slične umotvorine, sve na bazi "domoljublja" i mržnje, kojima su krcati zidovi splitskih ulica.

Da, to je vjerojatno zato jer je Split jedna obična provincija, zadrta i neodgojena, za razliku od metropole gdje o "čistoći" ulica, trgova & zidova brinu razne gradske službe, Bandić je tu, naime, jako osjetljiv, ali još su revniji u tom poslu sami građani. Još ako na licu mjesta uhvate nekog divljaka koji ispisuje nekakve poruke, jao si ga njemu, a i policija je u hipu tu da, kao što zakon i nalaže, nestašnog uličara privede pameti. Umjetnik Igor Grubić na kojega je ovoga puta policija nasrnula, te ga privela, te će ga kazniti, nije, međutim, usred Zagreba pisao poruke tipa "Ubij Srbina!", a nije ni filozofirao po zidovima da je Gotovina heroj, a ne zločinac, pa da ga je ščepao neki građanin metropole, i još pozvao policiju, nego je taj umjetnik učinio mnogo goru stvar i svakako zaslužio da ga panduri tretiraju kao običnu protuhu, pače kao jednog od onih pljačkaša banaka, koji im eto stalno izmiču, uglavnom Grubić se, misleći valjda da je u nekoj evropskoj metropoli, prišuljao spomeniku Stjepana Radića, pa mu u podnožje postavio transparent na kojemu nije pisalo "Srbe na vrbe!", što i ne bi bila nikakva subverzija, niti bi se itko od prolaznika na to osvrnuo, nego je pisalo: "Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica!" Uf! Luda li čovika! Kojemu je i to bilo malo, nego se malo ranije usudio čitavoga Nikolu Teslu, spomenik, mislim, oviti transparentom: "Što si bliže Crkvi, to si dalje Bogu!"

I što? To bi ga, kao, imala biti umjetnost, vjeruje Grubić koji je svoje radove izložio uokolo sve u sklopu "Subversive film festivala" što se održava u hrvatskom glavnom gradu. Srećom da Grubićevo "podrivanje poretka" nije dijelila i publika, a i kako bi itko normalan mogao gledati usred Zagreba onu gornju poruku o domoljublju koje da regrutira ubojice, pa to je, majke ti, direktna uvreda naših heroja, pače, čitavog domovinskog rata i bla, bla... Zajeb je, međutim, u tome, ali to našeg revnog špicla, građanina običnoga, koji je hitno pozvao organe reda, nije nimalo smelo, e u tome što ta sintagma nije izvorna filozofska misao našega performera, nego je, pazi sad, umotvorina Lava Nikolajeviča Tolstoja. Pa što onda, ako je i od Tolstoja, previše je!, zaključit će građanin obični i prijaviti umjetnika Igora Grubića zbog grube, "antihrvatske" rabote, pa dok će organ reda nasrtati na jednog umjetnika i oduzimati mu pravo na slobodu riječi, dotle će građanin koji je pozvao pandure, iz prikrajka, slobodno dovikivati: "Bolje da se policija pobrine za tebe, nego da te ja sam ustrijelim!" Na njegovu dreku i prijetnje panduri naravno nisu reagirali...

Ali bi zato Grubić imao zapamtiti da je Tolstojev "Rat i mir" jedno, a naš domaći rat i mir nešto posve drugo. Čisto i noble, u svakom slučaju.

A opet nije da je našoj policiji lako, i bez Tolstoja, naime, pune su im ruke posla, ma ne zbog ogromne količine nasilja i razbojstava, mahom na ulicama metropole, nego baš zbog tih blesavih kulturnih priredbi koje razni umjetnici uglavnom koriste za svoja subverzivna rovarenja; jedan je takav, pa još i stranac, nekakav španjolski glumac, samo koji dan prije ukazanja Tolstoja na podestu Stipice Radića, a u sklopu Festivala alternativnog kazališta, usred metropole, na Trgu, inače rezerviranom za značajne, nimalo nasilne, događaje, poput nedavnog krvavog boks meča u organizaciji zagrebačkog gradonačelnika, tu je dakle taj glumac izvodio svoju točku "Zeleni čovjek". Ajde dobro, to se još dalo podnijeti, e ali onda je on, misleći valjda da je doma, negdje u Barceloni, došetao do ulaza obližnje banke i hop, panduri su ga čopili, priveli i oglobili za 500 kuna, jerbo da u svom uskom zelenom kostimu nije nosio pasoš i još je tako maskiran virio u predvorje banke.

Ova dva događaja tako lijepo svjedoče kako hrvatski građani nemaju nikakva razloga brinuti za svoju sigurnost, makar im se u blizini nalazili čak i takvi užasno opasni tipovi, kakvi glumci, umjetnici, u pravilu jesu, pogotovo oni alternativni, performeri koji svoje subverzivne poruke izlažu javno. Hrvatska policija, naime, pravi važnu razliku između takvih "opasnih" umjetnika i onih "naših", rođenih, koji znaju dobro što je Tolstoj zapravo htio reći onom svojom gadarijom koju je Igor Grubić stavio na uvid Hrvatima. Zato je unaprijed isključeno da bi ta ista policija intervenirala, moguće zbog neke "slobode govora", na koncertu pijevca i domoljuba Marka Perkovića Thompsona na središnjem zagrebačkom trgu. Jer on je, za razliku od otpadnika i provokatora Grubića, pravi državotvorni umjetnik, izuzet, kako od odgovornosti za ponašanje svoje publike kad ova paradira ustaškim znakovljem, ustaškim pozdravima, tako i od one za produkciju vlastitih krvoločnih ustaških stihova, uglavnom na takvim dernecima, zabranjenima u inozemstvu, a koji evociraju laž i patos hrvatskog domoljublja, posebno onoga endehaškog, policija nikada nema razloga intervenirati i privesti neku ustašku kapu. Baš kao što nema šansi da će na koncert Thompsonov zalutati neki revni građanin, pa policiji prijaviti onoga do sebe, odjevenoga u ustašku odoru. To zato jer Thompsonova publika dobro zna, a i policija zna, da na njegovom zagrebačkom koncertu nema ništa subverzivno, nitko tu ne rovari protiv države, nacije ili domoljublja, sve je tu strogo službeno, sve patriotski kontrolirano, sve plaćeno novcem poreznih obveznika, sve pod pokroviteljstvom Milana Bandića, uz asistenciju 200 zaštitara iz braniteljskih udruga, 350 policajaca i trošak od 270 tisuća kuna.

Tako zagrebački gradonačelnik ustrajno ponižava Zagreb, pretvarajući mu samo središte u blatnjavu palanku, a s Thompsonovim domoljubnim dernekom podno Kaptola, svakako i na zadovoljstvo biskupa, čini još jedan odvažan korak u zatiranju preostalog, skromnog, urbanog identiteta toga grada. Onoga što ga tek povremeno evociraju oni umjetnici s početka teksta na koje onda nasrne policija. A budući da ovdje, kao nigdje, mjeru demokracije određuje samo većina, valja se složiti s umjetnikom Sinišom Labrovićem koji je pozdravio represiju nad svojim kolegama, pa kaže: "Uvijek sam na strani reda, i ako tu performersku bandu treba mlatit, neka ih mlate. Protiv sam svake individualne geste, protiv dovođenja u sumnju, propitivanja... Građanima bi trebalo podijeliti pendreke da mogu sami reagirati na svaku umjetničku provokaciju, bez pomoći policije." Tako govori slobodni umjetnik Siniša Labrović, a mi samo prenosimo i potpisujemo taj njegov cinizam. Kao zadnju crtu obrane takozvane hrvatske kulture i demokracije.

Pretučen novinar Jutarnjeg lista

Zagreb, (MINA) - Novinar zagrebačkog Jutarnjeg lista Dušan Miljuš pretučen je sinoć ispred svoje zgrade na Remetinečkoj cesti u Zagrebu.

Prema prvim informacijama, Miljuša su pred ulazom u zgradu sačekala i napala dva nepoznata muškarca, koji su mu zadali više udaraca bejzbol palicama, ozlijedivši mu glavu i ruke.

Miljuš, koji je urednik crne hronike u "Jutarnjem listu, poznat je kao novinar koji često piše o kriminalnim grupama s područja bivše Jugoslavije koje se bave ilegalnom trgovinom oružjem, ali i o zagrebačkom podzemlju i organizovanom kriminalu.

On je kao istraživački novinar pisao o mnogim kriminalnim aktivnostima, zamjerivši se mafijašima, a iz policije je saopšteno da nije prijavljivao prijetnje, prenose agencije.

Posljednji slučaj o kome je Miljuš pisao bila je policijska akcija "viking", u kojoj su uhapšeni krijumčari oružja.

06. Jun 2008, 22:42
Novinarski protesti zbog premlaćivanja kolege

Novinari diljem Hrvatske protestovali su danas zbog brutalnog premlaćivanja novinara Jutarnjeg lista Dušana Miljuša.

Tristotinak novinara protestovalo je u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) na Markovu trgu u Zagrebu zahtijevajući da se pronađu počinioci napada i da vlast objavi rat nasilju, kriminalu i korupciji, prenosi HRT.