Kao posljednji dio Veda, najstarijih spisa poznatih covjecanstvu, upanishad-e su ujedno i jedan od najljepsih filozofskih spisa koje "vode kraju znanja" odnosno finalnoj spoznaji. Iz ovih spisa je nastala filozofska, prakticna skola, poznata pod imenom Vedanta. Sad ce se mnogi zapitati sto to ima veze sa jogom :) E pa ima, Vedanta se sluzi tehnikama Jnana Yoga-e, joge uma i volje.

Kad su cula i um smireni, a
intelekt se u tisini odmara, pocinje Najvisi Put.
Ova mirna postojanost cula predstavlja Jogu. .... .Katha Upanishad

Jao, citala sam. To su kao kratke "pjesme", tj. rijeci koje imaju moc smirivanja uma. Ponavljane su kao ritual, odnosno u cilju smirivanja misli. Izvinjavam se sto ne znam terminologiju. :) Moracu postovati neku, samo da ih nadjem.

5. To što se ne može izraziti govorom, ali pomoću čega je govor izražen – samo To
je poznato kao Brahman, i nije to što ljudi ovdje obožavaju.

6. To što se ne može shvatiti umom, ali pomoću čega, oni kažu, um je shvaćan –
to samo je Brahman, i nije to što ljudi ovdje obožavaju.

7. To što se ne može opaziti okom ali pomoću čega oko opaža - to samo je
Brahman, i nije to što ljudi ovdje obožavaju.

8. To što se ne može čuti uhom, ali pomoću čega se slušanje opaža - to samo je
Brahman, i nije to što ljudi ovdje obožavaju.

9. To što se ne može rastopiti dahom, ali pomoću čega dah osjeti neki objekat - to
samo je Brahman, i nije to što ljudi ovdje obožavaju.



..Kena Upanišada (ken – Od koga). Pripada Talavakara Brahmani Sama Vede i zbog toga je poznata i kao Talavakara Upanišada. Sastoji se iz četiri dijela, prva dva su u stihovima, dok su druga dva u prozi.

IŠA UPANIŠADA

Posmatraj svemir sav u slavi Boga; i sve što živi i kreće se na zemlji. Napuštivši prolazno, u Vječnom radost nađi: neka ti srce drugih strasti nema.
Čineći tako, poželi život od stotinu godina. Samo djela za Boga učinjena ne okivaju dušu čovjekovu.
Ima svjetova koje pohode demoni, svjetova najdublje tame. Onaj ko postojanje Duha poriče, u tamu smrti pada.
Duh nepokretni brži je od misli; čula ga ne dostižu: izvan njih je on. Mirujući, nadmašuje sve koji hitaju. Okeanu njegovog bića duh života upravlja sve tokove djela.
Kreće se i miruje. Daleko je i blizu. U svemu je i van svega.
Ko sva bića u svome ja sagleda i svoje ja u svim bićima, oslobađa se straha.
Kad mudrac sagleda ovo veliko jedinstvo i njegovo Ja postanu sva bića, kakav mu strah i kakva žalost zaprijetiti mogu?
Duh obliva sve zračenjem svojim. Netjelesan je i nepovrediv, čist i zlom nedotaknut. Vrhovni je vizionar i mislilac, unutrašnji i kosmički, i sve što postoji na put je Vječnosti spravio.
U duboku tamu padaju svi što djela slijede. U još dublju tamu padaju svi što znanje slijede.
Jedno potiče od djela a drugo od znanja. Tako čusmo od drevnih mudraca koji nam istinu objasniše.
Onaj ko poznaje i djelo i znanje, djelom smrt nadmašuje a znanjem besmrtnost postiže.
U duboku tamu padaju svi što unutrašnje slijede. U još dublju tamu padaju svi što kosmičko slijede.
Jedno potiče od kosmičkog a drugo od unutrašnjeg. Tako čusmo od drevnih mudraca koji nam istinu objasniše.
Onaj ko poznaje i kosmičko i unutrašnje, unutrašnjim smrt nadmašuje a kosmičkim besmrtnost postiže.
Zlatnim je krugom lice istine sakriveno. Ukloni ga, o bože svjetlosti, da ga mogu viđeti, ja koji istinu volim!
O, životodavno sunce, potomku Gospoda Stvaranja, usamljeni vizionaru neba! Razaslaj svjetlost svoju i ukloni zaslepljujući sjaj svoj da mogu gledati tvoje zlatno ozračje: taj duh duboko u tebi, moj je unutrašnji Duh.
Neka život besmrtnom životu hodi, i tijelo u pepeo neka ode, OM: o, dušo moja, sjeti se truda prošlih, sjeti se! O, dušo moja, sjeti se truda prošlih, sjeti se!
Stazom dobra do vrhovnog blaženstva vodi nas, o Vatro Božanska, ti koja sve staze poznaješ. Od lutajućeg zla izbavi nas. Molitve i vjeru nudimo ti.

"Postoji svjetlo koje sjaji nad svim stvarima na Zemlji, nad svima nama, nad nebom, nad najvišim nebesima. To je svjetlo koje sjaji u našim srcima."

Chandogya Upanishad 3.13.7

"Kakva je čovjekova želja, takvo mu je i djelovanje. U skladu s tim kako djeluje takav i postaje."

Brihadaryka Upanišad

Yama kaze: Jedna stvar je dobro, a druga stvar je
ugodno, imajuci razlicite svrhe, a obe su vezane
za coveka. Onaj koji bira dobro taj nalazi mir;
a onaj koji bira ugodno, promasuje cilj.
I dobro i ugodno prilaze coveku: mudar covek hodi
oko njih i razlikuje ih.
da, mudar radije bira dobro nego ugodno,
ali lud bira ugodno, zbog pozude i pohlepe.

Ti si o Nahiketas, posle razmatranja svih
zadovoljstva koje izgledaju sjajne, odbacio ih sve.
Nisi hodio onom stazom koja vodi do bogatstva,
u kojoj mnogi ljudi poginu.
Ove dve vode u sasvim drugim smerovima, neznanje i
mudrost. Verujem da si ti onaj koji bira mudrost,
jer i mnoga zadovoljstva te nisu udaljila od istine.
----- Katha upanishad 2:1-4

Kada sve zelje koje prebivaju u srcu nestanu,
tad smrtnik postaje besmrtnik, i dostize Brahmana,
(Nebeskog Oca).
Kada se sve cvorove srca raskinu ovde na zemlji,
tad smrtnik postaje besmrtnik,
ovde zavrsava naucavanje.
----- Katha upanishad 6:14-15

U slijepu tamu ulazi ko se klanja neznanju,
u još veću tamu ide ko uživa u spoznanju.

Iša-upanišad

KenaUpanišad

Drugi Dio

1. Ucitelj rece: Ako ti misliš: “Poznajem Brahmana dobro”, onda sigurno znaš ali
samo malo o Njegovoj formi; ti znaš samo njegovu formu jer je uslovljena
covjekom i Bogovima. Otuda Brahman, cak i sada, je vrijedan tvog ispitivanja.

2. Ucenik rece: Ja mislim da znam Brahman. Ucenik rece: Ja ne mislim da Ga
poznajem dobro, niti mislim da ga ne poznajem. Onaj medu nama ko zna
znacenje “Niti Ga znam, niti ga ne znam” – zna Brahman.

3. Onaj kome Brahman nije poznat, zna Ga; Onaj kome je On poznat, ne zna Ga.
Nije poznat onima koji Ga znaju; znan je onima koji Ga ne znaju.

4. Brahman je znan kada je realizovan u svakom stanju uma; preko takvog znanja
se dostiže Besmrtnost. Pomocu Atmana postiže se snaga; pomocu Znanja,
Besmrtnost.

5. Ako covjek ovdje zna Atmana, on onda dostiže istinski cilj života. Ako Ga nezna
ovdje, ceka ga velika destrukcija. Pošto spozna Sebe u svakom živom bicu, mudri
se odrice svijeta i postaje besmrtan.

Probuditi se u samim dubinama nesvjesnog kada i sama misao prestane? Ovakav jezik je nerazumljiv koliko i mapa neke druge dimenzije.
Mudraci koji su prije tri hiljade godina iscrtali mape neispitanih teritorija svesti, svakako spadaju među najveće i najsmjelije istraživače u ljudskoj povijesti. Jer uspon na vrh svijesti nije za bojažljive:
"Oštra kao oštrica brijača, kažu mudraci, je staza do Stvarnosti i teška za putovanje" (Kata Upanišada,
I,3.14). To je najveći izazov sa kojim se ljudsko biće može suočiti: penjanje i
uspon na najviši vrh, na Himalaje svesti.

Tat tvam asi "Ti si To" "Ti to jesi"

Braman je nedjeljiva bit postojanja, suština svake stvari - zemlje i sunca, i svih stvorenja, bogova i ljudskih bića, i svake moći života.

Istovremeno sa ovim otkrićem došlo je još jedno: ova sjedinjena svijest je također i temelj čovjekovog sopstvenog bića, srž njegove ličnosti. Ovaj božanski temelj Upanišade jednostavno nazivaju Atman , "Ja" ili "Jastvo-Sopstvo"; u ovom sjedinjenom stanju se vidi da je Ja jedno, isto u svakome. U svim osobama, svim stvorenjima, Ja je njihova najunutarnjija suština. I ono je identično sa Brahmanom: naše pravo Ja se ne razlikuje od najviše Stvarnosti koja se naziva Bog.


Ova čudesna jednost - Atman (Ja) je Brahman - centralno je otkriće Upanišada. Njena najslavnija formulacija je jedna od mahavakji ili "velikih formula": Tat tvam asi , "Ti si To".

Radost ovog stanja ne može se opisati. Ono se naziva ananda , čista, bezgranična, bezuslovna radost. "U spoju sa Atmanom (Ja) čovjek nije svjestan ni onoga što je unutra ni onoga što je vani; to je njegova
prava forma, kada je slobodan od svih želja jer su sve njegove želje ispunjene; jer je Ja sva naša želja."
Ništa manje ne može zadovoljiti ljudsko srce.

"Onaj koji čini dobro, rodit će se kao dobar čovjek, a onaj koji čini zlo,
rodit će se kao zao; čovjek postaje svet čineći sveta djela i zao čineći zla djela. Stoga se s pravom
kaže: Čovjek je u cijelosti i skroz naskroz sačinjen od želje (kama); u skladu s njegovom željom je
i njegovo promišljanje (mîsli, odluke…), u skladu/proporciji s njegovim promišljanjem (kratu) su
i njegove akcije (karma); rezultati njegova djelovanja u omjeru su s njegovim djelima"


Brihadaranyaka Upanišad. IV, iv, 2-6

Ćandogya Upanišada opisuje dijalog između Narade i Sanatkumare.

Narada je pristupio Sanatkumari i rekao: "Pouči me gospodine."
Sanatkumara mu reče: "Molim te, reci mi što sve znaš; nakon toga reći ću ti ono iznad toga."
Narada reče: "Poznajem Rig Vedu, Yajur Vedu, Sama Vedu, Atharva Vedu, povijest i mitologiju, gramatiku, pravila žrtvovanja precima, znanost o brojevima, znanost o kobnim znakovima, znanost o vremenu, logici, etici, etimologiji, znanost o elementima, znanost o ratu, astronomiji, znanost o kroćenju zmija i likovnu umjetnost s arhitekturom. Sve to poznajem gospodine. Ali gospodine, sa svim tim jednak sam onome koji poznaje samo riječi, svete knjige. Ja ne poznajem Jastvo. Čuo sam od ljudi poput vas da onaj koji poznaje Jastvo nadilazi tugu. Molim Vas gospodine, pomozite mi da prevladam ovu tugu."
Sanatkumara reče: "Sve što si pročitao samo je ime"

Etimološki ona označava mudrost koja, kad ju učimo od (UPA)
kompetentnog učitelja, potpuno (NI) oslobađa i uništava (SAD) učeničku privrženost relativnom
svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Vrhunsku Slobodu i Blaženstvo. Ona poučava Znanje
o Brahmanu i stoga se zove Brahmavidya. Brahman proizlazi iz sanskrtskog korijena BRIMHA,
što znači: rasti, povećavati se. Brahman jest entitet čijem širenju ili čijoj veličini nema granica. To
je Apsolut, Vrhunska Stvarnost, Supstrat i Temelj vidljivog svijeta, Sveprožimajuća Svjesnost,
Duh “iza” svijeta/univerzuma, Vrhovni Bog, iz kojeg nastaju sva živa bića, pomoću kojeg se
održavaju na životu i u kojeg se konačno apsorbiraju. Putem Znanja o Brahmanu, aspirant
postiže Najveće Dobro, Oslobođenje, Besmrtnost i Spokoj Bivanja. Ako njeguje ovo Znanje s
marljivošću, ljubavlju, poniznošću, s vjerom i predanošću, on se oslobađa ponovnog rađanja u
relativnom svijetu, koji je povezan s parovima suprotnosti te također s bolestima, sa starošću, sa
smrću i drugim oblicima patnje.
Mudrost sadržanu u Upanišadama također zovemo Atmavidya, Znanje o Atmanu ili o Jastvu.


ŚRI ŚANKARAĆARYA – ATMABODHA (ZNANJE O JASTVU,SAMOSPOZNAJA)

Vede se mogu grubo podijeliti na dva dijela; na Karmakandu koja obrađuje rituale i žrtve te
na Jñanakandu koja poučava filozofskoj mudrosti. Svrha jedne je postignuće materijalnog
blagostanja ovdje i nakon smrti a svrha druge postignuće Najvećeg Dobra. Upanišade spadaju u
Jñanakandu.
Vede se sastoje od Mantri i Brahmana. Mantre također uključuju Samhite i posvećene su žrtvama i ostalim vrstama ritualnog obožavanja. Brahmane ustanovljuju pravila za upotrebu himni, navodeći takođe njihovo porijeklo i dajući detaljne informacije ponekad s poduljim ilustracijama u obliku legendi ili priča.
Brahmane uključuju Aranyake i Upanišade. Aranyake su proučavali stanovnici šuma. One
uglavnom obrađuju simboličko predstavljanje žrtvovanja. Upanišade, uz jednu ili dvije iznimke tvore, završna poglavlja Aranyaka. Stoga su poznate pod nazivom Vedanta, završna poglavlja (anta) Veda. Različite obitelji rišija, specijalizirani za različite dijelove Veda i za određena poglavlja, štoviše, različito su tumačila ova učenja a slijedile su ih različite škole. Učenja su se prenosila usmeno s oca na sina ili s učitelja na učenika. Nestankom obitelji, njihovih čuvara, nestali su također i mnogi dijelovi Veda i Upanišada zajedno s različitim tumačenjima. Preostalo je 108 Upanišada od čega je 11 poznatih kao glavne Upanišade. To su:
Aitareya, Taittiriya, Ćandogya, Brihadaranyaka, Mundaka, Mandukya, Iśa, Kena, Katha, Praśna i
Śvetaśvatara.

Samokontrola doista znači razvijanje snage volje te takođe jačanje buddhija (intelekta) ili sposobnosti odlučivanja kojom kontrolišemo sve organe osjetila.

Ovo je ilustrirano u Katha Upanišadi parabolom o bojnim kolima. Tijelo se uspoređuje s bojnim kolima u kojima sjedi Jastvo, gospodar. Buddhi jest vozač kola/kočijaš, a um su uzde. Osjetila su konji, a njihovi objekti su ceste kojima se vozilo kreće. Kola služe da bi gospodara dovela do cilja a to je Vrhovno Jastvo, privremeno poistovjećeno, uslijed neznanja, s tijelom, osjetilima i s umom. Ako je buddhi slab (vozač) a um (uzde) se ne obuzdava, tada osjetila (konji) nekontrolirano jure poput divljih konja lošeg kočijaša. Ako buddhi ispravno/dobro funkcioniše i obuzdava um, tada se osjetila nalaze pod kontrolom, poput dresiranih konja dobrog kočijaša. Ako je čovjek lišen razumijevanja, ako je nesmotren i nečist, nikad neće dostići Cilj, nego će ući u beskrajno kruženje/točak rođenja u svijetu neznanja. Onaj koji je obdaren razumijevanjem, čistoćom i koji dobro kontroliše svoj um, taj će sigurno doseći Cilj, i neće se više vratiti u svijet da se ponovno rodi. Koristeći kao kočijaša dobro razvijen buddhi koji čvrsto drži uzde uma, utjelovljeno Jastvo dolazi do kraja putovanja, a to je vrhunsko stanje Svevišnjeg Boga.

u Katha Upanišadi je mladi Naćiketa pristupio Yami, kralju smrti, radi Znanja o Jastvu. Da bi provjerio njegovu iskrenost i ozbiljnost Yama ga je pokušao odgovoriti od traganja za Znanjem te mu je ponudio umjesto toga sinove i unuke koji bi živjeli stotinu godina, stoku, slonove, zlato i konje u neograničenom broju. Iskušavao je mladog aspiranta pomoću nebeskih plesačica izuzetne ljepote,te s bogatstvom, dugovječnošću, vlašću nad cijelom zemljom i obećanjem bilo čega drugog što bi mogao poželjeti. Tražio je od Naćikete da ne razbija glavu oko tako beskorisnog pitanja kao što je priroda Atmana. Dječak je na to kralju smrti produhovljeno odgovorio:

"Sve je to prolazno i teži ka propadanju snage naših osjetila. Čak je i najdulji život na zemlji doista kratak u usporedbi s Besmrtnošću. Neka bojna kola, muzika i plesačice ostanu kod tebe."

Ustanovivši da je čvrst i nepokolebljiv u svojoj odluci, kralj smrti podario je Nićiketi onu blagodat koju je želio.

«Ugleda li ga ko u ovom životu pre no što telo otputuje, oslobađa se okova; ako ne, rađa se stalno i stalno umire u svetovima novim i obličjima novim.

Braman je viđen u čistoj duši kao u ogledalu jasno, i na Tvorčevim nebesima kao svetlost jasno; u zemlji senki, međutim, ako sećanje na snove a u svetu duhova kao u uzburkanoj vodi odraz.»

Katha Upanishad

«Bog podržava jedinstvo ove vasione: viđeno i neviđeno, prolazno i neprolazno. Duša je čovekova okovana zadovoljstvom i bolom; ali kada duša vidi Boga, oslobađa se svake sputanosti.»


Śvetaśvatara Upanishad

«Jer, sve svete knjige, sva sveta žrtva i obred i molitva, sve reči Veda i sva prošlost i sadašnjost i budućnost od Duha potiču. Sa Majom, njegovom snagom čudesa, stvorio je on sve stvari a Maja okiva ljudsku dušu.

Znaj stoga da je priroda Maja ali da je Bog gospodar Maje; i da sva bića u vasioni našoj jesu delovi njegove blistavosti beskrajne.»


Śvetaśvatara Upanishad

"... Jedino je dah svijest koja održava ovo tijeio i podiže ga... To je ono što u dahu sve zahvaća, po čemu je dah isto što i svijest, a svijest isto što i dah (pradjna -- pranah).uTako to treba uvidjeti i razumjeti. -- Kad čovjek zaspi i u snu ništa ne zamjećuje, onda je sjedinjen samo u tom dahu. U nj se sažimlje govor sa svim imenima, vid sa svim oblicima, sluh sa svim zvukovima i razum sa svim mislima. A kad se probudi, onda kao da iz rasplamsanog ognja sijevaju varnice na sve strane, tako se i iz te svijesti o sebi životni dahovi šire svaki prema svom području, iz njih se rasprostiru osjetna svojstva, a odatle svjetovi...

-- Gdje je ovaj čovjek bio u snu? Sta se s njim dogodilo? Odakle se vratio ovamo? -- Evo gdje je bio u snu... Iz čovjekova srca protežu se žilice nazvane hita u okolno područje. Tako su sitne kao dlake rascijepljene na tisuće dijelova. Sastoje se od rijetke tekućine bijele, crne, žute i crvene boje. U njima je svijest čovjeka kad spava i ne zamjećuje nikakve snove."


Kaushitaki-upanisad

Vizionari Upanišada nisu osećali da je neophodno da odlaze u bilo koji duhovni centar, ni da odlaze u neki hram, ni da slušaju govore i propovedi, pa čak ni da proučavaju knjige. Bog je bio njihova jedina spoljašnja knjiga i Bog je bio jedini njihov unutrašnji Učitelj. Ostvarenje Boga bilo je jedino što im je bilo neophodno, a ispoljavanje Boga bilo je jedina njihova stvarnost.

Veliki nemački filozof Šopenhauer je izjavio: "Na celom svetu nema tako korisnog i nadahnjujućeg učenja kao što su to Upanišade. One su bile uteha mog života, one će biti uteha moje smrti. Predodređene su da pre ili kasnije postanu vera čovečanstva". ("Parerga und Paralipomena", str. 184-185)

Upanišade nam nude tri lekcije. Prva lekcija je Braman. Druga lekcija je atman. Treća lekcija je đagat. Braman je Bog, atman je duša, a đagat je svet. Kad meditiramo na Bramana, naš život postaje obesmrćujuće blaženstvo. Kad meditiramo na dušu, naš život postaje svesna i brza evolucija. Kad ne zanemarujemo svet, naš život postaje ispunjujuće ispoljavanje.

Ako izučavate Upanišade, ali ne na površan, rutinski način, već sa jasnoćom uma, uvidećete da ste Bog i vi, vi i Bog, večni. A ako izučavate Upanišade uz pomoć prijemčivosti svoga srca, videćete da ste Bog i vi podjednaki. I konačno, ako proučavate Upanišade uz pomoć svetlosti svoje duše, doći ćete do spoznaje da ste tamo na Nebu vi taj ostvareni i ezoterični Bog, a da ste ovde na Zemlji vi taj ispoljeni i egzoterični Bog.



iz knjige:
Upanišade
Kruna indijske duše
Šri Činmoj

Učenje o četiri faze i aspekta svijesti izraženo je u sažetoj cjelini u Mandukya-upani-šadi, koja sadrži svega 12 izreka, ali je u kasnijem razvoju najčuvenije škole vedantinskog idealističkog monizma -- advaitah -- postala osnovni tekst za interpretaciju mističke kosmogonije. Ta interpretacija u ranom srednjem vijeku temelji na djelu Mandukya-karikah, čiji je autor Gaudapadah u 6. vijeku, bio učitelj učitelja najčuvenijeg filosofa vedantinskog idealizma Sankare.
Upanišad je u cjelini kratko kosmološko objašnjenje mističkog sloga aum. Svijet je, prema indijskim kosmogonijama, akustičko-vibracionog porijekla. Osnovni tonovi ove trijade obilježavaju stepene zvučnih čvorova energije kosmičkog daha na silaznoj skali duha niz instrument ljudskoga tijela, koji vibrira duž kičmene moždine. Fiziolo*giju tih vibracija razradit će kasnije nauka yoge. Pokretna snaga kosmičke glazbe koja tako odjekuje u mikrokosmičkom instrumentu ljudskoga tijela je životni dah -- pranah.Biotička snaga tog izvornog daha račva se u specifične vrste energije pojedinih osjetnih organa, koji se po tom svome kosmičkom porijeklu nazivaju božanskim snagama u čovjeku -- devah. Iz slijedećeg prijevoda upanišadi vidjet ćemo kako se tri osnovna stvaralačka tona ove muzike sfera razliježu kroz četiri strane svijeta, četiri stepena svijesti i njihova organska psihofizička "vozila" ili osjetila, čija harmonizacija, u neprestanim preljevima melodija, izraz je opčinjenosti ćudi strastima -- ragah. I tako je muzika sfera ta koja nas cijelog života ovija u promjenjiva vela lepršavih snova i iluzija -- maya, a razlike sna i jave, mogli bismo reći, jesu razlike u modulacijama melodija i njihovim dužinama u kompozicijama i snazi stvaralačkih strasti. Zato je i "buđenje" oslobođenje od strasti, a ne tek završetak spavanja. A zato je i "buđenje moć" zaboravljene "pra-spoznaje" (prađna)..

Mandukya-upanisad

1. Aum -- taj je slog ovo sve. Njegovo razjašnjenje glasi: Sve što je bilo, što biva i što će biti -- sve je to samo slog aum. A i sve drugo što je izvan dosega triju vremenskih razdoblja, i to je samo slog aum.

2. I sve je to brahma (sveobuhvatni bitak): Ovo "sebe" je brahma, a to Sebe se sastoji od četiri dijela.

3. Prvi dio je sveljudski (vaisvanarah): stanje budnosti, spoznaja vanjskog svijeta, raščlanjeno na sedam dijelova, s devetnaest usta koja se otvaraju prema grubom užitku. (Sedam dijelova su: vid, dah, trup, mjehur, noge, pluća, kose, kao odrazi makrokosmičkih simbola. Devetnaest organa su: pet osjetnih organa, pet djelatnih organa [kao i u stoičkoj filosofiji], govor, rad, kretanje, spolni organ i čmar, zatim pet životnih dahova, na čijem se proučavanju osniva fiziologija yoge, te razum, um i "činilac ja", ili svijest o svome empirijskom ja, a ne o transcendentalnom shvaćanju sebe.)

4. Drugi je dio unutarnje svjetlosti (taiđa-sah): stanje sna, spoznaja iz nutrine, raščlanjeno na sedam dijelova, s devetnaest usta koja se otvaraju prema istančanom užitku.

5. Onaj ko spava i ništa ne želi i ništa ne sanja, taj spava duboko. Treći je dio iskonske spoznaje (prađnja): stanje dubokog sna bića zbijenog u jedinstven grumen saznanja, sažetog u blaženstvu, što uživa u blaženstvu kojim taži ćud.

6. Taj je gospodar u svemu i znalac svega, unutarnji upravljač, roditelj svega, početak i kraj bivstvovanja.

7. A četvrtim ne smatraju ni ono što je unutarnja spoznaja, a ni vanjska, niti i-unutarnja-i-vanjska, niti grumen saznanja, ni spoznatljivo, niti nespoznatljivo. Nevidljivo, neizrecivo, nezahvatljivo, neobilježivo, nezamislivo, nepredočivo -- srž i iskon jedinog Sebe, gdje se smiruje račvanje protežnosti, tiho, dobrobitno, nepodvojeno -- to smatraju četvrtim stanjem. [9] To je ono Sebe koje treba shvatiti.

8. To je onaj slog koji obilježava Sebe, slog aum, neizmjeran, u kojem su glasovi mjere, a mjere glasovi: glas a, glas u i glas m.

9. Općeljudsko (vaisvanarah) stanje budnosti je glas a, prva mjera izvodiva ili iz korijena ap-, postići, ili iz provobitnosti. Onaj ko to zna, taj će postići sve što želi i bit će prvi.

10. Unutarnja svjetlost u stanju sna je glas u druga mjera po zanosu ili po obostranom izobilju (odraza jave u snu). Onaj ko to zna, postiže uravnoteženu povezanost znanja (kontinuitet sna i jave). U njegovom rodu ne rađa se niko ko nije znalac brahmana (sveobuhvatnog bitka).

11. Iskonska spoznaja u stanju dubokog sna je glas m, treća mjera, izvodiva iz korijena mi, mjeriti, ili prožimati. Onaj ko to zna, određuje mjeru vrijednosti svega svoga, i sve prozirnije.

12. Četvrto je ono neizmjerno i neizrecivo, gdje se smiruje račvanje protežnosti, dobrobitno, nepodvojeno. Slog aum je baš zato ono Sebe (atma) u koje, ko ga tako uvidi, ulazi sobom u Sebe.




San i buđenje u
idealizmu indijske filozofije
Čedomil Veljačić

Om Asato maa sad-gamaya;
tamaso maa jyotir-ga-maya;
mrtyor-maa amrutam gamaya.
Om Shaantih Shaantih Shaantih.

O Lord Lead me from the unreal to the real.
Lead me from the darkness to light.
Lead me from death to immortality.
May there be peace, peace, and perfect peace.

- a Sanskrit invocation from the Brihadaranyaka Upanishads 1.3.28).