Iako nas poezija često ushićuje ljepotom jezika i imaginacije koju u nama izaziva, ponekad je dobro pročitati i stih koji pripada onoj drugoj strani. Ako ni zbog čega, ono zbog i jezika koji lagano pada u zaborav. A uz to, čak i takva poezija može da bude i te kako inspirativna.

Evo jedne takve pjesme:

***

MIĆUNIJADA

Posvećena Mićunu Pikaševu Šibiguzoviću


Sve od svetog Petra do Nikole kralja
pokuša si, rđo, kako bi okalja
istoriju našu i krvave borbe,
samo da bi doša do masnije čorbe.
Ti pominješ neke ćuprijske dizdare,
kroz posmrtne tvoje sramotne čaktare.
Na vladiku dižeš lažne kosijere,
ništavčino jedna, političko kere.
Zar da slava strada zbog domaćeg gada:
ko Njegoša pljuje na obraz mu pada.
Tog genija koji neće nigda mrijet
i kojega slavi sav kulturni svijet.

Ti ujedaš ljude špijunski i mučke
i ulogu igraš potrpezne kučke.
Kad ovako brukaš crnogorsko pleme,
od koga se zače tvoje pasje sjeme,
ti ništa od ništa, prase sa bunjišta,
lupežu bez časti, kuće i ognjišta.
Ne stidiš se ljudi, ne bojiš se Boga,
podigo te otac krađom iz Ostroga.
Ti si ono ništa što ljude zagriza
samo da bi tuđe vagane oliza.
Opljačka si, vele, puštenicu Stanku,
po noći, u mraku, u usku sokaku.
Ukro si joj đerdan i zlatno prstenje
i sakrio bješe vješto pod kamenje.

Ti si patriota kome barut smrdi,
koga svijet pljuje, prezire i grdi.
Sa bojišta bježa nekoliko puta
bez puške i noža, kape i kaputa.
Stigoše te jedva kod crmničkog Vira
i svezaše brzo kraj topa mortira.
Pasja ti se glava tada bješe smela,
kada viđe vatru rasprslih šrapnela.
Gica si se, trza, vikao i dreča
prepa si se, mrčo, bombe i karteča.
Plakao si, kuka, nijesi ima mira,
ispljuvan si bio od svih oficira.
Vratiše te tada na lanac u Vraku.
No ti opet, zeče, pobježe po mraku.
Al te stiže sudba još gora i crnja:
nađoše te žene u sred jednog trnja,
svezaše te, jado, za kraj od urivka
i predaše u štab Kraljevića Mirka.
I tu su te svojski izlemali ljuto –
uzeli ti pušku, a dali ti futo.

Ti si ona pogan izgubljene časti,
koga poznavahu crnogorske vlasti
kao jadna, gladna, tranjava i bosa,
kome kroz kapicu virijaše kosa.
Kad ispjeva pjesmu Tomanović Lazu
on te, podla rđo, prijavio knjazu.
Knjaz ti prvu službu za špijuna dade
pošto dvades puta na koljena pade.
Najede se brzo, nesta s lica bora –
i postade pjesnik crnogorskog dvora.
Da bi ti se bolje ostvarile nade
pjevao si pjesme svakom članu vlade.
Kadio si stalno, lasko bez prestanka,
i ko majmun igra uz Mitra i Janka.
I knjaza i vladu slavi do nebesa,
dok naturi na se dva kvintala mesa.
Sad tog istog kralja i tu istu vladu
sramotiš i pljuješ, pogani i gadu.
Laskajući njima steče karijeru,
no ti, kučko, brzo promijeni vjeru.
Nijesi se boja obrazu i časti,
samo da dodvoriš kod novijeh vlasti.
Kada dobi mjesto na duboke jasli,
gdje su slični tebi i ranije pasli,
tvoja pseća narav produži da laska,
al se opet praćnu ka lukava maska,
i otpoče lajat na svetinje naše,
i krv bratsku piti iz đavolje čaše.
Te ti stalno osta oprljana muza,
al to tebi liči – sin si šibiguza.

I sada si digo tvoje pero tupo,
pa njim pišeš što je prljavo i glupo.
I hartiju trošiš na smrdljive dronjke,
te rasturaš svoje duhovne brabonjke.
Zbog čega nam ponos polagano vene
amaline tuđi, prelokano štene.
Koji stalno laješ iza tuđeg tora,
pa te pljuje narod i sva Crna Gora.
I krekećeš sada ko naduta žaba
jer si htio slave, magarčino - džaba!
Reklamiraš sebe kroz mnogo žurnala,
dje ne znaju da si pogan bez morala.
Jer nijesi mogo naslijedit dara
od lupeža oca, starog pelenara,
što u gaće meta stelju od samara,
kad šibikan bješe na devet pazara.
Pa ćeš i ti dobit što ti otac dobi,
kad pokrade koze i torinu probi.
Karijeru svoju počeo si metlom,
a sada se praviš književnijem pijetlom.
Sa osnovnom školom, bez ikakvog znanja –
ništa ne napisa bez puna čokanja.
Sad izmišljaš neke lažne anegdote
podrepnice tuđa, pogani i skote.
Prevrtljiva rđo, lajavice mrska,
kljuserino jedna, magarice brdska!

Oni što te dižu kroz svoje žurnale
da te znaju ka mi – nestalo bi hvale.
Zgužvali bi tvoju smrdeljivu liru
i dali na prikaz punome nokširu.
Ti si plagijator tuđijeh ideja,
koji neprestano za ljudima bleja;
ti si zadah groba i hijena zloće
i gomila gadna svake nečistoće.

Kao član kontrole mnogoga si svuka
i penzije ljudma pokra i pofuka.
A tvoje začeće, tvoj pogani korijen –
od upljuvka muve u majku si stvoren.
Ti si rođen tako sa milion mana
i ostao ništa od babazemana.
Ne stidiš se ljudi kad se osramotiš,
zato tebi Gospod ne da da se kotiš –
da od pasjeg sina ne ostane sjeme,
da se ne otruje crnogorsko pleme!

***

U pero uhvatio: Pamtiša Trpić

Odobrio: Cenzorski odbor za šuplje veličine

Mislim da književnost i lingvistika, kako je naziv ovoga podforuma, nije pravo mjesto za ovu pjesmu!
Ona je, pjesma, ipak, za neke druge forume i neke druge prigode.

Imam utisak da ovu pjesmu dozivljavate kao humoristicku pisaniju, pa cu vas samo pitati da li znate koji su motivi postojanja ove pjesme, inace nastale prije mnogo decenija?

Imam utisak da ovu pjesmu dozivljavate kao humoristicku pisaniju, pa cu vas samo pitati da li znate ko je bio Micun Pavicevic i koji su motivi postojanja ove pjesme, inace nastale prije mnogo decenija?



Nipošto. Ne prepoznajem ni humor, ni ironiju, ni satiru. Prije bih to nazvao mnogim drugim imenima, nego humorističkom pisanijom. Prvo, da budem iskren, pjesmu (ajde da je nazovemo tako i držimo se toga u daljem tekstu) nijesam ni pročitao cijelu, tek djelimično, pojedine stihove. Ali i to je bilo dovoljno da shvatim šta je pisac htio da kaže. Drugo, iznio sam svoje mišljenje, pri kojem ostajem (zbog sebe i zbog podforuma i foruma ne kojem se pjesma nalazi), bez obzira što ne znam ko je bio Mićun Pavićević i što je on radio. Naravno i tvoje (pretpostavljam da mi se sa Vi obraćaš iz poštovanja prema mojim godinama koje se vide u potpisu, ali ipak je ovo forum đe egzistiraju samo stavovi i ideje koje iznosimo tako da mislim za tim nema potrebe, budimo na TI) pravo je da svrstaš ovu pjesmu na književnost i lingvistiku, smatrajući je vrijednom za to. Ali, koliko ja shvatam, radi se o liku i djelu dotičnog Mićuna, nikako o pjesniku i kvalitetu pjesme, tako da to ipak pripada nekoj drugoj oblasti. I, na kraju, pošto mi ipak živimo u Crnoj Gori, nije li malo problematično na ovaj način javno "isturati" i blatiti nečije prezime i pleme?!

P.S.Da se razumijemo, niti nešto bliže poznajem bilo koga od Pavićevića, niti sam iz Pješivaca, da bih se smatrao lično pogođenim, jednostavno mi se ovakva vrsta "poezije" ne dopada.

To je fer, prelazimo na TI.

Dakle, ne prepoznaješ ih jer u pjesmi i nema. Iza grubog jezika oštrih kvalifikacija krije se gorčina koju je subjekt pjesme izazvao svojim književnim radom i svojim moralnim kapacitetima i kvalitetima. To što jezik malo para uši ne znači da ne pripada ovom narodu i ovom mentalitetu. Da, mentalitetu koji je iznjedrio mnogo više Mićuna nego Pamtiša, nažalost.

Zar svaka kritika mora biti promotivna? :)

Da ne bih izazivao dalja negodovanja zbog prozivanja zbog imena, izbaciću ih iz naslova, a moderatora molim da naslov topika promijeni u "Oda jednom anegdoticaru" ili ukloni ovaj topik sa foruma ako mu tu nije mjesto.

A o cemu se tacno i o kome radi?
:)

Ukratko, Mićun Pikašev je poslije ujedinjenja objavio zbirku (najvećim dijelom prepravljenih) anegdota u kojima je izvrgnuo ruglu crnogorsku dinastiju, istorijske dogadjaje i mnoge uglednike stare države, u kojoj je bio na državnoj službi, počevši karijeru kao policijski doušnik.

Bivši sudija okružnog suda u Nikšiću, gospodin Trpić (pseudonim, naravno), u starosti objavljuje reakciju u vidu "Mićunijade". Dotični pjesnik je zbog ove, kao i zbog drugih pjesama (pi kakva je ova vlada, tunguzijada, ...), koje su uglavnom bile uperene protiv vlasti, bio šikaniran i maltretiran.

„Pucanje iz riječi prethodi pucanju iz topova. To su riječi iza kojih ostaju vidljive posljedice: ima neprijatnih, otrovnih i smrtnih riječi kojima se postiže strašni učinak na ljudsku dušu i sjećanje.
Sve bolesti društva prvo su vidljive u bolesti jezika: ako boluje jezik, onda boluje i društvo! Oboljeli jezik prethodi oboljelom društvu - prve tamnice, prvi zločini i prve grobnice pripremaju se u jeziku i govoru. Prve mine su jezičke mine, one najprije eksplodiraju u jeziku i govoru, a onda u domovima i gradovima.
Iz jezika se može otčitati danas ono što će se stvarno desiti sjutra. Ako se uoče promjene u govoru i jeziku jedne zajednice, nacionalne, vjerske i sl, onda je sigurno da su te promjene u vezi sa promjenama u njenim ideološko-političkim stavovima. Ključne riječi mogu se uzeti kao pokazatelji socio-psihološke zagrijanosti za svoj narod ili svoju vjeru, što u isto vrijeme znači i zahlađenje odnosa sa drugim narodima i vjerama .Kako vrijeme odmiče, osjeća se jačanje napona, napetosti i napregnutosti jezika, koji više podsjeća na kotao koji se zagrijeva do ključanja, nego na mjesto đe se brižljivo i sa vjerom sklapaju razumne, čovječne i lijepe misli.

Ukratko: o jednoj zajednici možemo dobiti tačniju sliku ako upoznamo njen govor i jezik nego ako upoznamo njen ustav i zakone koji se na njemu temelje. Odnosi između dvije zajednice odslikavaju se u jeziku: njihovi odnosi prepoznaju se u odnosima među riječima".

Govorim iz toga ugla – kako sam kažeš, grubog jezika i oštrih kvalifikacija koji su upotrijebljeni. I onoga što on proizvodi. Mogućnosti da to bude otponac za neke druge pjesme, neke druge riječi, grublje i teže, koje će govoriti o nekim drugim ljudima, nekim drugim plemenima... I tako do unedogled. A mislim, što opet ne znači da sam u svemu ovome u pravu - ipak je ovo forum i mišljenja su, kao i ukusi, različiti - da bi to trebalo izbjeći.

Donekle se slazem sa ramanandom, ali ne mogu da ne prihvatim argumente simm-a.
Ljudi razlicito dozivljavaju poeziju, postujem to kako je sim cita i osjeca.
Simm, postavi nam jos neku pjesmu, ubijedi nas stihovima! ;)

Donekle se slazem sa ramanandom, ali ne mogu da ne prihvatim argumente simm-a.
Ljudi razlicito dozivljavaju poeziju, postujem to kako je sim cita i osjeca.
Simm, postavi nam jos neku pjesmu, ubijedi nas stihovima! ;)

Slažem se, svako različito doživljava i osjeća poeziju (i ne samo nju) i tu nema ništa sporno. Samo što za mene nije sporno i to da pomenuta pjesma ne pripada poeziji - poezija je ipak nešto drugo.
Parafraziraću ono što sam u prethodnom napisao: o jednom pdf možemo dobiti tačniju sliku ako upoznamo misao i jezik koji je prati i koji se na njemu, pdf, koriste, nego ako upoznamo pravila i propise na kojima se forum temelji.

poezija je ipak nešto drugo.

Da mozda otvorimo jednu zagradu ovdje, pa da utvrdimo sta je poezija, a onda cemo lako utvrditi da li je ova pjesma poezija, ili nije, i da li ima ikakvog knjizevnog i lingvistickog znacaja?

Napisao sam da svako različito shvata i vrednuje poeziju i da za mene nije sporno da pomenuta pjesma ne pripada poeziji - poezija je nešto drugo. Za mene nije sporno i ostajem pri tome. A mogu lagodno da se pozovem na teoriju književnosti, kao i ti, uostalom (Rene Veler - Ostin Voler, Milivoj Solar, Dragiša Živković), a da to, svoje poimanje da ova pjesma ne pripada poeziji, poduprem i Aristotelovom, Kantovom, Hegelovom filozofijom pjesništva.
Ali, opet ponavljam, suština moga reagovanja nije u tome, suština je da zbog kvalifikacija i grubih riječi koje su upotrijebljene, pjesmi nije mjesto ođe. Zbog sadržaja pjesme, a ne njenih umjetničkih, poetskih dometa i pripadanja ili ne pripadanja određenoj književnoj vrsti. U pjesmi se blati jedno pleme, jedno prezime, i oni su jasno naznačeni, jasno je o kome se radi, ali autor je anoniman, a ononiman je i onaj koji pjesmu postavlja. Zar ne misliš da je to i sa moralnog stanovišta malo problematično?
Rekao sam ti to već, nemam nikakve veze ni sa Pavićevićima ni sa Pješivcima, ovo govorim samo zbog toga što to može otvoriti vrata da sjutra neko postavi pjesmu u kojoj će blatiti svoga komšiju, komšinicu, druga koji mu se zamjerio, pleme, grad... A đe postaviti granicu šta da se objavi, a šta ne, ako se jednom počne sa tim?
No, to je moje mišljenje i zaista više o tome nemam šta da kažem, ne želim više da se tom pjesmom uopšte bavim.

Žao mi je, biću odsutan 10-15 dana, a zaista bih rado razmijenio mišljenje o teoriji književnosti i poeziji, mislim da je to izvanredna tema (nevezano za ovu pjesmu). Naravno ako i ti to želiš, možemo o tome razgovarati i nekom drugom prilikom.

Potpuno razumijem tvoju bojazan i smatram korektnim tvoj stav.

Zbog toga cu se potruditi da se ovaj topik u potpunosti ukloni sa foruma, jer mi nije ni u primisli da izazivam bilo kakve negativne reakcije.

Pozdrav.

Smatram da nije nase da presudjujemo sta poezija jeste, sta nije.
Sto se tice Grckog poimanja poezije, ne moze se vise primjenjivati, definitivno. Poezija vise ne zadovoljava ni dio uslova tada postavljenih. Za neke je i dobro sto ne ispunjava.
Dalje, svakako da se ova pjesma ne moze svrstati u vrhove poezije, ali znam toliko pjesama, pa i pjesnika, koji nimalo ne predstavljaju umjetnost, pa su trenutno i te kako na cijeni, iz raznih razloga. Koji su, ne bih sad pisala, jer bi tema presla u neku drugu.
Iskreno, ne svidja mi se ova pjesma, ali ne vidim razlog zasto bih je brisala. Zasto bi blatilo ugled PDF-a to sto ima tema koje nisu po kanonima?
I zasto mislis da kroz istoriju knjizevnosti nije bilo pjesama koje su blatile pojedince i grupe? U pjesmi se ne pominju imena i prezimena. Sloboda misljenja je nesto sto ne treba gusiti ovim. Ne ide ovaj forum direktno u skolske udzbenike.

Naravno, ne mora da znaci da sam u pravu. Ne zelim ni ja da bilo cija osjecanja budu povrijedjena bilo kojom temom. Ja cu, za sad, promijeniti naziv, a postavicu i pitanje vodjama foruma sta misle o temi, pa cemo zajedno odluciti. Nadam se da ce svi biti zadovoljni.

Moram reći zašto sam uopšte postavio ovu pjesmu ovdje.

Prvo, činjenica je da govorimo nesumnjivo bogatim jezikom. U to me je još više uvjerio razgovor koji sam prije par mjeseci vodio sa jednim Italijanom, a tema je bila, vjerovali ili ne - psovke i ruženje. Englezi bi rekli "coarse language". Čovjek je primjetio koliko često mi koristimo gore pomenute riječi i htio da zna njihovo značenje. Poslije sati i sati pokušaja prevođenja, uz domaći vranac i sir, čovjek je zaključio da najgore što on u svom jeziku može da kaže je "kurvin sine" ili "djavo te odnio" ili "sto mu gromova".

Koliko god nekome to zvučilo odvratno i bizarno, činjenica je da se u Crnoj Gori psuje na milion i jedan način.

Drugo, kao što tužbalica umije da nakiti i da uzdigne onoga kojemu se namjerila, tako može i da ga unizi i to samo pogodno izabranim riječima. E, tako je gore i pomenuti Pamtiša odabrao riječi da unizi onoga kome se obratio - sve jednostavnim narodnim jezikom.

Potpuno je irelevatno ko je subjekat, a ko pjesmu piše. Moja je greška što sam i naslov i podnaslov topika prenio doslovno, i time izazvao nepotrebne, ali korektne reakcije.

Davno je rečeno - da bi upoznao neku zemlju prepješači je; da bi upoznao neki narod nauči jezik kojim govori.