Mnogi roditelji su se zbog razlichitih problema odluchili na korak da usvoje dijete. Navodim primjer jedne prijateljice moje majke...
Recimo da se ti roditelji brinu se o djetetu kao shto bi o svom rodjenom,pruzaju mu svu paznju i ljubav,brinu o njegovom shkolovanju i vaspitanju...Ali vremenom ponashanje tog djeteta se mijenja iako tu nema nikakvog uticaja sa strane... Dijete pokazuje znake asocijalnog ponashanja itd.. (ovi roditelji djetetu nisu rekli da je usvojeno)... Da li mislite da je genetika vecim djelom odgovorna za ponashanje djece (recimo npr. da su bioloshki roditelji bili problematichni,nasilni....)?

Da li se pravim roditeljima nazivaju oni koji su pruzili srecno djetinjstvo i pravilan odgoj tom djetetu ili oni bioloshki koji su ga ostavili po rodjenju?
Shta se podrazumjeva pod pojmom "pravi roditelj"?

I josh jedno pitanje,recimo da Vi (nevezano za vashu trenutnu situaciju)hocete da usvojite dijete, da li bi mu,i kada rekli da je usvojeno?

lično mislim da dijete može da se voli kao svoje,bez obzira da li je usvojeno..
ljudi vole ili ne vole djecu, ili su dobri roditelji ili nisu pa bez obzira da li je dijete biološki njihovo ili usvojeno..postoje ljudi koji ne vole ni djecu koju su rodili..koji tu istu djecu zlostavljaju ili makar zanemaruju.. postoje i oni koji vole i svoju, i usvojenu, i komšijsku, i uopšte, svu djecu :) .. postoje oni koji vole samo svoju (biološku) djecu, a sve ostale gledaju sa podozrenjem.. ljudi su čudni..ljudi su različiti..
kažu da je majka ona koja dijete podiže,koja je uz njega i kad je srećno i kad je bolesno,koja mu pruža ljubav,a ne ona koja ga rodi,jer je to 'najlakše' u cijeloj priči..
da je teško i odgovorno biti roditelj to stoji , jer djeca su naša ogledala..za mene je mnogo veća 'hrabrost' usvojiti dijete nego ga roditi jer ne gledaju svi ljudi blagonaklono na to i treba se izboriti sa svim tim..a i samo to dijete na njegovom putu čeka više trnja jer ljudska zloba i pakost nekad nemaju granica..i baš zbog toga smatram da djetetu, u svakom slučaju, treba reći da je usvojeno..jer ako mu roditelji ne kažu naće se već neko 'dobrodušan' i 'iskren' da mu to saopšti..to za dijete bude veliki šok..izgubi poverenje u ljude koji su mu do tada bili sve..stvara se nepremostiv jaz..

Nije lako biti roditelj ni sopstvenom djetetu a tek usvojenom...
Sigurno je da porodica puno utice na ponasanje djeteta ali je takodje vrlo bitan i genetski materijal. Svjedoci smo da mnogi roditelji ni djetetu kojemu su dali genetsko nasljedje ne znaju, ili ne umiju, da nadju pravi prilaz, a samo mogu da zamislim koliko ljubavi i pozrtvovanja treba da se izboris sa genima usvojenoga djeteta o cijim roditeljima ne znas nista.
Svakako mislim da djetetu treba reci da je usvojeno, ako nista drugo, da ne bi nekad u zivotu dozivjelo stres slucajnim saznavanjem istine, a i ima pravo da zna istinu i da odluci da eventualno potrazi prave roditelje.
Sta je uspjesan roditelj...onaj koji nadje pravi nacin za komunikaciju sa svojim djetetom (usvojenim ili rodjenim), koji se brine, kojemu je stalo, ali ne na prici nego na djelima, a sasvim je nebitno da li je bioloski roditelj.
Takodje, misljenja sam da gledati dijete od malena kako raste pored tebe, ucestvovati u svim njegovim radostima, prvim koracima, prvim rijecima, bolestima, tugama, razocarenjima, zaljubljivanjima... ima istu tezinu kao i biolosko roditeljstvo:yes513:

Trebalo bi zakon malo pojednostaviti što se tiče procedure oko usvojenja djeteta..

Ima parova koji ne mogu imati djecu, a imaju sve uslove i puno ljubavi..

Na ponašanje jedinke utiče genotip i fenotip, tj. ono što nosi u genima kao i uticaj okoline. Ne mora da znači da će od nasilnika da postane nasilnik samo zato što mu je biološki roditelj. Prije loše okruženje utiče na jedinku da postane i sama okrutna.

"Usvojeno dijete kao svoje"? Da čije je ako je već usvojeno? Čim se usvoji dijete ono dobija PRAVE roditelje.
Ko je bio uz dijete dok je bilo bolesno, radosno, tužno, u pubertetu, dok se razvijalo i stasalo u zrelu osobu? Roditelj.
Roditelj je onaj koji je tu, ko je prisutan, ko se brine i vodi računa.
Veoma cijenim ljude koji su usvojili djecu i prevazišli sebičnost i malograđanska shvatanja.

Što bi rekao moj stari komšija "Lako je postati majka, al je teže ostati majka" (prava majka).

I josh jedno pitanje,recimo da Vi (nevezano za vashu trenutnu situaciju)hocete da usvojite dijete, da li bi mu,i kada rekli da je usvojeno?

Ne mogu a da ne odgovorim na ovo pitanje...

Mislim da je najveća greška kriti od djeteta da je usvojeno. Zamisli, neko usvojji dijete, nikad mu ne kaže da je usvojeno i sa 30 godina 'dijete' sazna da je usvojeno. Kako se osjeća? Kakvo mišljenje ima o sebi? Kakvo mišljenje ima o biološkim roditeljima i roditeljima koji su ga usvojili?

Zamišljam kako bi meni bilo da sam usvojena i da mi nikad niko nije rekao za to... Napr. juče sam saznala. Mrzjela bih čitav svijet, a pogotovo ljude koji su me usvojili, a opet, shvatila bih ih nekako. Oni samo žele da mi obezbijede što bolju budućnost. Ali ipak, lagali su me, što je neoprostivo. Eto, tako gledam na sve to

Homereeeeeeeeeeeeeeeee, 'ajd' da usvojimo jedno 5-6:yes513:('oces od 18+? :nono2::biggrin: ZABORAVI!!!:kiss1:)

Homereeeeeeeeeeeeeeeee, ............. 5-6:yes513:('oces od 18+? .............:kiss1:)

Nemam ja Cico više života za to ;):D

Nemam ja Cico više života za to ;):D

AHA:biggrin:

Ja bih usvojila dijete bez razmisljanja , a mislim da sam vam ovim sve rekla..
ne bih mu rekla da je usvojeno..

Ja bih usvojila dijete bez razmisljanja , a mislim da sam vam ovim sve rekla..
ne bih mu rekla da je usvojeno..

Milena, shvatam da je to stvar ličnog izbora, ali razmišljaš li što bi bilo kad bi to dijete saznalo da je usvojeno?

Milena, shvatam da je to stvar ličnog izbora, ali razmišljaš li što bi bilo kad bi to dijete saznalo da je usvojeno?

e pa potrudila bih se da ne sazna..
Dok sam bila manja uvijek sam govorila,rekla bih mu,znalo bih,ali sam promijenila misljenje,jer ako dijete zna da je usvojeno,uvijek ce imati u podsvijesti tu cinjenicu.ovo mislim na rano djetinjstvo...Moze imati neki kompleks zbog toga,a i znas kako to ide,ako ono zna,pa kaze najboljoj drugarici,a u tom dobu znamo kakava su djeca,pa ce ta drugarica nekom drugu i sve tako..A djeca vole da se podsmijavaju onima koja su razlicita od njih u bilo kom pogledu...
Sve to zavisi,i od djeteta i okolnosti pod kojim je usvojeno...
Ne mogu da se zakunem,ali mislim da mu ne bih rekla da je usojeno,eto cisto da ga zastitim,od nekog osjecanja manje vrijednog....

Svakako da bih usvojio dijete.I pruzio mu svu mogucu ljubav.

Svakako da bih usvojio dijete.I pruzio mu svu mogucu ljubav.
Takodje... Sto mi i ne gine, ako nastavim ovako momke da trazim (citaj - nikako)
I mislim da bih mu rekla da je usvojen. Jer i j abih to isto ocekivala da sam kojim sl. ja usvojena, da mi kazu istinu.

da nijesu ovo malo preosjetljive teme za ovako olako diskutovanje...

Takodje... Sto mi i ne gine, ako nastavim ovako momke da trazim (citaj - nikako)
I mislim da bih mu rekla da je usvojen. Jer i j abih to isto ocekivala da sam kojim sl. ja usvojena, da mi kazu istinu.
Mumka, kako da usvojiš dijete ako se ne udaš? A kad bi se udala imala bi ti svoju djecu.
Inače, bračni par mora da prođe kroz razne psihoanalize i ostale zezancije da bi ustanovili da li je taj par pogodan i psihički zreo da usvoji jedno dijete.

I dalje sam mišljenja da su pravi roditelji oni koji odgoje dijete, pa makar oni i ne bili biološki roditelji.

Koliko od vas jeste roditelj, bioloski ili psiholoski, svejedno? :)

Koliko od vas jeste roditelj, bioloski ili psiholoski, svejedno? :)

:clapping: e, o ovome ja pričam...Pravo pitanje!

Mozda cu nekad doci do ideje da usvojim dete,pruzila bih mu ljubav i osecaj da je bezbrizno u odrastanju.Ne bih mogla da precutim da je usvojeno,na neki nacin bih izdala i svoju ljubav prema detetu kada bih mu precutala da je usvojeno.

uh teska tema,sto god krene nizbrdo u ponasanju usvojenog djeteta,otvorice velike dileme

cesto kad nas djeca nerviraju,pitamo se na koga li su posla???
a tek sto reci o usvojenom djetetu,kad mu nezanaju ni po geneze???

a kad mu saopstiti i kako? sigurno je tesko bilo kada,a najgore da dozna od drugoga

kad sam se ja poradjala,dosla je jedna zena da e porodi.izgledala mi je jako agresivno...kaze napravio joj neki radnik djete i otisao...njeni nece ni da cuju za to dijete i nema izbora
kad se porodila niej htjela da ga vidi.uzalud je dr ubjedjivala,rekla je da ce ga baciti u more ako joj ga daju...

i to je djete dato u dom,i sto reci?

Evo ja se nudim ako oce neki ozbiljni forumashi da me usvoje :D

Usvojiti dijete je jako human chin. Istina je da se na takav poduhvat odlucuju i dobri i losi ljudi tako da je mogucnost djetetu kao i pri rodjenju da dobije dobre ili lose roditelje. Sustinski, od toga sve i zavisi. Vaspitanje je ono sto daje djetetu smjernice u zivotu pa kad ima i genetski eventualno agresivnost pravilnim kanalisanjem se to moze znacajno ublaziti. Zato sam uvijek za tu opciju ko god se osjeca "roditeljski" a ne moze da ima biolosku djecu. Svakako bih iz toga iskljucio na zapadu priznate gay bracne zajednice, jer djetetu trebaju podjednako i muski i zenski roditelj. Dva roditalja istog pola ce ostaviti na dijete vecu traumu u zivotu nego da ima samo jednog roditelja.

Mislim da je usvajanje deteta velika odgovornost

Mislim da je usvajanje deteta velika odgovornost

ništa manja ili veća nego imati svoje biološko dijete..