da li u crnoj gori postoje nezavisni mediji? koliko objektivno izvještavaju?kakav je njihov uticaj na politička opredjeljenja građana? kolko smo svjesni tog uticaja, i da li smo mu podložni?

evo što slovaci rade kada im se pokuša uskratit pravo na slobodu izražavanja:

-Umrlice slobodi štampe na svim slovački novinama
Svi slovački dnevni listovi izašli su danas sa umrlicom slobodi štampe umjesto naslovne strane u znak protesta što je parlament usvojio kontroverzni novi zakon o štampi, a OEBS je zbog tog zakona zaprijetio Slovačkoj Evropskim sudom za ljudska prava, prenijela je agencija Beta.
"Parlament je usvojio zakon koji znači žestoki udar na slobodu štampe i nezavisnost redakcija. Usmjeren je protiv interesa građana i čitalaca", stoji na naslovnim stranicama uokvirenim crnim ramom u dizajnu klasičnih umrlica.
Praznim naslovnim stranama na kojima je bio samo spisak sedam smrtnih grjehova novog zakona o štampi slovački dnevni listovi protestovali su još 27. marta dok su prije toga poslednje protestne prazne naslovne strane bile samo u eri autoritarnog premijera Vladimira Mečijara od 1994. do 1998. godine.
Glavna sporna odredba novog zakona zbog koga su ga slovački novinari i međunarodne novinarske organizacije nazvale "bičem premijera Roberta Fica za medije" je neviđeno pravo na odgovor ukoliko se bilo ko osjeti pogođen sasvim istinitim, neizvitoperenim informacijama koje bi o njemu objavile novine ili novinske agencije.
Zakon o štampi ne odnosi se na internet izdanja dnevnika i on lajn dnevnike i e-zine.
Najveći apsurd je da će i za odgovore i informacije u njima, koje po zakonu štampa mora da objavi biti odgovorni izdavač i redakcija čak i kada odgovor sadrži laži ili krši na bilo koji način zakon, a ne onaj koji je odgovor pisao.
Zakon kao i u drugim demokratijama previđa i klasično pravo na ispravku i demantij ukoliko informacije nisu tačne i stručnjaci i opozicija se slažu da je ta bizarna institucija odgovora na istinu smišljena da "stavi brnjicu" medijima, koje premijer Fico optužuje generalno da lažu.
Protiv usvajanja tog zakona odlučno je protestovala i OEBS.

-da ponovim, kakav je uticaj medijana politička opredjeljenja građana?

Primjer:

- u mom selu gdje se gleda samo 1. i 2. program RTCG, IN i Pink TV, svi su glasali DPS. (Fića)

Tamo političke stavove oprijedjeljuje isključivo TV.

e pa svasta... pa jes, u takvoj situaciji, s tim kanalima koje imamo nesretnim, bukvalno treb minimalno terenskog rada pa da su svi za vlast, a ako ko i iznikne ko posumnja u dusebriznistvo vlasti, na njega ce bliznji u selo i drvljem i kamenjem da je izdajnik, prodan, spijun i ko zna sto...i ti ljudi su sto je najgore, potpuno ubijedjeni u stavove dps-a... kukano, nema sto..

emisija utisak nedjelje, tv crne gore...

predrag danilovic:

-ja sam se zgranuo kada sam cuo da se pored kancelarije gospodje carapic prolazilo na prstima...

prekida ga voditelj:

-mozda je to dobar znak!

i danilovic potpuno normalno nastavlja pricu:
-pa moguce...

Da li je TV Vijesti konkurisala za zemaljske frekvencije i kada je konkurs bio? Frekvencije se ne daju vec se rasporedjuju (dobijaju) na konkursima i koliko se ja sjecam posljednji put je konkurs bio prije neki mjesec i dvije TV stanice koje nisu pocele emitovanje su ga dobile Fox i jos jedna koju sam zaboravio. ARD ce prije ili kasnije raspisati novi konkurs ali treba pogledati radio-frekvencijski plan koji je javni dokument koliko zapravo postoji frekvenicja za neku regiju i opstinu. Radio frekvencijski spektar je ograniceni resurs. Mislim da je radio-frekvencijski plan sada vec privremenog karaktera jer ce u sklopu price o digitalizacijiza koju je stategija uradjena ili se radi biti vjerovatno radjen novi plan frekvencija gdje bi frekvencije koje koriste TV stanice sada bile ostavljene za nesto drugo.

Evo ga i plan radio-frekv. spektra za radio-difuziju (naravno i TV):
http://www.ard.cg.yu/dokumenti/200801241628420.azurirana12.pdf?tipdokuemnta=4&id_dokumeta=215

Da li je TV Vijesti konkurisala za zemaljske frekvencije i kada je konkurs bio? Frekvencije se ne daju vec se rasporedjuju (dobijaju) na konkursima
Konkursa nije ni bilo. Upravo zbog onog gore sto pricam.
Frekvencije se, nakon sprovedenih konkursa i zadovoljavanja tehnickih uslova - dodjeljuju. Nakon toga, obaveza je nosioca frekevencije da postuje odredjene tehnicke i programske obaveze.
Kada bi ARD primjenjivala te obaveze, pola CG elektronskih medija bi poslo pod led. Naravno, pod firmom liberalizacije medijskog trzista se omogucava funkcionisanje ogromnog broja nerentabilnih i nekvalitetnih medija - jer od medijskog marketing kolaca u CG - ne mogu biti svi ni odrzivi, pa su onda veoma zavisni.
Sto se tice frekventnog spektra u PG, a provjericu ti i to - postoje TV koje drze i po vise frekvencija.
Indikativno je Nabuko da je jedini elektronski medij koji je imao problema po tom pitanju bio - Free Montenegro...

Ulazak VTV na trziste, sa jakim finansijskim zaledjem, koje vlast u ovom slucaju ne moze kontrolisati - je zabrinjavajuce, pa je stoga i pokrenuta masinerija.

Vidi slazem se u principu ali ako se sjecas proslogodisnjeg pokusaja ARD da uvede red u naplate doslo je do pobune ovih jado medija i prave medijske harange podrzane od NVO sektora. Frekvencija je ogranicen resurs ja sam za oduzimanje svima koji ne mogu da plate i ne mogu da ispune uslove. Dok konkursa ne bude VTV se moze slikati za frekvencije to je kao jedan dva i nema veze sa harangama jer vec u Pgd se emituje zemaljski preko 11 programa i jos dvije izdate frekvencije te potreba razdvajanja kanala i emitovanje nekih emitera na vise frekvencije te zabrana ulaska u frekvencije koje koriste susjedi (zapravo albanci). Od 80-tak kanal se realno moze koristiti 30-40 posto je podgorica ravna a od toga zbog raznih razloga moze do 20. Treba vidjeti sto radi Fox i ovaj emiter sto je dobio drugu frekvenciju u Pgd i da li postoji nesto preko toga trenutno.

Kada bi ARD primjenjivala te obaveze, pola CG elektronskih medija bi poslo pod led. Naravno, pod firmom liberalizacije medijskog trzista se omogucava funkcionisanje ogromnog broja nerentabilnih i nekvalitetnih medija...... pa su onda veoma zavisni.
---------------------------------------------------------------------
Ulazak VTV na trziste, sa jakim finansijskim zaledjem, koje vlast u ovom slucaju ne moze kontrolisati - je zabrinjavajuce, pa je stoga i pokrenuta masinerija.

potpisujem! znaci onaj mbc bi lise onog rock karavana i brcka, trebalo ukinut, jer je ono sramota od televizije. zamisli tuge, zoves ih, i oni ti puste emisiju koju bi rado gledao :D

a ono za sukovica je ne zalosno, ne sunovrat, nego extremna transformacija dr dzekila i mr hajda. ono, radi sad cojek svoj posao ;)... npr., emisija sukovic - darmanovic je bila skolski primjer sunovrata i novinarske profesije, i manipulacija, i reziranog dramskog komada, i politickog sluganstva.

a ovo za vijesti je zaista ohrabrujuce da ce se pojavit, mada, ohrabruje cini mi se i cinjenica da vise poznatih i znacajnih ljudi u zadnje vrijeme, bilo da su iz politike ili neke druge oblasti, pricaju jednu istu pricu!
ma, bas su prilicno slicne, i cini se da je svima jasno koji je jedan jedini put ka micanju ovija vise: da se svi, iz svih sfera i oblasti zivota ujedine protiv dps-a i njegovog trojanskog konja sns-a, i medijskih manipulacija. svi, bez obzira na nesuglasice, licna trvenja, vece i majne stranke, ili bolje i losije novinare ili intelektualce il nvo. dobar primjer, cak izvrsan, je cedem i njegova istrazivanja, koji su osporavani bukvlno iz svakog segmenta drustva. jer, nema vise potrebe za neutralizmom, i pravdanjem "mi ne zelimo mijesat se u politiku!". ne, ovo je sad vec ocigledno svima da nije u pitanju politka, vec bukvalno zadnji trzaji za spas crne gore, u svakom mogucem smislu, jer za par godina vec ce bit kasno, i samo mozemo 20-godisnji period koji je poceo sa "e viva montenegro" zavrsit sa "adio montenegro". nazalost.

e da, zaboravih, cini mi se ako u vtv ne prime da paralelno rade i neki novinari monitora(bivsi, sadasnji), mogu se slikat sa opozicionim profilisanjem. imidz ce im bit ka i do sad od broja do broja, malo realni, pa malo vuku vlasti , pa malo opoziciji...i tako u krug. treba bas jasno da se stave na stranu koja je protiv vlasti, pa da budu konkurentni, jer vec imamo vise takvih relativno objektivnih televizija koje su, sustinski po uticaju na birace, gori nego tvcg.
primjer, zadnja kolumna z. ivanovica, koja je, generalno ohrabrujuca, osim u jednom malom dijelu dje pokusavajuci bit objektivan svim kandidatima nalazi vrline i mane, i pokusava i mandica strpat u isti kos sa ostalima. dobro je navodjenje almeide, dobra je i namjera, al cini mi se da je zelja da se po svaku cijenu bude objektivan napravila tekst antisubjektivnim, sto je gora kategorija nego neobjektivan, na kraju krajeva...

Vidi slazem se u principu ali ako se sjecas proslogodisnjeg pokusaja ARD da uvede red u naplate doslo je do pobune ovih jado medija i prave medijske harange podrzane od NVO sektora. Frekvencija je ogranicen resurs ja sam za oduzimanje svima koji ne mogu da plate i ne mogu da ispune uslove. Dok konkursa ne bude VTV se moze slikati za frekvencije to je kao jedan dva i nema veze sa harangama jer vec u Pgd se emituje zemaljski preko 11 programa i jos dvije izdate frekvencije te potreba razdvajanja kanala i emitovanje nekih emitera na vise frekvencije te zabrana ulaska u frekvencije koje koriste susjedi (zapravo albanci). Od 80-tak kanal se realno moze koristiti 30-40 posto je podgorica ravna a od toga zbog raznih razloga moze do 20. Treba vidjeti sto radi Fox i ovaj emiter sto je dobio drugu frekvenciju u Pgd i da li postoji nesto preko toga trenutno.
Naravno, sjecam se te prepiske (vidim ja polako da cemo ici na posebni topic Mediji u CG :)).
Sukovic, ispred UNEM, jke kritikovao ARD. Zbog cega? Po zakonu o radio difuziji (ili o javnim servisima), 75% RTV pretplate ide RTCG, 10% lokalnim javnim servisima, 10% komercijalnim medijima i 5% ARD.
E sad, raspodjela ovih sredstava za komercijalne se vrsi po dva kriterijuma: kolicina i kvalitet samostalne produkcije i pokrivenost zemlje. Ovo drugo nije problem, ali sada kada se pristupi samostalnoj produkciji - tu nastaje problem. Naime, kako je tesko uspostaviti kriterijume kvaliteta programa, desava se da 1h programa Radio BOOM, gdje jedan sreckovic sat vremena pozdravlja rodbinu i prijatelje uz folk muziku tretiraju kao 1h programa AnteneM u cijem stvaranju ucestvuje 3-4 novinara. Naravno, s obzirom da Radio BOOM ima jednu mixetu i antenu za emitovanje, koje drzi u garazi, i tamo radi par rodjaka (metaforicki govoreci) - njemu je ta suma sasvim dovoljna za cak i zaradu, dok Anteni M nije. To vodi do toga da se Antena M sve vise grca u problemima, dok Radio BOOM prosperira - pa se polako svi okrecu ka Radio BOOMbasticnim programima. Kvalitet se urusava i potpuno se ukida duh medijskih reformi, mediji se pretvaraju u megafone...

E to je bila zamjerka UNEMa, u cijem UO sjedi Sukovic. Naravno, Sukovic nije smio da nastavi sa ovom argumentacijom i da poentira sa onim sto sam rekao u gornjem postu, a sto je kljucni rezultat cijele price, tako da ga je ARD raznio sa argumentacijom o "liberalnoj medijskoj politici" i "urusavanju monopola"...

Glede frekvencija, ARD je uradila dosta dobar terhnicki dio posla (nasa ARD je jedan od malobrojnih evropskih radio difuznih regulatora koji su zavrsili kompletan dio posla oko mapiranja i dokumentovanja kompletne frekventne price u CG), ali kada odmaknemo od tog tehnickog dijela i udjemo u "programskiji", e tu nastaju problemcici... Recimo, televizije kao MBC, NTV MOntena (koja inace koristi opstinske prostorije :confused:), Elmag, Pink su do te mjere krsile sijaset zakonskih obaveza, da je zaista cudno njihovo odrzavanje. S druge strane i ove TV koje su dobile frekvencije svojim kasnjenjem su zrele za oduzimanje dozvola - ali.... E u tome je problem

Kodeks najviše kršili RTCG i Atlas

NOVINARSKO SAMOREGULATORNO TIJELO ANALIZIRALO RAD MEDIJA U POSLJEDNJA TRI MJESECA

Podgorica Kazna nezavisnom nedjeljniku Monitor i novinaru Andreju Nikolaidisu udar je na slobodu javnog izražavanja, ocjenio je juče Savjet Novinarskog samoregulatornog tijela.
- Savjet je ocijenio i da je na konferenciji za novinare CEDEM a, 25. marta, prekoračena granica profesionalne korektnosti i da uskraćivanje akreditacije novinaru Dana šteti i Fudbalskom savezu Crne Gore i javnosti.
Savjet je zabilježio u prva tri mjeseca ove godine nekoliko kršenja Kodeksa novinara, u čemu su od elektronskih medija najviše primjedbi imali na Atlas televiziju i Televiziju Crne Gore, a od štampanih na Pobjedu.
U Izvještaju, koji je juče predstavljen novinarima, navodi se da je Atlas televizija, u emisiji Piramida, u januaru i februaru, nastavila da krši Kodeks u dijelu koji se odnosi na prava djeteta, uprkos upozorenju Savjeta krajem decembra da je ta vrsta i sadržaj emisije neprimjeren dječijem uzrastu.
- Urednica Piramide uporno krši Kodeks i dozvoljava da se djeca dovode u studio. Isti slučaj je i sa emisijom Tiholend, u kojoj učestvuju maloljetnici, iako sadržaj i termin emitovanja emisije nijesu u skladu sa njihovim uzrastom kazala je član Savjeta Vesna Pejović.
- ATV je, kao i TVCG, prekršila Kodeks i neobjavljivanjem informacije sa posljednje konferencije Savjeta NST-a o ponašanju medija u oktobru i novembru, na šta su po Kodeksu bile obavezne - kazala je Pejović i podsjetila da je novinar, kao što je spreman da svoj rad neprestano izlaže sudu javnosti, treba da bude voljan da se izloži sudu nepristrasnog tijela koje brine o zaštiti ugleda i profesije.
U izvještaju se navodi i da TVCG u informativnim emisijama objavljuje demantije, a da prethodno nije emitovala ono na šta se demanti odnosi.
Navodi se da je u informativnim emisijama TVCG, 3. februara, pročitano reagovanje Socijaldemokratske partije na saopštenje za javnost Centra za građansko obrazovanje, koje ta televizija nije prethodno emitovala, a kasnije nije objavila ni reagovanje te nevladine organizacije na saopštenje SDP-a.
Savjet je sugerisao televizijama da u prilozima iz spoljne politike izbjegavaju emitovanje scena nasilja zbog maloljetnika.
Povodom incidenta na konferenciji za novinare Centra za demokratiju i ljudska prava, Savjet je apelovao na novinare da poštuju sagovornike ali i svoje kolege tokom obavljanja posla,što nije bio slučaj na toj konferenciji, posebno kada se radi o jednom novinaru. Savjet je osudio i ponašanje jednog od rukovodilaca CEDEM-a koji je, iako nije govorio na konferenciji, u sali kritikovao i pokušao da uskrati pravo novinaru da postavi legitimno pitanje.
Iz tog tijela je najavljeno da će se na jesen pokrenuti inicijativa za proširenje novinarskog Kodeksa, čemu će prethoditi javna rasprava.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na štampane medije, Savjet je ocijenio da je i Pobjeda objavila reagovanje na saopštenje Centra za građansko obrazovanje, koje se prethodno nije našlo na njenim stranicama, čime je prekršila Kodeks.
- Pobjeda je prekršila Kodeks i u slučaju izvještavanja o sporu oko vlasništva nad crkvenom imovinom, tako što nije na vrijeme objavila demanti predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve na optužbe MCP kazala je Pejović.
U Izvještaju Savjeta konstatovano je da je u medijima čest primjer prenošenja saopštenja i stavova političkih partija u kojima su zastupljene klevete, uvrede, pa čak i govor mržnje.O.L.

Medijske reforme u Crnoj Gori su pocele s jeseni 2002, usvajanjem tri zakona: Zakon o medijima (neka vrsta krovnog zakona, koji generalno regulise odnose u ovoj sferi), Zakona o radio difuziji (uspostavljanje Agencije za radio difuziju- ARD, kao nezavisnog regulatora u oblasti elektronskih medija i sistema prenosa signala) i Zakona o javnim radio difuznim servisima Radio i TV CG (ime samo govori).
Iako nepotpuna (usvajanje zakona o sprjecavanju nedozvoljene medijske koncentracije, iako je maltene bio gotov 2004 - je prolongirano, sto je podgrijalo glasine da je ta inicijativa pokrenuta zarad prevencije sirenja uticaja odredjenih korporacija, ali o tom potom), veoma je brzo okarakterisana kao ponajbolja medijska reforma u regionu - u smislu kvaliteta zakonskih odredbi i broju oblasti pokrivenih reformama. Medjutim, kako je vrijeme odmicalo, implementacija nerijetko nije odmicala u skladu sa ocekivanjima...

Poenta ova tri zakona svodila se na: definisanje okvira za razvoj profesionalnih medija (nezavisni mediji ne postoje - jer na kraju krajeva - neciji interes, uglavnom vlasnika, utice na uredjivacku politiku; o neutralnim medijima ne vrijedi ni trositi rijeci, jer medij koji nema stav - nije medij, vec dosadni copy/paste mehanizam; akcenat je na profesionanosti, tj. da se stav iznese uz postovanje odredjenih standarda - koji su u nasem slucaju navedeni u zakonima o medijima i radio difuziji, kao i u Kodeksu novinara CG), savremenom re-definisanju uslova koriscenja sistema prenosa signala i njegovog odrzavanja, nezavisno od politicke volje (u ovom smislu, tada-osnovanim nezavisnim regulatorom - ARD je upravljao Savjet, kojeg su sacinjavali izabrani predstavnici 5 tzv. ovlascenih predlagaca: Vlada RCG, Univerzitet, NVO sektor iz oblasti ljudskih prava, elektronski mediji i NVO iz oblasti medija) i stvaranje nezavisnog javnog servisa RTCG (ista situacija kao i sa ARD - i ovdje je zamisljeno eliminisanje politickih uticaja osnivanjem Savjeta, koji bi se sastojao od predstavnika 11 drustvenih grupa, za koje se pretpostavljalo da predstavljaju svaku znacajniju sferu drustvenog zivota).
Mala napomena o izborima za Savjete ARD i RTCG. Naime, predlagaci zakona i strani eksperti (uglavnom iz Savjeta Evrope) su se usaglasili oko definisanja tzv. ovlascenih predlagaca. Za ARD su oni vec pobrojani, a za RTCG su:
- Univerzitet Crne Gore;
- Crnogorska akademija nauka i umjetnosti;
- Crnogorsko narodno pozorište, Muzeji Crne Gore, Crnogorska kinoteka i profesionalna udruženja dramskih umjetnika i kompozitora;
- Institut za medije Crne Gore;
- profesionalna udruženja novinara;
- Privredna komora Crne Gore i druga udruženja poslodavaca;
- sindikalne organizacije u Crnoj Gori;
- nevladine organizacije iz oblasti zaštite ljudskih prava;
- nevladine organizacije iz oblasti sporta, turizma i ekologije;
- nevladine organizacije iz oblasti zaštite prava djece, omladine i porodice, obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite;
- nevladine organizacije koje se bave unapređivanjem prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa.

Zamisao je bila da svi registrovani subjekti, koji pripadaju jednoj od navedenih grupa, predloze svoje kandidate, a da onaj kandidat - koji ima najvise glasova unutar te grupe - bude njen predstavnik u Savjetu. Kao sto i znate, problemi su ovdje poceli - momentalno nakon usvajanja zakona. Parlamentarci nisu pristali na tumacenje zakona (koje je bilo, btw, usaglaseno na radnoj grupi za donosenje meijskih zakona) - da oni samo potvrde vecinsku volju ovlascenih predlagaca, nego su poceli o tome da se i izjasnjavaju- i da svojim protivljenjem odlukama ovlascenih predlagaca ponistavaju sami duh zakona. Pitanje je - da li je problem u namjernom sirokom definisanju uloge Parlamenta i da li je moguce (sto SDPS uporno tvrdi) da ako parlamentarci mogu da odobravaju, onda mogu i da ne odobravaju odredjenu odluku. S druge strane, a ovdje je vec problem u liberalnom zakonu o NVO (koji omogucava ama bas svakome da pod bilo kojim uslovima osniva i odrzava NVO, pa je pola NK kafana registrovano kao NVO), odmah je pocelo sa osnivanjem stotina NVO, specijalno za priliku podrske odredjenim kandidatima u trci za clanstvo u Savjetima. To su poceli da rade momci iz SDPS, a zatim su ih poceli oponasati i ljudi iz NVO sektora.
E sad - iako cu se sloziti da su mnogi predstavnici iz NVO sektora - definitivno bolje alternative od SDPS klonova u Savjetu - ne slazem se s njihovim nacinom: jer su oni proklamovali drugaciju praksu od SDPS - a ako rade apsolutno iste stvari kao i SDPS, onda se eventualne promjene - ne desavaju u domenu prakse (sto je valjda i cilj), vec se svode na ravan pojedinaca. Koliko se to pokazalo efikasnim - lako je vidljivo na primjeru crnogorske politicke opozicije.

S druge strane, cinjenica da clanstom u savjetima (pogotovo RTCG) sticete mogucnost uticaja na kreiranje politike najuticajnijeg medijskog sistema u CG (takav je bio u momentu najvecih sukoba po ovim pitanjima), a pogotovo i da plata iznosi fantasticnih 800-960 EUR (za maximum par radnih dana mjesecno - dok njihove kolege u Hrvatskoj dobijaju 50 EU po sjednici) - je definitivno uticala na pojedine apetite

E sad - transformacija RTCG se svodila na tri komponente: tehnicka, sistemska i programska.
Sistemska je formalno zavrsena. Uspostavljeni su novi organi, koji ni do danas nisu istrgnuti od politickih uticaja. Ogroman broj radnika je uzeo otpremnine, pa se sa brojke od preko 1300 zaposljenih stiglo do nekih 700 (uzmite ove cifre sa rezervom, ali otprilike se priblizavaju zeljenom broju zaposljenih - iako i dalje grcaju sa kvalitetnim kadrovima)
Tehnicka je i dalje goruci problem, jer je oprema koju RTCG koristi - nije adekvatna potrebama Javnog servisa
Programska nije ni pocela. Urednicka ekipa Snezane Nikcevic, koja je prakticno smijenjena s pocetka 2006 je ubila svaki nagovjestaj iste. Prelomni momenat je bilo izvjestavanje o situaciji sa potapanjem Tare. Naime, iako je RTCG bio ociscen od pro-federalnih kadrova, cinjenica da tamo rade ljudi koji ne idu u skladu sa apsolutno svakim politickim korakom DPS - je zabrinula neke ljude, koji su vec razmisljali o parlamentarnim izborima 2006. Tako je smijenjen direktor Veljo Jaukovic (a s njim i njegov urednicki tim) smijenjen zbog kasnjenja podnosenja odredjenih izvjestaja (iako je u prethodnoj godini istvjetno kasnjenje tolerisano i preko 3 mjeseca), a na celo dosao Branko Vojicic, poznati anti-ratni novinar Monitora, koji je odmah krenuo sa potiranjem sopstvene biografije, pranja ratnih aktivnosti DPS glavesina i ciscenja preostalih neposlusnih kadrova u TVCG. Stvaranje napete i lose atmosfere je dovelo do toga da su cak i prosjecni novinari poceli da napusataju RTCG i prelaze ili u druge medije ili u odredjene drzavne institucije. Javna je tajna da odredjeni krug novinara, pored mizerne plate, dobija odredjene plave koverte (a to je onaj isti krug novinara koji je u septembru 2002, kada je LSCG na kratko preuzeo TVCG - demonstrativno napustio posao, jer nije htio da radi u politicki kontrolisanom mediju i posao da se zali tadasnjem premijeru) ili dobijaju masne dnevnice obilazeci svjetske metropole sa nasim zvanicnicima, odakle salju stupidne priloge, koje su inace mogli zavrsiti iz Podgorice...

Toliko u prvom dijelu nase sage o medijima :)

odlican tekst, vidi se da je izvrsno potkrijepljen informacijama.
ali, imam repliku :):nezavisni mediji postoje.
tu tezu o nepostojanju nezavisnih medija sam cuo prije neku godinu, u startu se ne slozivsi s njom. naravno da medij ne moze bit nezavisan od samog sebe, urednika, direktora, ali ova vrsta nezavisnosti podrazumijeva da medij nije podlozan vanjskim uticajima, prije svega politickih struktura, i/ili neformalnih centara moci. tako da u tom smislu, mozemo govorit da osim par medija(prvenstveno najtirazniji monitor i pcnen) ne postoje nezavisni mediji, tj. liseni uticaja sa strane.

p.s. moze li mi ko objasnit, mada je zaista mali uzorak, kako se na anketu da li postoji sloboda izrazavanja u crnoj nam gori svi odreda izjasnili da ne postoji, a da li postoje nezavisni i objektivni mediji misljenja su podijeljena? nije valjda taj nonsens da objektivni i nezavisni mediji nemaju slobodu da kazu sto misle? a prepostavljam da su isti ljudi glasali, jer je isti broj ljudi i tamo i tamo, i bas bi volio da obrazloze svoja stanovista, da bi razmijenili misljenja.

tu tezu o nepostojanju nezavisnih medija sam cuo prije neku godinu, u startu se ne slozivsi s njom. naravno da medij ne moze bit nezavisan od samog sebe, urednika, direktora, ali ova vrsta nezavisnosti podrazumijeva da medij nije podlozan vanjskim uticajima, prije svega politickih struktura, i/ili neformalnih centara moci. tako da u tom smislu, mozemo govorit da osim par medija(prvenstveno najtirazniji monitor i pcnen) ne postoje nezavisni mediji, tj. liseni uticaja sa strane.
Wawy, kontriras samom sebi :)
Hoces da kazes da vlasnik odredjenog medija nema odredjene interese, koji diktiraju i uredjivacku politiku tog medija? Ne mozes tako definisati nezavisni medij, iako je to cesta formulacija, cak i politicki prihvatljiva. Naime - da li je CNN nezavistan medij? I kako se utvrdjuje kada i koji interes dominira nekim medijima?
Slazem se da je - nezavisnost od formalnih partijskih i drzavnih struktura - prvi stepen - ali kada se radi o neformalnim centrima moci (a ovdje dominanto govorimo o takvim - pogotovo ekonomskim), onda je nemoguce izdvojiti i jedan uticajniji medij, a da nema tu vrstu zavisnosti.
Kad je vlasnik Monitora 1998 usao u "pakt o nenapadanju" sa DPS - Monitor je u tom periodu do te mjere satirao LSCG (pa je cak 2001 izasao i onaj cuveni broj sa 12 negativnih txtova o toj partiji), da bi nakon raskida izmedju njega i ove vlasti - Monitor ponovo poceo da masakrira DPS a podrzava opoziciju. Stavise, da li mozes da navedes kada se u zadnje vrijeme u Monitoru pojavio neki negativan clanak o PzP :)

p.s. moze li mi ko objasnit, mada je zaista mali uzorak, kako se na anketu da li postoji sloboda izrazavanja u crnoj nam gori svi odreda izjasnili da ne postoji, a da li postoje nezavisni i objektivni mediji misljenja su podijeljena? nije valjda taj nonsens da objektivni i nezavisni mediji nemaju slobodu da kazu sto misle? a prepostavljam da su isti ljudi glasali, jer je isti broj ljudi i tamo i tamo, i bas bi volio da obrazloze svoja stanovista, da bi razmijenili misljenja.
sam si ponudio i moguci odgovor :)

nevjerovatno, ali u toj tezi koju sam cuo prije par godina su bukvalno bili i primjeri monitora i cnn-a! ne kazem da je ti kopiras, al kolko se cojeku uvuce sve sto cuje i vidi, to je zanevjerovat. znaci, vjeruj mi da nije tvoja originalna teza, vec prepostavljam iz cije kuhinje (mada ona i nije tolko bitna za tvoj gornji tekst).
slazem se ovo sve za monitor, zaista jedan tuzan period tog lista, kad sam i presta bio da ga citam...
a nezavisni mediji naravno da mogu postojat, taj prvi stepen je i dovoljan uslov za to, cim politicki, ekonomski i neformalni centri ne uticu na njega vec vlasnik, ili dosta puta urednik, ili sami novinari, on je nezavisan. sto ne znaci direkno i da je objektivan, al sad vec ulazimo u filozofsku pricu o postojanju subjektivnog i objektivnog, al gledano prakticno - kako da ne, mogu bit i objektivni i nezavisni, ili non stop, ili u odredjenom periodu.

a nezavisni mediji naravno da mogu postojat, taj prvi stepen je i dovoljan uslov za to, cim politicki, ekonomski i neformalni centri ne uticu na njega vec vlasnik, ili dosta puta urednik, ili sami novinari, on je nezavisan. sto ne znaci direkno i da je objektivan, al sad vec ulazimo u filozofsku pricu o postojanju subjektivnog i objektivnog, al gledano prakticno - kako da ne, mogu bit i objektivni i nezavisni, ili non stop, ili u odredjenom periodu.
A sto ako je i vlasnik tog lista - clan nekog neformalnog centra moci?
:)

Upravo zbog teskoce razlucivanja subjektivnog i objektivnog - fokus se premjesta na profesionalizam, kao kljucni kriterijum vrjednovanja medijskog rada...

e, slazem se.
i onda samo treba fino definisat sto je profesionalno novinarstvo, i eto...

http://www.mminstitute.org/kodex.php

Osuđeni Koprivica i LSCG
Viši sud u Podgorici osudio je novinara Veseljka Koprivicu i Liberalni savez Crne Gore da "solidarno, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda", plate 15.505 eura bivšem glavnom uredniku Radio-televizije Crne Gore Božidaru Čoloviću.

Izvršna presuda, koju je potpisala sudija Dragana Đuranović, izrečena je po tužbi Božidara Čolovića povodom informacije objavljene 1994. godine u listu Liberal, čiji je glavni i odgovorni urednik bio Veseljko Koprivica, u kojoj se navodi da se u spisima Haškog suda zbog ratnohuškačkih tekstova nalaze imena 16 crnogorskih novinara, među kojima i Božidara Čolovića.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=29765

U cetvrtak je Vlada CG usvojila nacrt zakona o elektronskim komunikacijama - i time je ucinjen jos jedan korak u gusenja, ionako slabasnih napora u oslobadjanju crnogorskih medija.
Naime, ovim zakonom - se spajaju agencije za radio difuziju i telekomunikacije u jednu - za elektronske komunikacije. U novoj agenciji ce Vlada i nadlezno Lomparovo ministarstvo kontrolisati tu agenciju. Izbor savjeta se vrsi tako sto ministar odabere komisiju koja ce na osnovu javnog konkursa odabrati clanove savjeta, a oni direktora). Dalje, finansiranje potpada pod ministarstvo, koje je i drugostepeni organ za zalbe.

Znacajne su dvije stvari. Prva, gasi se savjet Agencije za radio difuziju - i od sada se regulisanje sadrzaja elektronskih medija - indirektno stavlja pod kontrolu Vlade, dok se gasi radio difuzna taksa, cime se RTCG bukvalno nalazi pred gasenjem (inace 75% prihoda RTCG dolazi od ove takse)...

cime se RTCG bukvalno nalazi pred gasenjem

konacno da se i ja slozim u necemu s vladom... :D

Ovakav RTCG - ne treba nikom - sem vladi. Ali ovim se gusi i sama mogucnost uspostavljanja RTCG.

Mada ko zna, mozda se nesto i ne moze popraviti - vec se treba srusiti, pa ispocetka...

balsa brkovic - Solidarnost

Ne razumijem – kako nekome može smetati solidarnost ispoljena u bilo kom obliku ili segmentu društva. Ako u spektru ljudskih osobina postoji dragocjena i ona koja konstituiše samu ljudskost kao takvu, onda je to upravo – solidarnost.
Prirodno je da nekome smeta pohlepa, arogancija, laž, nasilnost..., ali da nekome smeta solidarnost, to je zaista teško shvatiti.
Riječ solidarnost je u sve evropske jezike ušla iz novolatinskog. Od „solidaritas“ su izvedene riječi solidarnost i solidarisati se, takođe i pojam „solidarizam“ koji je nastao u Francuskoj, uporedo sa terminima „individualizam“ i „socijalizam“, a koji počiva na uvjerenju da je solidarnost među ljudima prirodno stanje, te da upravo iz te prirodne solidarnosti među bićima potiču ideje o pravičnosti, slobodi, podjeli rada... Jedna od bitnih ideoloških postavki anarhizma je upravo povjerenje u ljudsku solidarnost. Vjera da čovjek nije stvoren da bude – zvijer, nego ljudsko biće.
Nedavna premijerova kritika solidarnosti u medijskom svijetu je – mala bravura. Prije svega – moram reći, da, nažalost, solidarnost o kojoj govori, vidi samo on. A kada kritikujete nešto, što u stvari i ne postoji, vi to pokušavate spriječiti u budućim danima. To neće izaći na dobro. Jedini mogući smisao njegove izjave je, dakle, spriječiti neku buduću solidarnost. Dakle, biće zanimljivih događaja u novinarskoj profesiji, i to u bliskoj budućnosti.
Kakva esnafska solidarnost, kada polovina medija u Crnoj Gori služi kao logistička podrška i sredstvo za etiketiranje, diskvalifikovanje i maltretiranje ljudi koji drugačije misle, uključujući i medije koji su izvan kontrole. Solidarnost? Sjećete li se tekstova u nekim medijima koji su bili javni poziv na linč onih koji drugačije misle, ili ne dijele ogromnu crnogorsku ljubav prema svojim glavarima.
Velike knjige su napisane i veliki filmovi snimljeni na temu ljudske solidarnosti. U logorima, u ratovima, u prirodnim katastrofama ljudi, uprkos svemu, uspijevaju da ostanu ljudi – i to tako što iskazuju solidarnost. Pomažu jedni drugima. Na taj način pokazujući koliko je velik i značajan svaki ljudski život.
Odsustvo solidarnosti obično karakteriše najniže ljudske porive, nedostatak morala, beskrupuloznost... Morate zaista biti od posebne ljudske vrste da bi pljunuli na solidarnost. Ona je, nerijetko, slika onog najboljeg u nama. A što je slika onog najgoreg u nama?
Da li je esnafska solidarnost, kako je zamišlja crnogorski premijer – kada iz jednih novina kolegu koji je, pod neobičnim okolnostima stradao, optuže da ima bolest koju nema, samo da bi stvar izgledala prirodnije... Kome i zašto? Sjutradan se vajkaju, kažu – istina, mogli smo i bez toga, bez te riječi... Tačno – mogli ste. Ali, zapravo – da li ste mogli? Od kakvog je autoriteta došla ta riječ, i čiji je interes da javnost vjeruje u fantomsku bolest, umjesto u posjetioce sa fantomkama...
Premijerov istup sa kritikom esnafske solidarnosti je, s aspekta političke pragme, ekstremno nepromišljen. Zašto nije pametno na godišnjicu ubistva jednog novinara osuti paljbu po esnafskoj solidarnosti, uz vrlo uznemirujuću okolnost da se toga dana objavljuje da je napadnut jedan drugi novinar? Poslije takve priče – premijer se ne smije čuditi kada opet na njegovu adresu krenu optužbe o kreiranju ambijenta koji je za slobodnomisleće novinare vrlo nepovoljan.
Ljudi moje generacije riječ solidarnost prije svega vezuju za politički pokret koji je zapalio Poljsku početkom osamdesetih. Harizmatični radnički vođa Leh Valensa tada je pobijedio željeznu moć generala Jaruzelskog. U doba ocvalog komunizma to je bio prvi jasan znak – primičuće propasti. Svi smo pjevušili Azrinu pjesmu „Poljska u mom srcu“. U najkraćem – mnogi su se tirani „okliznuli“ na solidarnosti. A to, principijelno, daje nadu.
U državi u kojoj premijer prezire solidarnost, ta riječ je najprisutnija u sudskim presudama o solidarnoj isplati odštete. To je, pretpostavljam, jedina solidarnost koja mu se sviđa. Tome se ne čudite – ovo je zemlja gdje su policajci koji najprofesionalnije i najkvalitetnije vrše svoj posao – „ležeći policajci“. Ali, nažalost, oni su suviše nepokretni da bi pronalazili ubice, napadače, nalogodavce... Izgleda da i u tom svijetu funkcioniše neka esnafska solidarnost, no koja, po svemu sudeći, ne izaziva toliku ljutnju kod ovdašnjih političara.
Piše: Balša BRKOVIĆ

noam chomski - mediji, propaganda i sistem

http://www.elektronickeknjige.com/chomsky_noam/mediji_propaganda_i_sistem/index.htm

da je srece da se ne pise o politici u medijima, samo na tv direktne prenose davat, pisat moze svako sta oce.

da je srece da se ne pise o politici u medijima, samo na tv direktne prenose davat, pisat moze svako sta oce.
potpisujem...

A ovo morate procitati, pa cu vam autora otkriti kasnije...

Nova klasa, nikla u njedrima ratova, ekonomsku moć, evo, uspješno transformiše u - društvenu. Prvo smo ih gledali kao privide sa zlatnim sindžirima i razdrljenim košuljama, onda su tutnjali kraj nas novim limuzinama, mogli smo ih primjetiti dok nadgledaju kako im niču bijeli dvori - logično je stepenište da na putu pune dominacije društvom zagospodare - medijima. Nemojte da se pravimo da ne vidimo: najmoćniji među njima već su investirali mukom stečeno - kako treba. U medije, u razglašavanje svoje moći kao duštvene vrijednosti.

Zazirem od skupova posvećnih novinarima i novinarstvu u Crnoj Gori. Nikako poslije nijesam načisto - imamo li mi to viška pameti pa je ispucavamo u prazno, možda viška vremena pa ga liframo uživajući u čarima dangubice, ili, ipak, ponavljanjem znanih stilskih figura, već priznajemo: složila su se vremena tako da izlaza za sebe i svoju profesiju ne vidimo. Zato i ne pokušavamo da formulišemo suštinska pitanja novinarstva u Crnoj Gori na rješiv način.

Za takvo "formulisanje" potrebna je zavidna doza hrabrosti. To obavezuje na nekoliko međusobno veznih koraka: inventar fakata, suočavanje s njihovim uzrocima, i akciju da se oni usklade sa ciljem koji želimo postići.

Moderno crnogorsko društvo nema šansi da nastane ako se ne stvore stabilni sistemski uslovi za zasnivanje i održivost slobodnih medija. Korak dalje - pošto su danas ta dva procesa nerazdvojiva - savremena država Crna Gora neće postojati, niti ima ozbiljnog smisla da postoji, ako javni poslovi u njoj ne budu pod kontrolom javnosti.

Kažem slobodnih medija, a pri tom, prije svega, mislim ekonomski isplativih medija. Novina, Radio i TV- stanica, koji na regularan način mogu izdržavati sami sebe i biti isplativi njihovim osnivačima.

Sve je kod nas na samrti komunizma krenulo naopačke, pa je,u međuvremenu, izokrenuta i naša logika. Počeli smo praviti nezavisne medije usprkos stvarnosti, usprkos objektivnim šansama da uspijemo. Bila je to nužna cijena. Ali, prihvatiti da je "herojsko" sinonim za slobodno novinarstvo - danas znači zacimentirati poraz. To znači ne primjetiti da su, u ovih deset godina, stvoreni novi društveni identiteti, nove strukture, koje su istakle kandidaturu da postanu trajne.

Nova klasa, nikla u njedrima ratova, ekonomsku moć, evo, uspješno transformiše u - društvenu. Prvo smo ih gledali kao privide sa zlatnim sindžirima i razdrljenim košuljama, onda su tutnjali kraj nas novim limuzinama, mogli smo ih primjetiti dok nadgledaju kako im niču bijeli dvori - logično je stepenište da na putu pune dominacije društvom zagospodare - medijima. Nemojte da se pravimo da ne vidimo: najmoćniji među njima već su investirali mukom stečeno - kako treba. U medije, u razglašavanje svoje moći kao duštvene vrijednosti.

To ne bi bilo toliko strašno kad bi osnivanje i takvih medija, bilo isplativ poslovni potez. Prosto: ne otvara radionicu za obuću onaj ko uživa u modnim detaljima kondri, nego onaj ko hoće nešto da zaradi. To je zdrav motiv. Kod nas je obrnuto. Dogod su ovakvi zakoni - a Crna Gora će u dogledno vrijeme biti zemlja sa 600 000 - 700 000 stanovnika, sa zavidnim procentom nepismenih - motiv za pokretanje medija dolaziće iz nekih drugih - hajdmo reći - uzvišenih sfera.

Glasila će moći da pušta u pogon samo onaj ko bude imao dovoljno para i dovoljno interesa da na njima gubi dio kapitala. To je najbolji način da nova klasa vrati dug svom bogu tvorcu - političkoj eliti. Kad se još više oplode te dvije moći - šanse da se začne drugačiji glas u Crnoj Gori biće manje nego devedesetih. Tada ćemo još jače moći da razgorijevamo patriotiski plamen, da slavimo pregnuća vlade i vladinih svojti, ali da vjerodostojno svjedočimo o činjenicama i njihovim značenjima - teško.

- Emotivni bogalji

Novinari ne mogu proizvoditi ni nove bogataše, ni svoje poslodavce. Mogu pomoći sebi, ako kao životno pitanje nametnu temu drugačije poreske i ukupne sistemske politike, neophodne za osnivanje i održivost privatnih medija. Valja se okaniti još jedne zablude: tu bitku novinari i njihove asocijacije ne mogu sami dobiti. Bez pomoći ostalih segmenata civilnog sektora, ništa nećemo napraviti. U tom smislu, dobro je što ovakav skup organizuje Matica.

Mi nemamo, a moramo steći, iskustvo kako se planiraju demokratske institucije, kako se koordiniraju i kako usredsređuju njihove akcije da bi im, kao polugama koje se podupiru, ojačala moć. Podjela - novinari o novinarstvu, profesori o školstvu, Matica o istoriji, baštini i ne znam čemu - neinteligentna je.

Ovo sam već napisao u "Monitoru", ponoviću: za budućnost novinarstva u Crnoj Gori korisnije je promijeniti važeći obrazovni sistem, nego ispisati zakon o informisanju najljepši na kugli zemljaskoj. Društvo koje u školama proizvodi emotivne bogalje, predisponirane za predrasude, unaprijed obesmišljava posao novinara.

Isto tako, društvo koje dozvoli da ukupni status novinara, bude takav kakav je kod nas i ne zaslužuje bolje novinarstvo od ovog kojeg imamo. A, kriterijumi u crnogorskim medijima, s mjesečevim mijenama, opadaju i opasno klize prema samom dnu.

Ne zamjeram mnogo novinarima koji su se dali u službu. Ne služe oni ništa predanije no bilo koji najamnik kojeg slabo plaćaju, kojem zakidaju osigranje i staž, koji sjutra može dobti otkaz, što može propratiti mukla tišina ili, još gore, nemoćna graja prigodne solidarnosti. Novinarsko službovanje samo se bolje vidi. Jedino, zamjeram novinarima kad ovakvo stanje proglašavaju stanjem osvojene slobode. To pozlaćivanje okova je najgora vrsta podaništva, najgrdnija ilustracija umrle potrebe za pobunom.

- Privid demokratije

Nedavno sam se vratio iz SAD. Svako izbivanje iz kuće u svijet isto je što i putovanje kroz vrijeme. No, jedno je reći, a drugo osjetiti. Zapalo nas je vrijeme koje, u svom civlizacijskom središtu, obilježava moć komunikacije. I nigdje se tako ne vidi naše klaparanje kao u sferi javnosti medija.

Uživo, susret različitih vremena, izgleda ovako - Kakav imate odnos sa glasnogovrnicima vlade, skupštine, predsjednika, da li se oni pridržavaju pravila da javno mogu slagati - jednom; desi li vam se da nadležne institucije na vrijeme ne dostave sve neophodne podatke koji zanimaju javnost? Tako oni pitaju. - Ne, mi smo pošteđeni tih nevolja. Naše visoke adrese nemaju glasnogovornike, naše nadležne institucije nemaju svijest o obavezi da svaki podatak od javnog interesa učine dostupnim javnosti. Da prostiš, mi i nemamo javnosti. - To ja adekvatno uzvraćam.

Nikada mi nijesmo poveli ozbiljnu raspravu - šta zaista znači graditi društveni sistem otvoren za javno komuniciranje. Predlažem da se organizuje niz skupova o tome, da sve nevladine organizacije krenu u zajedničku akciju za otvaranje skrivenih banki podataka, i da se, kao oblik pritiska, ako bude trebalo, organizuju i ulični protesti. Zatvorenost izvora informisanja je jedno od najvažnijih izvorišta sa kojih se - prigodno prosijanim povjerljivim dojavama - napajaju paradržavni medijski paraziti.

Količina nedostupnih informacija predstavalja građevinski materijal za zidanje mistrijom moći, koja duštvene institutucije, koje bi trebale da budu prirodna spona između pojedinca i države, pretvara u goli kostur. Ni ova, i nijedna vlast u Crnoj Gori, neće začetke građanskog društva više daviti batinom i golim rukama. Smišljen je bolji plan: svo polje javnog djelovanja gotovo je prekriveno mrežom paradržavnih institucija. Njihovo je da igraju periku, da stvore privid: izdalje kad pogledaš, sve liči na pravo, buja demokratija na valove.

- Prljave ruke

Dug je naš put. Jednom će, možda, doći dani kad će i domaći politički trudbenici razumjeti da je dovoljno da se sastanu njih četvorica - bilo gdje, bilo kojim povodom - u krčmi, na plaži, u hladovinama zavičajnih krajolika - pa da o tome moraju obavijesiti medije. Sad, zamislite: ako im se omakne, pa prešute, novinari su dužni da ih, pojedinačno i kolektivno, na tenane propituju za detalje tajnovitih šaputanja. Onaj ko odbije takav tretman, samo razglašava poreskim obveznicima da mu, na narednim izborima, ne tovare breme upravljanja zajedničkim poslovima. Ovo nije bajka, stvarnost je - drugih.

A onda - da se vratimo mi Americi - nije baš ugodno gledati kako se ozbiljni ljudi tamo, iz učtivosti, pretvaraju da razumiju naše nevolje. Ne znači da je sve tamo potaman, nego je riječ o novoj, trećoj ili pedesetoj generaciji iskušenja sa kojima se oni suočavaju. Oni se bave civlizacijskim izazovima, mi civlizacijskim nusproduktima. Na vodećim Univerzitetima u SAD, studenti kritički raspravljaju o učincima pokreta za "korektnim političkim govorom". To, naravno, ne znači da su oni protiv njegove glavne tekovine - osjetljivosti na drugačije, na različito. Oni samo ispituju granice i traže nove mogućnosti potpunijeg međusobnog komuniciranja.

Kad im govorite o našem iskustvu s učincima "govora mržnje" i njegovim tekućim manifestacijama, upotrebljavate neke slične termine, ali njihov sadržaj i kontekst je neporediv.

Niko na svijetu nije dobio naše bitke, niko nije za nas prešao most, ništa nas negdje ne čeka. Ako se ne suočimo sa stvarnošću, pred nama će se, u strašnim prizorima, raspadati i ova pseudostvarnost. Dio te pseudostvarnosti je i šareniš od medija - biva, cvjeta Crnom Gorom medijski pluraralizam, kao bagremlje. To je samo replika na stanje iz devedesetih, s početka političkog pluralizma, kad je kod nas našatancovano stranaka, dosta za pola svijeta. Bar znamo: takvo obilje istoga, ništa nije smetalo da se utemelje monopoli vlasti, jači nego u komunizmu.

Privid postojanja srednje klase, privid, kakve takve, medijske nezavisnosti, još se može održavati dok pristiže pomoć međunarodne zaejdnice. I ovaj skup je moguć zahvaljujući Fondu za otvoreno društvo. Kad se povuku te fondacije, pitanje je hoćemo li moći da organizujemo rasprave da se siti - samosažljevamo. Ostaćemo sami sa domaćim vlasnicima naših sudbina, sa svim njihovim umijećima da namiruju i odrađuju svoje dugove i da nepogrješivo odabiraju među novinarima one koji umiju da služe.

Ko će se usuditi, sred blještavila salona, da prepozna nekadašnje prljave ruke; dok se bude osmjehivala našminkana stvarnost - ko će se usuditi da primijeti tamu što se se vani valja pločnicima. Sem, možda, neki budući demagozi. Samo, neki od nas negdašnjih pionira nezavisnog i antiratnog novinarstva u kutu, biće srećni ljudi - pripušteni na taj bal.

To nije neizbježna sudbina. Korak nas dijeli od nje.

Podgorički radio Free Montenegro prestaje sa emitovanjem programa. Direktor ovog medija Miško Djukić će o razlozlima zatvarnja Free Montenegro zvanično informisati javnost na konferneciji za novinare koja će se održati u petak 20. juna u prostorijama radija.

U februaru ove godine Radio Free Montenegro je bio prinudjen da prekine emitovanje programa jer su "nepoznati" počinioci iskidali kablove za prenos programa, o čemu je javnost već informisanja.

U vrijeme remitovanja serijala Insajder beogradske RTV B92 na talasima Radija Free Montenegro, u kojoj se u priči o organizovanom kriminalu i fudbalskoj mafiji govori i o učešću izvjesnih osoba iz Crne Gore, direktoru radija Free Montenegro Mišku Đukiću, putem moblinog telefonu, upućene su poruke prijeteće sadržine.
http://pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=30555

Miško Đukić o zatvaranju radia Free Montenegro

http://freemontenegro.net/Images/logo.jpg

clip 1 (http://youtube.com/watch?v=qdJLzDsftGA), clip 2 (http://youtube.com/watch?v=0m5Qhk74qQc&feature=related), clip 3 (http://youtube.com/watch?v=YPI4QxRQqcE&feature=related)

Posted by: Slavko | June 21, 2008 DNEVNIK 21. JUN 2008.

Juče je ugašen Free Montenegro radio koji se posljednjih godina zvao Miško Đukić.

Razmišljam o ulozi ljudi, osoba, pojedinaca, u spravljanju kaše koja se zove život i još ponečem.

A evo kako.

Kao što se zna, mi, liberali, osnovali smo i ovaj Miškov radio, pa Monetenu fax, pa Antenu M, pa Montena televiziju, da pomenem samo medije. Sticajem okolnosti, ova tri zadnja projekta pala su u šake braći Vučinić, Stevu i Đuru, bivšim liberalima.

Treba li pričati u što su se pretvorili ovi naši projekti, pod njihovim „vođstvom“, osnovani kako bi se u Crnoj Gori širili rukavci Slobode.

O tome, od koga su oteti, kome su prevedeni i privedeni da služe, naravno, nećemo ni riječ…

Što bi bilo ili je moglo biti da je bilo drugačije, da su, ne samo mentovani, nego i drugi ljudi koji su „vodili“ one institucije na koje je važno uvijek pripomenuti, imali samo kaplju duše u odnosu na onaj okean ljudskosti, koji se, tih, ljeska u Miškovom biću?

Želim reći da bi samo nekoliko Đukića na određenim pozicijama, činilo klimu u ovakvoj Crnoj Gori boljom, izglednijom, snošljivijom, ljepšom…

A sad popričajmo, jer trenutak je, i o sljedećem: ovaj Free radio dnevno je, sa radošću slušalo, makar tri hiljade ljudi. Između ostalog, podsjetimo se, Free je ugašen i zbog nemogućnosti plaćanja električne energije. Svi ti ljudi, slušaoci, smatrali su Free svojim radiom, drugim domom, zrncem Slobode, dahom svježega zraka, prosto nadom koja im je, u moru svakodnevnih fukarluka, činila život snošljivijim. Zar nije to ogromna stvar, ta snošljivost svakodnevnice, tolika da joj se granice ne mogu ni nazrijeti?

Malo što može biti tako veliko i značajno, u jednom društvu kao što je crnogorsko, kao ove stvari koje opisujem. A činjenica je da se na takve stvari u Crnoj Gori gleda banalno, obično, kao da su svakodnevne i kao da ih možete naći na svakom ćošku. A ima li Miška Đukića na svakom ćošku? Odgovorići u vaše ime, nema, jedan je, jedinstven. Mila i braće Vučinić ima. Ima i Sveta koliko god hoćete, i profitera, i matičara i penovaca i nezavisnih, i ovakvih i onakvih … svuda na svakom ćošku, u ogromnim količinama, tolikim da se jedva diše pod njima, možemo ih računati u metričkim centama.

Taj crnogorski jadni prosjek, u konkretnom, samo pozicije u društvenoj ljestvici čine prepoznatljivim, izuzetnim, pogotovu u onom tragikomičnom smislu sivila koje glumata zeleno, njihove ščepane funkcije ih čine posebnim i ništa više, pa to ništa, makar bilo, poput vreće tata, natrpano sve dragim kamenjem, srmom i zlatom, takav mentalitet, inventura njegovih instikata, želja, ambicija, pogleda na život i svjet, razumijevanja Crne Gore kao kombinacije tupog vola, krave muzare i tegleće marve sa ušima magarca, i svijeta, kao pozorišta za budale, u kojem se sve može platiti, potplatiti, zajebati, pod uslovom i da je sve to tako, čine to ništa još duplo trodimenzionalnijim.

A sad se vratimo na one tri hiljade. Da su te tri hiljade, za ono što im je, kako tvrde i valja im vjerovati, veoma važno u životu, same odnjegovale u sebi potrebu, da ovom radiju odvoje samo po euro mjesečno, Miško bi mogao da plati struju, a radio da svira. Kad bi odvojili dva eura, bilo bi to šest hiljada mjesečno, a ravnih sedamdest dvije godišnje, a u slučaju odvajanja pet eura mjesečno, bilo bi to godišnje sto trideset hiljada, pa bi radio mogao da diše punim plućima, a Miško da pokaže srednji prst i elektrodistribuciji i vlasti…

Barak Obama je od malih-velikih Amerikanaca, onih koji jedva vezuju kraj s krajem, dobio donacije koje su nadmašile budžet Hilari Klinton, zato što je tamošnji penzioner, radnik, mali zanatlija, farmer, mesar, student, ljekar, profesor ili inžinjer… svjestan da je dužan i obavezan da podrži projekat sa kojim se slaže, da taj i takav projekat bez njegove svake, a posebno finansijske potpore, koliko god bila skromna per capita, prosto, ne može zaživjeti, da je osuđen na neuspjeh.

U Crnoj Gori imamo naopako shvatanje, da je samom činjenicom verbalne podrške nečemu, urađeno sve što se može uraditi.

A nije, od te tačke, sve drugo, pa i ovo o čemu govorim, tek počinje…

One sa boljim pamcenjem, zelim da podsjetim na Tudjmanov pokusaj gasenja zagrebacke 101-ce. Naravno da mu pokusaj nije prosao. Preko sto hiljada Zagrebcana je izaslo na ulice. Ali to je zato sto su oni Zagrebcani, a mi Crnogorci - pizde neopjevane.
'lovcen', komentar na blog slavka perovica

Vlada ne da nezavisnost

OŠTRE REAKCIJE NA PREDLOG ZAKONA O ELEKTRONSKIM KOMUNIKACIJAMA

Podgorica - Agencije za radio-difuziju od svog osnivanja nekome smeta, što se sada i vidi - kazao je “Vijestima” direktor ARD-a Abaz Beli Džafić, komentarišući Predlog zakona o elektronskim komunikacijama koji čeka da uđe u skupštinsku proceduru.
Na adresu Predloga zakona, koji je Vlada pripremila prošlog mjeseca, stigle su kritike i od Evropske komisije, Organizacije za ljudska prava „Article 19“ i Savjeta ARD.
Predlog zakona o elektronskim komunikacijama, kao najbitnije, predviđa konstituisanje agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, koja bi od ARD preuzela dodjelu frekvencija, što je i izazvalo oštre reakcije.
Prema novom zakonu, agencija, između ostalog, biće nadležna da priprema osnove za izradu Plana namjene radio-frekvencija koji donosi Vlada i kontroliše njegovu primjenu, donosi Plan raspodjele radio-frekvencija, vrši stalni monitoring radio-frekvencijskog spektra, sprovodi postupke javnih tendera i vrši dodjelu korišćenja ograničenih resursa. Predsjednika i članove Savjeta agencije, kao najviše tijelo, na predlog Ministarstva imenuje Vlada.
Nadležnosti Vlade, prema novom zakonu, ticale bi se donošenja strategije sektora elektronskih komunikacija, plana namjene radio-frekvencijskog spektra, odobravanja godišnjeg plana rada i finansijskog plana agencije. Vlada bi, takođe, usvajala godišnji izvještaj o radu agencije, periodično određivala minimalni set usluga koje obuhvataju Univerzalni servis i određivala uslove korišćenja mreža elektronskih komunikacija u slučajevima vanrednih okolnosti.
Po novom zakonu, Ministarstvo saobraćaja donosiće podzakonske akte, pripremaće strategiju razvoja sektora, koordinirano će djelovati sa agencijom, utvrđivaće granične vrijednosti kvaliteta usluga „univerzalnog servisa“, propisivaće kriterijume i metodologiju kojih se Agencija mora pridržavati pri donošenju akata o visini tarifa i načinu plaćanja za operatere komunikacionih mreža.
Džafić je objasnio da se novoj agenciji daju skoro sve nadležnosti koje su do sada pripadale ustanovi na čijem je on čelu, te da mu ostaje nejasno šta će ARD da radi.
- Taj zakon je loša kopija onog iz okruženja. Imamo sijaset primjedbi, a predlagali smo i neke amandmane Vladi, koji nijesu usvojeni – kazao je Džafić.
On je rekao da se novim zakonom, kada je riječ o telekomunikacijama, dobija mnogo, ali da se „očigledno neko u međuvremenu sjetio da bi bilo dobro da usput pospremi ARD“.
- Što se tiče oblasti telekomunikacija, mislim da je to napredak jer se usvajaju neki evropski standardi, ali što se tiče radio-difuzije, to je vraćanje na 1993. godinu – rekao je Džafić.
On je objasnio da oduzimanje prava ARD-u da raspolaže frekventnim spektrom ukazuje na to da ta ustanova nekome smeta, „za šta su znali i ranije, ali nijesu obraćali pažnju“.
Međunarodna organizacija za ljudska prava „Article 19“ izrazila je juče zabrinutost i pozvala Vladu i parlament da revidiraju Nacrt zakona o elektronskim komunikacijama i usklade ga sa međunarodnim standardima.
- Pristup koji ima važeći Zakon o radio-difuziji služi kao dobar model kako bi to trebalo uraditi - navedeno je u saopštenju te organizacije.
U “Članu 19” su zabrinuti zbog činjenice da regulatoru, koji se predlaže nacrtom Zakona - Agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, nedostaje nezavisnost.
- To predstavlja jasno kršenje međunarodnih standarda i značajan korak nazad u odnosu na trenutnu situaciju, u kojoj je nezavisna Agencija za radio-difuziju odgovorna za regulaciju u oblasti radio-difuzije - kaže se u saopštenju.
Iz „Article 19“ su naglasili da su naročito zabrinuti zbog činjenice da regulatoru, koji se predlaže zakonom - agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, nedostaje nezavisnost, što predstavlja kršenje međunarodnih standarda i značajan korak nazad u odnosu na trenutnu situaciju, u kojoj je nezavisna ARD odgovorna za regulaciju u oblasti radio-difuzije.


I Savjet ARD je, nakon razmatranja Predloga zakona o elektronskim komunikacijama, ocijenio da on nema suštinskih novina, te potvrdio neslaganje sa ponuđenim rješenjima koja bi značila zaustavljanje dosadašnjeg procesa medijske reforme i dovođenje u pitanje nezavisnosti regulatora.
- Predložena rješenja idu u pravcu formiranja novog regulatornog organa koji apsorbuje sve vitalne segmente radio-difuzije na način koji je nesaglasan sa preporukama Savjeta Evrope i drugim evropskim propisima i standardima vezanim za regulaciju ovog sektora – kaže se u saopštenju koje potpisuje predsjednik Savjeta ARD-a dr Zdravko Uskoković.
Iz Savjeta ARD-a je naglašeno da je posebno zabrinjavajuće što o tako važnom zakonskom tekstu nije organizovana javna rasprava.
Iz Ministarstva saobraćaja juče nijesu odgovorili „Vijestima“, jer su ministar i njegov pomoćnik bili odsutni „radi ranije preuzetih obaveza“.

EK: Otvaraju se vrata političkom uticaju

Iz Evropske komisije (EK) reagovali su na Predlog zakona o elektronskim kominikacijama naglašavajući da je neophodno obezbijediti nezavisan rad tijela za radio-difuziju, a glavna primjdba se odnosi na nezavisnost regulatornog tijela.
Na sastanku podgrupe za Unaprijeđeni stalni dijalog o „informatičkom društvu, razvoju ljudskih resursa i inovacijama“ održanom u Podgorici 26. novembra 2007. godine, diskutovalo se i o Predlogu zakona o elektronskim komunikacijama, i predstavnici EK su istakli da se najveća primjedba EK odnosi na činjenicu da verzija zakona iz oktobra 2007. godine negativno utiče na nezavisnost Agencije. Konačni predlog teksta iz februara 2008. godine, koji je i stigao u crnogorski parlament, ne pokazuje nikakvo poboljšanje.
- Prema regulatornom okviru EU, regulatorna tijela podliježu vrlo specifičnim uslovima i zahtjevima. Regulatorna tijela treba da sprovode svoje nadležnosti na objektivan i transparentan način, a regulatorne zadatke treba da preuzme na sebe kompetentno tijelo. Imajući u vidu da Ministarstvo trenutno nema (nikakav) dovoljno obučen kadar da izvršava ove specifične regulatorne funkcije, sadašnje definicije i funkcije sadržane u Predlogu zakona ne ispunjavaju uslove iz okvira EU – mišljenje je EK.
Navedeno je da se „otvaraju vrata političkom uticaju“.
- Mogućnost političkog miješanja kod izvršenja regulatornih funkcija ne može se smatrati nečim što je u skladu sa nezavisnošću i pravilnim funkcionisanjem regulatora jednog specifičnog sektora. Ovo izlazi iz okvira prakse EU, pa prema tome nije u skladu sa regulativom EU i treba ga izbaciti. Nije na Ministarstvu ili Vladi da odlučuje da li regulatorno tijelo izvršava svoje zadatke u skladu sa zakonom ili ne, već o tome odlučuje sud – poručili su iz EK.
T. PAVIĆEVIĆ

Iz juce predstavljenog istrazivanja CEDEM-a

„Vijesti“ bez premca

Kada je riječ o medijima, najviše ispitanika, 44,9 odsto i dalje najviše vjeruje „Vijestima“.
U informacije „Vijesti“ veliko povjerenje ima 20, 7 odsto, 24,6 uglavnom im vjeruje, dok 30,1 procenat nekad vjeruje, a nekad ne vjeruje. U “Danove” informacije veliko povjerenje ima 16,1 odsto, uglavnom im vjeruje 19,3 odsto dok 34,2 odsto nekad vjeruje a nekad ne vjeruje.
Na drugom mjestu po povjerenju je „Dan“ sa 34,1 odsto, slijedi „Pobjeda“ sa 13,3, „Večernje novosti“ 4,4 procenata, „Blic“ 1,3, „Politika“ 1,1, dok u „Republiku“ vjeruje 0,8 odsto ispitanika.
„Vijesti“ svakodnevno čita 23,1, a manje-više redovno 16,8 odsto ispitanih, slijedi „Dan“ sa 21,7, odnosno 11,5 procenata. Oba dnevna lista povremeno čita oko 20 odsto ispitanika.
Ispitanici najviše vjeruju televizijama IN (26,7 odsto), Crne Gore (21), Pink (15,8)... Televiziji Vijesti, koju u opštinama obuhvaćenim istraživanjem može pratiti oko 10 hiljada pretplatnika kablovskog operatera Ekstra TV, vjeruje 1,4 odsto CEDEM-ovih ispitanika.
Najveće povjerenje građani imaju u Radio Elmag (25,3 odsto), lokalne radio-stanice (21), Radio Crne Gore (13,4 odsto, što je gotovo duplo manje nego u februaru), Radio D (9,4), Atlas (6,3), Antena M (4,9)...

Upravo sam glasao sa ''NE''...

Nigdje u svijetu ne postoje nezavisni mediji..., a o objektivnosti da i ne govorimo... Jer činjenica jeste da mediji ne mogu biti apsolutno objektivni. Ako nešto nije apsolutno objektivno onda je to neobjektivno... U tom smislu svi mediji su neobjektivni...

Nigdje u svijetu ne postoje nezavisni mediji..., a o objektivnosti da i ne govorimo... Jer činjenica jeste da mediji ne mogu biti apsolutno objektivni. Ako nešto nije apsolutno objektivno onda je to neobjektivno... U tom smislu svi mediji su neobjektivni...
Slazem se u potpunosti.
Jedina razlika medju medijima - je profesionalnost, tj, da li oni dopustaju izlaganje svih vidjenja i da li to rade na fer nacin.

Montenegro: Comments on Public Broadcasting Law
ARTICLE 19 has provided comments on draft amendments to the Montenegrin public broadcasting law. The draft, released on 10 July 2008 for a 60-day consultation period, has a number of positive features, including rules designed to protect the independence of the broadcaster. At the same time, ARTICLE 19 has a number of concerns with the draft, including the system for appointing members of the governing Council and the proposed funding mechanisms.
In addition to providing comments on the draft law, Sejal Parmar, Senior Legal Officer, ARTICLE 19, is attending a roundtable to discuss the draft from 8-9 September.
ARTICLE 19’s main concerns with the draft are as follows:
• There is scope for confusion and interference with the system for appointing members of the governing Council, including in relation to the role of parliament in this key process.
• The funding mechanisms are unduly complex. They place undue constraints on the use of funds by the broadcaster. They also require the broadcaster to collect a broadcasting fee on radio and television sets, including those in automobiles, in a system which is likely to be costly and difficult to manage.
• Inadequate attention is devoted to important matters such as the mandate of the public broadcaster, the contents of its main annual reports and how the public complaints system is to be run.

ARTICLE 19 and its partners encourage the Montenegrin authorities to revise the draft amendments to bring them more fully into line with international standards, with a view to promoting a progressive public service broadcasting system in Montenegro.

NOTES TO EDITORS
• The analysis is available at: http://www.article19.org/pdfs/analysis/montenegro-broadcasting-law.pdf
• For more information please contact Sejal Parmar, Senior Legal Officer, sejal@article19.org