Knjiga je divan poklon,i poklanja se onim ljudima koji nam neshto znache (da se tako izrazim)... Medjutim ponekad je veoma teshko izbrati prave rijechi za nekoga, pa evo otvaram ovu temu na kojoj mozete "razmjenjivati" posvete (bilo da su vashe,nekog pisca ili ste ih negdje chuli)...
Da pochnem...:)

Ne za uspomenu shto znachi proshlost,
vec za sjecanje shto znachi vjechnost.

Lichno ih ne volim, niti ih kome pishem...samo stavim datum..Knjiga koju nekom poklonim dovoljno govori i bez posvete.

Posvete obucno pisem namjenski,odnosno smislim nesto prikladno osobi kojoj je poklon namijenjen.Ali mi sad pade na pamet jedan citat iz KOeljove knjige,a veoma je lijepa posveta za voljenu osobu: "Ti si zasluzan za moju srecu, a sreca se dijeljenjem umnozava."

Kada poklanjam knjigu, a budući da ih jako volim ne poklanjam ih bilo kome, uvijek poklanjam knjigu za koju mislim da će odgovarati osobi. Tako je i sa posvetom, za svakog različito, lično.

e super tema, ne vidjeh je do sad. znaci, uvijek poklanjam knjige sa mojom licnom posvetom, nesto sto nabrzinu smislim. ne mogu sad tacno rec sto, jer se to razlikuje od cojeka do cojeka, al u principu je to uvijek neka poezija u prozi. nesto tipa:

"dabogda ovu knjigu, kad je procitas,
izgubio u nekom vozu, na klupu u park,
ili na sto u kafanu,
pa nek je neko nadje, i procita,
nek i taj citav jedan svijet usvoji za sebe,
pa i on nek bude senilan i zaboravan,
pa da je ostavi opet nekome,
zeljnom putovanja..."

Kad nekom poklonim knjigu, to je znak da ga izuzetno cijenim, jer, knjiga je po meni simbol znanja, a znanje je ono najvrjednije što imamo, ono što nam niko ne može uzeti. Posvetu pišem iz srca, pišem ono što osjećam prema toj osobi. Naravno, začinim to metaforama :)

Volim posvete i svejedno mi je hoce li to biti neki citat ili nesto iz glave onoga koji poklanja. Knjigu cu cuvati i volim kad nosi "pecat".