Poznati austrijski zoolog Konrad Lorentz je, nakon dugo godina bavljenja zoopsihologijom, zakljucio:

"Ljudska agresivnost je instinktivna. Evolucijom ljudske vrste nije se razvio ni jedan mehanizam za sputavanje agresivnosti zaradi osiguranja opstanka vrste.

Zbog toga se ljudi smatraju veoma opasnom zivotinjom."

***

Ako je zaista tako, ako je ljudska agresivnost nesputana, sta je to sto je stalno potpiruje?

Sem toga, drugo pitanje koje se namece iz gornjih zakljucaka: ako je agresivnost instinktivna, znaci da je naslijedjena. Ako je naslijedjena, od koga/cega je naslijedjena? Da li kreacionisti smiju priznati da agresivnost u tom slucaju moze voditi porijeklo jedino od Tvorca?

I jos ovo: ako agresivnost originira u Tvorcu, da li pozitivne religijske norme predstavljaju poruku ljudskoj vrsti, kreiranoj po Njegovom liku, da ne ide gresnim putem Tvorca?

Da li to znaci da Tvorac nije bezgresan?

Ja sam misljenja da tvorac nije savrsen u apsolutnom smislu i da je zato nas stvorio kako bi se kroz nas usavrsavao. :)

Znaci, Tvorac evoluira? :)

Cekajte, hocete da kazete da Marks nije bezgresan? O kom Tvorcu mi pricamo? Tvorcu cega? :)

Ako kazemo da se Evolucijom ljudske vrste nije se razvio ni jedan mehanizam za sputavanje agresivnosti zaradi osiguranja opstanka vrste, onda tu nema mjesta za Tvorca (jer se rijeci "evolucija" i "tvorac" ponistavaju)...

Znaci, Tvorac evoluira? :)

Da.

Cekajte, hocete da kazete da Marks nije bezgresan? O kom Tvorcu mi pricamo? Tvorcu cega? :)

Ako kazemo da se , onda tu nema mjesta za Tvorca (jer se rijeci "evolucija" i "tvorac" ponistavaju)...
Evolucija ne mora da bude samo anatomska/fizioloska, kao sto i nije. ;)

Evolucija ne mora da bude samo anatomska/fizioloska, kao sto i nije. ;)

Tacno! :)

Evolucija ne mora da bude samo anatomska/fizioloska, kao sto i nije. ;)

Aaaa... Ok onda... :)

Posmatrajuci Stari zavjet, u kome je nasilje kulminiralo, mogli bismo da zakljucimo da je pracenje puta Njegovog izuzetno stetno... Medjutim, vec u Novom zavjetu Tvorac okrece novi list, "priznaje" greske i sve mu je oprosteno... Mozda taj put treba da pratimo? :unsure:

(jer se rijeci "evolucija" i "tvorac" ponistavaju)...

Ne vidim zasto bi se ponistavali.

Roditelji su de facto tvorci svoje djece, na primjer. Pa ta djeca ipak samostalno rastu i razvijaju se (samostalno u smislu da niko ne moze direktno programirati njihovu licnost, cak ni DNA kod nema to svojstvo).

Postoje takodje modeli vjestacke inteligencije (tzv Emergent AI) dizajnirani tako da masina prikuplja informacije, analizira ih i "uci", samostalno razvijajuci sposobnost donosenja odluka.

Zbog cega bi hipoteticki Tvorac morao da isporucuje "gotov" proizvod? Sasvim je moguce da se radi o stvaranju osnove koja sama evoluira shodno svojim kapacitetima.

Interesantna tema :)
MadGod, neslazem se da se djeca samostalno razvijaju i rastu, svakako da su prozivod svojih roditelja, u genetskom i socijalnom smislu. Od agresivnih rodielja ce vrlo lako postati agresivna djeca. Agresivnost je osobina iz proslih dana, koja je pomagla ocuvanju vrste, i ko sto znamo vecinom je muska osobina :D mada se smatra da zbog svoje nepotrebnosti u danasnjoj egzistenciji covjeka ce se vremenom izgubiti.

MadGod, neslazem se da se djeca samostalno razvijaju i rastu, svakako da su prozivod svojih roditelja, u genetskom i socijalnom smislu.

Sto se genetike tice, o tome ne mozemo bas detaljno, jer funkcija velikog dijela genetskog koda jos nije u potpunosti otkrivena. Po onome sto do sada znamo - geni nemaju presudni uticaj na formiranje licnosti osobe.

Ukoliko od dva jednojajacna blizanca jednoga po rodjenju posaljes u Teheran a drugoga u Peking, vrlo je izvjesno da ce izrasti u sustinski drugacije licnosti nego da oboje rastu zajedno u Podgorici - cak i fizicki (zbog razlike u ishrani).

Sto se socijalnog smisla tice - to i jeste bila moja poenta. Jer roditelji mogu "nauciti" dijete da, na primjer, pere zube dva puta dnevno, ali normalnom dvosmjernom interakcijom. Roditelji ne mogu mehanicki programirati svoje dijete da pere zube dva puta dnevno. Oni ga ne mogu napraviti takvog. Dakle roditelji imaju uticaja (manje ili vise) na razvoj svog djeteta, ali mu ne grade licnost.

Biološka teorija kaže da je nasilje osobina čovjeka kao prirodnog bića i da ono ima važnu pozitivnu funkciju u ljudskom životu. Bez neprestane borbe za opstanak čovjek bi oslabio, degenerisao se i izumro.
Ako je to tačno, ako u svakome od nas žive rušilački nagoni naših predaka, kako onda objasniti činjenicu da među nama žive pojedinci koji nijesu kadri ni mrava da zgaze?

Psihološka teorija tvrdi da nasilje nije urođena čovjekova osobina, kao što je to boja kože ili očiju, već da se ono stiče i razvija u ljudskom životu. Svaki pojedinac ima izvjesne potrebe i želje koje nastoji da zadovolji. Pošto ih ne može zadovoljiti na način na koji on to hoće, jer je ograničen normama društva u kome živi (običajnim, moralnim, pravnim, vjerskim...), on je primoran da, svjesno ili nesvjesno, potiskuje svoje potrebe i želje. Poeljedica trajnijeg i teškog potiskivanja jesu neuroze i razni oblici neprilagođenosti, od kojih su nerijetki oblici nasilja. Nasilje je nagonski odgovor na lišavanje koje dolazi spolja ili iznutra: ograničenje prostora, ograničenje kretanja, mišljenja, vjerovanja... Kao što se životinja ustremi da zadovolji neki nagon, tako se čovjek ustremi da ostvari neki cilj, pa ako mu se to onemogući, on pribjegava nasilju. Nasilje kao nagonsko ponašanje može da se suzbije uklanjanjem spoljnih uzroka ili mijenjanjem unutrašnjih motiva.
Nasilje je nemoguće ukloniti zabranom. Zabranjivanjem nasilja, ono se samo povećava. Zabrana je dvosjekli mač: hoće da zaštiti od nasilja, a sama je nasilje. Ona je u službi nasilja: zabrana nasilja i nasilje uzajamno se proizvode.

Jedan od odgovora kako ukloniti nasilje nalazimo u učenju mislilaca koji govore o neprotivljenju zlu. Sokrat, Hrist, Buda, Gandi, Tolstoj, se mogu navesti kao primjeri. Jezgro njihovih učenja sažima se u jednom stavu: jednom svijetu zasnovano na moći, mora se otkriti jedan svijet zasnovan na ljubavi. Zaštita od nasilja izaziva nelagodu kao i samo nasilje. Ako se neko štiti od nasilja uzvratnim nasiljem, onda je ušao u začarani krug iz kojeg nema izlaza. Lanac nasilja se ne može prekinuti sve dok se ono pokušava potrijeti nasiljem. Bilo da je upereno protiv drugog ili usmjereno na sebe, nasilje neumitno vodi do uništenja. Jaspers u „Filozofiji“ primjećuje: „Gola moć kao nasilje, vodi na put na čijem bi kraju stajao usamljen čovjek koji je sve uništio ili potčinio, pa za sebe osvojio bezgranični prostor, ali u njemu ne može ništa da radi; on ima zadatak samo dok se ima još nešto uništiti. Zagospodariti svime ili uništiti sve, vlastitu moć učiniti bezgraničnom, konsekventno se završava očajanjem, jer nema više ni jednog protivnika“.